Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1236/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, predsjednika vijeća te Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. A., OIB:...., s prebivalištem u .... zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., ....protiv tuženika M. K., OIB:..., iz V. zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., ... radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-407/2017 od 3. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 20. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika M. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-407/2017 od 3. kolovoza 2020. pod toč. I. izreke te u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju B. A. naknadi parnične troškove u iznosu od 40.142,16 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Tuženik M. K., OIB:..., iz V., dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja B. A., OIB:...., s prebivalištem u ...., u iznosu od 302.958,92 kn (slovima:tristodvijetisućedevetstopedesetosamkuna i devedesetdvijelipe), sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika i to čkbr. ... br. ..., gospodarska zgrada, farma i dvor površine 536 čhv, čkbr. ... u naravi oranica ograda površine 1 jutro 46 čhv, čkbr. ... u naravi oranica N. površine 177 čhv, čkbr. ... u naravi dvorište u selu površine 36 čhv, čkbr. ... u naravi oranica ograda površine 48 čhv, čkbr. ... u naravi oranica ograda površine 1 jutro 257 čhv, ukupne površine 2 jutra 1100 čhv, sve upisano u zk.ul. broj ... k.o. V., uknjiženo pri Općinskom sudu u Bjelovaru, Zemljišnoknjižnom odjelu Čazma, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem on zahtijeva da tuženik trpi namirenje njegove tražbine iznad iznosa od 302.958,92 kn do iznosa od 399.775,26 kn te zakonske zatezne kamate koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, teku na iznos od 399.775,26 kn.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 40.142,16 kn (slovima: četrdesettisućastočetrdesetdvijekune i šesnaestlipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, teku od 3. kolovoza 2020. do isplate, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. izreke te u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odlučeno o parničnim troškovima žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda u pobijanom dijelu ima nedostatak koji se ne mogu ispitati. Navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. istoga Zakona i to iz razloga što je sud prvog stupnja nepravilno primijenio čl. 8., budući da nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, kao i uzeo u obzir rezultate cjelokupnog postupka. Svjedokinja M. K. navela je kako se njezin potpis ne nalazi na 2, 3, 4 i 5 stranici ugovora o zajmu, ali navedeno nije bilo dovoljno prvostupanjskom sudu da provede predloženi dokazni prijedlog grafološkog vještačenja potpisa, iako izjava navedene svjedokinje upućuje na činjenicu da je veći dio ugovora krivotvoren. Osim toga, osnovno dokazno pravilo i sredstvo u parničnom postupku je saslušanje stranaka, a teret dokaza je na tužitelju, koji nije nikada saslušan, nikada se nije pojavio pred sudom niti je na bilo koji način sudjelovao u postupku, tako da su svi navodi tužene strane po prvostupanjskom sudu oboreni posredno. Nadalje, kao dokaz da je tužitelj, kao zajmodavac uistinu preuzeo sve primjerke ugovora o zajmu te da su u tom dijelu (da tužitelj ne raspolaže sa izvornikom ovršne isprave) navodi tužitelja i iskaz svjedoka I. M. neistiniti, govori i činjenica kako je prijedlog za upis prava zaloga temeljem ugovora o zajmu od 14. listopada 2011. podnio na provedbu zemljišnoknjižnom odjelu Čazma upravo tužitelj, kao predlagatelj, a u privitku svog prijedloga dostavio je jedan od izvornika solemniziranog ugovora o zajmu. Iz navedenih razloga tužitelj nije imao pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu, jer je mogao neposredno provesti ovrhu temeljem samog solemniziranog ugovora, a isti nikada nije osobno potvrdio kako se izvornici ugovora ne nalaze kod njega, već je to učinio preko punomoćnika. Stoga je predmetnu tužbu trebalo odbaciti. Samo financijsko-knjigovodstveno vještačenje je provedeno temeljem ugovora koji je krivotvoren i za koji je odbijeno provođenje dokaza, a ne na temelju poslovnih knjiga provjerenih od nadležnih tijela koji bi pružali sigurniji dokaz o stvarnim transakcijama među strankama. Tuženik je uporno tvrdio kako je primio višestruko manji iznos zajma od onog navedenog u ugovoru, ali prvostupanjski sud nije smatrao potrebnim sa tim navodima konfrontirati stranku koja je pokrenula parnicu, iako istu stranku nitko nije vidio niti čuo tijekom predmetnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14

- dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP).

6. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženika da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

7. Žalbenim navodom prema kojem je osnovno dokazno pravilo i sredstvo u parničnom postupku saslušanje stranaka, s tim da tužitelj nikada nije saslušan, tuženik ukazuje na počinjenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, također nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da prema odredbi čl. 264. st. 1. ZPP sud sporne činjenice važne za odluku može utvrđivati i saslušavanjem stranaka, s tim da je u smislu čl. 265. istoga Zakona ovlašten izvesti dokaz saslušanjem samo jedne od njih ako se druga strana ne odazove pozivu suda, a što je u konkretnome bio slučaj.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da presuda u pobijanom dijelu ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

9. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 302.958,92 kn sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika i to čest. zem. ... br. ..., gospodarska zgrada, farma i dvor površine 536 čhv, čest. zem. ... u naravi oranica ograda površine 1 jutro 46 čhv, čest.zem. ... u naravi oranica N. površine 177 čhv, čest.zem. ... u naravi dvorište u selu površine 36 čhv, čest.zem. ... u naravi oranica ograda površine 48 čhv i čest.zem. ... u naravi oranica ograda površine 1 jutro 257 čhv, ukupne površine 2 jutra 1100 čhv, sve upisano u zk.ul. ... k.o. V., te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da tuženik po dospijeću tražbine iz ugovora o zajmu broj 111014KMM od 14. listopada 2011. zaključenog između stranaka, nije ispunio tražbinu prema tužitelju pa tužitelj, kao vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretninama u vlasništvu tuženika, ostvaruje pravo na namirenje putem suda po pravilima određenim u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) i to čl. 336. st. 2.

12. Prvenstveno je u odnosu na prigovor tuženika, koji ponavlja i u žalbi, a kojim ukazuje na nedostatak pravnog interesa za podnošenje tužbe u predmetu, a s obzirom na mogućnost neposredne provedbe ovrhe temeljem samog solemniziranog ugovora o zajmu, za istaći da nakon zaključenja glavne rasprave, dakle, u postupku po pravnim lijekovima, nije dopušteno isticati prigovor nepostojanja pravnog interesa niti je drugostupanjski sud ovlašten u žalbenoj fazi postupka paziti na postojanje pravnog interesa po službenoj dužnosti.

13. Naime, sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZPP postojanje pravnog interesa provjerava se do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu te isti mora postojati do zaključenja glavne rasprave, a nakon toga, odnosno nakon donošenja meritorne odluke, bilo bi suprotno načelu ekonomičnosti postupka poništavati odluku iz tog razloga.

14. Slijedom navedenog, kada je već prvostupanjski sud donošenjem meritorne odluke o glavnoj stvari tužitelju dao pravni interes za vođenje parnice, u postupku po pravnim lijekovima se, protivno načelu ekonomičnosti postupka, ne može dopustiti preispitivanje postojanja pravnog interesa za vođenje parničnog postupka niti po prigovoru stranke niti po službenoj dužnosti.

15. Navedeno stajalište zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1318/1996 od 22. listopada 1998., koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelj, kao zajmodavac i tuženik, kao zajmoprimac i založni dužnik te M. K., kao solidarni jamac, sklopili 14. listopada 2011. ugovor o zajmu predmet kojega je iznos od 32.741,99 EUR, s tim da je korisnik zajma svojim potpisom potvrdio primitak ugovorenog iznosa u protuvrijednosti u kunama u iznosu od 245.000,00 kn, koji zajam je sklopljen na vremensko razdoblje od 169 mjeseci, odnosno do 14. studenoga 2025., a kao glavno osiguranje vraćanja zajma su nekretnine navedene u čl. 3. Ugovora i opisane pod toč. I. izreke pobijane presude. Člankom 11. Ugovora ugovoreno je da zajmodavac može odstupiti od ugovora i zahtijevati od korisnika zajma trenutno vraćanje ukupnog zajma s kamatama te realizirati sva dana osiguranja ako korisnik zajma zakasni s plaćanjem bilo koje rate za više od osam dana.

17. Ugovor o zajmu sklopljen je sukladno odredbi čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) prema kojoj se ugovor o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni dio novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

18. Sud prvog stupnja u postupku je pravilno utvrdio da je prva rata otplate zajma dospjela 14. studenoga 2011., a s osnova otplate zajma uplaćen je iznos od 4.474,00 kn dana 8. prosinca 2011., dakle, da je tuženik već sa uplatom prve rate kasnio više od osam dana, kao i da osim tog iznosa nije podmirio preostalo dugovanje prema tužitelju, slijedom čega je dospio cijeli iznos ukupnog duga sukladno čl. 11. Ugovora o zajmu, a visina kojega je utvrđena provedenim vještačenjem po vještakinji za računovodstvo i financije B. L., čiji nalaz i mišljenje je pravilno sud prvog stupnja prihvatio kao stručan, objektivan i dan u skladu s pravilima struke.

19. U odnosu na navode tuženika prema kojima je ugovorom o najmu ugovoren iznos zajma od 55.000,00 kn i prema kojima je ugovor o zajmu krivotvoren, valja reći da je u tom pravcu pravilno sud prvog stupnja analizom izvedenih dokaza, a posebno na temelju iskaza svjedokinje M. K., supruge tuženika, koja je kao punomoćnica tuženika i potpisala navedeni ugovor o zajmu, te samog sadržaja ugovora o zajmu, ocijenio da je ista kao punomoćnica tuženika potpisala ugovor o zajmu na prvoj strani ugovora (jer je i sama u svom iskazu to potvrdila) na kojoj je jasno i nedvosmisleno i brojkama i slovima naveden iznos koji je predmet tog ugovora kako u EUR, tako i u kunskoj protuvrijednosti, a primitak kojeg iznosa je potvrdila i u izjavi o vrijednosti nekretnine od 14. listopada 2011. (l.s. 48), kao što je u svom iskazu potvrdila da je potpisala i zadnju stranu tog ugovora, a činjenica što eventualno prilikom potpisivanja ugovora nije pročitala sadržaj istoga ukazuje da nije postupala s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva, sukladno čl. 10. ZOO, a što ide na štetu osobe koju je zastupala.

20. Budući da je punomoćnica tuženika iz predmetnog ugovora o najmu u svom iskazu potvrdila da je isti potpisala i na posljednjoj strani pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da nije bilo potrebno izvesti dokaz grafološkim vještačenjem ostalih potpisa punomoćnice tuženika na tom ugovoru, budući da je u predmetnom postupku dokazano da je predmetni ugovor o zajmu između stranaka zaključen po punomoćnici M. K. te isti po punomoćnici i potpisan, a činjenica da punomoćnica tuženika ugovor o zajmu nije potpisala na drugoj, trećoj, četvrtoj i petoj stranici nije od utjecaja na njegovu valjanost, budući da je za dokazivanje postojanja ugovora o zajmu u parničnom postupku dovoljno da je isti potpisan po strankama (na zadnjoj stranici).

21. Prema tome, kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili pisani ugovor o zajmu, da je tražbina iz ugovora osigurana založnim pravom na nekretninama tuženika, da dug tuženika na dan 15. siječnja 2016. iznosi 302.958,92 kn za koji iznos glavnice i ugovornih kamata je uknjiženo založno pravo u zemljišnim knjigama, to je, sukladno odredbama čl. 336. st. 1. i 2. ZVDSP prema kojima je založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ako se ista ne ispuni o dospijeću, pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke kao pod toč. I. izreke.

22. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

23. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod toč. I. izreke te u dijelu pod toč. II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

24. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na trpljenje namirenja tražbine iznad iznosa od 302.958,92 kn do iznosa od 399.775,26 kn te u odnosu na zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 399.775,26 kn, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Zadar, 20. travnja 2021.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić