REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 41 Pž-5072/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. d.o.o. u stečaju, S., koga zastupa punomoćnik J. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. M. C. d.o.o., M., R. S., koga zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., radi raskida ugovora, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-198/2011 od 22. studenoga 2013., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane tužiteljeva i tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-198/2011 od 22. studenoga 2013.
Obrazloženje
Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se raskida Ugovor o prodaji nekretnine upisane u zk.ul. br. 2274, broj poduloška 2, k.o. N. 1, čest.br. 955/573, što u naravi predstavlja kuća K., ukupne površine od 164 m2, te dvorište K., ukupne površine od 367 m2, i to stambena zgrada S4-poduložak br.2, druga etaža-2274/10000 apartman broj A2, apartman na prvom katu, ukupne površine od 97,60 m2/neto korisne površine od 88,08m2/, sa sporednim dijelom, parkirnim mjestom PM3-ukupne površine od 11,50 m2, i PM4-ukupne površine od 11,50m2, u etažnom elaboratu označeno kosom šrafurom narančaste boje, sklopljen između stranaka, ovjeren kod Javnog bilježnika K. I. iz Č., R. B., pod brojem: OV- 7720/08 od 25. srpnja 2008. (točka 1. izreke). Odlukom iz točke 2. izreke presude odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
Tužitelj je u ovom postupku zahtijevao da sud raskine Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je sklopio s tuženikom 17. srpnja 2008. iz razloga jer tuženik nije ispunio svoju obvezu iz Ugovora - plaćanje cijene.
Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev jer nisu ispunjeni uvjeti za raskid Ugovora sudskim putem (čl. 369. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka jer on nije bio postavljen sukladno odredbi čl. 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP).
Protiv te presude obje stranke su podnijele žalbu.
Tužitelj je u žalbi naveo da je izreka presude nejasna, nerazumljiva, kontradiktorna i proturječna u odnosu na stanje spisa. Naime, predstavnici stranaka su se dogovorili da tuženik neće više osporavati tužbeni zahtjev te da će sud donijeti odluku kojom ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev. O svemu tome su obavijestili suca koji je vodio raspravu pa je stoga nejasna i iznenađujuća odluka kojom je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Tužitelj je predložio da ovaj sud preinači pobijanu presudu i ocijeni osnovanim tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tuženik se žalio na odluku o troškovima parničnog postupka navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe parničnog postupka. Naime, tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora u tužbi pa slijedom navedenog ni tuženik nije mogao navesti iznos zahtjeva za naknadu troška za sastav odgovora na tužbu. Tuženik je predložio da ovaj sud preinači pobijanu presudu i naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.
Žalbe stranaka nisu osnovane.
Nakon što je ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbama te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
Među strankama je nesporno sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine (apartmana) na otoku P.. Sporno je, je li tuženik izvršio svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene te ako nije, ima li tužitelj pravo na raskid ugovora sudskom odlukom.
Tužitelj je tvrdio da tuženik nije platio ugovornu cijenu dok je tuženik tvrdio da je ispunio ugovor u pretežitom dijelu i to putem kompenzacije koju su stranke ugovorile. U prilog tvrdnjama tuženik nije dostavio isprave niti ih je dokazao na drugi način.
S obzirom na to da tuženik nije dokazao da je platio ugovornu cijenu tužitelj ima pravo na raskid ugovora. Naime, prema odredbi čl. 360. ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju jedini način na koji je tužitelj mogao raskinuti ugovor jednostrana izjava volje budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu (nije platio cijenu iz ugovora o kupoprodaji).
Prema Zakonu o obveznim odnosima da bi stranka mogla zahtijevati sudski raskid ugovora moraju biti ispunjene određene pretpostavke. Naime, prema odredbi čl. 369. st. 1. ZOO-a ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Prema odredbi čl. 371. ZPP-a pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno o njegovu raskidu sud će se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana.
Dakle, u slučaju promijenjenih okolnosti stranke mogu suglasnošću volja izmijeniti postojeći ugovor ili ga raskinuti. Međutim, ako ugovorne strane to ne učine sporazumno a jedna od njih smatra da postoje pretpostavke za primjenu članka 369. ZOO-a, tada su izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti mogući pred sudom. U tom slučaju sud će konstitutivnom presudom pravomoćno izmijeniti ili raskinuti ugovor. Jedino u toj situaciji sud može donijeti konstitutivnu odluku kojom raskida ugovor ili odnos ugovornih strana drukčije uređuje.
Međutim, ako je riječ o raskidu ugovora zbog neispunjenja iz odredaba čl. 360. do 362. ZOO-a, ugovor se raskida ili po samom zakonu ili jednostranom izjavom ugovorne strane, a dopuštena je i utvrđujuća (deklaratorna) presuda. Ugovor se u takvim slučajevima ne raskida konstitutivnom presudom.
Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije mogao od suda tražiti donošenje konstitutivne presude kojom se ugovor zbog neispunjenja raskida.
Neosnovan je tužiteljev žalbeni razlog da je prvostupanjski sud donio odluku suprotno dogovoru koje su stranke postigle. Naime, sud je dužan primijeniti zakon prilikom donošenja presude, što je u konkretnom slučaju i učinio. Ako su stranke postigle dogovor, mogle su sklopiti sudsku nagodbu sukladno odredbi čl. 371. ZPP-a a ne očekivati od suda da pogrešno primijeni materijalno pravo.
Neosnovana je i tuženikova žalba podnesena protiv odluke o troškovima postupka. Naime, točno je da tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora u tužbi, ali ga je naznačio već u sljedećem podnesku pa je tuženik mogao pravovremeno prije zaključenja glavne rasprave podnijeti zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, što je propustio učiniti.
Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredbi čl. 360. i čl. 369. ZOO-a.
Slijedom navedenog, žalbe su odbijene i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 22. travnja 2021.
Predsjednica vijeća
Kamelija Parać, v.r.
