Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-1136/21-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja V. M., iz R., …, OIB: … i II. tužiteljice J. B., iz R., …, OIB: …, koje zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R., protiv I. tuženika M. B. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu S. P. G. G. V. V. M. K. i I. B. P., u R., i II. tuženika M. D. L. iz Š.,

…, OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. tuženika M. B. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn- 258/2015-37 od 23. veljače 2017., dana 20. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-258/2015-37 od 23. veljače 2017. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke koji se odnosi na I. tuženika M. B. te sudi:

1. Odbija se I. tužitelj V. M. sa tužbenim zahtjevom kojim traži naložiti I. tuženiku M. B., solidarno sa II. tuženikom M. D. L., isplatu svote od 9.500,00 (devettisućapetsto) kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. rujna 2012. pa do isplate.

2. Odbija se II. tužiteljica J. B. sa tužbenim zahtjevom kojim traži naložiti I. tuženiku M. B., solidarno sa II. tuženikom M. D. L., isplatu svote od 9.000,00 (devettisuća) kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. rujna 2012. pa do isplate.

3. Odbijaju se I. tužitelj V. M. i II. tužiteljica J. B. sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u odnosu na I. tuženika M. B. u svoti od 15.254,71 (petnaesttisućadvjestopedestiičetirikuneisedamdesetjednulipu) kn u roku od 15 dana a što mu je naloženo solidarno sa II. tuženikom M. D. L..

II. Nalaže se I. tužitelju V. M. i II. tužiteljici J. B. naknaditi I. tuženiku M. B. parnični trošak u svoti od 16.123,50 (šesnaesttisućastodvadesettrikuneipedesetlipa) kn, sa kamatama tekućim na svotu od 13.125,00 (trinaesttisućastodvadesetpet) kn od 23. veljače 2017. pa do isplate a na svotu od 2.998,50 (dvijetisućedevetstodevedesetosamkunaipedesetlipa) kn tekućim od 20. travnja 2021. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I – Nalaže se tuženicima 1. M. B. i 2. M. D. L. da 1. tužitelju V. M. solidarno isplate iznos od 9.500,00 kn (slovima: devettisuća petsto kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12% od 14. rujna 2012. godine, sve sukladno eskontnoj stopi HNB-a i promjenama te stope do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena pa do isplate, a odbija se 1. tužitelj V. M. sa preostalim dijelom zahtjeva do ukupnog iznosa od 17.000,00 kn (slovima: sedamnaesttsiuća kuna), kao i sa preostalim dijelom tijeka zatezne kamate.

II – Nalaže se tuženicima 1. M. B. i 2. M. D. L. da 2. tužiteljici J. B. solidarno isplate iznos od 9.000,00 kn (slovima: devettisuća kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12% od 14. rujna 2012. godine, sve sukladno eskontnoj stopi HNB-a i promjenama te stope do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena pa do isplate, a odbija se 2. tužiteljica J. B. sa preostalim dijelom zahtjeva do ukupnog iznosa od 41.000,00 kn (slovima: četrdesetjednutisuću kuna), kao i sa preostalim dijelom tijeka zatezne kamate.

III - Nalaže se tuženicima 1. M. B. i 2. M. D. L. da 3. tužitelju E. inžinjering d.o.o. P. solidarno isplate iznos od 18.348,23 kn (slovima: osamnaesttisuća tristočetrdesetosam kuna dvadesettri lipe) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznos od 17.118,23 kn (slovima: sedamnaesttisuća stoosamnaest kuna dvadesettri lipe) po stopi od 14% od 24. rujna 2009. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, a od 01. srpnja 2011. godine po stopi od 12%, sve sukladno eskontnoj stopi HNB-a i promjenama te stope do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena pa do isplate, na iznos od 1.230,00 kn (slovima: tisuću dvjestotrideset kuna) od 27. veljače 2010. godine po stopi od 14% pa do 30. lipnja 2012. godine, a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%, sve sukladno eskontnoj stopi HNB-a i promjenama te stope do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve do isplate, a odbija se 3. tužitelj E. inžinjering d.o.o. P. sa preostalim dijelom zahtjeva do ukupnog iznosa od 35.003,00 kn (slovima: tridesetpettisuća tri kune), kao i sa preostalim dijelom tijeka zatezne kamate.

IV - Nalaže se tuženicima 1. M. B. i 2. M. D. L. da tužiteljima 1. V. M., 2. J. B. i 3. E. inžinjering d.o.o. P. solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.254,71 kn (slovima: petnaesttisuća dvjestopedesetčetiri kune sedamdesetjedna lipa), sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, a odbijaju se tužitelji sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke žali se I. tuženik M. B. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje odnosno, presudu preinačiti, uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. U ovom je predmetu parnični postupak pokrenut po tužbi I. tužitelja V. M. i II. tužiteljice J. B. te III. tužitelja E. inženjering d.o.o. P. u odnosu na kojega je donijeta prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke glede koje je I. tuženik M. B. podnio žalbu. Kako je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-253/2015-55 od 16. prosinca 2020. obustavljen postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na III. tužitelja E. inženjering d.o.o., o dijelu žalbe I. tuženika M. B., koja se odnosi na III. tužitelja E. inženjering d.o.o. nije odlučeno.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 12. siječnja 2017. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (list 209 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je međutim pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO).

7. Predmet prijepora je zahtjev I. tužitelja V. M. i II. tužiteljice J. B. za naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenog straha dana 24. rujna 2009. kada je na državnoj cesti 8/1, kod mjesta P., došlo do naleta vozila kojim je upravljao I. tužitelj V. M. u desnu bočnu stranu konja koji je u tom trenutku prelazio kolnik bez nadzora a stupio je prethodno na kolnik iz šume i niskog raslinja.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje štetni događaj kao i legitimaciju stranaka sadržajem zapisnika o očevidu te saslušanjem I. tužitelja V. M. i II. tužiteljice J. B. te I. tuženika M. B. i II. tuženika M. D. L. kao i svjedoka S. I., V. M. i M. M. kao i provedenim očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka, koji je dao nalaz i mišljenje.

9. Tako je utvrđeno da je neimovinska šteta tužiteljima nastala uslijed naleta prednje strane vozila gdje se nalazio I. tužitelj V. M. kao vozač i II. tužiteljica J. B. kao putnik u vozilu, uz svoje šestomjesečno dijete, u desnu bočnu stranu životinje-konja koji je prelazio kolnik vozaču s lijeve na desnu stranu a prethodno na kolnik pristupio iz šume i niskog raslinja.

10. Konj koji se bez ikakvog nadzora kreće i stupa na javnu prometnicu predstavlja opasnu stvar pa za štete koje od njega potječu njegov vlasnik odgovara po objektivnom kriteriju, sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO gdje je propisano da se za štetu od opasnih stvari od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu, odgovara bez obzira na krivnju.

11. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo glede odgovornosti za štetu od opasne stvari ali je pogrešno uputio na primjenu odredbe čl. 1064. ZOO prema kojoj za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Naime, odredbom čl. 1066. st. 1. ZOO je propisano da umjesto vlasnika stvari, isto kao on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu. Da bi pored te osobe odgovarao i vlasnik stvari potrebno je da je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pozornost (čl. 1066. st. 2. ZOO).

12. Dakle, da bi solidarno sa vlasnikom stvari odgovarala i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar, potrebno je da je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva konja na kojega vlasnik nije skrenuo pozornost što ovdje nije slučaj. Stoga je potpuno neodlučno je li II. tuženik M. D. L. bio osposobljen ili ovlašten za čuvanje konja ili pak da nije bio vlasnik farme konja kao niti nedostatak ugovora iz kojeg bi bilo razvidno za koje konje I. tuženika M. B. se trebao brinuti II. tuženik M. D. L..

13. Naime, u ovom postupku a što utvrđuje prvostupanjski sud „nije bilo uopće upitno da je II. tuženik M. D. L. čuvao konje M. B.“ a II. tuženik M. D. L. je iskazao da M. B. nije plaćao za čuvanje i brigu njegovih konja te ih je u konačnici prodao da bi si namirio troškove čuvanja.

14. Slijedom iznijetog, za štetu koja je nastupila I. tužitelju V. M. i II. tužiteljici J. B. odgovara umjesto vlasnika stvari, I. tuženika M. B., isključivo II. tuženik M. D. L. kao osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi odnosno, da je nadgleda jer za primjenu odredbe čl. 1066. st. 1. ZPP nisu odlučne činjenice koje je utvrđivao prvostupanjski sud glede osposobljenosti II. tuženika M. D. L. za čuvanje konja, već je odlučno da se takva osoba, II. tuženik M. D. L., služio opasnom stvari uz pristanak imatelja stvari.

15. Budući da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 1066. st. 2. ZOO kada bi i pored II. tuženika M. D. L. odgovarao i vlasnik stvari, prvostupanjska je presuda u odnosu na I. tuženika M. B. donijeta pogrešnom primjenom označenog materijalnog prava te je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, s obzirom da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu glede I. tuženika M. B. i odbiti tužbeni zahtjev I. tužitelja V. M.. i II. tužiteljice J. B. koji se odnosi na tog tuženika.

16. I. tuženik M. B. je sada u ovoj parnici uspio u cijelosti te mu je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP valjalo priznati parnični trošak koji se odnosi na trošak pristupa na 8 ročišta po Tbr. 9.1. (8x100 bodova) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa), trošak sastava 2 podneska po Tbr. 8.1 Tarife (2x100 bodova) i trošak pristupa na ročište za objavu presude (50 bodova) ili ukupno 10.500,00 kn, uz trošak poreza od 2.625,00 kn, ukupno 13.125,00 kn. Primjenom odredbe čl. 154. st.

1. ZPP u svezi odredbe čl. 166. st. 2. ZPP priznat mu je nadalje i trošak sastava žalbe po Tbr. 10.1 Tarife odnosno, uz trošak poreza ukupna svota od 1.562,50 kn kao i trošak plaćene pristojbe na žalbu protiv presude u svoti od 1.436,00 kn (2.998,50 kn) ili ukupno parnični trošak u svoti od 16.123,50 kn.

17. Tako je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu I. tuženika M. B. i preinačiti prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom IV. izreke te I. tužitelja V. M. i II. tužiteljicu J. B. odbiti sa zahtjevom kojim traže da im I. tuženik M. B. solidarno sa II. tuženikom M. D. L. naknadi parnični trošak u svoti od 15.254,71 kn odnosno, odlučiti kao pod točkom I. podtočka 3. i točkom II.zreke ove presude.

U Zagrebu 20. travnja 2021.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb