REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3877/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja HZMO Z., OIB ….,

P. službe u S., O. K. B. …, protiv tuženika T. L. iz

V., B. …., OIB ….., kojeg zastupa punomoćnik M. A.

odvjetnik u V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja V. Š., dipl.iur. i zamjenika punomoćnika tuženika I. A., odvjetnika u V., na ročištu radi objave,

dana 19. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku T. L. iz V., B. …., OIB ….,

tužitelju HZMO Z., OIB …., platiti

iznos od 12.847,30 kn sa zateznom kamatom obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena i to:

- na iznos od 478,80 kn koja teče od 16. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. studenoga 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. veljače 2017. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. ožujka 2017. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. travnja 2017. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. svibnja 2017. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. lipnja 2017. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. srpnja 2017. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. kolovoza 2017. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. rujna 2017. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. listopada 2017. do isplate

- na iznos od 591,50 kn koja teče od 16. studenoga 2017. do isplate,

kao i nadoknaditi sav parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.550,00 kn.

Obrazloženje

1. Dana 17. studenoga 2016. u parničnom postupku pod poslovnim brojem P- 569/16 zaprimljen je podnesak tuženika, ovdje tužitelja Hzmo (dalje HZMO), koji sadržajno predstavlja protutužbu postavljenu

protiv tužitelja, ovdje tuženika T. L., radi isplate 5.749,30 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a koja je zavedena pod novim poslovnim brojem P-5803/16. Tužitelj navodi kako mu je presudom ovog suda broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007. naloženo s tužiteljicom u toj parnici J. R., sklopiti ugovor o kupoprodaji stana,

V. N. …, a ta je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-75/14 od 20. veljače 2014. Nadalje navodi kako je J. R. umrla 20.

ožujka 2011., tako da nije mogao ispuniti obvezu utvrđenu pravomoćnom sudskom presudom i sklopiti ugovor o kupoprodaji stana s mrtvom osobom. Dodaje kako je vlasnik stana u V., V. N. …., a tuženik nikada nije bio član obiteljskog domaćinstva J. R. i predmetnu nekretninu koristi bez valjane pravne osnove,

stoga ga se tereti za stjecanje bez osnove i od njega zahtijeva plaćanje naknade za korištenje stana prema odluci HZMO o visini slobodno ugovorene najamnine utvrđene za treće osobe od 13. prosinca 2004. Podneskom od 23. studenoga 2017. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno istovjetan točki I izreke ove presude.

2. U svom odgovoru od 31. siječnja 2017. tuženik se usprotivio tužbi, prigovarajući promašenoj pasivnoj legitimaciji i dodajući kako je njegova majka N.

L. nasljednica pok. J. R. isključiva posjednica predmetne nekretnine.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom kartice glavne knjige tužitelja od 20. studenoga 2017., presude ovog suda broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007. i rješenja broj IP-1469/01 od 10. rujna 2012., tužbe IP-1469/01 od 17. rujna 2001., žalbe od 10. siječnja 2008. i odgovora na žalbu od 28. siječnja 2008., presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-842/08 od 15. svibnja 2008. i broj Gžp-75/14 od 20. veljače 2014., revizije od 29. rujna 2008., obavijesti o upisu činjenice smrti od 23. ožujka 2011., rješenja ovog suda broj Pst-1123/12 od 27. studenoga 2012. i rješenja o njegovom ispravku od 14. prosinca 2012., podneska od 23. studenoga 2012., rješenja o nasljeđivanju broj O-1287/11 od 5. travnja 2012., žalbe od 6. prosinca 2002., rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžp-376/13 od 19. travnja 2013. te rješenja Vrhovnog suda RH broj Revx-843/13 od 10. rujna 2013.

4. Presudom broj P-5803/16 od 5. ožujka 2018. odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naloženo naknaditi parnični trošak tuženika u iznosu 3.550,00 kuna.

5. Županijski sud u Vukovaru svojim je rješenjem broj Gž-393/2018 od 20. listopada 2020. ukinuo označenu prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P- 3877/2020.

6. Pored već gore označenih, sud je u daljnjem tijeku postupka pregledao nalog za plaćanje od 13.veljače 2018., presudu ovog suda broj P-3983/2016 od 7. veljače 2018. i presudu Županijskog suda u Puli broj Gž-760/2018 od 2. prosinca 2019.

