REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 291/2019-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. T., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. veljače 2019. broj K-9/2018., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika M. M.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. B. T. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom opt. B. T. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. KZ/11. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju tri godine. Primjenom čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje: ZKP/08.) oštećeni D. J. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka branitelja postavljenog po službenoj dužnosti.
2. Protiv ove presude je opt. B. T. podnio dvije žalbe, jednu putem branitelja, odvjetnika M. M. iz Z., a drugu osobno. U žalbi koju je podnio putem branitelja M. M., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na
I Kž 291/2019-11
ponovno suđenje i odluku. U osobno podnesenoj žalbi, žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže osloboditi ga optužbe, a „... podredno da se provede ponovljeno suđenje pred izmijenjenim vijećem ...“. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženika.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Na temelju čl. 475. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su opt. B. T. i njegov branitelj M. M., jer su to zahtijevali, te Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske. Sjednici je prisustvovao branitelj opt. B. T., odvjetnik M. M., a nazočnost opt. B. T. je bila osigurana putem uređaja za prijenos slike i zvuka na daljinu. Kako nije pristupio zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, iako je prema potvrdi o obavljenoj dostavi uredno obaviješten, to je u skladu s čl. 475. st. 4. ZKP/08., sjednica održana u njegovoj odsutnosti.
6. Žalba je neosnovana.
7. Suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.
7.1. Neosnovano optuženik ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je „... sadržaj zapisnika o ispitivanju ... svjedoka kao i nalaz i mišljenje vještaka u znatnoj proturječnosti s navodima i zaključcima suda ...“. To što sud u odnosu na pojedina utvrđenja ne prihvaća ocjenu dokaza, kako to sugerira optuženik, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st.
1. toč. 11. ZKP/08., već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
8. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 53. KZ/11., jer se nalazi na izdržavanju kazne, koju je trebalo uzeti kao utvrđenu i objediniti. Naime, da bi se Vrhovni sud Republike Hrvatske upustio u postupak izricanja jedinstvene kazne zatvora, u smislu čl. 53. KZ/11., nužno je utvrditi niz prethodnih pitanja (kao npr. na temelju koje pravomoćne presude osuđenik izdržava kaznu, kada je započeo izdržavati kaznu zatvora i dr.), a te podatke ne navodi ni sam optuženik. Pravo na izricanje jedinstvene kazne zatvora, prema odredbi čl. 53. KZ/11., optuženik može ostvariti u tzv. postupku neprave obnove kaznenog postupka.
I Kž 291/2019-11
9. Neosnovano optuženik ističe da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu tjelesne ozljede, kaznenom djelu tjelesne ozljede u pokušaju ili eventualno o kaznenom djelu teške tjelesne ozljede u pokušaju. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pritom pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. do 4. ZKP/08.
10. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica utemeljeni na izvedenim dokazima.
10.1. Neosnovano optuženik smatra da prvostupanjski sud „nije pažljivo čitao nalaz i mišljenje vještaka“ i potom kritički sagledao iskaz oštećenika i navode optužbe koji ističu kako je optuženik „... tobože ...“ zadavao oštećeniku udarce i ubodne rane u predjelu vrata.
10.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako prikaz događaja kako ga je iznio sam optuženik nije moguć.
10.3. S tim u vezi, pravilno je ocijenjeno vjerodostojnim vještačenje sudskog vještaka dr. P. B., na koje nije bilo primjedbi tijekom postupka. Naime, vještak je zaključio kako je oštećenik zadobio reznu ranu desnog obraza i desne uške, manje ogrebotine lica, reznu ranu na lijevoj strani vrata duljine 6 cm te dvije površinske oguljotine, a koje upućuju na zaključak da su bili ugroženi vitalni dijelovi tijela oštećenika (glava i vrat). Rezna rana desnog obraza mogla je nastati jednim udarcem nekim sredstvom zadanom silom do srednjeg intenziteta, uz povlačenje tog sredstva, a pivska čaša koja se u trenutku kontakta s licem razbije, uz njezino povlačenje, predstavlja podesno sredstvo za nastanak te ozljede. Rubovi razbijene pivske čaše predstavljaju podesno sredstvo i za nastanak rezne rane duljine 6 cm na lijevoj strani vrata jednako kao i za dvije površinske oguljotine. Vještak je pojasnio da je za nastanak osobito teške tjelesne ozljede, pa čak i sa smrtnim ishodom u trenutku nanošenja ozljeda, bilo dovoljno da se rezna rana na vratu nalazi par centimetara naprijed, uz primjenu jačeg pritiska, upravo zbog lokalizacije velikih krvnih žila (jugularna vena i karotidne arterije) na tom dijelu vrata. Osim toga, vještak je isključio mogućnost pada na otkrhnuti komad stakla jer u tom slučaju ne bi nastale rezne rane, već bi bio karakterističniji nastanak ubodnih rana na vratu. Prvostupanjski je sud pravilno doveo u vezu iskaz oštećenog D. J. sa provedenim vještačenjem. Udarci i ubodne rane u predjelu vrata, kako to navodi optuženik, nisu navedene niti u činjeničnom opisu izreke pobijane presude.
10.4. Prvostupanjski sud je, pravilno, ocijenio nevjerodostojnim iskaz svjedoka I. S., u dijelu u kojem je na raspravi opisao kako se ustao da smiri situaciju tako što je zgrabio i odmaknuo optuženika koji je stajao i u tom trenutku nije ništa poduzimao prema oštećeniku. Upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka F. K. On je čuo kako svjedok I. S. viče „Pusti ga, pusti ga“ i vidio da podiže optuženika s leđa prema gore te ga odvlači od oštećenika. I sam svjedok I. S. opisuje da je zgrabio i odmaknuo
I Kž 291/2019-11
optuženika te ga izveo iz lokala. Prema tome, svjedok I. S. nije imao razloga tako postupiti, osim optuženika spriječiti u daljnjoj namjeri dovršenja djela. Osim toga, oštećeni D. J. je potvrdio kako mu je svjedok I. S. ispričao da je odvlačio optuženika od njega kako bi prestao s napadom. Kada žalitelj, zbog takvog izmijenjenog iskaza svjedoka I. S. predlaže primjenu načela „in dubio pro reo“, ignorira personalne dokaze, koji, kako je to već navedeno, jasno upućuju na potpuno drugačiji zaključak. 10.5. Nije logična niti obrana optuženika da se počeo opirati zato što ga je netko počeo odvlačiti, samo zato što je mislio da ga netko napada. U lokalu nije bilo nepoznatih osoba, osim oštećenika koji je ležao bespomoćno na podu te svjedoka I. S. i F. K. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio nevjerodostojnom obranu optuženika i u tom dijelu.
10.6. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je optuženik imao namjeru oštećenika usmrtiti, do čega nije došlo, upravo zbog toga što ga je u tome spriječio svjedok I. S. Jednako tako, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako se činjenica, što je oštećenik zadobio samo tjelesne ozljede, ne može pripisati namjeri optuženika da se na tome zaustave posljedice njegovog, protupravnog, postupanja.
10.7. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.
11. Optuženik nije u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.
11.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
11.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
11.3. S tim u vezi je prvostupanjski sud, otegotnim, cijenio dosadašnju osuđivanost optuženika, između ostalog i zbog kaznenog djela s elementima nasilja, dok mu je olakotnim cijenio iskazano žaljenje i ispriku upućenu oštećeniku.
11.4. S obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, a cijeneći činjenicu da se radi o pokušaju, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, kazna zatvora u trajanju tri godine primjerena je počinjenom djelu i osobi počinitelja. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, te o svrsi kažnjavanja, odmjerenom kaznom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na
I Kž 291/2019-11
počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže opt. B. T., nije osnovano.
12. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
12.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga, na temelju čl. 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 22. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
