Posl. br. 39. K-88/2021-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Ilki Markić, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Ilke Markić, kao predsjednice vijeća te sudaca, porotnika, Aide Soraić i Željka Kulišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vesne Bender, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj KO-DO-…, od dana …. godine, koja je u ovaj sud zaprimljena

dana …. godine, radi kaznenih djela iz čl. 226.KZ/11, čl. 315. st. 4. u svezi st. 2. i st. 1. KZ/11 i čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, a sve u svezi s čl. 51. KZ/11 ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana …. godine, uz prisutnost optuženika E. B., branitelja optuženika

po službenoj dužnosti Z. K., odvjetnika iz D., oštećenika I.

K., svjedoka D. A., I. H., S. K., A. Č. i za

tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Dominka Hladila, općinskog državnog odvjetnika, dana …. godine, u prisutnosti optuženika E.

B. i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Zrinke Žeravica, državnoodvjetničke vježbenice, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik:  E. B.,  zvani  B.,  OIB: …, sin A. i S. rođene K., rođen …. godine u D., s prebivalištem u D., O. N. …, neoženjen, bez djece, živi u

izvanbračnoj zajednici, sa završenom osnovnom školom, srednjeg imovnog stanja, osuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana …. iza … sati u D., u nakani

prikazivanja vozila registriranog, na neregistrirani automobil marke F. P., broja šasije …, postavio i to na prednju stranu vozila nepripadajuću

registracijsku tablicu broja … koje pripadaju automobilu marke O. C.,

vlasništvo I. M., a na zadnju stranu vozila nepripadajuću registracijsku tablicu broja … koje pripadaju automobilu marke D. D., vlasništvo trgovačkog društva Z., da bi dolaskom u V. ulicu postupio

suprotno odredbi čl. 59. st. 1. t. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer se na mjestu na kojem se promet upravlja uređajem za davanje znakova prometnim svjetlima nije zaustavio na znak crvenog svjetla, a u čemu je zamijećen od strane policijskih službenika postaje I. K. i S. K., koji

su svojim službenim vozilom registracijskih oznaka … uz upotrebu svjetlosne i zvučne signalizacije krenuli za njim kako bi ga zaustavili, a nakon čega je u namjeri sprječavanja postupanja policijskih službenika prema njemu i napada na njih i znajući da takvom vožnjom ugrožava sigurnost A. Č. koja se nalazila na mjestu suvozača, kao i ostalih sudionika u prometu i pristajući na to, nastavio voziti ulicom O. S. R. u smjeru tržnice G. pri tome postupajući suprotno odredbi čl. 75. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pretječući kolonu vozila na cesti na kojoj postoje najmanje dvije prometne trake namijenjene za promet vozila u istom smjeru i na kojima su kolone vozila i pri tome prelazeći iz trake u traku, da bi dolaskom do tržnice G. postupio suprotno odredbi čl. 49. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer se na cesti na kojoj su kolničke trake fizički odvojene jedna od druge, a za promet u oba smjera postoje najmanje četiri obilježene prometne trake, vozilom kretao kolničkom trakom namijenjenom za promet vozila iz suprotnog smjera, odnosno u suprotnom ili zabranjenom smjeru, a kada mu je u ulici O. P. I. P. I. u blizini ljekarne G. prepriječen put službenim policijskim vozilom, nije se zaustavio tako da je došlo do kontakta između njegovog vozila i vozila policije i policijski službenik I. K. i S. K. su izašli iz vozila i krenuli prema njemu kako bi ga zaustavili na što se on vozilom vratio unatrag i nastavio vožnju ulicom O. S. R. dok su ga policijski službenici nastavili pratiti sve do ulice A. H. gdje su ga pretekli nastojeći mu zapriječiti prolaz, ali se ponovno nije zaustavio već je svojim vozilom snažno udario u policijsko vozilo, te se ubrzavajući nastavio kretati ulicom G. J. B.,

J. ulicom i ulicom O. G., pri tome povećavajući brzinu iako su se uz rub kolnika nalazila djeca, da bi na kraju u S. ulici ponovno udario u policijsko vozilo i izašao iz svog vozila i krenuo bježati te su ga tada policijski službenici uhitili,

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu iz obijesti teško kršio propise o sigurnosti prometa vozeći u suprotnom smjeru i time izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, silom pružao otpor službenoj osobi u obavljanju njene službene radnje i lažnu ispravu uporabio kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po čl. 226. Kaznenog zakona, kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu, opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona i kazneno djelo protiv krivotvorenja – krivotvorenje isprave, opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, a sve u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11).

III. Na temelju odredbe čl. 226. KZ/11, a u svezi sa čl. 51. st. 1. KZ/11, optuženiku E. B. se za kazneno djelo iz čl. 226. KZ/11

utvrđuje

kazna zatvora u vremenskom trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 315. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a u svezi sa čl. 51. st.1. KZ/11, optuženiku E. B. se za kazneno djelo iz čl. 315. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11

utvrđuje

kazna zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine.

Na temelju odredbe čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, a u svezi sa čl. 51. st. 1. KZ/11, optuženiku E. B. se za kazneno djelo iz čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11

utvrđuje

kazna zatvora u vremenskom trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 51. st. 1. i st. 2. KZ/11, optuženik E. B. se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U VREMENSKOM TRAJANJU OD

1 (jedne) GODINE I 8 (osam) MJESECI.