7. Punomoćnik tuženika zatražio je naknadu parničnog troška.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

10. Pregledom presude ovog suda broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007. razvidno je kako je HZMO naloženo sklopiti s J. R. kupoprodajni ugovor kojim joj

prodaje stan u V., V. N. …. za iznos od 5.849,25 EUR, uz napomenu

kako među strankama nije sporno da je tužitelj upisani vlasnik ove nekretnine, dok je tuženik T. L. unuk J. R..

11. Pregledom presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-842/08 od 15. svibnja 2008. razvidno je kako je gore označena prvostupanjska presuda preinačena, tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev J. R. postavljen radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji stana.

12. Pregledom rješenja ovog suda broj IP-1469/01 od 10. rujna 2012. razvidno je kako je postupak po reviziji J. R. protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-842/08 od 15. svibnja 2008. prekinut jer je umrla 20. ožujka 2011., a nastavljen u korist njezinih nasljednica N. L. i A. R.-T., kako to proizlazi iz rješenja ovog suda broj Pst-1123/12 od 27. studenoga 2012.

13. Pregledom rješenja Vrhovnog suda RH broj Rev-x 843/13 od 10. rujna 2013. razvidno je kako je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-842/08 od 15. svibnja 2008. i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje, dok iz presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-75/14 od 20. veljače 2014. proizlazi kako je potvrđena u cijelosti presuda ovog suda broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007.

14. Kako se u tužbi kao pravni temelj tužiteljevog zahtjeva ističe stjecanje bez osnove, valja navesti kako odredba iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisuje kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također se poziva i na odredbu iz čl. 1120. ZOO koja propisuje kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe, a ovome valja dodati kako su sukladno odredbi iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju. Međutim, odredbe ZOO ne razlikuju poštenog od nepoštenog stjecatelja bez osnove glede uporabe tuđe stvari, za razliku od Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZV) koji regulira pravni status poštenog i nepoštenog posjednika. Upravo u cilju razrješenja dvojbe primjenjuju li se u ovim situacijama norme obveznog prava ili ZV, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. listopada 2009., potom na zajedničkom sastanku predsjednika i predstavnika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VS RH od 23. studenog 2009., odnosno na sjednici Građanskog odjela VS RH od 14. studenog 2013., iskazano je pravno shvaćanje po kojem valja primijeniti odredbe ZV ukoliko je stvar u posjedu nevlasnika još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).

15. Uzimajući u obzir izneseno stanovište i činjenicu da tužitelj u ovoj parnici zahtijeva isplatu naknade za tuženikovu uporabu stana, odnosno stvari očuvanog identiteta, trebalo je prije svega uzeti u obzir tuženikov odnos prema spornom stanu u

V., V. N. … i njegov pravni položaj poštenog ili nepoštenog posjednika cijeniti u smislu odredbi iz ZV. Tako prema odredbi iz čl. 164. st. 1. pošteni posjednik nije dužan vlasniku dati naknadu za to što je upotrebljavao stvar ili od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, dok je nepošteni posjednik dužan naknaditi vlasniku sve štete koje su nastale na stvari i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz čl. 165. st. 1.

16. Odredbom iz čl. 18. st. 3. ZV propisano je kako je posjed pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestane čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim,

osim ako se dokaže suprotno, kako to propisuje odredba iz stavka 5.

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud drži nedvojbeno utvrđenim kako je tuženik T. L. u utuženom razdoblju veljača 2016. – studeni 2017. imao status poštenog posjednika stana u V.. Naime, presudom ovog suda IP- 1469/01 od 25. rujna 2007. naloženo je ovdje tužitelju HZMO sklopiti ugovor o prodaji stana tuženikovoj baki, a sada pok. J. R., uz napomenu kako je ta prvostupanjska odluka postala pravomoćna 20. veljače 2014. presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-75/14. Također je utvrđeno kako su J. R., nakon smrti

20. ožujka 2011. naslijedile kćerke, odnosno tuženikova majka N. L. i njezina sestra A. R.-T., kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj O-

