REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 289/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. š. d.o.o., OIB … sa sjedištem u Z., Lj. F. V. 2, zastupanog po punomoćniku Z. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & Partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika U. S. D. d.d. u stečaju, OIB …, P., F. 1, zastupanog po stečajnom upravitelju A. G. D. iz R., B. 18, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-23/2020-2 od 15. srpnja 2020., kojima su djelomično potvrđeni, djelomično preinačeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-346/2012-17 od 20. veljače 2013., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-23/2020-2 od 15. srpnja 2020., kojima su djelomično potvrđeni djelomično preinačeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-346/2012-17 od 20. veljače 2013.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan te potražuje trošak za sastav odgovora na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbama 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja koje je postavio tuženik nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse revizijskog suda: Revt-508/16- 2 od 22. kolovoza 2017. i Revx-341/13-2 od 9. prosinca 2015., u kojim odlukama je izraženo shvaćanje da se drugostupanjski sud u ispitivanju prvostupanjske odluke mora ograničiti na ispitivanje je li ta presuda, s obzirom na stanje koje je postojalo u trenutku njezinog donošenja bila pravilna i zakonita. U odlukama na koje se tuženik poziva: Revx-1052/13-2 od 11. prosinca 2013. i Revr-578/15-2 od 20. svibnja 2015., navodeći da su suprotne naprijed navedenim odlukama, valja reći da se ne radi o istim činjeničnim utvrđenjima niti o istoj procesnopravnoj situaciji, stoga u konkretnom slučaju nije riječ o pravnim pitanjima o kojima sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena.
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. st. 1. u vezi članka 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
5. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 21. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
