REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2805/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Hermina Božanić, odvjetnica u Rijeci, protiv I-tuženice KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženice J (A) B iz Rijeke, Bihaćka 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dušan Piskavica, odvjetnik u Rijeci, III-tuženice GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tuženice JŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i V-tuženice EŽ iz [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od koji su III-V- tuženica nasljednice iza pok. ČŽ, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3644/15 od 29. lipnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3370/10-108 od 3. rujna 2015., u sjednici dana 20. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 3644/15 od 29. lipnja 2016. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1.Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj P-3370/10-108 od 3. rujna 2015. utvrdio je da su tužitelji JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište, površine 4 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, te su tuženi dužni po pravomoćnosti ove presude trpjeti provedbu upisa prava vlasništva na ime tužitelja u zemljišnim knjigama (toč. I. izreke). Prvo, drugo i peto tuženicima je naloženo naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 18.543,10 kn, u roku od 15 dana (toč. II. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u odnosu na treće i četvrto tuženicu. (toč. III. izreke).

2. Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-3644/15 od 29. lipnja 2016. usvojio je žalbe I. II. i V-tuženica te je preinačio prvostupanjsku presudu u toč. 1. izreke u odnosu na I. II. i V-tuženicu i odluku o parničnim troškovima u točki 2. izreke te je odbio se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I. II. i V. tuženicu koji glasi:

“Utvrđuje se da su tužitelji JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., vlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, površine 4 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-[adresa], te da su tuženi dužni po pravomoćnosti ove presude trpjeti provedbu upisa prava vlasništva na ime tužitelja u zemljišnim knjigama.“(stavak prvi izreke)

2.1. Preinačena je i odluka o parničnim troškovima u točki 2. izreke prvostupanjske presude te je naloženo tužiteljima da II-tuženici naknade parnični trošak u iznosu od 11.800,00 kn, a V- tuženici u iznosu od 800,00 kn (stavak drugi izreke).

3. Tako je suđeno u sporu radi utvrđenja prava vlasništva stečenog u korist tužitelja na temelju dosjelosti, u kojemu tužitelji temelje tužbeni zahtjev na činjeničnoj tvrdnji da se više od 40 godina, osobno i putem pravnih prednika, nalaze u nesmetanom posjedu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] (katastarska oznaka 726/2), dvorište površine 4,00 m2, k. o. [katastarska općina]-Sušak, da je njihov posjed zakonit, istinit i pošten, te su upisani i kao posjednici iste nekretnine u katastru, a kao vlasnici nekretnine u zemljišnim knjigama upisani su tuženici. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio dvorišta (zasebna parcela) koja se u zemljišnim knjigama vodi kao k. č. br. [katastarska čestica] (katastarska oznaka 727/1) k. o. [katastarska općina]- [adresa] s upisanim pravom vlasništva u korist tuženika.

4. Protiv drugostupanjske presude su tužitelji podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobijaju presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da Vrhovni sud RH prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u odnosu na I., II. i V. tuženicu, te u odnosu na njih prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženici su odgovorili na reviziju i predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaci reviziju kao nedopuštenu, jer su tužitelji su u tužbi označili vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.000,00 kuna, pa nisu ispunjeni propisani kriteriji za reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a revizija ne ispunjava ni kriterije za izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

6. Revizija je dopuštena, ali je neosnovana.

7. Vijeće revizijskog suda je prije ocjene osnovanosti revizije ispitalo njezinu dopuštenost (koju tuženici osporavaju) prema odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19), jer je drugostupanjska presuda donesena 29. lipnja 2016., dakle prije stupanja na snagu ZID ZPP/19.

7.1. Pobijanom drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda primjenom odredbe čl. 373.a. ZPP, pa je protiv te presude dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, koju su tužitelji i podnijeli.

8. Stoga je presuda ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP, povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koji prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

9.1. Tužitelji su naveli da se bitna povreda očituje u tome što je izreka drugostupanjske presude nerazumljiva i proturječna, da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni da su nejasni ili proturječni, kao i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih dokaza.

9.2. Suprotno tvrdnji tužitelja izreka presude je jasna, iz presude je jasno da se njome preinačuje prvostupanjska presuda i odbija tužbeni zahtjev o kojemu je suđeno (kako je citirano u toč, 2. ovog obrazloženja), pri čemu je i odgovoreno na žalbene navode u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP. Tvrdnje tužitelja o nedostatnom i proturječnom obrazloženju nisu određeno navedene, jer tužitelji nisu naveli koje činjenice drže odlučnim a da se o njima nije izjasnio drugostupanjski sud, niti u odnosu na koje konkretne činjenice postoje proturječni navodi u obrazloženju, te koji su navodi o sadržaju dokaza ( i kojih) u suprotnosti sa sadržajem izvedenog dokaza.

9.3. Obrazloženje revizijskog navoda o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč, 11. ZPP svodi se na tvrdnju o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju glede izvršavanja posjeda predmetne nekretnine od strane tužitelja i njihovih prednika, i kvalitete posjeda, te tvrdnji o pogrešnom pravnom pristupu drugostupanjskog suda u rješenju spora.

9.4. Time su tužitelji ukazali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i eventualni pogrešan pravni pristup u rješenju spora. Međutim pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po č. 385. st. 1. ZPP, dok pogrešan pravni pristup sam po sebi, ako bi i postojao, ne znači ujedno i postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP ako je presudu moguće ispitati unatoč pogrešnom pravnom pristupu, a u ovom slučaju je presudu moguće ispitati.

10. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koji postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

10.1. Tužitelji su naveli da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, što je prema njihovom shvaćanju biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Pri tome su iznijeli svoju ocjenu samo nekih dokaza, i izveli zaključke o odlučnim činjenicama koje se razlikuju od zaključaka drugostupanjskog suda.

10.2. Međutim valja imati na umu da prema odredbi čl. 8. ZPP sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U ovom slučaju drugostupanjski sud je odgovorio na žalbe navode, ocijenio dokaze koje su stranke predložile, u obrazloženju je navedeno kako je sud cijenio svaki pojedini dokaz i sve dokaze u ukupnosti, te na temelju čega je sud zaključio da posjed nije imao potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

11. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

12. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka jesu li tužitelji na temelju zakona, dosjelošću, stekli pravo vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište, površine 4 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa]. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 18. i čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. - u nastavku teksta: ZVDSP).

12.1. Prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza, napose dokumentacije koju su u spis dostavili tužitelji (Ugovora o diobi iz 1967. godine, Ugovora o diobi i zamjeni nekretnina iz 1994. godine), te iskaza svjedoka DŽ, te OŽ, iskaza IV-tuženice te nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Roberta Svobode) utvrdio da je predmetna zemljišna čestica sastavni dio jedinstvene cjeline nekretnina – ograđenog dvorišta koje je preostalom dijelu nesporno vlasništvo tužitelja, da su tužitelji pošteni i savjesni posjednici predmetne nekretnine, računajući vrijeme posjedovanja po prednicima, više od 50 godina, čime da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. ZVDSP temeljem kojih su tužitelji stekli pravo vlasništva nekretnine dosjelošću.

12.2. Drugostupanjski sud je našao da su odlučne činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene, ali ih moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, te je postupio po odredbi čl. 373.a. toč. 2. ZPP i sam utvrdio sporne činjenice odlučne za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću po čl. 18. i čl. 159. ZV. Sud je pošao od toga da je nesporno kako je u zemljišnim knjigama za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], upisano pravo vlasništva u korist tuženika, dok je u katastru upisano da su posjednici predmetne nekretnine tužitelji.

12.3. U odnosu na zakonitost posjeda sud je zaključio da tužitelji nisu zakoniti posjednici, i to na temelju utvrđenja:

-da su pravni prednici stranaka TŽ (koje su naslijedili ČŽ, ĆŽ, te II-tuženica), VŽ, UŽ, AŽ (S) UŽ, IŽ (K) C (II-tužiteljica je njegova kći), a koji su svi naslijedili sada pok. HŽ (zajednički pravni prednik II-tužiteljice i tuženika), 1952. godine razvrgnuli suvlasničku zajednicu nekretnina na način da je nekadašnja kč. br. [katastarska čestica] (čiji je dio bila i sadašnja kč. br. [katastarska čestica]) pripala BŽ pok. OŽ u cijelosti, da je braći AŽ (S) B i IŽ (C) Bkč. br. [katastarska čestica] u cjelini, da je iz tog Rješenja razvidno i to da je prije ove diobe površina kč. br. [katastarska čestica] bila 36 čhv, a nakon ove diobe 47 čhv, dok je površina kč. br. [katastarska čestica] do diobe bila 109 čhv, a nakon nje 101 čhv, da je iz Diobnog nacrta od 26. lipnja 1952. godine nedvojbeno razvidno da je sadašnja kč. br. [katastarska čestica], tada bila sastavni dio kč. br. [katastarska čestica].

-da su AŽ (D) B i IŽ (B) C 19. srpnja 1967. godine temeljem Ugovora o diobi nekretnina razvrgnuli zajednicu nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], tako da po izvršenoj diobi IŽ (B) C pripada nekretnina sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], a AŽ (D) C nekretnina sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], da je iz Preglednog nacrta sačinjenog temeljem navedenog Ugovora o diobi, od 20. prosinca 1965. godine razvidno da je sadašnja kč. br. [katastarska čestica], bila dio kč. br. [katastarska čestica]., kao i to da je površina novoformirane kč. br. [katastarska čestica] bila 47,7 čhv, a površina kč. br. [katastarska čestica] čhv, odnosno sveukupno 101 čhv. -da su Ugovorom o diobi i zamjeni nekretnina zaključenom 1994. između IŽ (B) D i AŽ (D) C, isti zamijenili svoje nekretnine, na način da je IŽ (B) C pripala nekretnina kč. br. [katastarska čestica], u opsegu iz Preglednog nacrta od **.**.1965., a AŽ (D) C kč. br. [katastarska čestica] u ½ dijela,

-da iz Kopije gruntovnog plana od 26. rujna 2001. godine, a povodom promjene u Prijavnom listu, na zahtjev 1. tužitelja, zbog izvršenog cijepanja do tada cjelovite kč. br. [katastarska čestica], na kč. br. [katastarska čestica], proizlazi da je sporna 75/2, do tada bila sastavni dio kč. br. [katastarska čestica]., a i iz posljednjeg očitovanja vještaka geodetske struke Roberta Svobode od 11. lipnja 2014. godine, proizlazi da je sporna kč. br. [katastarska čestica] oduvijek do trenutka cijepanja bila sastavni dio nekadašnje cjelovite kč. br. [katastarska čestica]., a da je u Preglednom nacrtu iz 1965. godine omaškom pogrešno označen osnovni oblik nekadašnje kč. br. [katastarska čestica], na način da je ista obuhvaćala i prijepornu parcelu,

-pa je sud zaključio kako unatoč zaključenim Ugovorima između IŽ (B) C i AŽ (D) C iz 1967., te 1994. godine, tužitelji nisu zakoniti posjednici predmetne nekretnine, jer je nekretnina kroz cijelo vrijeme, dakle još od diobe nekretnina iz 1952. godine, u vlasništvu tuženih, što je sud zaključio iz činjenice da se nominalno radi o čestici koja sada nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica], a nekada dio jedinstvene kč. br. [katastarska čestica], koju je spomenutom diobom dobio u vlasništvo upravo prednik tuženih sada pok. BŽ, a da iz prednje iznesenih podataka nedvojbeno proizlazi da se ukupne površine nekadašnjih kč. br. [katastarska čestica] (cijepane kasnije na 75/1 i 75/2), te kč. br. [katastarska čestica] (kasnije cijepane na 76/1 i 76/2), nakon diobe pravnih prednika stranaka 1952. godine, nisu promijenile do danas, a nekadašnja kč. br. [katastarska čestica] je nakon spomenute diobe, doista i obuhvaćala i sporni dio, odnosno da je u Preglednom nacrtu iz 1967. godine, doista omaškom nekretnina omaškom uključena u površinu i oblik kč. br. [katastarska čestica], kako je to pojasnio i geodetski vještak u posljednjem očitovanju.

