REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj:Jž-1787/2020

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog L.Z., zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj: 117/03, 71/06, 43/09, 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog L.Z., podnijete protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj: 98. Pp J-703/2019-19 od 6. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem kao osnovane žalba okrivljenog L.Z. preinačava se pobijana presuda u dijelu koji se odnosi na plaćanje novčane kazne, na način da se okrivljenom L.Z. na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) dopušta plaćanje izrečene novčane u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna u 5 (pet) mjesečnih obroka od po 1.000,00 (tisuću) kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, te ukoliko okrivljeni L.Z. plati dvije trećine izrečene novčane kazne u rokovima određenim za obročno plaćanje novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćena u cijelosti.

II U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenog L.Z. kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni L.Z. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni L.Z. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni L.Z. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Okrivljeni L.Z. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2.. Prekršajnog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da nije došao na raspravu jer je poziv dobio mjesec dana ranije te da zbog poslovnih obveza i nedostatka prijevoza to nije bilo moguće i da se planirao javiti sud i tražiti odgodu ali je o istom smetnu s uma kao i iz razloga jer ne ide na utakmice, navodi da se ne smatra krivim i predlaže da se ponovno pozove kako bi mu se predočile videosnimke i slike te da nisu bili prisutni službenici iz II postaje kada je žalitelj bio prisutan te predlaže da se rasprava preseli u Rijeku gdje žalitelj živi i radi.

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je iz stanja spisa utvrdio da žalbeni navodi žalitelja nisu osnovani te da je pobijana presuda na zakonu osnovana.

4. Naime, u odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona jer mu je povrijeđeno pravo obrane, potrebno je navesti da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud zakonito proveo glavnu raspravu održanu dana 7. veljače 2018. godine na koju je uredno pozvao okrivljenika i koji se odazvao pozivu suda te iznio obranu poričući odlučne činjenice, a nakon čega je ponovno uredno pozvao okrivljenika na ročište održano dana 6. listopada 2020. godine kako to proizlazi iz dostavnice i koji je poziv uredno zaprimio dana 9. rujna 2020. godine, ali koji se nije odazvao uredno dostavljenom pozivu suda i koji nije opravdao svoj izostanak, a na kojem ročištu je prvostupanjski sud izveo sve relevantne dokaze čitanjem obrane okrivljenika kao i iskaza svjedoka optužbe i pregledom video zapisa ovlaštenog tužitelja koji prileži u spisu. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je omogućio okrivljeniku neposredno sudjelovanje u izvođenju dokaza, a koji nije pristupio niti opravdao izostanak pa je stoga prvostupanjski sud sukladno konfrontacijskoj klauzuli iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona kao i članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija) žalitelju u postupku osigurao pravo na pravično suđenje i pravo djelotvorne obrane omogućivši mu da iznosi dokazne prijedloge obrane, koje isti nije iznosio prilikom iznošenja obrane dana 7. veljače 2018. godine i ujedno pod istim uvjetima da neposredno sudjeluje u izvođenju dokaza optužbe, a koji se nije odazvao uredom pozivu suda niti opravdao izostanak dana 9. rujna 2020. godine. Žalitelji navodi da nije mogao pristupiti na raspravu u Delnicama zbog poslovnih obveza i nedostatka prijevoza o čemu je zaboravio pravovremeno obavijestiti sud nisu osnovani niti životno opravdani te je stoga je trebalo u tom dijelu trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

5. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na glavnoj raspravi dana 9. rujna 2020. godine proveo sve relevantne dokaze čitanjem obrane okrivljenika te iskaza svjedoka optužbe I.K., policijske službenice te pregledom videozapisa inkriminiranog događaja i kojim je provedenim dokazima nesporno utvrđena protupravna radnja okrivljenika koji je dana 22. kolovoza 2017. godine u 22,03 sati u Rijeci na stadionu Rujevica za vrijeme održavanja međunarodne nogometne utakmice Europske lige prvaka između HNK Rijeka i FC Olympiacos na tribini S3 koju koristi navijačka skupina Armada zapalio i bacio dimno pirotehničko sredstvo koje ispušta dim plave boje, a koja je radnja propisana kao prekršaj iz članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a o čemu je prvostupanjski sud iznio na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud, do žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i koji su paušalno izneseni.

6. U odnosu na žalbene navode kojim se ističe prigovor mjesne nenadležnosti potrebno je navesti da se sukladno odredbi članka 102. stavka 2. Prekršajnog zakona prigovor mjesne nenadležnosti može isticati do započinjana postupka, a koji je započeo otvaranjem glavne rasprave dana 7. veljače 2018. godine i koji se stoga ne može isticati u žalbi.

7. Za prekršaj iz članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima alternativno je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 do najdulje 60 dana. Ovaj je sud razmatrajući žalbu okrivljenika sukladno članku 202. stavku 5 Prekršajnog zakon iz stanja spisa utvrdio da je prvostupanjski je sud okrivljenom L.Z. za počinjeni izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj u minimalnom iznosu od 5.000,00 kuna, pri čemu je pravilno cijenio kao olakotne okolnosti osobne i imovinske prilike okrivljenika, dok otegotne okolnosti nije, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te visini propisane kazne za navedeni prekršaj te da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Međutim, razmatrajući odluku o kazni povodom žalbe okrivljenika, ovaj je Sud našao da u konkretnom slučaju postoji osnova da se žalitelju omogući obročno plaćanje izrečene novčane kazne kako je to predviđeno odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika na način kako je to navedeno u toči I izreke ove presude, te se u tom smislu okrivljenom L.Z. dopušta plaćanje izrečene novčane u iznosu od 5.000,00 kuna u 5 mjesečna obroka od po 1.000,00 kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, te ukoliko plati dvije trećine izrečene novčane kazne u rokovima određenim za obročno plaćanje novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćena u cijelosti.

8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. travnja 2021.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.