Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna „sv. Križ“ Dračevac
Poslovni broj: Pn-171/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz S., OIB: …,
zastupana po punomoćniku S. C., odvjetnik u S., protiv tuženika
E. o. d.d. Z., , OIB: …,
zastupano po punomoćniku OD G. i partneri, Pisarnica S., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave zaključene dana 17.ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 22.travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime novčane naknade imovinske štete, iznos od 5.626,56 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.11.2016.g. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 10.500,00 kuna sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 17.rujna 2016. ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu reg oznake ST…, a koju nezgodu je uzrokovao štetnik M. M. upravljajući vozilom reg oznake ST… osiguranim kod tuženika policom AO br.. Nadalje, da se tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom da bi stranke dana 6.travnja 2017. sklopile izvansudsku nagodbu za naknadu neimovinske štete uz napomenu pod točkom 6. da nagodbom nije obuhvaćena naknada za izgubljenu zaradu koja je predmet ovog postupka. Nadalje, tužiteljica ističe kako je ona doktor opće medicine te je kao takva za vrijeme bolovanja dužna osigurati zamjenu tzv „zamjenskog liječnika“ u konkretnom slučaju dr. J. M. kojoj je bila dužna iz vlastitih sredstava uplatiti naknadu i doprinose za rujan i listopad 2016. Nadalje, da je uz odštetni zahtjev dostavila tuženiku dokumentaciju: obračunske listove, doznake za bolovanje, Obračunske isplatne liste i ER obrazac te platne liste 6 mjeseci prije štetnog događaja. Nadalje, da unatoč tome tuženik nije udovoljio zahtjevu tužiteljice zbog čega je primorana ustati predmetnom tužbom radi naknade izgubljene zarade od ukupno 8.174,55 kuna sa pripadajućom kamatom, slijedom čega predlaže kao u izreci.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori pasivnu legitimaciju niti odgovornost dok osporava istu u bitnome navodeći kako gubitak zarade nije smanjenje bruto nego neto dohotka.
3.Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Sporazuma o izvansudskoj nagodbi, odštetnog zahtjeva, obračunskog lista, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, knjigovodstvene dokumentacije ( list 17-49), knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku M. T., dopunskim vještačenjem te je temeljem
tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
4.Tužiteljica u ovom postupku potražuje od tuženika naknadu izgubljene zarade, pa u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 1095 st.1 Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj 35/05,41/08 dalje ZOO) kojom je propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
5. Sud je uvidom u Izvješće o bolovanju tužitelja utvrdio da je ista koristila bolovanje u rujnu i listopadu 2016., nadalje, uvidom u obračunski list plaće utvrđeno je da je tužiteljica u svojstvu poslodavca isplatila posloprimcu J. M. plaću i doprinose za razdoblje korištenja bolovanja od 19.9.2016 do 7.10. 2016. koju ovom tužbom potražuje.
6. Iz nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financije M. T. utvrđeno je da tužiteljica od tuženika potražuje naknadu za izgubljenu zaradu za razdoblje od 19.rujna 2016. do 7.listopada 2016. u iznosu od ukupno 8.175,55 kuna od čega 5.361,75 kuna za rujan 2016. i 2.812,80 kuna za listopad 2016. Nadalje, da tužiteljica potražuje naknadu izgubljene zarade u visini ukupnog troška plaće koju je imala s osnova isplaćene plaće J. M. ( bruto plaća plus doprinosi na plaću) za razdoblje od 19. rujna 2016. do 7.listopada 2016.
7. Nadalje, da je iz obrazaca JOPPD razvidno da je tužiteljica za razdoblje od 19.rujan 2016. do 7.listopada 2016. s osnova plaće J. M. isplatila neto plaću te pripadajuće doprinose iz i na plaću.
7.1. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica isplatila s osnove plaće J. M. ( bruto plaća uvećana za doprinose na plaću) u razdoblju od 19.rujna 2016. do 7.listopada 2016. iznos od 8.174,55 kuna slijedom čega da izgubljena zarada s osnove ukupnog troška plaće J. M. iznosi 8. 174,55 kuna od čega 5.361,75 kuna za razdoblje od 19. do 30. rujna 2016. te 2.812,80 kuna za razdoblje od 1.listopada do 7.listopada 2016.
8. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 22.svibnja 2020. te je vještak usmeno dopunio nalaz i mišljenje na ročištu od 2.rujna 2020. navodeći da je za navedeni iznos umanjena osnovica poreza na dohodak za 2016. godinu.