12.4. Drugostupanjski sud je također zaključio da tužitelji nisu bio ni pošteni posjednici , a takav zaključak je donio na temelju utvrđenja:

-da je iz prednje spomenute dokumentacije vidljivo kako je nakon izvršene diobe nekretnina između pravnih prednika stranaka 1952. predmetna nekretnina čini sastavni dio tadašnje kč. br. [katastarska čestica], da je ujedno površina ove čestice povećana sa 36 na 47 čhv (ukupna površina današnjih kč. br. [katastarska čestica]), dok je površina nekadašnje cijele kč. br. [katastarska čestica] smanjena sa 109 na 101 čhv, a koje se površine navedenih nekretnina nakon toga nisu mijenjale sve do danas,

- pa da nema mjesta zaključku da su pravni prednici tužitelja bili pošteni posjednici nekretnine u smislu odredbe čl. 18. st.3. ZVDSP-a, te da im je naprotiv moralo biti poznato još od 1952. godine, da nekretnina sada nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica], od tada u vlasništvu pravnih prednika tuženih, točnije ponajprije sada pok. BŽ, a zatim i samih tuženih, te da tužiteljima ne pripada pravo na posjed, zbog čega je posjed nepošten.

12.5. U odnosu na izvršavanje posjeda, koji je prema iskazu tužitelja te svjedoka OŽ i DŽ, i IV- tuženice navodno izvršavan, drugostupanjski sud je utvrdio:

- da iz svih iskaza nije nedvojbeno jasno na koji su to konkretan način isti koristili upravo utuženu česticu,

- da iz iskaza svjedoka DŽ proizlazi u bitnome da je svjedok radi posla vrlo često bio odsutan, te da je u dvorištu viđao oca II-tužiteljice, njegovu suprugu i djecu,

-da iz iskaza svjedoka OŽ proizlazi da je ispred ovih kuća koje su međusobno povezane dvorište, u kojem da je najviše viđao oca II-tužiteljice, ali da je isto tako viđao i njegovu širu familiju odnosno braću i sestre koji su tuda prolazili,

- da je I-tužitelj u svom iskazu vrlo opširno govorio o tijeku dioba između pravnih prednika parničnih stranaka, te je na okolnost posjedovanja jedino naveo da su u razdoblju između 1996. i 2002. godine IŽ i njegov sin G u dvorištu držali neke svoje stvari prikolicu, barku, drva i slično, a koji navod je potvrdila u svom iskazu i V- tuženica kao i svjedok AŽ,

-da je prema navodima II-tužiteljice, nakon diobe između njenog oca IŽ i njegova brata E 1967. godine, dvorište koristio isključio njen otac, a zatim ona sa svojom obitelji,

iz čega je drugostupanjski sud zaključio kako se iz prednje navedenih iskaza ne može se sa visokim stupnjem sigurnosti zaključiti jesu li, u kojem vremenskom razdoblju i na koji konkretan način pravni prednici tužitelja, a zatim i tužitelji osobno koristili sadašnju kč. br. [katastarska čestica], koja je predmet spora, budući da se govori općenito o dvorištu, bez navođenja posjedovnih čina u odnosu na sporni mali dio tog dvorišta koji u naravi ne predstavlja samo dio dvorišta, već isto tako i betonski podest ispod kojeg je spremnik za oborinske vode i kanalizaciju za kuću tuženih.

13. Imajući na umu navedena utvrđenja i zaključke, drugostupanjski sud je ocijenio da tužitelji nisu bili samostalni faktični posjednici predmetne nekretnine u proteklom periodu, kako to tvrde u tužbi i tijekom postupka, i da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. ZVDSP, pa je preinačenjem prvostupanjske presude tužbeni zahtjev odbijen.

14. Tužitelji su revizijom osporili pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda jer drže da su se ispunile zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. ZVDSP temeljem kojih su dosjelošću stekli pravo vlasništva.

15. Prema shvaćanju ovoga suda odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

16. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

16.1. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

16.2. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe čl. 396.a. st. 2. ZPP objaviti na internetskim stranicama.

17. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 20. travnja 2021.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil