Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj 17 Povrv-100/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica M.M. i Lj.B., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu (OIB: …) iz V., zastupanih po punomoćniku J.B., odvjetniku iz B., protiv tuženika M.K., (OIB: …) iz V., radi isplate, nakon zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave dana 17. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika tužiteljica, dana 21. travnja 2021. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika S.P. iz D.S., poslovni broj Ovrv-1194/2019 od 17. listopada 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku M.K. iz V. da tužiteljicama M.M. i Lj. B. odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz Vv isplati iznos od 625,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2019. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika S.P. iz D.S. poslovni broj Ovrv-1194/2019 od 17. listopada 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužiteljicama trošak ovršnog postupka u iznosu 842,25 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2019. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi trošak postupka u iznosu od 987,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se tužiteljice s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 579,75 kuna zajedno sa kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

Tužiteljice (prije ovrhovoditeljice) su dana 16. listopada 2019. protiv ovršenika M.K. podnijele javnom bilježniku S.P. ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate dospjele tražbine, a koja tražbina se odnosi na nepodmirene troškove odvjetničke usluge u ukupnom iznosu od 625,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti pa do isplate. Zatražile su i naknadu troškova postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

Javni bilježnik S.P. donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1194/2019 17. listopada 2019.

Tuženik (prije ovršenik) je dana 4. studenog 2019. podnio prigovor protiv navedenog Rješenja navodeći da tužiteljicama ne duguje ništa jer usluga za koju mu je ispostavljen račun nikada nije izvršena.

Javni bilježnik je nakon podnesenog prigovora spis dostavio Općinskom sudu u Sesvetama na daljnji postupak.

Sud je postupio temeljem odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 112/12 i 93/14, dalje OZ) te stavio izvan snage navedeno Rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u račun (list 3), prigovor (list 11), podnesak tužiteljica od 19. lipnja 2020. (list 18-20).

Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan u cijelosti.

O konkretnoj pravnoj stvari treba prosuđivati imajući na umu da su stranke u međusobnom ugovornom odnosu te su dužne pridržavati se zaključenog ugovora u smislu odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), kojom je propisano da sudionici obveznih odnosa trebaju ispuniti svoju obvezu te su odgovorni za njezino ispunjenje, a u svezi sa Tbr 30/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14 i 118/14, dalje Tarifa)

Tužiteljice u tužbi i tijekom postupka navode kako su tuženiku pružile odvjetničku uslugu davanja usmenog pravnog savjeta, za koju uslugu mu je u skladu sa Tbr 30/1 Tarife ispostavljen račun broj 66-VP-1-19 12. kolovoza 2019.

Tužiteljice nadalje navode kako je račun tuženiku poslan na kućnu adresu preporučenom pošiljkom te je tuženik račun primio 14. kolovoza 2019.

Kako tuženik nije u roku od 8 dana platio tužiteljicama račun u iznosu od 625,00 kuna tužiteljice su protiv tuženika podnijele prijedlog za ovrhu kako bi dugovanje koje imaju prema tuženiku naplatile prisilnim putem.

U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi kako usluga za koju mu je ispostavljen račun nikada nije izvršena te smatra da nije u obvezi platiti tužiteljicama utuženo potraživanje.

U ovom postupku nije sporno da se tuženik M.K obratio tužiteljicama M.M. i Lj. B., odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u V., te od njih zatražio pravni savjet, odnosno zatražio da napišu žalbu protiv presude o razvodu braka.

Nije sporno niti to da su tužiteljice dale do znanja tuženiku, a nakon što su proučile cjelokupnu dokumentaciju koju im je dostavio tuženik, da nema pravne osnove za žalbu jer je u sudskom postupku poštivana pravna procedura te da tuženik najvjerojatnije neće uspjeti sa žalbom protiv presude.

U podnesku od 16. lipnja 2020. tužiteljice navode kako je tuženik došao u njihov ured i predao cjelokupnu dokumentaciju iz spisa poslovni broj P Ob-139/2019 odvjetnici M. M. kako bi proučila predmet.

Sam tuženik navodi kako je odvjetnicama dostavio presudu koju su one trebale proučiti te sastaviti žalbu protiv presude.

Tužiteljice su tuženiku iznijele svoje mišljenje kako nema pravnog temelja za pisanje žalbe pogotovo ne onakvog sadržaja kako je to tuženik od njih tražio. Postignut je dogovor da tužiteljice još jednom prouče cjelokupnu dokumentaciju te da ukoliko tuženik i dalje bude inzistirao na sastavljanju žalbe da će tužiteljice žalbu sastaviti, ali da će na istu staviti napomenu kako se žalba ulaže na inzistiranje tuženika. Navele su kako nije točno da su tuženiku predlagale da mu one sastave žalbu ''na crno'', a on da žalbu sam potpiše i preda sudu.

U navedenom podnesku tužiteljice nadalje navode kako je odvjetnica M.M. nazvala tuženika dan prije isteka roka za žalbu kako bi čula što je tuženik odlučio te ga pozvala da dođe u ured radi potpisa punomoći, ako i dalje inzistira na sastavljanju žalbe. Tuženik međutim više nikada nije došao u odvjetnički ured po ostavljenu dokumentaciju niti se javio radi reguliranja svoje obveze podmirenje izvršene usluge davanja usmenog savjeta pa su mu tužiteljice ispostavile račun za obavljenu uslugu proučavanja spisa i davanja usmenog pravnog savjeta. Tužiteljice su tuženiku ispostavile računa na bazi samo jednog sata, iako je proučavanje dokumentacije i davanje pravnog savjeta zahtijevalo više vremena.

Tužiteljice nadalje navode kako tuženik na ispostavljeni transakcijski račun kojega je primio preporučenom poštom 14. kolovoza 2019. nije stavio nikakve primjedbe niti prigovore, niti je račun platio.

Podnesak tužiteljica od 16. lipnja 2020. dostavljen je tuženiku 29. lipnja 2020., a tuženik se o navodima iz podneska ni na koji način nije očitovao. Napominje se da tuženik nije pristupio na ročište 17. ožujka 2021., već je pristupio sudu nakon što je glavna rasprava zaključena i određeno ročište za objavu presude što je raspravni sudac konstatirao na zapisniku, a tuženik svojim potpisom potvrdio. Uvidom u račun broj 66-VP-1-19 od 12. kolovoza 2019. (list 3) utvrđeno je da su tužiteljice ispostavile tuženiku transakcijski račun na iznos od 625,00 kuna sa rokom plaćanja od 8 dana. Navedeni račun odnosi se na pruženu odvjetničku uslugu davanja usmenog pravnog savjeta.

Uvidom u presliku povratnice (list 5) utvrđen je da je tuženik M.K. navedeni račun primio 14. kolovoza 2019. Kako je tuženik račun zaprimio 14. kolovoza 2019. isti je trebao uplatiti do 22. kolovoza 2019. što nije učinio pa su tužiteljice podnijele tužbu sudu.

Po uvjerenju ovoga suda ispostavljeni račun u skladu je sa Tbr 30/1 Tarife kojom je propisano da odvjetnik ima pravo za usmeno pravno mišljenje i pravno savjetovanje za svaki započeti sat naplatiti 50 bodova. Kako je u ovom postupku kao nesporno utvrđeno da se tuženik obratio tužiteljicama kao odvjetnicama i dostavio im presudu protiv koje je namjeravao uložiti žalbu i ostalu dokumentaciju iz predmeta koji je vođen pod poslovnim brojem P Ob-139/2019 te da su tužiteljice proučavale dostavljenu dokumentaciju i razgovarale sa tuženikom o pružanju pisane usluge te mu dale do znanja kakvi su mu izgledi u slučaju podnošenja žalbe, tuženik je dužan tužiteljicama kao odvjetnicama platiti utuženi iznos.

Navodi tuženika kako tužiteljice njemu nisu pružile nikakvu uslugu ovaj sud uopće nema namjeru komentirati jer tuženik očito ne razumije da odvjetnici pružaju intelektualne usluge koje se također naplaćuju jer to spada u sastavni dio posla odvjetnika. Tuženik očito smatra da može slobodno doći u odvjetnički ured u kojemu će dobiti pravni savjet, a ukoliko neće biti zadovoljan smatra da odvjetnicima ne duguje ništa. Ovaj sud poučava tuženika da bi u slučaju da je došlo do sastavljanja žalbe tužiteljicama bio dužan, pored ovih 500 kuna temeljem Tbr 30/1 Tarife još i dodatni iznos za sastavljanje redovnog pravnog lijeka temeljem Tbr 10/1 Tarife. Ovo stoga što se radi o dvije radnje, o davanju usmenog pravnog savjeta i sastavljanju pismenog podneska, što tuženik očito ne razumije.

Kako su tužiteljice u ovom postupku dokazale i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva valjalo je postupiti temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a i platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi održati na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužiteljicama iznos od 650,00 kuna sa kamatom tekućom od dana dospjelosti pa do isplate.

Odluka o kamati u skladu je sa odredbom čl. 29. ZOO.

Sud je ukinuo platni nalog za cjelokupni iznos troškova ovršnog postupka u iznosu od 842,25 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2019. pa do isplate iz razloga što je o troškovima ovršnog i parničnog postupka sud odlučio jednom odlukom. Ovo stoga što je ovršni postupak nakon podnesenog prigovora nastavljen kao parnični postupak pa se radi o jedinstvenom postupku te o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja I. stupanjske presude pa do isplate.

Na ime troškova ovršnog postupka sud je tužiteljicama priznao iznos od 262,50 kuna. Iznos se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kuna (Tbr. 11/1 Tarife u svezi s Tbr. 7/1 Tarife) te PDV-a u iznosu od 37,50 kuna te troška i nagrade javnog bilježnika u ukupnom iznosu od 60,00 kuna i PDV u iznosu od 15,00 kuna.

Tužiteljice su odbijene s dijelom zatraženog troška ovršnog postupka u iznosu od 579,75 kuna. Tužiteljicama nije priznat trošak dostave javnog bilježnika niti PDV na taj iznos u iznosu 37,50 kuna, niti materijalni trošak ovrhovoditelja u iznosu od 30,00 kuna jer tužiteljice nisu dokazale da su taj trošak imale, a u spisu se ne nalazi dokumentacija iz koje proizlazi osnovanost i visina ovog dijela zatraženog troška. Tužiteljicama nadalje nije priznat trošak izvida i pribave pravomoćnosti, niti PDV na taj iznos od 312,50 kuna, kao niti trošak potvrde ovršnosti zajedno s PDV-om u iznosu od 37,50 kuna, niti trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog rješenja zajedno s PDV-om u iznosu od 93,75 kuna. Nadalje im nije priznat niti naknadni otpravak rješenja zajedno s troškom dostave u iznosu od 37,50 kuna, niti trošak poštarine u iznosu od 31,00 kuna. Ovi troškovi nisu priznati pozivom na odredbu čl. 155 ZPP jer tužiteljice te troškove nisu niti imale obzirom da je tuženik protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor.

Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je sa odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljicama je dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna, a koji trošak je tužiteljicama odmjeren ovisno o vrijednosti predmeta spora, a u skladu s Tarifom. Tužiteljicama je priznat trošak u jednokratnom iznosu od 500,00 kuna temeljem Tbr 7/8 Tarife i PDV u iznosu od 125,00 kuna. Tužiteljicama je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna.

Na ime troškova ovršnog i parničnog postupka tužiteljicama je sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 987,50 kuna (od čega 262,50 kuna na ime troškova ovršnog postupka i iznos od 725,00 kuna na ime troškova parničnog postupka).

Kamata na troškove postupka u skladu je sa odredbom čl. 30. st.3. OZ. Tužiteljice su odbijena s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 579,75 kuna (točka IV. izreke). Odbijajući dio odnosi se na troškove ovršnog postupka koje sud nije priznao tužiteljicama.

Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 21. travnja 2021.

Sudac

Ljiljana Košić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP).