REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 41 Pž-849/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja UDRUGA INVALIDA RADA SLATINA, Slatina, B. Radića 2/I, OIB 33658545005, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o tužiteljevim žalbama protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2019-20 od 7. siječnja 2021. i poslovni broj P-60/2019-23 od 13. siječnja 2021., 20. travnja 2021.
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane tužiteljeve žalbe i potvrđuju rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-60/2019-20 od 7. siječnja 2021. i poslovni broj P-60/2019-23 od 13. siječnja 2021.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem od 7. siječnja 2021. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužba povučena primijenivši odredbu čl. 499. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).
Pobijanim rješenjem od 13. siječnja 2021. prvostupanjski sud je naložio tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.
Protiv tih rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi protiv rješenja od 7. siječnja 2021. tužitelj je naveo da je očekivao odluku suda o njegovom prijedlogu da se trgovački sud oglasi stvarno nenadležnim i predmet ustupi nadležnom općinskom sudu, zbog čega nije pristupio na zakazana ročišta. Smatra da je sud bio dužan odlučiti o tom prijedlogu. Predlaže da ovaj žalbeni sud „poništi“ pobijano rješenje, odredi da za postupanje u ovoj pravnoj stvari nije nadležan trgovački sud i predmet ustupi stvarno nadležnom sudu - Općinskom sudu u Virovitici. U žalbi protiv rješenja od 13. siječnja 2021. tužitelj se žalio na odluku o trošku budući da je prvostupanjski sud odlučio o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova koji tužitelju nije dostavljen na očitovanje.
Tužiteljeve žalbe nisu osnovane.
Nakon što je ispitao pobijane odluke na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da su one pravilne i zakonite.
Iz podataka u spisu proizlazi da se Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, rješenjem poslovni broj Pn-122/2018-6 od 6. prosinca 2018. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odredio da će, nakon pravomoćnosti tog rješenja, predmet biti ustupljen Trgovačkom sudu u Bjelovaru, kao stvarno nadležnom sudu. Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem poslovni broj Gž-219/2019-2 od 27. veljače 2019. odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio navedeno rješenje.
Nakon toga, prvostupanjski sud je zakazao pripremno ročište za 13. ožujka 2020. i 6. listopada 2020., na koja ročišta obje stranke nisu pristupile, dok je ročište zakazano za 3. travnja 2020. odgođeno zbog pandemije koronavirusa. Tužitelj je podnescima od 9. i 30. ožujka te 10. kolovoza 2020. predložio prvostupanjskom sudu da se oglasi stvarno nenadležnim, očitovao se na odgovor na tužbu i ispričao nedolazak na zakazana ročišta financijskim razlozima.
S obzirom na to da na ročišta održana 13. ožujka 2020. i 6. listopada 2020. nisu pristupile obje stranke, prvostupanjski sud je, na temelju odredbe čl. 499. st. 2. ZPP-a, rješenjem utvrdio da se smatra da je tužitelj povukao tužbu.
Budući da je predmet ustupljen prvostupanjskom sudu kao nadležnom, on se više nije mogao oglasiti stvarno nenadležnim i predmet vratiti sudu koji mu ga je ustupio, kako je to predlagao tužitelj, već je mogao izazvati sukob nadležnosti. Naime, prema odredbama čl. 22. st. 1. ZPP-a, ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, dostavit će predmet sudu koji treba da riješi taj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slučaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio. Prema odredbi st. 2. toga članka, sud iz st. 1. toga članka kome je predmet ustupljen kao nadležnom, može po službenoj dužnosti ili na prijedlog koje od stranaka, postupiti u skladu s tom odredbom najkasnije na prvom ročištu koje je održao nakon što mu je predmet ustupljen. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da odluku o tome hoće li izazvati sukob nadležnosti donosi sud, s time da to može učiniti po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka. S obzirom na to da prvostupanjski sud nije izazvao sukob nadležnosti najkasnije na prvom idućem ročištu nakon što mu je predmet ustupljen (13. ožujka 2020.), kako je to propisano odredbom čl. 22. st. 2. ZPP-a, njegova nadležnost se ustalila.
Nadalje, izostanak s ročišta za glavnu raspravu zbog financijskih razloga ne može se smatrati opravdanim. Naime, svrha pravila o stvarnoj nadležnosti je razgraničenje djelokruga poslova između sudova različite vrste te između sudova različitog ranga unutar sudova iste vrste. Prema tome, primjena pravila o stvarnoj nadležnosti sudova ne ovisi o financijskim mogućnostima stranke da putuje u mjesto sjedišta suda, kako to pogrešno smatra tužitelj.
Prvostupanjski sud se nepravilno pozvao na odredbu čl. 499. st. 2. ZPP-a, kojom je bilo propisano da ako s pripremnog ročišta ili pripremnog ročišta za glavnu raspravu ili s nekoga kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, sud će ročište odgoditi, a ako ni na novo ročište ne dođu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu. Naime, ta odredba ukinuta je odredbom čl. 104. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19, u primjeni od 1. rujna 2019.), koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 2. toga Zakona primjenjuje na postupke u tijeku.
U konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 291. st. 4. ZPP-a, prema kojoj ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu. Ta odredba uvedena je odredbom čl. 53. Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o parničnom postupku i na temelju odredbe čl. 117. st. 2. toga Zakona primjenjuje se na postupke u tijeku.
S obzirom na to da su s pripremnog ročišta neopravdano izostale obje stranke, ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 291. st. 4. ZPP-a, a primjenom te odredbe valjalo je jednako odlučiti, odnosno donijeti rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu.
Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje od 7. siječnja 2021.
Neosnovana je tužiteljeva žalba na rješenje o troškovima postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojemu je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Tuženik je zahtijevao naknadu troška za sastav odgovora na Zahtjev za mirnim rješenjem spora te za sastav odgovora na tužbu svaki u iznosu od 2.500,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.
Neosnovan je tužiteljev žalbeni navod da prvostupanjski sud nije mogao odlučiti o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova jer taj zahtjev nije dostavio tužitelju.
Prema odredbi čl. 5. ZPP-a sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom određeno sud je ovlašten da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni.
Prema odredbi čl. 164. ZPP-a o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Slijedom navedenog, o zahtjevu za naknadu troškova sud je ovlašten odlučiti iako protivnoj stranci nije dana mogućnost da se izjasni o tom zahtjevu.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 20. travnja 2021.
Sutkinja
Gorana Aralica Martinović