8.1. Nadalje, vještak je dopunskim nalazom i mišljenjem od 29.listopada 2020. utvrdio uvidom u prijavu poreza na dohodak za 2016. godinu da da tužiteljica nije imala trošak plaće za J. M. u iznosu od 8.174,55 kuna oporeziva osnovica bi bila uvećana za taj iznos slijedom čega porez na dohodak od samostalne djelatnosti obračunat na iznos od 105.433,91 kunu iznosi 22.926,47 kuna, a na osnovicu od 26.400,00 kuna po stopi od 12 % iznosi 3.168,00 kuna te na 79.033,91 kunu po stopi od 25 % iznosi 19.758,47 kuna te da je iz Prijave poreza na dohodak za 2016. razvidno da je godišnja obveza poreza i prireza tužiteljice za 2016. godinu iznosila 22.971,12 kuna odnosno za 2.547,99 kuna manja od obveze poreza i prireza na dohodak A. M. da nije imala trošak plaće J. M. u iznosu od
8.147,55 kuna. Slijedom toga, vještak utvrđuje da je izgubljena zarada A. M.
u 2016. obračunata u visini ukupnog troška plaće dr. J. M. ( bruto plaća uvećana za doprinose) umanjena za manje plaćeni porez i prirez po godišnjoj prijavi za 2016. godinu iznosi 5.626,56 kuna.
9. Podneskom od 19.studenog 2020. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da potražuje od tuženika iznos od 5.626,55 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom od 11.studenog 2016. pa do isplate.
10. Budući je konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica imala stvarni trošak plaće ( bruto plaća uvećana za doprinose) za zamjenskog liječnika sve povodom predmetnog štetnog događaja utvrđeno je da je ista izgubila zaradu koju bi inače ostvarila da predmetnog štetnog događaja nije bilo odnosno ista je umanjena za iznos od 5.626,56 kuna koji iznos je utvrđen knjigovodstveno financijskim vještačenjem na koje stranke nisu imale primjedbi. Slijedom toga, a kako se tužitelju mora uspostaviti onako imovinsko stanje kakvo je bi bilo da se šteta nije dogodila, valjalo je istoj dosuditi predmetni iznos s osnova izgubljene zarade.
10.1. Naime, tužitelju po tom osnovu pripada svaka zarada koju bi isti mogao ostvariti da nije bilo ozljede, pa tako i zarada koju bi očekivano po redovnom tijeku stvari mogao ostvariti da nije bilo ozljede te posljedično nesposobnosti za rad.
11. Obzirom tuženik spori da nije smisao naknade izgubljene zarade naknada bruto nego neto iznosa navodi se prije svega da temeljem odredbe čl. 84. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“. broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) pod pojmom plaća smatra se plaća u bruto iznosu, a osim toga da je predmet ovog postupka gubitak u zaradi tužiteljice nastao uslijed ozljede odnosno nesposobnosti za rad u vrijeme bolovanja koji se sastojao u trošku plaće liječniku na zamjeni, a kojeg gubitka ne bi bilo da nije bilo predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je upravo naknada iznosa 5.626,56 kuna potrebna da bi se imovinska situacija tužiteljice vratila u stanje u kojem bi bila da predmetne prometne nezgode nije ni bilo. ( Tako i ŽS Vž Gž-1210/2019). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
12. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO obzirom da je izgubljena zarada novčani oblik štete te se dosuđuje u iznosu u kojem je i nastala, to je sud dosudio tužitelju zakonske zatezne kamate od dospijeća kako je tužitelj i zahtijevao.
13. Odlučujući o zahtjevu tuženika za naknadom parničnog troška od strane tužitelja obzirom je smanjen prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev podneskom od 19.studenog 2020. jer da isti ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe sud smatra predmetni zahtjev neosnovanim. Mišljenje je ovog suda (a takvo je mišljenje i Županijskog suda u Zagrebu u presudi broj Gžn-1099/05), da sukladno odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnični trošak. Iz dikcije navedene zakonske norme slijedi dakle, da predviđena sankcija dužnosti naknade parničnih troškova tereti onog tužitelja koji je povukao tužbu u cijelosti. Obzirom da u predmetnom postupku tužitelj nije povukao tužbu u cijelosti, već je samo smanjio tužbeni zahtjev, dakle postupak je nastavljen, a tužitelj nije odustao od tužbenog traženja, već je ustrajao u tome da se istome naknadi šteta, te je konačno uspio u sporu, nema mjesta analognoj primjeni odredbe članka 158. ZPP-a u odnosu na smanjeni - povučeni dio tužbenog zahtjeva već je troškove zastupanja tuženika po punomoćniku trebalo odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje.
14. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04,37/05,59/07,148/09 i 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 75 bodova, sastava tužbe u iznosu od 75 bodova, ročište od 21.siječnja 2019. 75 bodova, 2.srpnja 2019. 75 bodova, sastav podneska od 19.studenog 2020. 75 bodova, ročište od 2.lipnja 2020. 75 bodova, 2.rujna 2020. 75 bodova te 17.ožujka 2021. 75 bodova, odnosno sveukupno 600 bodova, preračunato vrijednost boda u kunama (Tbr.50) iznosi 6.000,00 kuna, uvećano za PDV u iznosu 25% u iznosu od 1.500,00 kuna iznosi 7.500,00 kuna, te uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, te uvećano za trošak pristojbe na tužbu 300,00 kuna i presudu u iznosu od 200,00 kuna što sveukupno iznosi 10.500,00 kuna.
14.1. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14). Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Split, 22. travnja 2021.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Dna:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
