1

Poslovni broj: 24 Gž-713/2023-2

 

Poslovni broj: 24 Gž-713/2023-2

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici S. V., odvjetnici u Z. protiv prvotuženika H. M. d.o.o., Z., OIB:... i drugotuženika G. O. iz Z., OIB:..., glavnog urednika J. l., zastupanih po punomoćnici B. Ž., odvjetnici u Z., radi naknade štete i objave ispravka, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3358/2021-15 od 7. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3358/2021-15 od 7. travnja 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3358/2021-15 od 7. travnja 2023. te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II. Djelomično se uvažava žalba prvotuženika te se u odnosu na tužitelja i prvotuženika H. M. d.o.o. preinačava točka III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3358/2021-15 od 7. travnja 2023., na način da se nalaže tužitelju naknaditi prvotuženiku H. M. d.o.o. troškove postupka od 547,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

III. Ukida se točka III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3358/2021-15 od 7. travnja 2023. u odnosu na tužitelja i drugotuženika G. O. te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku H. M. d.o.o. trošak sastava žalbe u iznosu od 124,43 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

VI. Odluka o troškovima žalbe drugotuženika G. O. ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo drugotuženiku G. O., glavnom uredniku J. l., da istom veličinom slova, naslova i teksta kojim je objavljen tekst pod naslovom „Lista „neprijatelja“ Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu“, autora I. F. na internetskim stranicama portala www.... i koji se nalazi na linku: www.... objavi bez izmjena i dopuna sljedeći ispravak informacija:

„U odnosu na navode objavljene u srijedu, 10. studenog 2021. godine u 12:14 sati na web stranici: www... u članku autora I. F. pod naslovom „Amerikanci objavili listu ‘neprijateljskih tvrtki‘, na popisu je i jedna hrvatska!“ na linku se objavljuje ispravak netočnih navoda navedenih u predmetnom članku: „Društvo P. d.o.o., Z., OIB:... se ne nalazi na listi „neprijateljskih tvrtki“. Trenutno se ni jedna hrvatska tvrtka ne nalazi na listi „neprijateljskih tvrtki“.

Društvo P. ne nudi svoje proizvode (uključivo i proizvode i usluge za presretanje informacija) protivnicima Sjedinjenih Američkih Država i članica NATO saveza.

Izvještaj A. C. (www..., napisan od strane W. D., L. G., and J. O. W., objavljen 8. studenog 2021. godine, ne navodi da društvo P. nudi svoje proizvode (uključivo i proizvode i usluge za presretanje informacija) protivnicima Sjedinjenih Američkih Država i članica NATO saveza. Izvještaj A. C. u svom Prilogu B izričito navodi kako je društvo P. jedno od društava za koje ne postoji nikakva sumnja da nudi svoje proizvode (uključivo i proizvode i usluge za presretanje informacija) protivnicima Sjedinjenih Američkih Država i članica NATO saveza.",

dok je točkom II. izreke odbijen sljedeći zahtjev za objavu ispravka:

"Web stranica Društva P. (p.com) je bila predmetom nekoliko DDOS napada te skeniranja otvorenih portova. P. je zbog tih napada privremeno ugasio server, radi blokiranja problematične IP adrese i analiziranja svih zahtjeva koji su išli prema serveru P.-a. Gašenje servera je izvršeno radi rješavanja navedene predstojeće opasnosti i minimiziranja daljnje štete.

Naknadnim saznanjima je utvrđeno da je direktor P.-a, D. C.:

- od 2011. godine je bio zaposlenik MUP-a,

- 2011. godine je upisao fakultet, smjer „Programsko inženjerstvo“ koji uz redovan rad završava 2016. godine,

- 2016. godine dobitnik je godišnje nagrade za pojedinca koja je ujedno i najviše moguće priznanje za rad unutar MUP-a Republike Hrvatske,

- 2017. godine napušta MUP te otvara P. koja se u svoje 4 godine rada usko specijalizirala u elektronici i time postaje vrlo prepoznatljiva u području domovinske sigurnosti.“

 

1.1. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od prvotuženika H. M. d.o.o. tražio naknadu neimovinske štete od 20.0000 kn (pravilno: 2.654,46 EUR[1]), objavu te presude u dnevnim novinama i na web stranici J. l. i uklanjanje teksta pod naslovom „Lista „neprijatelja“ Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu“ autora I. F. s internetskog portala www....

