Poslovni broj: Usž-3799/20-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. K. iz K. S., P. D. d.o.o. sa sjedištem u K. S., S. M. iz S., i A. K. iz K. S., koje zastupa opunomoćenik S. Č., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Z., u predmetu radi ukidanja klauzule izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-374/19 od 4. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-374/19 od 4. lipnja 2020.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje, odnosno oglašavanje ništavim rješenja tuženika, klasa: UP/II-350- 05/19-02/52, urbroj: 531-09-2-19-3 od 2. srpnja 2019. i rješenja Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, klasa: UP/I-350-05/17-01/22, urbroj: 2181/01-03-02/18-19-26 od 19. ožujka 2019. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen njihov prijedlog za ukidanje klauzule izvršnosti i pravomoćnosti na lokacijskoj dozvoli istog prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-350-05/17-01/1, urbroj: 2181-01-03-01-01-17-12 od 7. ožujka 2017.
2. Protiv ove presude tužitelji su izjavili žalbu kojom se pozivaju na odredbu članka 126. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Ističu da su predložili prvostupanjskom tijelu da dopuni rješenje kojim je dopustilo obnovu postupka na način da ukine klauzulu pravomoćnosti i izvršnosti neovisno o činjenici što je prvostupanjsko tijelo istodobno s dopuštanjem obnove postupka ostavilo na snazi lokacijsku dozvolu. Tužitelji smatraju da je samim dopuštanjem obnove postupka došlo do drugog trenutka u kojem je lokacijska dozvola izvršna. Ističu da lokacijska dozvola nije izvršna jer je u fazi pobijanja pred upravnim sudom. Predlažu da Sud žalbu uvaži, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 10.562,50 kn.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je u provedenom postupku pravilno i na zakonu osnovano odbijen zahtjev tužitelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti lokacijske dozvole prvostupanjskog tijela od 7. ožujka 2017.
6. Iz obrazloženja presude prvostupanjskog suda proizlazi da među strankama nije sporno da su tužitelji podnijeli prijedlog za obnovu postupka izdavanja predmetne lokacijske dozvole, koji prijedlog je prvostupanjsko tijelo uvažilo i provelo postupak obnove lokacijske dozvole jer tužiteljima nije bilo omogućeno sudjelovati u tom postupku te je rješenjem prvostupanjskog tijela od 19. ožujka 2019. ostavljena na snazi lokacijska dozvola od 7. ožujka 2017. Također je utvrđeno da je rješenjem od 19. ožujka 2019. odbijen prijedlog tužitelja za oglašavanjem ništavim iste lokacijske dozvole.
7. Tužitelji žalbenim navodima neosnovano ističu da je trebalo ukinuti klauzulu pravomoćnosti i izvršnosti predmetne lokacijske dozvole pozivom na odredbu članka 126. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.). Navedena odredba propisuje da će nadležno tijelo, ako ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili ako po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijeti rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena.
8. Navedena zakonska odredba odnosi se na pravnu situaciju u kojoj nadležno tijelo donosi posebno rješenje kojim dopušta obnovu postupka, odnosno određuje obnovu postupka po službenoj dužnosti. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da nadležno tijelo nije donijelo rješenje temeljem navedene zakonske odredbe, već temeljem odredbe članka 126. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, kojom je propisano da će, kada je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje koje se imaju obnoviti ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta. Također, odredba članka 126. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, na koju se tužitelji pozivaju, propisuje da takvo rješenje odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena, dok odredba članka 124. stavka 3. istog Zakona izričito propisuje da prijedlog za obnovu postupka ne odgađa izvršenje po kojem se obnova traži. Navedene zakonske odredbe odnose se na odgodu izvršenja rješenja u svezi s kojim je podnesen prijedlog za obnovu postupka, a ne na ukidanje klauzule pravomoćnosti.
9. Također, tužitelji neosnovano u žalbi ističu da lokacijska dozvola nije pravomoćna jer je u fazi pobijanja pred upravnim sudom. Naime, niti prijedlog za obnovu postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, niti rješenje kojim se takav prijedlog prihvaća, ne predstavljaju razloge zbog kojih bi valjalo ukinuti klauzulu pravomoćnosti na rješenju koje je doneseno u postupku u povodu kojeg je podnesen prijedlog za obnovu. Tek u situaciji kada, nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje u upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka i kada rješenjem donesenim u obnovljenom postupku zamjenjuje rješenje koje je bilo predmet obnove, ostvareni su zakonski uvjeti za ukidanje klauzule pravomoćnosti.
10. Također je pogrešno shvaćanje tužitelja prema kojem predmetna lokacijska dozvola nije pravomoćna, jer okolnost što tužitelji pobijaju odluke nadležnih tijela donesenih u svezi s njihovim prijedlogom za obnovu postupka u kojem je donesena predmetna lokacijska dozvola nije od utjecaja na pravomoćnost lokacijske dozvole, već na pravomoćnost rješenja kojim je odlučeno o njihovom prijedlogu.
11. Slijedom navedenog, žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda, zbog čega je Sud žalbu odbio. Kako tužitelji nisu uspjeli u žalbenom dijelu upravnog spora, to je neosnovan i njihov zahtjev za naknadu ovih troškova spora.
12. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu 22. travnja 2021.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.
