REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 41 Pž-1992/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza C.- S. d.o.o. u stečaju, S., OIB ..., kojeg zastupa stečajni upravitelj S. R., u ime i za račun stečajnog dužnika V. I. d.d. u stečaju, I., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo, Z., OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u V., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine u iznosu od 7.421.469,28 kn, odlučujući o žalbi A. I. protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-440/2017-41 od 17. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba A. I. i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-440/2017-41 od 17. veljače 2020.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je A. I. sa zahtjevom za miješanje u ovoj parnici na strani tužitelja budući da je prvostupanjski sud ocijenio da nema pravnog interesa za miješanje.

Protiv tog rješenja A. I. je podnio žalbu navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe parničnog postupka kao ni odredbe Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17). Naime, žalitelj je stečajni vjerovnik društva V. I. d.o.o. jednako kao što je i tuženica Republika Hrvatska. Žaliteljev interes je da se tuženici ospori tražbina kako bi se povećala mogućnost namirenja umješača kao stečajnog vjerovnika i vjerovnika stečajne mase. Prvostupanjski sud je naveo da je u zk. ul. 5111 k.o. Ilok u korist tuženice uknjiženo založno pravo za iznos od 11.500.000,00 kn, a temeljem Ugovora i sporazuma koji su predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari. Priznato potraživanje Republike Hrvatske u II. višem isplatnom redu u iznosu od 7.421.469,28 kn će se namiriti u skladu s odredbom članka 149. Stečajnog zakona iz nekretnine na kojoj je upisano razlučno pravo ili unovčenjem prema odredbama članka 248. Stečajnog zakona. Žalitelj smatra da tuženičino razlučno pravo, koje je predmetom sasvim posebnog postupka pobijanja upisa, nema nikakve veze s ovom parnicom u kojoj se utvrđuje osnovanost tuženičine tražbine kao tražbine drugog višeg isplatnog reda odnosno tuženikovo svojstvo osobnog vjerovnika za prijavljenu tražbinu u drugom višem isplatnom redu.

Žalitelj je predložio da ovaj sud preinači pobijano rješenje na način da dopusti umješaču miješanje na strani tužitelja u ovoj parnici.

Žalba A. I. nije osnovana.

Nakon što je ispitao pobijano rješenje u skladu s odredbom čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbama te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je ono pravilno i zakonito.

Iz podataka u spisu proizlazi:

- tuženica je u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom V. I. d.d. koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem St-517/2016 prijavila tražbinu II. višeg isplatnog reda u iznosu od 23.465.475,05 kn s osnove Ugovora o kreditu br. 38/25/06 od 18. travnja 2006., Aneksa br. 1. od 18. travnja 2006., Aneksa br. 2. od 30. srpnja 2007., Ugovora o poslovnoj suradnji Fonda i C. banke d.d. od 10. siječnja 2003., Ugovora o obavljanju poslova za račun Fonda od 1. siječnja 2003., Odluke o odobrenju kredita Fonda od 14. ožujka 2006.;

- stečajni upravitelj je djelomično priznao prijavljenu tražbinu kao tražbinu II. višeg isplatnog reda u iznosu od 7.421.469,28 kn,

- tražbinu priznatu u iznosu od 7.421.469,28 kn osporio je tužitelj kao stečajni vjerovnik,

- prvostupanjskom presudom od 21. svibnja 2018. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da je neosnovana i da ne postoji tražbina II. višeg isplatnog reda Republike Hrvatske, Ministarstva, OIB ..., u iznosu od 7.421.469,28 kn

- presudom ovog suda, poslovni broj Pž-5967/2019 od 14. siječnja 2020. odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Žalitelj je 14. siječnja 2019. izjavio da stupa u parnicu na strani tužitelja jer smatra da kao vjerovnik drugog višeg isplatnog reda u istom stečajnom postupku u kojem sudjeluje i tuženica ima pravni interes da tuženici ne bude priznata tražbina kako bi se povećala mogućnost njegovog namirenja.

Prema ocjeni ovog suda, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da umješač nema pravni interes za sudjelovanje u ovoj parnici na strani tužitelja. Sve ono što je umješač naveo u prijedlogu za miješanje, i što ponavlja u žalbi, ne predstavlja pravni interes za ishod parnice koja se vodi između drugih osoba. Takav interes umješač bi imao samo u slučaju da se pravne posljedice presude mogu odraziti na njegovu pravnu situaciju tako da njegova prava i obveze ovise od toga kako će biti presuđeno u parnici između drugih osoba. U konkretnom slučaju od ishoda ove parnice ne ovisi nikakvo pravo ili obveza umješača, nego eventualno veća mogućnost namirenja njegove tražbine utvrđene u stečajnom postupku koji je vođen nad tuženikom i to zbog eventualnog povećanja stečajne mase. Takav interes je samo ekonomski, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio njegovo sudjelovanje u ovom postupku.

Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda kako A. I. razlozima navedenim u svom zahtjevu nije dokazao postojanje pravnog interesa za sudjelovanje u svojstvu umješača u predmetnoj parnici na strani tužitelja, a kakav interes je potreban da bi se moglo dopustiti miješanje te je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 22. travnja 2021.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać, v.r.