1287/11 od 5. travnja 2012. Ovome valja dodati kako su označene nasljednice postigle dogovor u odnosu na majčinu ostavinu, odnosno namjeru da stan u V. pripadne tuženiku za cijelo, o čemu u svom iskazu govori tuženikova majka N. L. na ročištu održanom 14. ožujka 2017. u parnici broj P-596/16 po tužbi T. L.

protiv tuženika HZMO, radi isplate, dodajući pri tome kako je njezin sin, ovdje tuženik, snosio sve financijske obveze u odnosu na predmetnu nekretninu u V., jer ona tada to nije bila u mogućnosti. Dakle, tuženik je stekao faktičku vlast na stanu uz znanje bake J. R., a potom nastavio s posjedovanjem nekretnine uz znanje i suglasnost njezinih nasljednica, odnosno majke i tete, odnosno barem majke kao nasljednice za ½ dijela ostavine J. R., što znači da posjed nije pribavio silom,

potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, kako to ističe tužitelj. U svakom slučaju, njegov posjed u vrijeme stjecanja bio je pošten, a ni naknadno nisu nastupile okolnosti zbog kojih bi postao nepošteni posjednik i to upravo u utuženom razdoblju. Činjenica je da je HZMO pred ovim sudom protiv T. L. dana 10. veljače 2010. ustao tužbom zaprimljenom pod poslovnim brojem P2-719/10 (nove oznake Ps-77/2017) radi predaje u posjed stana u V., međutim u vrijeme podnošenja tužbe bila je živa njegova baka, ovlaštenica prava na posjed nekretnine, uz čiju ju je suglasnost i koristio, a osim toga, u tijeku te parnice Vrhovni sud je rješenjem od 10. rujna 2013. ukinuo presudu Županijskog suda od 15. svibnja 2008., tako da je označeni drugostupanjski sud svojom presudom od 20. veljače 2014. potvrdio presudu ovog suda iz 2007. kojom se HZMO nalaže sklapanje ugovora o prodaji stana. Upravo zbog iznesenih okolnosti i dvojbene aktivne legitimacije HZMO, ovaj sud je rješenjem broj Ps-77/17 od 27. veljače 2018. odredio prekid parničnog postupka radi iseljenja T. L., do donošenja odluke po zahtjevu njegove majke N. L. radi uknjižbe prava vlasništva na istoj nekretnini, budući se radi o prethodnom pitanju od čijeg ishoda ovisi i taj spor, a odluku o prekidu potvrdio je Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gž- 1348/2018 od 26. kolovoza 2019. Dakle, parnica radi iseljenja nije meritorno okončana, pri čemu je valjalo uzeti u obzir odredbu iz čl. 18. st. 4. ZV po kojoj je posjed nepošten od posjednikovog primitka tužbe, ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno kako mu to pravo ne pripada, što ovdje nije slučaj. Konačno, bez pravnog je značaja u ovom postupku pravomoćna presuda ovog suda broj P-3983/2016 od 7.

veljače 2018., prije svega jer je donesena znatno nakon ovdje spornog razdoblja, a osim toga tužba je odbačena u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje da N. L. nije pravni sljednik J. R. u odnosu na prava i obveze utvrđene presudom ovog suda broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007.

18. Slijedom iznijetog, utvrđeno činjenično stanje ne ukazuje da bi tuženik bio nepošteni posjednik stana u V. u vremenu od veljače 2016. do studenog 2017.,

stoga tužitelj nema zakonskog uporišta zahtijevati od protivne stranke isplatu predmetne novčane tražbine temeljem stjecanja bez osnove, radi čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

19. S obzirom na ishod ove parnice, odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. st. 1. ZPP, stoga je tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 31. siječnja 2017., podnesaka od 28. studenog 2017., 10. travnja 2018. i 19. siječnja 2021. te zastupanja na ročištu održanom 23. studenoga 2017. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u smislu Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1.,

Tbr. 9. toč. 1. te Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje OT), a pored toga i trošak zastupanja na ročištima održanim 31. siječnja 2018. te 26. siječnja i 3. ožujka 2021.u iznosu od 500,00 kn za svako, a u skladu s Tbr. 9. toč. 2. OT, dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev drži neosnovanim. Dakle, tuženiku je priznat trošak u iznosu od 6.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 425,00 kn, a tužitelju naložiti naknadu ukupnog parničnog troška u iznosu od 8.550,00 kn, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 19. travnja 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a

putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika