Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-326/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Smoljanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 445/2020-26 od 5. siječnja 2021., dana 19. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-445/2020-26 od 5. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I./ i II./ izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2246/2019-33 od 17. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom III./ izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Predmetnom presudom je pod točkom I./ izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 29.187,26 kn sa zateznim kamatama, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućima na pojedinačno navedene iznose od njihovog dospijeća, počevši od 16. siječnja 2015. pa do isplate, koja za razdoblje do 31. srpnja 2015. teče po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1.kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Pod točkom II./ izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 9.500,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. siječnja 2021. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

U točki III./ izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu ''da ukine odluku…te da preinači prvostupanjsku presudu.''

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Kako je pod točkom III./ izreke prvostupanjske presude djelomično odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, u tom dijelu je tuženik uspio u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv točke III./ izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

6. Predmet ovog postupka je konačno postavljeni zahtjev tužiteljice, kao zaposlenice tuženika, za isplatu razlike plaće na ime dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, zahtjev za isplatu dodatka za znanstveni stupanj doktora znanosti, kao i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora sve u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 31. ožujka 2020., u ukupnom iznosu od 29.187,26 kn.

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 – dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18 – dalje: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike ("Narodne novine", br. 141/12 – dalje: TKU) te Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14 – dalje: ZR), i to na slijedeće članke.

9. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 (čl. 45. st. 1. KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

10. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Temeljem odredbe st. 2. istog članka, osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis je sastavni dio navedene ugovorne odredbe, slijedom čega to uvećanje pripada i tužiteljici.

11. U skladu s odredbom čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18), osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

12. Prema odredbi st. 3. istog članka, dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

13. Prema čl. 54. st. 2. TKU osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

14. Odredbom čl. 51. st. 9. KU/13 (kao i odredbom čl. 49. st. 9. KU/18) je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

15. Sukladno odredbi čl. 51. st. 10. KU/13 (kao i odredbi čl. 49. st. 10. KU/18) redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

16. Prema odredbi čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015., a nadalje 12%.

17. Odredba čl. 91. st. 3. ZR-a propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

18. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

19. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. ZR-a.

20. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blaškovć iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 30. srpnja 2020., prvostupanjski sud je utvrdio da za utuženo razdoblje tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatak za znanstveni stupanj na sate prekovremenog rada. Potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 9.473,84 kn, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 2.309,95 kn, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za znanstveni stupanj iznosi 8.687,43 kn, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 8.716,04 kn, slijedom čega potraživanje tužiteljice iznosi ukupno 29.187,26 kn.

21. Tuženik osnovano ističe da je odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) definirano da se za prekovremeni rad radniku uvećava osnovna, a ne ukupna plaća, za 50%. Također tuženik ističe da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase te ih sud nema ovlast posebno tumačiti niti ocjenjivati prema svojoj slobodnoj volji.

22. Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 9. prosinca 2019., ''Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

22. Slijedom navedenoga, a uvažavajući citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valjalo je odbiti žalbu tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

23. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tuženik samo navodi da se protivi odluci suda da treba platiti zakonsku zateznu kamatu na trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, pri čemu opisano protivljenje ne obrazlaže konkretnim razlozima.

24. Budući da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) kada je dosudio zakonsku zateznu kamatu tužitelju i na trošak vještačenja, valjalo je i u tom dijelu žalbu tuženika ocijeniti kao neosnovanu.

25. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. travnja 2021.

Sudac:

Diana Preglej