Broj: Ppž-4313/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog J.Z.Ž. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog J.Z.Ž. zastupanog po branitelju Borisu Kozjaku odvjetniku iz Virovitice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel, broj: 2. Pp J-292/2020-4 od 4. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2021.
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.Z.Ž. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18), okrivljeni J.Z.Ž. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) u roku 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel, broj: 2. Pp J-292/2020-4 od 4. ožujka 2020 okrivljeni J.Z.Ž. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 137/09, 14/10, 60/10), činjenično opisanih u izreci za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 975,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presuda, te je upozoren ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Osim toga okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.
2. Protiv te presude okrivljeni J.Z.Ž. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene one bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj smatra kako nikako nije mogao biti proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer da je sud preširoko primijenio taj zakon budući da bi djelo prekršaja u cijelosti bilo konzumirano prekršajem iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Nadalje poriče prekršaj, poriče da je njegov brat uopće bio prisutan navedenog dana oko 17,30 sati kada je okrivljenik udario u ogradu, jer je sa suprugom bio udaljen oko 200 do 300 metara kod kuće K.Ž. pa niti je mogao vidjeti niti čuti išta od toga. Smatra da je brat sa svjedocima Ž. i J.K. organizirao neistinito svjedočenje. Smatra kako stav suda da je ponašanje okrivljenika na raspravi ključan dokaz njegove krivnje je protivan Prekršajnom zakonu i predstavlja povredu njegova prava na obranu.
6. Suprotno ovim žalbenim navodima ovaj Sud prihvaća odluku i razloge prvostupanjskog suda koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
Naime, prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je čitao pisanu obranu okrivljenika te kao svjedoke ispitao oštećenog V.Ž., J.K., I.V., M.K. koji su u bitnom iskazivali jednako da su čuli jaku buku od lupanja u lim, da su izišavši iz kuća vidjeli okrivljenika koji je sam rekao kako je to on lupao, svjedok Josip Krizmanić je izjavio da je okrivljenik potom počeo vrijeđati V.Ž. potvrdivši time iskaz oštećenog dok su svjedoci I.V. i M.K. samo čuli buku, a M.K. je i vidio sve sudionike događaja međutim u trenutku kada je okrivljenik već ulazio u auto. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud jasno i bez proturječja iznio ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, naveo koje odlučne činjenice smatra dokazanima za svaki od prekršaja koji su okrivljeniku stavljeni na teret i dajući pri tom i ocjenu vjerodostojnosti svakog provedenog dokaza te je po svojoj slobodnoj ocjeni došao do zaključka o krivnji okrivljenika za prekršaje koji su mu stavljeni na teret. Protivno žalbenim navodima opisano ponašanje okrivljenika sadrži opis dva djela u stjecaju i nema sumnje niti da je okrivljenik počinio prekršaj protiv javnog reda i mira niti da je počinio psihičko nasilje prema bratu te da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je V.Ž. takvim njegovim ponašanjem bio uznemiren i što mu je uzrokovalo povredu dostojanstva. Činjenica i jest da je okrivljenik svoje ukupno ponašanje usmjerio upravo protiv svojeg brata i da je pri tom narušio javni red i mir i pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je nesporno utvrđeno kako je okrivljenik počinio obadva prekršaja koja su mu stavljena na teret. Neuspješno je žalitelj pokušao umanjiti vjerodostojnost iskaza svjedoka tvrdeći da su iskazi lažni jer tu svoju tvrdnju ničim nije dokazao.
7.Neosnovano žalitelj ističe kako mu je povrijeđeno pravo obrane time što je prvostupanjski sud opisao kao neprimjereno ponašanje okrivljenika pred sudom jer je sud ponašanje okrivljenika pred sudom, dakle i nakon počinjenja prekršaja dužan ocjenjivati jer je to između ostalog jedna od odlučnih činjenica i za odluku o kazni. Ovaj dio obrazloženja sud je doveo i u logičnu vezu s iskazima ostalih svjedoka i za svoj je zaključak dao valjane i od ovog Suda u svemu prihvaćene razloge, kao i razloge za valjanu primjenu materijalnog prava.
Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi žalitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, te ovaj sud prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud dao za svoju odluku, a žalitelj svojom žalbom nije doveo u sumnju njezinu pravilnost.
8. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud donoseći odluku cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, da je opravdano žalitelju utvrdio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za obadva prekršaja, zato jer je za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna od 50 do 200 DEM ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana. Novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu novčane kazne za navedeni prekršaj primjerena je težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Jednako tako i za prekršaj pod 2. u kojem je novčana kazna ublažena ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa cijeneći nekažnjavanost okrivljenika i to da je umirovljenik osobito olakotnim okolnostima. Stoga je i ukupna novčana kazna blaga, primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i po ocjeni i ovog Suda će samo ako izrečenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja i još je upozoren na zakonsku pogodnost plaćanja 2/3 kazne u paricijskom roku.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
10. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 22. travnja 2021.
Zapisničarka :
Predsjednik vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v. r.
Siniša Senjanović, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
