Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-1665/2020-3
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja M. N., OIB:…, iz Č. , zastupan po punomoćnici L. H., odvjetnici iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:…, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, OIB: ..., iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-148/2018-30 od 30. lipnja 2020., 19. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-148/2018-30 od 30. lipnja 2020.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja prema tuženoj za isplatu iznosa od 25.125,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za nadoknadom troška postupka u iznosu od 28.125,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Također, naloženo je tužitelju, u roku od 15 dana, nadoknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 kuna.
2. Protiv citirane presude, pravovremeno se žali tužitelj, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu: ZPP) I predlažući ovom sudu pobijanu presudu preinačiti.
3. U odgovoru na žalbu tužena osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja prema tuženoj za naknadu štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti koja mu je nastala tijekom fizičkog sukoba sa zatvorenikom J. K. 27. rujna 2012. u Kaznionici u G.
6. U ovoj fazi postupka ostaje sporno postoji li odgovornost tužene za štetu koja je nastala tuženiku.
7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava tako da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalbom ukazuje tužitelj, a nisu počinjene niti bitne povrede postupka na koje, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Valja kazati kako neosnovano žalitelj tvrdi da bi tužena u ovom predmetu za štetu koja je nastala tužitelju odgovarala po kriteriju objektivne odgovornosti, jer izdržavanje kazne zatvora, samo po sebi, nije opasna djelatnost. Stoga tužena u ovom konkretnom slučaju za štetu nastalu tužitelju odgovara po kriteriju krivnje.
9. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- kako se u vrijeme štetnog događaja tužitelj nalazio na izvršavanju kazne zatvora u Kaznionici u G.;
- kako je između tužitelja i zatvorenika J. K. došlo do fizičkog sukoba u kojem je tužitelj zadobio tjelesne povrede;
- kako se tužitelj i zatvorenik J. K. nisu poznavali;
- kako je tužitelj bio smješten u sobi broj 17, I. kat, IV. odjel K., zatvorenik J. K. u sobi broj 7, prizemlje IV.
odjel Kaznionice;
- kako je do fizičkog obračuna došlo u prizemlju IV. odjela Kaznionice, u hodniku ispred spavaonica;
- kako je prema pravilima kućnog reda Kaznionice, zatvorenicima IV. odjel bio zabranjen odlazak u sobe prizemnog odjela, kao i kretanje po hodnik prizemlja;
- kako je po pravilima kućnog reda Kaznionice zatvorenicima sa kata odjela dopušten isključivo odlazak i boravak u tv salama prizemlja;
- kako se tv sale nalaze u prizemlju odjela, a sa kata odjela se dolazi stepenicama kroz prolaz do ulaza u tv sale;
- kako je zatvorenicima sa kata odjela zabranjeno ulaziti u hodnik u prizemlju gdje se nalaze sobe, koji hodnik se proteže desno od prolaza do tv sala;
- kako su svim zatvorenicima po prijemu u Kaznionicu rastumačena pravila kućnog reda, a koja pravila se nalaze i na oglasnoj ploči odjela;
- kako je tužitelj u izjavi od 4. listopada 2012. izjavio: "…kako djelatnici pravosudne policije u Kaznionici G. koji su toga dana radili na IV. odjelu nisu napravili niti jedan propust koji je mogao spriječiti ili koji se mogao spriječiti da dođe do nanošenja teških tjelesnih ozljeda na moju štetu.
Dotični djelatnici su, uz medicinskih tehničara u najkraćem roku pružili svu svoju, njima dostupnu pomoć…" (list 48 spisa);
- kako je protiv zatvorenika J. K. vođen kazneni postupak zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio kako su pravosudni policajci pravovremeno reagirali te spriječili daljnji sukob između tužitelja i J. K., a eventualno i drugih zatvorenika. Također, a budući da je iz provedenih dokaza utvrđeno kako se tužitelj i J. K. nisu poznavali da bi se radilo o izvanrednom događaju koji nije bilo moguće predvidjeti niti izbjeći, a pravosudni policajci nisu imali saznanja da bi između spomenutih osoba moglo doći do konflikta te fizičkog sukoba. Stoga je po stavu prvostupanjskog suda za nastanak štetnog događaja odgovorna treća osoba - J. K., a da tužitelj je svojim ponašanjem, kretanjem po prostorijama Kaznionice suprotno kućnom redu I obavijesti o dopuštenosti kretanja unutar Kaznionice, doprinio nastanku štetnog događaja.
11. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok st. 2. istog članka navodi kako se predmnijeva obična nepažnja.
12. Nadalje, odredbom članka 1049. ZOO-a propisano je kako krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.
13. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13. i 98/19. ; dalje u tekstu: ZIKZ) navedeno je kako zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom RH, međunarodnim ugovorima i zakonom te da se izvršavanje kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne i u postupku propisane tim zakonom, a da se zakonom jamči izvršavanje kazne zatvora uz poštovanje ljudskog dostojanstva te da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a da se zajednički mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati pa je u cilju sprječavanja nasilja među zatvorenicima u smislu zakona potrebno provoditi odgovarajuće mjere osiguranja i to razdvojiti nasilne zatvorenike od nenasilnih, razdvojiti zatvorenika prema duljini kazne, razdvojiti zatvorenike prema kaznenim djelima, pojačati osiguranje, postrožiti stegovne mjere, omogućiti zatvorenicima više pogodnosti jer su tada mirniji te omogućiti češće razgovore sa zatvorskim djelatnicima posebno onima iz odjela za tretman i educirati osoblje o boljim strategijama rješavanja sukoba.
14. Odredbom članka 133. ZIKZ-a propisano je da se tijekom izdržavanja kazne zatvora zatvorenik mora ponašati u skladu sa ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona te izvršavati naredbe osoba ovlaštenih za sudjelovanje u postupku izvršavanja kazne zatvora osim kad bi izvršavanje naredbe bila kažnjiva radnja ili bi tom radnjom zatvorenik prekršio odredbe ovog Zakona I propisa donesenih na temelju ovog Zakona, a organizacija života i rada u kaznionici odnosno zatvoru uređuje se kućnim redom i dnevnim rasporedom koji donosi upravitelj uz suglasnost ravnatelja Uprave za zatvorski sustav.
15. Člankom 15. Kućnog reda Kaznionice u G. određeno je da se u vrijeme izvršavanja kazne zatvorenik mora ponašati u skladu sa zakonom i propisima donesenim na osnovi zakona, kućnom redu i odlukama Kaznionice koji sudjeluju u postupku izvršavanja kazni.
16. Kako tužitelj u provedenom postupku nije dokazao da je zbog propusta kaznionice pretrpio štetu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja, da mu tužena nije odgovorna za nastalu štetu.
17. Nadalje je potrebno istaknuti da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 154. stavka 1., 154.a i članka 155. Stavka 1. ZPP-a pravilno odlučio o troškovima parničnog postupka.
18. U odnosu na žalbene navode tužitelja, u kojima ističe kako bi donoseći odluku o trošku prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ovo jer nije imao u vidu ustaljenu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, konkretno odluku K. protiv Hrvatske. (zahtjev broj 28963/10), valja kazati kako, u ovom konkretnom slučaju, ne može doći do primjene navedene odluke. Naime, odlukom K. protiv Hrvatske. je ukazano kako bi ne bi bilo pravično primijeniti važeću sudsku praksu glede tumačenja odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, jer bi tužitelj bio u obvezi nadoknaditi parnični trošak tuženoj s obzirom da je isti u ovom sporu uspio za približno 20%, a tužena za približno 80% (ovo sve jer je upravo tužitelj inzistirao na uzročno-posljedičnoj svezi između svojih subjektivnih tegoba i štetnog događaja). Bit odluke K. protiv Hrvatske je eliminacija od vraćajućeg djelovanja koje obveza snašanja parničnog troška ima u odnosu na tužiteljevo pravo na pristup sudu. Pritom se misli na situaciju u kojoj bi tužitelj, iako bi njegov tužbeni zahtjev bio djelomično osnovan, na koncu morao nadoknaditi troškove tuženoj, često i u iznosu većem od iznosa kojim je u tužbi uspio, a u ovom konkretnom slučaju je tužitelj već izjavom od 4. listopada 2012. tvrdio kako djelatnici pravosudne policije u Kaznionici G. nisu napravili niti jedan propust koji je mogao spriječiti da dođe do teških tjelesnih ozljeda na njegovu štetu (list 48 spisa).
19. Kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te pravilno odlučio o troškovima parničnog postupka, valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je i odlučeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
20. S obzirom da sastav odgovora na žalbu nije potreban za vođenje konkretnog postupka, trebalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu takvog troška, odnosno riješiti kao pod točkom II. izreke, temeljem odredbe članka 166. stavka 1, u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a.
U Splitu 19. travnja 2021.
Sudac:
Miho Mratović, v. r.