 

1.3. Točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama II. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjevi usvoje uz naknadu troškova postupka tužitelju zajedno sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu s pripadajućim kamatama.

 

3. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija drugotuženik G. O. iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev za objavu ispravka odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka drugotuženiku zajedno sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

 

3.1. Odluku o troškovima postupka sadržanu u točci III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija prvotuženik H. M. d.o.o. tvrdeći kako se ista u odnosu na tog tuženika temelji na pogrešnom primjeni članka 154. stavka 4. ZPP-a imajući na umu da je prvotuženik u sporu uspio u cijelosti. Predlaže tu odluku preinačiti i naložiti tužitelju naknaditi prvotuženiku prouzročene parnične troškove s pripadajućim kamatama.

 

3.2. Oba tuženika traže i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.

 

4. Na žalbe nije odgovoreno.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.1. Žalba prvotuženika je osnovana.

 

5.2. Žalba drugotuženika je osnovana.

 

6. Predmet spora u odnosu na prvotuženog nakladnika je zahtjev za naknadu štete prouzročene informacijom objavljenom u medijima. Osim novčane satisfakcije, tužitelj zahtijeva objavu presude i uklanjanje spornih objava s internetskog portala j....hr.

 

6.1. Predmet spora u odnosu na drugotuženika je zahtjev za objavu ispravka objavljenih informacija u tiskanom izdanju J. l. i na internetskom portalu j...hr.

 

7. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne, kao i onih koje je utvrdio čitanjem isprava koje su u spisu te saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je na web stranici drugotuženika (pravilno: na internetskom portalu j....hr) 10. studenog 2021. objavljen tekst pod naslovom „Lista „neprijatelja“ Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu“, autora I. F. (pravilno: „Amerikanci objavili listu „neprijateljskih tvrtki“, na popisu je i jedna hrvatska!)

- da je na internetskom portalu j...hr taj članak bio dostupan samo pretplatnicima (njih 1657) dok je svim ostalim bio dostupan samo naslov („Amerikanci objavili listu „neprijateljskih tvrtki“, na popisu je i jedna hrvatska!) i podnaslov („Ubrzo nakon našeg kontakta s direktorom tvrtke, web stranice tvrtke uklonjene su s interneta i više im nije bilo moguće pristupiti“ nadnaslova „MISTERIOZNO NESTALA“)

- da je u tiskanom izdanju J. l. 11. studenog 2021., na osmoj stranici, objavljen članka identičnog sadržaja naslova „Hakerske alate prodavali i Hrvati“, podnaslova „Amerikanci otkrili tvrtku iz Z. koja nudi digitalna oružja. Misteriozno je nestala“ i nadnaslova „Lista „neprijatelja“ NAKON UPITA O KIBERNETIČKOJ ŠPIJUNAŽI HRVATSKA TVRTKA UKLONILA STRANICU“

- da je u objavljenim člancima vjerno prenesen sadržaj izvještaja A. C. o porastu broja privatnih tvrtki koje na svjetskim sigurnosnim sajmovima državama nude kibernetičko oružje i alate – programe i aplikacije za presretanje komunikacija i prisluškivanja građana te o širenju trenda u kojem privatne tvrtke na sebe preuzimaju razvoj sve više aplikacija koje su nekada bile isključivo u domeni obavještajnih službi

- da je točna objavljena informacija o tome da se na listi A. C. nalazi 224 tvrtki za koje analitičari vjeruju da je moguće da svojim klijentima nude sustave za presretanje komunikacija i nadgledanje

- da je točna objavljena informacija o tome da se na užoj listi od 59 tvrtki za koje je vrlo vjerojatno da su nudile takve usluge svojih potencijalnim klijentima našao tužitelj

- da je točna objavljena informacija o tome da je u odnosu na tužitelja navedeno da je je riječ o tek jednoj od 16 tvrtki za koje nema podataka da su „neodgovorni širitelji“ takve tehnologije

- da je u objavljenim tekstovima točno prenesena informacija da je u glavnim zaključcima istraživanja izrijekom spomenut tužitelj kao primjer tvrtki za koje je vrlo vjerojatno da na sigurnosnim sajmovima nude zakonite usluge presretanja informacija

- da je u objavljenim tekstovima točno prenesena informacija da tužitelj u izvještaju o istraživanju A. C. nije naveden kao jedan od „neodgovornih širitelja“ niti kao netko tko svoje usluge nudi NATO-ovim suparnicima i autoritarnim režimima

- da je informacija o tome da se tužitelj ne navodi kao „neodgovorni širitelj“ naglašena u opremi teksta na način da je izdvojena u zaglavlju

- da je točna obavljena informacija o tome da je direktor tužitelja prije objave spornih članaka odbio novinaru komentirati zaključke istraživanja A. C. i dati mu bilo kakve informacije o poslovanju tužitelja te da je ta informacija naglašena u opremi teksta na način da je izdvojena u zaglavlju uz fotografiju direktora tuženika

- da je točna informacija o tome da su ubrzo nakon kontakta novinara i direktora tužitelja, do kojeg je došlo putem sustava za korisničku podršku web stranice tužitelja,  web stranice tužitelja uklonjene s interneta i više im nije bilo moguće pristupiti

- da je točna objavljena informacija da je direktor tužitelja ranije radio u Ministarstvu unutarnjih poslova

- da je 9. prosinca 2021. na osmoj stranici tiskovine J. l. objavljen zatraženi ispravak u vezi spornog članka te da je istog dana taj ispravak objavljen i na portalu j...hr na način da se poveznica na objavljeni ispravak pod nazivom „DEMANTI“ nalazi na istoj web stranici ma kojoj je objavljen sporni članak te da se putem te dolazi na objavu naslova „DEMANTI Ispravak članka…“.

 

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je odbio zahtjeve za novčanu satisfakciju, za objavu presude i za otklanjanje spornih objava s internetskog portala j.hr. ocjenjujući da u odnosu na pojedine objavljene informacije nisu ispunjenje pretpostavke za odštetnu odgovornost prvotuženog nakladnika jer da tužitelju tim informacijama nije nastala šteta dok je u odnosu na druge objavljene informacije zaključio da su se ispunili uvjeti za oslobađanje od odgovornosti propisani člankom 41. stavkom 4. točkom 6. (pravilno: člankom 21. stavkom 4. točkom 6.) Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04., 84/11. i 81/13., dalje: ZM).

 

8.1. Uz zaključak da ispravak objavljen u tiskovini J. l., suprotno članku 41. stavku 1. ZM-a, nije objavljen na isti ili istovrijedan način kao sporna objava, djelomično prihvaća, a djelomično odbija zahtjev za objavom ispravka na internetskom portalu j...hr.

 

U odnosu na žalbu tužitelja protiv točke II. izreke:

 

9. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao točku II. pobijane presude u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

9.1. Ispitujući na taj način pobijanu odluku iz točke II. izreke presude ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tužitelj tvrdeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Suprotno žalbenim navodima, pobijana se presuda u dijelu pod točkom II. izreke može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i nisu proturječni ispravama i zapisnicima u spisu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj kroz ovaj žalbeni razlog zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenja tog suda o postojanju dobre vjere autora teksta. Činjenica da ocjenom provedenih dokaza tužitelj nije zadovoljan nema značenje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci iz točke II. izreke koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da autor teksta nije postupio u dobroj vjeri), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su na temelju njih zahtjevi tužitelja ocijenjeni neosnovanim ne može imati značaj postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

9.2. Ispitujući točku II. izreke pobijane presude, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o odštetnom zahtjevu za isplatu satisfakcije, objavu presude i uklanjanje spornog teksta s internetskog portala te ja na temelju činjenica koje je utvrdio čitanjem isprava te saslušanjem tužitelja i svjedoka i njihove pravilne ocjene, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja. Stoga su neodlučni žalbeni navodi u kojima tužitelj u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza saslušanjem svjedoka i tužitelja te pregledavanjem isprava, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tužitelja, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

 

10.1. Na temelju činjenice da je u spornim tekstovima vjerno prenesen sadržaj izvještaja o provedenom istraživanju A. C., među ostalim i to da tužitelj u tom izvještaju nije naveden kao jedan od „neodgovornih širitelja“ niti kao netko tko svoje usluge nudi NATO-ovim suparnicima i autoritarnim režimima, što je posebno naglašeno u zaglavlju tekstova, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o tome da tužitelju objavom tih informacija nije nastala šteta. Imajući na umu da u skladu s člankom 21. stavkom 1. ZM-a odgovornost nakladnika za naknadu štete (isplatu novčane satisfakcije, objavu presude i uklanjanje članka) postoji (samo) ako je informacijom objavljenom u mediju drugome prouzročena šteta pravilno je primijenjen članak 21. stavak 1. ZM-a kad su odštetni zahtjevi odbijeni jer i prema shvaćanju ovog suda objavom spornog teksta u tiskovini J. l. i na portalu j...hr o tome da je tužitelj zakoniti ponuditelj svojih usluga na međunarodnim sigurnosnim sajmovima koji pritom ne nudi svoje usluge autoritarnim režimima i NATO-ovim suparnicima, nakladnik nije zaista i stvarno povrijedio niti jedno tužiteljevo zaštićeno dobro.

 

10.2. Iako tužitelj u žalbi pravilno navodi da je njegovo pravo na ugled zaštićeno člankom 35. Ustava Republike Hrvatske (kao i u okviru konvencijskog prava na privatan život i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dalje: Konvencija), ta okolnost ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. To stoga što su i prava tuženika na slobodu izražavanja (koja, posebno kad je riječ o medijima koji, kao u ovom predmetu, prenose informacije od javnog interesa koje utječu na javnost u tolikoj mjeri da se ona za njih može legitimno zanimati, uključuje slobodu prenošenja informacija koje uznemiruju) zaštićena istim ustavnim (i konvencijskim) okvirom. Da bi se tuženikovo pravo na slobodu izražavanja moglo ograničiti usvajanjem zahtjeva koji predlaže tužitelj i to u cilju zaštite prava ugleda tužitelja, odnosno da bi članak 35. Ustava i 8. Konvencije bili primjenjivi, napad na ugled osobe mora doseći određeni stupanj ozbiljnosti odnosno određenu razinu težine i na način koji uzroku štetu osobnom uživanju prava na poštivanje ugleda. To je načelno pravno shvaćanje utemeljeno na stabilnoj praksi Europskog suda za ljudska prava izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-2157/2019 od 3. studenog 2020., točka 9., na koju se odluku sam tužitelj poziva u žalbi.

 

10.2.1. Imajući na umu da objavljene informacije o tome da tužitelj potencijalnim klijentima na svjetskim sajmovima zakonito nudi svoje usluge, da nije „neodgovoran širitelj“ te da nije netko tko svoje usluge nudi NATO-ovim suparnicima i autoritarnim režimima, nisu takvog sadržaja koji objektivno može naštetiti tužiteljevu ugledu, neosnovano tužitelj tvrdi da je riječ o napadu na njegov ugled odnosno da je članak 35. Ustava Republike Hrvatske primjenjiv pa da je riječ o suprotstavljenim konvencijskim pravima koje je potrebno balansirati uz provođenja testa razmjernosti miješanja u njegovo pravo.

 

10.3. Objavljena informacija o tome da je direktor tužitelja odbio komentirati sadržaj izvještaja A. C. je točna, kao što je točna i informacija o tome da je nakon upita novinara o kibernetičkoj špijunaži prije objave spornih tekstova, mrežna stranica tužitelja nestala bez obrazloženja. Zbog toga nema mjesta tome da se tužitelju naloži novčana ili nenovčana naknada štete niti zbog objave tih točnih informacija jer nema odgovornosti za štetu zbog povreda ugleda koja nastaje zbog iznošenja istinitih tvrdnji odnosno koja se temelji na točnim činjenicama (članak 21. stavak 4. točka 6. ZM-a). Pritom je informacija o tome da je riječ o „misterioznom nestanku“ vrijednosni sud autora koji je utemeljen na dostatnoj činjeničnoj (stvarnoj) podlozi i nije pretjeran, imajući na umu da je mrežna stranica tužitelja zaista, nakon upita novinara, nestala bez obrazloženja. Naknadna obrazloženja tužitelja (o navodnom gašenju servera radi rješavanja predstojeće opasnosti i minimiziranja štete o čemu nisu dostavljeni nikakvi dokazi) nisu odlučna i ne utječu na (ne)odgovornost nakladnika za štetu koja nastane informacijom objavljenom u medijima jer je za tu odgovornost mjerodavan trenutak objave, odnosno, u ovoj situaciji, činjenica da je tužiteljeva mrežna stranica nakon kontakta s autorom članaka uklonjena s interneta bez objašnjenja. Objava informacije o tom nestanku mrežne stranice je predvidljiva posljedica vlastitih radnji tužitelja (gašenja servera bez obavijesti) pa tužitelj ne može s uspjehom predbacivati prvotuženiku zaštitu svog ugleda zbog objavljenih nadnaslova „NAKON UPITA O KIBERNETIČKOJ ŠPIJUNAŽI HRVATSKA TVRTA UKLONILA STRANICU“ i „MISTERIOZNO NESTALA“ i podnaslova „Misteriozno je nestala“.

 

11. U odnosu na žalbene navode o tome da naslov i podnaslov članka objavljenog u tiskovini J. l. - „Hakerske alate prodavali i Hrvati“ i „Amerikanci otkrili tvrtku iz Z. koja nudi digitalna oružja“ odnosno da naslov članka objavljenog na internetskom portalu j... hr. „Amerikanci objavili listu „neprijateljskih tvrtki“, na popisu je i jedna hrvatska!“ čitateljima sugeriraju drukčiji sadržaj teksta, neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-400/2018-2 od 4. srpnja 2017. koje glasi:

 

„Međutim, niže stupanjski sudovi nisu uzeli u obzir da i sam naslov članka bez obzira na tekst informacije može biti podoban izazvati povredu prava osobnosti na ugled, dobar glas i čast iz čl. 19. st. 2. ZOO i slijedom čega bi eventualno tužitelju pripadala pravična novčana naknada ako bi došlo do takve povrede prava osobnosti.

 

Kod toga treba napomenuti da se tekst objavljenog članka mora sagledati u cjelini s naslovom i podnaslovom, kao i činjenicom da naslov eventualno ne odgovara tekstu članka nego iskrivljuje informaciju iz članka i tako iskrivljenoj informaciji daje drugi značaj.“

 

11.1. To stoga što pobijana odluka nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje je suprotno citiranom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Najprije, iz točke 22. i 23. pobijane odluke proizlazi da je sud prvog stupnja, u skladu s citiranim shvaćanjem, tekst objavljenih članaka sagledao u cjelini s naslovima, podnaslovima, nadnaslovima, zaglavljima i cjelokupnom opremom.

 

11.2. Nadalje, iako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sadržaj naslova i podnaslova u tiskanom izdanju J. l. - „Hakerske alate prodavali i Hrvati“ i „Amerikanci otkrili tvrtku iz Z. koja nudi digitalna oružja“, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja iz točke 22. pobijane presude o tome da je riječ o zbunjujućoj opremi teksta koja ne odgovara sadržaju teksta i može „upućivati čitatelje da se tužitelj nalazi na listi neprijatelja, da radi nezakonite radnje i zasigurno nudi proizvode presretanja ili upada u komunikacijske kanale protivnicima SAD i članica NATO-a“. Osim što navedeni naslov i podnaslov ne spominju tužitelja, nezakonite radnje, proizvode presretanja komunikacijskih kanala ili upade u njih niti nuđenje tih proizvoda protivnicima SAD-a ili NATO-a, citirani naslov i podnaslov pravilno prenose sadržaj izvještaja koji su po provedenom istraživanju objavili američki autori A. C. o tome da su ti autori otkrili zagrebačku tvrtku koja nudi digitalna oružja te da su hakerske alate prodavali i Hrvati. Naime, iz stanja spisa proizlazi (članak 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a) da se prema tom izvještaju, koji je tužitelj odbio komentirati iako je izvještaj zajedno s upitom dostavljen njegovom zakonskom zastupniku prije objave teksta u kojem je taj izvještaj vjerno prenesen, na listi tvrtki za koje je vrlo vjerojatno da na međunarodnim sigurnosnim sajmovima prodaju digitalno oružje i alate – zakonite usluge presretanja komunikacija našao tužitelj - hrvatsko društvo registrirano u Z. Pritom je vjerno preneseno (i) obrazloženje tog zaključka navedeno u izvještaju u kojem stoji da tužitelj na svojoj službenoj mrežnoj stranici oglašava takve visokotehnološke sustave tajnog nadzora za vojne, policijske i obavještajne klijente. Pritom korištenje pojma „hakerski alati“ za opisivanje digitalnih programa i aplikacija nije neuobičajeno, pretjerano, netočno ili uvredljivo. Zbog toga naslov i podnaslov odgovaraju sadržaju teksta pa se žalbeni navodi o tome da je riječ o zbunjujućoj opremi teksta i nesavjesnom postupanju autora ne mogu prihvatiti.

 

11.2.1. Čak i da se uzme da je izvještaj Amerikanca koji je prenesen u spornim tekstovima netočan, nalog prvotuženiku da snosi štetu zbog širenja štetnih informacija koje su dale druge osobe, ozbiljno bi ugrozio doprinos tiska raspravama o stvarima od javnog interesa i nije pomirljivo s ulogom tiska da daje informacije o aktualnim događajima, mišljenjima i idejama, osim ako za to ne postoje posebno jaki razlozi, a što ovdje nije slučaj, posebno ne u situaciji kad je tužitelj odbio komentirati navedeni izvještaj.

 

11.3. U odnosu na naslov teksta objavljenog na portalu j...hr „Amerikanci objavili listu „neprijateljskih tvrtki“, na popisu je i jedna hrvatska!“, sud prvog stupnja je i taj tekst ispitao u njegovoj ukupnosti zajedno s tom opremom i pritom, pored činjenice da se u opremi teksta tužitelj ne spominje, pravilno zaključio da ona kod prosječnog čitatelja koji nije pročitao cijeli članak ne može stvoriti zaključak o tome da je riječ o tužitelju odnosno da je tužitelj „neodgovorni širitelj“ ili nuditelj nezakonitih usluga. To još više vrijedi u okolnostima ovog predmeta u kojem je većem broju čitatelja dostupna samo navedena oprema koja se ne može dovesti u vezu s tužiteljem te da je tuženik na portalu j... hr. objavio u cijelosti traženi ispravak kojim su ispravljene zbunjujuće informacije objavljene na tom portalu koje sugeriraju da je hrvatska tvrtka na „listi neprijatelja“. Zbog toga tvrdnje žalitelja o tome da je riječ o namjernom prikazu tužitelja u negativnom svjetlu predstavljaju njegovu osobnu interpretaciju značenja i posljedica objavljenih informacija koja nema uporišta u provedenim dokazima i ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

11.4. Zbog razloga navedenih u točkama 9.1. do 11.3. pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 21. stavka 1. ZM-a te članaka 1099. i 1048. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021.) kad je odbio zahtjev za isplatu novčane satisfakcije za neimovinsku štetu, zahtjev za objavljivanje presude i zahtjev za prestankom s povredom prava osobnosti uklanjanjem spornog članka s internetskog portala j....hr.

 

11.4.1. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o odbijanju zahtjeva za objavom ispravka informacija o karijeri direktora tužitelja kao i o razlozima nestanka mrežne stranice tužitelja, a ta se odluka temelji na pravilnoj primjeni članka 41. stavka 1. ZM-a jer su objavljene informacije o tome da je ta mrežna stranica misteriozno nestala te da je direktor tužitelja ranije radio u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske točne.

 

11.5. Iako tužitelj u žalbi navodi da je podnosi i zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje, taj žalbeni razlog ne obrazlaže. Imajući na umu da je prema ocjeni ovog suda prvostupanjski postupak proveden na način da je tužitelju pružena razumna prilika da iznese svoje argumente pod uvjetima koji ga ne dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženike, da je imao priliku izjasniti se o navodima i dokaznim prijedlozima tuženika i staviti svoje primjedbe na njih te da je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na razumnoj ocjeni provedenih dokaza, sadrži dostatne i odlučne razloge o svim odlučnim činjeničnim tvrdnjama tužitelja te nije proizvoljna, ne mogu prihvatiti paušalne žalbeni navodi tužitelja o tome da u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nisu očuvana jamstva poštenog suđenja.

 

11.6. Imajući na umu da ne postoje razlozi navedeni u žalbi tužitelja niti u tom dijelu presude postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. i članka 373.a stavka 1. i 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je točka II. prvostupanjske odluke.

 

U odnosu na žalbu drugotuženika G. O. protiv točke I. presude

 

12. Točka I. pobijane presude u dijelu u kojem je  tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na drugotuženika G. O., ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

12.1. Ispitujući na taj način pobijanu odluku iz točke I. izreke presude ocjena je ovog suda da je u njezinom donošenju počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se određeno poziva drugotuženik u žalbi tvrdeći da nema razloga o odlučnim činjenicama te da su izneseni razlozi nejasni i proturječni.

 

12.2. Razlozi odluke suda prvog stupnja iz točke I. izreke pobijane presude sadržani su u točci 28. obrazloženja iz koje proizlazi da je drugotuženik u cijelosti objavio zatražene ispravke kako u tiskanom izdanju J. l. tako i na portalu j...hr na način da su ispravak i članak na koji se odnosi označeni i povezani linkom (poveznicom). Taj sud ocjenjuje da je riječ o ispravcima koji nisu u skladu s člankom 41. stavkom 1. ZM-a i djelomično usvaja zahtjev za objavu ispravka, nalažući drugotuženiku da ponovno objavi već objavljeni ispravak (samo u elektroničkoj publikaciji) i to u skraćenom obliku. Pritom ne iznosi nikakve razloge zbog kojih zaključuje da je riječ o ispravcima koji nisu objavljeni na isti ili istovrijedan način kao i sporne objave. Iako prenosi tužbene navode o veličini fonta i sadržaju stranice na kojoj je u tiskanom izdanju J. l. objavljen zatraženi ispravak, ne daje nikakvu ocjenu tih navoda u smislu ispunjenja ili neispunjenja zakonskog uvjeta istog ili istovrijednog načina objave ispravke. Isto tako, ispravak koji je objavljen u tiskanom izdanju, u odnosu na koji ne nalaže ponovnu objavu, ne dovodi u vezu s odlukom o usvajanju zahtjeva za objavom ispravka u elektroničkoj publikaciji, a ispravak koji je u toj publikaciji već objavljen ne ocjenjuje. Zbog toga pravilno drugotuženik u žalbi navodi da odluka suda o ponovnom objavljivanju u elektroničkoj publikaciji već objavljenog ispravka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

12.3. Isto tako, pobijanom je odlukom u elektroničkoj publikaciji j...hr naložena objava ispravka članka naslova „Lista „neprijatelja“ Nakon upita o kibernetičkoj špijunaži hrvatska tvrtka uklonila stranicu“ iako članak tog naslova nije objavljen u toj elektroničkoj publikaciji. Zbog toga pravilno drugotuženik u žalbi tvrdi da je točka II. izreke proturječna razlozima presude i ispravama koje su u spisu pa je na temelju članka 369. stavka 1. u vezi s člankom 366. stavka 2. ZPP-a ukinuta i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

12.4. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja otkloniti bitne povrede navedene u točkama 12.2. i 12.3. ovog obrazloženja te će za novu odluku o zahtjevu za (ponovni) ispravak objavljenih informacija utemeljiti na ocjeni usklađenosti već objavljenih ispravaka sa zahtjevima iz članka 41. ZM-a te će za tu odluku dati odlučne i dostatne razloge koji će biti jasni i neproturječni.

 

U odnosu na žalbu prvotuženika H. M. d.o.o. prJotiv točke III. presude i njegove troškove žalbenog postupka

 

13. Imajući na umu da je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika pravilno odbijen u cijelosti, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavka 4. kad je odlučio da taj tuženik sam snosi svoj trošak. Pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: OT), prvotuženiku pripada naknada za sastav odgovora na tužbu od 28. siječnja 2022. u iznosu od 109,45 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 36/2), naknada za sastav podneska od 14. travnja 2022. u iznosu od 109,45 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 36/2), naknada za zastupanje na pripremnom ročištu 6. rujna 2022. u iznosu od 109,45 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 36/2) i naknada za zastupanje na glavnoj raspravi 2. ožujka 2023. u iznosu od 109,45 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 36/2), što ukupno i uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 547,25 EUR. Zbog toga je u dijelu koji se odnosi na tužitelja i prvotuženika na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena točka III. pobijane presude te je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 547,25 EUR sa zatraženim zateznim kamatama koje u skladu s člankom 151. stavkom 3. ZPP-a teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO).

 

13.1. Prvotuženiku koji je sa žalbom uspio u cijelosti pripada naknada za sastav žalbe protiv rješenja u iznosu od 124,43 EUR (Tbr. 10/5 i Tbr. 42. OT). Odluka o zateznim kamatama na troškove sastava žalbe temelji se na članku 151. stavku 3. ZPP-a i članku 29. stavku 2. ZOO-a.

 

U odnosu na žalbu tužitelja i drugotuženika G. O. protiv točke III. presude i troškove žalbenog postupka tih stranaka

 

14. S obzirom na to da je u povodu žalbe drugotuženika u odnosu na tog tuženika ukinuta prvostupanjska presuda, neizvjestan je uspjeh tog tuženika u sporu pa je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a ukinuta i odluka o troškovima tužitelja i drugotuženika sadržana u točci III. pobijane presude.

 

14.1. Tužitelj koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

 

14.2. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima sastava žalbe drugotuženika temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

 

U Varaždinu 28. veljače 2024.