REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE
Broj: Jž-501/2020
HRVATSKE
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 41. Pp J-1254/2019 od 8. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. M.M. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. M.M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku, temeljem istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju tako da nema za platiti ništa.
2.Istom presudom je okr. M.M. obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.
3. Protiv te presude okr. M.M. je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te okrivljenika osloboditi od optužbe i obvezati L.M. na naknadu troškova postupka, a podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
4. Žalba je neosnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u žalbi u bitnome ističe da svojim ponašanjem nije počinio nasilje u obitelji predmetne zgode jer se gašenje televizora i svjetla bivšoj supruzi koja po cijele dane gleda televiziju i koristi mobitel radi odlaska na internetsku mrežu, dok on plaća struju, ne može smatrati nasilničkim ponašanjem. Dalje u žalbi navodi okolnosti koje su prethodile predmetnom događaju, iskazujući svoje nezadovoljstvo načinom života bivše supruge, s kojom je primoran živjeti zbog loše materijalne situacije u kojoj si ne mogu priuštiti odvojene stambene prostore već su prisiljeni živjeti zajedno, kao i da bivša supruga zapravo njega stalno izaziva i govori neistine te je ona stvarni zlostavljač.
7. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.
8. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza bivše supruge okrivljenika L.M., žrtve nasilja te A.G., policijskog službenika koji je došao na intervenciju predmetne zgode i osobno uočio uznemirenost i uplakanost žrtve, a koje iskaze je ocijenio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, a u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, te dijela obrane okrivljenika u kojoj okolnosno priznaje odlučne činjenice koje čine biće prekršaja nasilja u obitelji, imao dovoljno osnova za zaključak da se okrivljenik predmetne zgode ponašanjem opisanom u izreci pobijane presude, nasilnički ponašao u obitelji prema bivšoj supruzi, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.
9. Ukazuje se žalitelju da njegovo ponašanje kritične zgode opisano u izreci pobijane presude, a koje se sastojalo u vrijeđanju bivše supruge pogrdnim izrazima i pod utjecajem alkohola te gašenje televizora i svjetla, predstavlja psihički oblik nasilja u obitelji koje je kod žrtve nasilja izazvalo strah i uznemirenost. Opisanim postupanjem, okrivljenik je evidentno prešao granice normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome, pri čemu nije od važnosti okolnost njegovog osobnog nezadovoljstva ponašanjem oštećenice s kojom živi u istom stambenom prostoru, te ga isto ne može osloboditi od odgovornosti pa ovaj sud drži neprihvatljivim okrivljenikov pokušaj umanjivanja i opravdavanja svojih postupaka, a koje navodi u žalbi.
10. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku. Ukazuje se okrivljeniku da L.M., žrtva nasilja u ovom postupku, nije zakonski obveznik naknade troška postupka u smislu odredaba PZ-a, a kako to predlaže okrivljenik u žalbi.
11. Iako okrivljenik u žalbi ne navodi da pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u novčanom iznosu za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je propisana i kao teža kazna, kazna zatvora je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu uračunao okrivljeniku vrijeme provedeno u uhićenju tako da isti nema za platiti novčanu kaznu.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.
13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 21. travnja 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
