Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
41. Pp G-596/2018-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv D. S. zbog prekršaja iz članka 110. stavka 1. točke 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine br. 82/13) odlučujući o prigovoru okrivljenika protiv prekršajnih naloga Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Uprave kopnenog prometa i inspekcije, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza pod klasom: 340-06/18-02/822, Ur. br. 530-07-1-1-3-18-2 N.L od 04. travnja 2018. i pod klasom: 340-06/18-02/1218, Ur. br. 530-07-1-2-2-18-5 od 21. svibnja 2018., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 20. travnja 2021. u prisutnosti okrivljenika, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) dana 23. travnja 2021. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
okrivljenik D. S., pok. S. i J., dj. R., rođ. u S. OIB: . . . , stanuje u S., M. , vlasnik prijevozničkog obrta "S.", srednjeg imovnog stanja, otac troje djece, od kojih je jedno maloljetno, državljanin RH, prekršajno kažnjavan, br. OI:... izdana u PP Solin .,
k r i v j e
a) što je dana 13. ožujka 2018. kao prijevoznik-fizička osoba obrtnik, autobusom reg. oz. ST . . kojim je u ime i za račun okrivljenika upravljao vozač A..U., obavljao županijski linijski prijevoz putnika na relaciji Si-S (povezivanjem direktnih linija S. D.-S., T.-V., K. Š.-V., K. S.-V., K. N.-V., K. L.-V., K. K.- V., K. G.-V., K. S.- V. V.-S.) s polaskom iz T. u 11,20 sati, prilikom kojeg prijevoza je vozač obavljao iskrcaj (otpremu), putnika na području K. Š., K. S. i S., što nije u skladu s voznim redovima izdanih dozvola, a što je utvrđeno neposredno obavljenim praćenjem
41. Pp G-596/2018-25
autobusa i inspekcijskim nadzorom u S. od strane nadležne inspekcije u 12,20 sati,
b) što je dana 18. travnja 2018. u vremenu od 08,35 do 09,10 sati izravnim inspekcijskim nadzorom na području M.(V.), na križanju S. ulice i K.ulice koja ide u V., te neposrednim opažanjem utvrđeno da kao vlasnik obrta za prijevoz "S." u promatranom vremenu nije nikako obavljao linijski prijevoz putnika na direktnim županijskim autobusnim linijama V.-K. G., V.-K. N., V.-K. Š., V.-T. s polaskom iz V. u 08,45 i direktnim županijskim linijama V.-K. S, V.-K.S., V.-K.K. i V.-K.L. s polaskom iz V. u 08,50, što nije u skladu s odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, izdanim dozvolama i voznim redovima,
čime je postupio protivno članku 41. stavku 1. alineji 4. i počinio prekršaj iz članka 110. stavka 1. točke 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu,
pa mu se na temelju navedenog Zakona, a primjenom članka 37. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona za svako djelo utvrđuje novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kn, te mu se primjenom članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 16.000,00 (šesnaest tisuća)
KUNA.
Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom ista naplatiti prisilno.
Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine (2/3) novčane kazne u ostavljenom roku, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je okrivljenik platiti iznos od 300,00 (tri stotine) kuna, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.
Obrazloženje
Pobijanim prekršajnim nalozima okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja opisanih i pravno označenih kao u izreci ove presude, za koje su mu izrečene novčane kazne u iznosu od po 15.000,00 kn, uz obvezu snošenja troškova prekršajnog postupka u iznosu od po 100,00 kn.
Protiv tih prekršajnih naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovore, pa su isti temeljem članka 238. Prekršajnog zakona dostavljeni ovom Sudu na odlučivanje. Predmeti su zavedeni na ovom Sudu pod poslovnim brojevima: 41. Pp G- 596/2018 i 41. Pp G-1138/2018, pa su temeljem članka 99. stavka 8. Prekršajnog zakona spojeni u jedan spis radi provođenja jedinstvenog prekršajnog postupka i donošenja jedne presude pod zajedničkim brojem 41. Pp G- 596/2018.
U tom postupku u kojem su pobijani prekršajni nalozi povodom prigovora stavljeni van snage i prihvaćeni kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja, D.S.
41. Pp G-596/2018-25
je očitujući se o svojoj krivnji za prekršaje koji mu se stavljaju na teret izjavio da se ne osjeća krivim, a u svojoj obrani je naveo kako je dana 13. ožujka 2018. obavljao županijski linijski prijevoz sa polaskom iz S. u 11,18 sati, te vršio ukrcaj i iskrcaj putnika sukladno dozvolama izdanim od strane Županije splitsko- dalmatinske, a za navedene termine da sudu dostaviti dozvole iz kojih će biti vidljivo da su na evidentiranom mjestu od strane inspektora sukladno dozvoli mogli vršiti iskrcaj putnika u K. Š., K. S. i S.
Što se tiče prekršaja koji mu se kao prijevozniku stavlja na teret dana 18. travnja 2018. da u vremenu od 8,35 do 09,10 sati, nije obavljao linijski prijevoz putnika na direktnim županijskim autobusnim linijama V.–K. G., V. – K. N., V. –K.Š.
V. – T. s polaskom iz V. u 08,45 sati i na direktnim županijskim autobusnim putničkim linijama V.-K.S. V. - K. S., V.-K. K. i V.-K. L. s polaskom iz V. u 08,50 sati, tvrdi da je obavljao prijevoz putnika u navedenom periodu i na navedenim linijama, a zbog čega inspektor nije uočio njegova vozila u utuženom vremenu da mu nije poznato. Za navedeni period da posjeduje dokumente koje svaki prijevoznik mora imati u vozilu prilikom obavljanja županijskog linijskog prijevoza putnika, a među ostalima i potvrdu autobusnog kolodvora u T. na relaciji V.- T. o evidentiranom dolasku vozila na navedenoj liniji. Među ostalim da posjeduje evidenciju prodanih putnih karata za navedeni period.
Radi utvrđenja činjeničnog stanja ispitani su u svojstvu svjedoka N.L. i A. J., viši inspektori cestovnog prijevoza.
Nakon što je upozoren po Zakonu i ispitan na okolnosti prekršaja od 13. ožujka 2018. svjedok N.L. je izjavio da je toga dana s kolegom A.J. bio u kontroli urednosti održavanja županijskog linijskog prijevoza na relaciji T.-S.. Tom prilikom da su pratili autobus prijevoznika D.S. reg. oz. ST 2816-C, kojim je upravljao vozač A. U., čiji je identitet utvrdio nakon što je autobusom stigao u S. gdje mu je rečeno da se parkira na autobusnom parkiralištu u B. ulici u S. gdje mu je predočio dokumentaciju, i to vozačku i prometnu dozvolu, ovjereni preslik licencije zajednice, putni radni list i dozvole za županijski linijski prijevoz. Tom prilikom da je utvrdio kako je vozač istim autobusom obavljao županijski linijski prijevoz na relaciji S. D.-S., ali da je autobus stigao u T. bez putnika, na autobusnom kolodvoru ukrcao putnike, te nastavio vožnju zaustavljajući se na autobusnim postajama gdje je obavljao ukrcaj i iskrcaj putnika, i to u K. Š., u K. S. u K. L., u K. K., u K. G., u K. S., na Š. u S., u V., te na više autobusnih stanica na području S. na kojima su izlazili putnici (u ulici D. kod O., na pazaru i na F.. D. S. da mu je naknadno dostavio na uvid dozvole za županijski linijski prijevoz, ali koje su sve za direktni linijski prijevoz na relaciji S. D.-S., tako da nije smio iskrcavati putnike do V., a što je vozač činio i što je zapisnički konstatirao prateći autobus od T. do S.. Takvo održavanje javnog linijskog prijevoza protivno je odredbi članka 41. stavka 1. alineji 4. starog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, pa mu je stoga izdan prekršajni nalog s kaznom, a takvo održavanje javnog linijskog prijevoza da je kažnjivo i prema novom Zakonu.
Kada je čuo iskaz svjedoka N.L., D. S. je izjavio da je sve putnike primao i iskrcavao temeljem važećih dozvola. Kao vlasnik obrta na navedenoj relaciji da ne uzima putnike na relacijama za koje nema izdane dozvole, što da može potvrditi i djelatnik Općinskog prekršajnog suda u Trogiru, sudski savjetnik J. B., koji često koristi njegov prijevoz na relaciji S.-T. i T. – S. Također, a ukoliko
41. Pp G-596/2018-25
sud smatra potrebnim, da se kao svjedoci mogu ispitati osobe koje svakodnevno koriste njegov prijevoz na navedenim relacijama koji bi mogli dati iskaz o tome da odbija putnike na stanicama ukoliko traže prijevoz na relacijama za koje nema izdane dozvole.
Istaknuo je i to da po njegovom mišljenju spajanje pojedinih linija čija se vremena polazaka i dolazaka, te itinerari poklapaju, nije protivno Zakonu, jer u starom Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu nigdje izrijekom ne piše da to nije dozvoljeno, te mu se čini da je zapravo sve samo stvar tumačenja pojedinog inspektora.
Glede prekršaja od 18. travnja 2018., ispitani svjedok je A. J. je izjavio da je toga dana s kolegicom F. A. stajao na raskrižju S. i K. ulice na M. u V. te su u vremenu od 08,35 do 09,10 sati kontrolirali obavlja li prijevoznik D. S. linijski prijevoz putnika u skladu s direktnim županijskim autobusnim linijama V.-K. G.,
V.-K. N., V.-K. Š. i V.-T. s polaskom iz V. u 08,45 sati i direktnim županijskim linijama V.-K. S., V.-K.S., V.- K. K. i V.-L., s polaskom iz V. u 08,50 sati. U razdoblju od 08,35 do 09,10 sati da nisu vidjeli ni jedno njegovo vozilo, odnosno autobus, što znači da se nije pridržavao voznog reda prema izdanim dozvolama, niti odredaba Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Na tom raskrižju promet da je dosta gust, ali se ne vozi brzo, tako da nije bilo šanse da on i kolegica ne bi uočili njegovo vozilo u slučaju da je tuda prolazilo obavljajući prijevoz na navedenim direktnim županijskim linijama. Zbog tog propusta D. S. i da je poslan dopis kako bi se očitovao na utvrđenja iz službene bilješke od 18. travnja 2018. (koja je sačinjena u vezi tog nadzora o urednosti obavljanja prijevoza putnika), pa je on povodom tog dopisa poslao pisano očitovanje, a kasnije i dopunu s priloženim ispisima GPS-a, ali ne za linije koje su navedene u službenoj bilješci od 18. travnja 2018. i u pobijanom prekršajnom nalogu, tako da tim očitovanjima nije mogao pobiti ni jednu od utvrđenih činjenica, odnosno da u utuženo vrijeme nije obavljao linijski prijevoz putnika na navedenim direktnim županijskim autobusnim linijama.
D. S. je prigovorio iskazu ovog svjedoka izjavljujući da mu nije jasno kako zašto taj inspektor na križanju S. i K. ulice nije vidio njegovo vozilo na relaciji V.-T. kad je 18. travnja 2018. u T. na autobusnom kolodvoru uredno evidentiran dolazak
njegovog
vozila
na
toj
relaciji.
Također je rekao kako smatra da su priloženi ispisi iz "pametnog telefona" njegovog vozača od 18. travnja 2018. relevantni dokazi da je u utuženom razdoblju vozač njegovog autobusa vozio na relaciji od V. do T. Istaknuo je i to da se samo radi o tumačenju inspektora koje je različito od nekih drugih inspektora cestovnog prijevoza.
U dokaznom postupku sud je pročitao i ostalu dokaznu građu priloženu u spisu, i to: prigovor na prekršajni nalog od 04. travnja 2018., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13. ožujka 2018., prigovor na prekršajni nalog od 21. svibnja 2018. kojeg je D. S. podnio Ministarstvu 29. svibnja 2018., službena zabilješka inspekcije od 18. travnja 2018., dopis inspekcije upućen D. S. 27. travnja 2018.u predmetu: zahtjev za očitovanje u vezi zapisnika o inspekcijskom nadzoru
od
18. travnja 2018., očitovanje D. S. koje je poslao inspekciji povodom navedene službene zabilješke od 18. travnja 2018. i koje očitovanje je poslao inspekciji preporučenom pošiljkom 05. svibnja 2018. nadopuna očitovanja D. S. od 09.svibnja
2018. kojem je u prilogu google članak i povijest kretanja kao dokaz da je jedno od vozila njegovog obrta u utuženom vremenu prošlo na relaciji S.-T.
41. Pp G-596/2018-25
i to baš na M. u V. gdje su inspektori naveli da su se nalazili, pisani podnesak D.S. s prilozima koje je dostavio sudu 08. siječnja 2020., te je izvršena provjera u prekršajnoj evidenciji iz koje je utvrđeno da je u zadnje tri godine D. S. prekršajno kažnjavan, o čemu se kao dokaz u spisu nalazi potvrda koju je sud pribavio elektroničkim putem od Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije. U svojoj završnoj riječi D. S. je izjavio glede prekršaja iz ožujka 2018., za kojeg inspektor A. J. navodi da nije smio iskrcavati putnike na području K. Š., K. S. i S., istom putem e-maila dostavio dozvole iz kojih je vidljivo da na navedenim stajalištima može vršiti iskrcaj putnika. Navedene dozvole koje je poslao inspekciji putem e-maila da nisu uvedene i dostavljene sudu u ovom prekršajnom postupku. Što se tiče prekršaja iz travnja 2018. u kojem se navodi da u vremenskom periodu od 08,35 do 09,10 ni jedno njegovo vozilo nije uočeno na području M., inspektorima da je također dostavio svoje očitovanje u vidu pisanog podneska kojem je priložio i ispis vremenske trake s "pametnog telefona". Pored navedenog, inspektori da su potpuno ignorirali dokumente koje im je poslao u smislu svoje obrane da je toga dana uredno obavljao prijevoz, sukladno izdanim dozvolama, a njihov stav da je u suprotnosti s očitovanjem Ministarstva o vrsti i načinu obavljanja inspekcijskih nadzora u svrhu dokazivanja održavanja autobusnih linija, a kako to navodi Ministarstvo u svom očitovanju od 17. prosinca 2018. Stoga smatra da u njegovom slučaju inspektori nisu na zakonit način provodili inspekcijske nadzore i prikupljali sve činjenice kako bi dokazali ono za što ga se tereti, pa da je i to jedan od razloga zbog kojih drži da njihovi prekršajni nalozi nisu u redu, s obzirom da imaju različite kriterije za svakog prijevoznika.
Iz rezultata ovako provedenog postupka u kojem je sud izvedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, svakog posebno, te u njihovim međusobnim odnosima, s podjednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje terete okrivljenika i koje su mu u korist, pri čemu nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, sukladno članku 88. Prekršajnog zakona, nedvojbeno je utvrđeno da su se u postupanju D.S. kao prijevoznika-fizičke osobe obrtnika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavljaju na teret.
U Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj 82/13), i to u dijelu koji se odnosi na prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu navedeno je da se obavlja kao javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, shuttle prijevoz, povremeni prijevoz, autotaksi prijevoz i posebni oblik prijevoza.
Javni linijski prijevoz putnika se prema članku 33. tog Zakona može obavljati kao putnički, ekspresni ili direktni linijski prijevoz na međužupanijskim i županijskim linijama, te kao lokalni linijski prijevoz putnika.
Članak 34. Zakona propisuje da se javni linijski prijevoz putnika na međužupanijskim i županijskim linijama obavlja na temelju dozvole, a dozvola da sadrži naziv i sjedište/prebivalište prijevoznika, naziv linije, vozni red, prijevozni pravac (itinerar) i rok važenja.
Isti Zakon u članku 4. definira i značenje pojedinih pojmova koji se u njemu koriste, pa je tako „vozni red“ akt koji sadrži naziv prijevoznika, liniju na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije, redoslijed autobusnih kolodvora, odnosno autobusnih stajališta, te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska s autobusnog kolodvora, odnosno autobusnog stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija i rok važenja voznog reda, „relacija“ je udaljenost između dvaju mjesta na liniji koji su u voznom redu označeni kao autobusni kolodvori, odnosni autobusna stajališta, „linija“ je relacija ili skup relacija obavljanja prijevoza u
41. Pp G-596/2018-25
cestovnom prometu od početnog do završnog kolodvora, odnosno stajališta, na kojoj se prevoze putnici po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više polazaka. Nadalje, „direktna linija“ je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog autobusnog kolodvora, utvrđenih u voznom redu bez zaustavljanja na usputnim stajalištima, a „ekspresna linija“ je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog autobusnog kolodvora utvrđenih u voznom redu sa zaustavljanjem na značajnijim usputnim autobusnim kolodvorima utvrđenim u voznom redu.
Članak 41. Zakona u kojem se nabrajaju obveze nositelja dozvole, u stavku 1. alineji 4. propisuje da je prijevoznik dužan obavljati javni linijski prijevoz putnika u skladu s ovim Zakonom, izdanom dozvolom i voznim redom, cjenikom i općim uvjetima prijevoza.
Okrivljenik je u svojoj obrani negirao počinjenje prekršaja onako kako ga se tereti pobijanim prekršajnim nalozima ističući da je kao prijevoznik vršio ukrcaj i iskrcaj putnika sukladno dozvolama, da je mogao vršiti iskrcaj putnika u K. Š. K. S. i S., te da 18. travnja 2018. u vremenu od 08,35 do 09,10 sati nije moguće da njegov autobus nije prošao križanjem S. i K. ulice na području M. u V., o čemu je kao dokaze dostavio inspekciji, kao i ovom sudu pisanu dokumentaciju.
Međutim, nakon ispitivanja u svojstvu svjedoka inspektora N. L. i A. J., obrana D. S., kao ni priložena pisana dokumentacija nisu mogle otkloniti njegovu prekršajnu odgovornost.
Naime, viši inspektor cestovnog prometa N. L. je na Sudu detaljno, jasno i određeno posvjedočio kako je dana 13. ožujka 2018. pri kontroli urednosti održavanja županijskog linijskog prijevoza na relaciji T.-S., praćenjem autobusa reg. oz. ST kojim je upravljao vozač A.U., a koji autobus je vlasništvo prijevoznika D. S., utvrdio da je vozač na autobusni kolodvor u T. došao prazan, da je tamo ukrcao putnike i nastavio vožnju istim autobusom zaustavljajući se na navedenim autobusnim postajama gdje je obavljao ukrcaj i iskrcaj putnika. Kada je pregledao dozvole za županijski linijski prijevoz koje mu je naknadno dostavio na uvid D. S., da je utvrdio kako su sve pregledane izdane za direktni linijski prijevoz na relaciji S.D.-S., tako da prijevoznik putnike nije smio iskrcavati, a što je vozač činio, koju činjenicu da je zapisnički konstatirao prateći taj autobus od T. do S. Takvo održavanje javnog linijskog prijevoza putnika da je protivno odredbi članka 41. stavka 1. alineji 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, pa mu je zbog toga izdao prekršajni nalog s kaznom.
Iskaz ovog svjedoka sud je prihvatio vjerodostojnim, jer za suprotno nije imao razloga, osobito zbog toga što je sukladan priloženom zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13. ožujka 2018. koji dokaz u postupku, sukladno članku 158. stavku 5. Prekršajnog zakona.
Naime, prema Zakonu i izdanim dozvolama koje su za direktan linijski prijevoz, prijevoznik mora krenuti od početnog do završnog stajališta linije za koju mu je izdana svaka pojedinačna dozvola, što nadalje znači da relaciju od T. do S. ne može održavati samo s jednim autobusom, već za svaku liniju mora imati posebni autobus i prilikom prijevoza pridržavati se voznih redova izdanih dozvola. Naravno da je prije izdavanja prekršajnog naloga inspektor pregledao sve dozvole navedene u činjeničnom opisu prekršaja navedenog pod a) izreke ove presude, te utvrdivši da konkretni prijevoz od 13. ožujka 2018. nije obavljen u skladu s odredbom
41. Pp G-596/2018-25
članka 41. stavka 1. alineje 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, prijevozniku D.S. izdao je prekršajni nalog s kaznom.
Primjedbe D. S. koji se odnose na zakonitost rada inspektora, koji po njegovom mišljenju imaju različite kriterije pri kontroli pojedinih prijevoznika koji na isti način obavljaju prijevoz, nisu od utjecaja na njegovu prekršajnu odgovornost, jer po mišljenju suda zbog svih gore navedenih razloga predmetni prijevoz nije bio sukladan Zakonu, niti u skladu s voznim redovima izdanih dozvola. Pri tome nije bilo od važnosti ispitati predložene svjedoke, jer oni ne mogu znati kakve dozvole za linijski prijevoz putnika posjeduje D.S. kao prijevoznik. Iskaz svjedoka A. J. sud je također prihvatio vjerodostojnim, jer isti nije imao nikakvog razloga neistinito teretiti D. S. da 18. travnja 2018. na raskrižju S. i K. ulice na području M. u V. kao prijevoznik nije uopće obavljao prijevoz putnika na navedenim direktnim županijskim autobusnim linijama s polaskom iz V. u 08,45 sati i u 08,50 sati, jer je iz njegovog svjedočenja jasno da je s kolegicom F. A. bio u ciljanom inspekcijskom nadzoru pri kojem su se nalazili na križanju S. i K. ulice i u vremenu.od 08,35 do 09,10 sati kontrolirali da li prijevoznik D. S. obavlja prijevoz u skladu s dozvolama za direktne županijske linije. Kako u tom razdoblju nisu vidjeli ni jedno njegovo vozilo, logično su zaključili da se nije pridržavao voznih redova izdanih dozvola.
U službenoj zabilješci inspekcije od 18. travnja 2018. taksativno je navedeno osam dozvola za navedene direktne županijske autobusne linije, neke s vremenom polaska iz V. u 08,45, a neke s vremenom polaska u 08,50 sati, pa su stoga autobusi prijevoznika D. S. trebali u utuženom razdoblju prolaziti raskrižjem S. i K. ulice, i to za svaku liniju poseban autobus, a kako to nije bio slučaj, jasno je da nije uopće obavljao prijevoz sukladno Zakonu, izdanim dozvolama i pripadajućim voznim redovima.
Nije životno niti logično da dvoje inspektora u ciljanom inspekcijskom nadzoru na navedenom raskrižju ne bi uočilivozilo prijevoznika D. S. u vremenu od 08,35 do 09,10 sati dana 18. travnja 2018., tako da njegova tvrdnja kako je ispis s vremenske trake "pametnog telefona" jednog njegovog vozača dokaz da je autobus njegovog prijevozničkog obrta tada prošao navedenim raskrižjem, ne može otkloniti prekršajnu odgovornost, jer se čak u slučaju da je prošao makar jedan njegov autobus, nije pridržavao izdanih dozvola i voznih redova, a time ni Zakona.
Postojanje ovog prekršaja vezano je uz činjenicu da se direktne linije u obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika prema Zakonu obavljaju između početnog i završnog autobusnog kolodvora, utvrđenih u voznom redu bez zaustavljanja na usputnim stajalištima, što podrazumijeva da se svaka obavlja jednim vozilom, što nadalje znači da se sve linije za koje D. S. posjeduje dozvole moraju obavljati posebnim vozilom, a ne samo s jednim i na taj način spajati pojedine linije, jer to nije sukladno Zakonu, niti je bila intencija zakonodavca.
Drugi je problem to što D. S. smatra da se radi samo o različitim tumačenjima inspekcije i njihovom neujednačenom postupanju prema prijevoznicima, u kojem smislu je u spis priložio svoju prepisku s nadležnim Ministarstvom. O tome bi možda neka druga nadležna tijela trebala povesti računa.
Dakle, ovaj sud smatra da prekršaj opisan i pravno označen kao u izreci ove presude pod b) postoji, te da su se u tom smislu u postupanju prijevoznika D. S. ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja tog prekršajnog djela, jednako kao i u djelu opisanom u izreci presude pod a).
41. Pp G-596/2018-25
S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje i gore citirane odredbe Zakona, preostalo ga je proglasiti krivim i kazniti.
Za te prekršaje propisana je novčana kazna od 15.000,00 do 70.000.00 kn. Pri odlučivanju o vrsti i visini prekršajnopravne sankcije, uvažene su sve okolnosti u smislu članka 6. i 36. Prekršajnog zakona, pa je kao olakotne okolnosti sud cijenio to što prekršajima nisu izazvane teže štetne posljedice, što je otac troje djece, od kojih je jedno maloljetno, korektno držanje na Sudu, te opće poznati otežani uvjeti poslovanja malih poduzetnika zbog pandemije uzrokovane virusom Covid-19, dok mu je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir to što je u zadnje tri godine već pravomoćno kažnjavan za istovjetne i druge prekršaje iz oblasti cestovnog prijevoza, o čemu se kao dokaz u spisu nalazi potvrda Ministarstva pravosuđa. Unatoč tome, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, za svaki prekršaj utvrđene su mu maksimalno ublažene novčane kazne, nakon čega mu je izrečena ukupna novčana kazna, koja realno nije mala i koja se u konkretnom slučaju čini adekvatnom težini počinjenih prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, te je za vjerovati da će se njome ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije.
Temeljem članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku plati dvije trećine te kazne.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavcima 1. i 2. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušal određen s obzirom na složenost i trajanje postupka, te materijalne prilike okrivljenika.
U Splitu 23. travnja 2021.
Zapisničarka
Sutkinja
Sanda Peroš, v. r.
Ljiljana Vuko, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od osam dana po primitku iste nadležnom prekršajnom sudu. Žalba se podnosi ovom Sudu u dva istovjetna primjerka bez pristojbe.
Dostaviti:
-okrivljeniku
-ovlaštenom tužitelju
-ovdje
Za točnost otpravka - ovlaštena službenica
Sanda Peroš
