REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 85 P-6382/2020-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB:…, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja A. V., zaposlenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 22. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku C. o. d.d. da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 26.756,70 kn zajedno sa zateznom kamatom od 11. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se je dana 7.4.1981. dogodila prometna nesreća u kojoj je teško ozlijeđen osiguranik tužitelja G. V., a koju je skrivila osiguranica tuženika D. S. upravljajući vozilom registarske oznake KN … s time
da je odgovornost tuženika za naknadu štete utvrđena presudom bivšeg Okružnog privrednog suda u Zagrebu poslovni broj P-10952/87 pa kako je osiguraniku tužitelja G. V. rješenjem tužitelja broj IN-579543 od 21.12.1984. priznato pravo na invalidsku mirovinu koja se i dalje isplaćuje, to mu je za razdoblje od 1.9.2018. do 31.8.2020. isplaćeno po tom osnovu ukupno 33.445,88 kn nakon čega je tužitelj tuženiku uputio odštetni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 26.756,70 kn što predstavlja 80% isplaćenog iznosa jer suodgovornost osiguranika tužitelja iznosi 20%. Kako je tuženik odbio izvršiti zatraženu isplatu dopisom od 20.10.2020. s obrazloženjem da je temeljem dokumentacije s kojom raspolaže utvrdio da ne postoji njegova obveza za isplatu ove štete budući bi osiguranik tužitelja ostvario pravo na starosnu mirovinu da nije bilo ove prometne nesreće, to tužitelj pozivanjem na odredbe čl. 161 i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 26.756,70 kn zajedno sa zateznom kamatom od 11.10.2020. do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenične navodi iz tužbe iz kojih proizlazi da se je dana 7.4.1981. dogodila prometna nesreće krivnjom njegove osiguranice te da je u istoj ozlijeđen osiguranik tužitelja G. V. kojemu je rješenjem tužitelja od 21.12.1984. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Međutim, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva budući je osiguranik tužitelja rođen 1934. godine te bi po redovnom tijeku stvari da nije bilo ovog štetnog događaja sa navršenih 65 godina života po zakonu otišao u starosnu mirovinu slijedom čega bi tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu, a sve to sukladno odredbi čl. 160. st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju pri čemu navodi da je prema odredbama Zakona o osiguranju tuženik dužan nadoknaditi tužitelju samo stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika, a opreza radi predlaže provesti financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja eventualne razlike između invalidske i starosne mirovine za utuženo razdoblje s obzirom da bi tužitelj trpio štetu tek u slučaju da je iznos starosne mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo ovog štetnog događaja manji od iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje. Tuženik također osporava potraživanje tužitelja za utuženo razdoblje u kojem razdoblju tužitelj potražuje naknadu isplaćenih svota mirovine u punom iznosu pozivajući se na odredbu čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13) ističući da se u konkretnom slučaju tj. na obračun štete koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja odnosno odredbe Zakona o osiguranju imovine i osoba iz 1977. budući je štetni događaj bio 7.4.1981., a u navedenom zakonu je propisano da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Naime, tuženik osporava da bi se primjenjivao zakon koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (list 3- 19).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. U ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao niti nastanak predmetnog štetnog događaja, a nesporna i odgovornost tuženika. Također je nesporno da je tužitelj na temelju rješenja broj IN-579543 od 21.12.1984. (list 3) svom osiguraniku G. V. za razdoblje od 1.9.2018. do 31.8.2020. s osnova invalidske mirovine isplatio iznos od 33.445,88 kn radi čega tužitelj tvrdi da je za njega nastala šteta u tom razdoblju u iznosu od 26.756,70 kn s obzirom na suodgovornost osiguranika tužitelja od 20% na ime čega je isplaćeni iznos umanjen za 6.689,18 kn. Nije sporno niti to da je tuženik tužitelju na njegov poziv za plaćanje iznosa od 26.756,70 kn od 22.9.2020. (list 17), kojeg je zaprimio dana 25.9.2020., odgovorio dopisom od 20.10.2020. (list 19) kojim je navedeni odštetni zahtjev ocijenio neosnovanim u cijelosti uz obrazloženje da njegova obveza ne postoji jer da bi osiguranik tužitelja, da nije bilo ovog štetnog događaja, ostvario uvjete za starosnu mirovinu pa da tužitelj samim time ne trpi štetu. Stoga nije sporno da tuženik tužitelju nije isplatio utuženi iznos od 26.756,70 kn.
6. Slijedom navedenoga, sporno je samo to ima li tužitelj pravo na isplatu s osnova isplaćene invalidske mirovine u utuženom razdoblju bez obzira što je njegov osiguranik u to vrijeme već navršio potrebne godine za stjecanje prava na starosnu mirovinu te ima li pri tome pravo na naknadu punog ili samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine.
7. Ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18 i 102/19, u daljnjem tekstu: ZMO) koji je stupio na snagu 1.1.2014. s obzirom je tužitelju isplatom navedene invalidske mirovine šteta nastala u razdoblju od 1.9.2018. do 31.8.2020. pa kako je odredbom čl. 161. st. 1. ZMO-a propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju pri čemu je odredbom čl. 164. st. 1. ZMO-a propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, dok je odredbom čl. 161. st. 2. ZMO-a, koja je izmijenjena odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18), a koji je stupio na snagu 1.1.2019., upravo i pojašnjeno da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga zakona, obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Slijedom navedenoga, ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi financijsko vještačenje koje je tuženik predložio provesti na okolnost utvrđenja eventualne razlike između invalidske i starosne mirovine za utuženo razdoblje.
8. Stoga je valjalo obvezati tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos od 26.756,70 kn jer nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku za razdoblje od 1.9.2018. do 31.8.2020. s osnova invalidske mirovine isplatio iznos od 33.445,88 kn, dok 80% toga iznosa iznosi upravo 26.756,70 kn radi čega je za njega nastala šteta u tom razdoblju u iznosu od 26.756,70 kn.
9. Na dosuđeni iznos tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate počev od 11.10.2020., kako to tužitelj i traži, do isplate s obzirom da tužitelj na iste ima pravo temeljem odredbe čl. 165. st. 3. ZMO-a kojom je propisano da Zavod na svotu potraživanja naknade štete ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu, a nije sporno da je tuženik navedeni poziv zaprimio 25.9.2020. pa je počev od 25.9.2020. rok od 15 dana istekao 10.10.2020.
10. Tužitelju su zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
11. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 22. travnja 2021.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
