Broj: Jž-788/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene B.D. i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi prvookrivljene B.D. zastupane po branitelju J.D. odvjetniku iz P., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 2. Pp J-139/2019 od 18. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba prvookrivljene B.D. i prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na tu okrivljenicu.

II Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07 i 39/13), prvookrivljena B.D. se oslobađa obaveze plaćanje paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 2. Pp J-139/2019 od 18. veljače 2021. prvookrivljena B.D. i drugookrivljeni N.O. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci te su oboje kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od po 500,00 kuna što je protuvrijednost od 113 DEM, odnonsno 66 Eura koju su kaznu dužni platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plate 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Osim toga, prvookrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn, dok je drugookrivljenik oslobođen obaveze plaćanja troškova postupka.

2. Protiv te presude prvookrivljena B.D. je pravodobno po branitelju podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Žaliteljica predlaže da se njezina žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Unatoč navedenim žalbenim razlozima iz sadržaja žalbe proizlazi da je žaliteljica žalbu podnijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer ostale razloge nije konkretizirala.

6. Žaliteljica u bitnom ističe kako je sud odluku donio samo na temelju iskaza drugookrivljenog N.O. te da je žaliteljica žrtva, a ne počiniteljica prekršaja jer jedino što je vikala je poziv u pomoć kojim je napadnuta pozivala svojeg muža.

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je reproducirao provedene dokaze, pisanu obranu žaliteljice i obranu koju je dao drugookrivljeni N.O. te iskaze kao svjedoka ispitanih policijskog službenika D.T. i supruga prvookrivljene LJ.D..

Prvostupanjski sud je analizirajući obrane okrivljenika i provedene dokaze došao do pravilnog zaključka o krivnji oboje okrivljenika i to ocijenivši vjerodostojnom obranu drugookrivljenog N.O. koji je jasno i uvjerljivo opisao tijek događaja, nije umanjivao svoju prekršajnu odgovornost i izrazio žaljenje zbog počinjenog jer se dao isprovocirati.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je obrana prvookrivljene B.D. kojim poriče prekršaj usmjeren na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, a što proizlazi i iz dijelom kontradiktornih navoda njezine obrane i iskaza njezinog muža ispitanog kao svjedoka. Dok ona inzistira na tome da jedino što je vikala je bio poziv u pomoć, njezin suprug ispitan kao svjedok je iskazao kako ju je zatekao uplakanu i kako je svjedočio udarcu od strane drugookrivljenog, ali ne događaju koji je tome prethodio. Pravilno je stoga prvostupanjski sud iskaz tog svjedoka i obranu drugookrivljenog ocijenio uvjerljivima, a žaliteljica svojim paušalnim poricanjem prekršaja ovaj zaključak prvostupanjskog suda nije dovela u pitanje, pa je i žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud odlučujući o kazni za okrivljenu cijenio sve okolnosti odlučne iz članka 36. Prekršajnog zakona te je okrivljenici izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne u zakonom propisanom rasponu za navedeni prekršaj držeći da je tako izrečena kazna blaga i da je srazmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice te da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, a to je specijalna i generalna prevencija. Okrivljenica je upozorena na zakonsku pogodnost plaćanja 2/3 kazne u paricijskom roku.

8. Odluka o oslobađanju plaćanja paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, jer bi po ocjeni ovog suda plaćanje troškova postupka moglo dovesti u pitanje egzistenciju okrivljenice.

9. Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. travnja 2021.

Zapisničarka :

Predsjednik vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v. r.

Siniša Senjanović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.