IV. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru, od uhićenja dana …. godine, u … sati pa nadalje.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. - 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota, iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 500,00 kn, kao i troškove svjedoka S. K. i

I. H. u iznosu od po 100,00 kuna, troškove psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. H. M., račun br. … od dana ….

godine, u iznosu od 2.900,00 kuna, troškove sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. I. B., račun br. …, od dana …. godine, u iznosu

od 1.773,75 kuna, kao i troškove toksikološkog vještačenja po Centru i vještačenja I. V., u iznosu od 750,00 kuna, a koje

troškove je optuženik E. B. dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: HR1210010051863000160, poziv na broj odobrenja …. (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. 39. K-…), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti Z. K., odvjetnika iz D., a o čemu će biti doneseno posebno

rješenje.

VI.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu, dana …. godine, optužnicu pod brojem KO-DO-…, od dana …. godine, protiv optuženika E. B., zbog kaznenog djela iz čl.

226.KZ/11, čl. 315. st. 4. u svezi st. 2. i st. 1. KZ/11 i čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, a sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

2. Optužno vijeće Općinskog suda u Dubrovniku je rješenjem posl. br. 40. Kov- …, od dana …. godine, potvrdilo navedenu optužnicu.

3. Tužitelj je, na glavnoj raspravi održanoj dana …. godine,

izmijenio činjenični opis optužnice na način da u retku 31. umjesto riječi "i prepriječili mu kolnik", treba stajati "nastojeći mu zapriječiti prolaz".

4. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se djelomično smatra krivim, da će iznijet svoju obranu i odgovarat će na postavljena pitanja te želi biti ispitan na kraju dokaznog postupka.

5. Sud je u dokaznom postupku izveo sve dokaze, koje je predložio tužitelj te je ispitao oštećenika, kao svjedoka, I. K., svjedoke S. K. i A. Č.,

uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka D. A.,

koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana …. godine (list spisa 170-172) i svjedokinje I.

H., koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana …. godine (list spisa 160-161),

pročitan je i pregledan nalaz i mišljenje vještaka dr. I. B., od dana …. godine (list spisa 220-221), uz suglasnost stranaka pročitan je i pregledan

nalaz i mišljenje vještaka dr. H. M., od dana …. godine (list

spisa 177-182), kao i nalaz i mišljenje Centra I. V. od dana …. godine (list spisa 223-227), pročitano je i pregledano izvješće o uhićenju i dovođenju u policijsku jedinicu za E. B. od …. (list spisa 18-25), službena bilješka o

postupanju policijskih službenika postaje od ….

(list spisa 34-37), zapisnik o očevidu postaje od

. (list spisa 38-40), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za E. B. od …. serijskog broja …. (list spisa 41), liječnička dokumentacija za I. K. od …. (list spisa 42-44), zapisnik o

pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa PU, Službe

br. … od ….. (lis spisa 110-

115), izvješće o izvršenoj pretrazi PU, Službe

br. … od …. (lis spisa 121-

122), medicinski karton pacijenta E. B. (list spisa 124-156) te službena bilješka sa snimkom nadzornih kamera na kojemu je vidljivo kretanje E. B. na dan …. (list spisa 185-187).

5.1 Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za E.

B., od …. (list spisa 56-58).

5.2 Stranke nisu imale primjedbe na izvedeni dokazi.

6. Optuženik E. B. je u svojoj obrani, na kraju dokaznog postupka, naveo da je istina da se, navedene zgode, dao u bijeg sa vozilom. Taj dan je išao po terapiju, i uzeo ju je, ali malo više. Kada ga je počela hvatat policiju, bježao je, a iz razloga što nije imao vozačku dozvolu. Navedene zgode se prepao, ali ni u jednom trenutku nije imao namjeru policijsko vozilo udariti, ili policajca, niti da bi im htio nanijeti bilo kakvu štetu. Što se tiče kombija, već 10 metara prije je vidio kombi da stoji, prešao je u drugi kolni trak, prije njih. Na vozilu njegove registarske pločice su bile skinute, a te druge tablice je stavio samo za taj, budući je išao na terapiju, i bile su različite naprijed i natrag. Ne zna da li je udario u vozilo policijsko, kada je bio pored kombija, smatra da nije, žao mu je što je doveo sebe i ostale građane u opasnost s ovim što je činio, žao mu je i kaje se. Zna da je kriv i stvarno mu je žao. 6.1 Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pregledan je i preslušan zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika E. B. od …. godine, s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 60-64), kao i zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika E. B. od …. godine, s pripadajućim

elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 26-33).

6.2 Branitelj optuženika, kao ni tužitelj nisu imali pitanja za optuženika.

7. Obranu optuženika E. B. sud je ocijenio kao djelomično priznanje kaznenih djela.

8. Oštećenik, ispitan kao svjedok, I. K. je iskazao suglasno kao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana …. godine.

8. Na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana …. godine, je naveo da je to bilo ….

godine, kada je radio kao policijski službenik postaje, zajedno s

kolegom S. K.. Nalazili su se u vozilu za specijalne namjene i bili su upućeni na intervenciju u K.. Kretali su se V. ulicom i dolaskom do semafora, kraj skretanja za trgovački centar P., vidjeli su vozilo bijele boje, marke P., koje se nije zaustavilo, dok je na semaforu bilo uključeno crveno svjetlo te se većom brzinom nastavio kretati, a nije se zaustavio na semaforu kraj trgovačkog centra T.. Uključili su svjetlosnu i zvučnu signalizaciju i krenuli za njim i sustigli su ga negdje kod ulaza u bivšu R., ali se on nastavio kretati ul. O. S.

R. suprotnom trakom, pretječući vozila, onda bi se vratio u svoju traku, kada bi naišlo vozilo iz suprotnog smjera, a onda je ponovno ušao u suprotnu traku i tako se kretao prema tržnici. Vjerojatno vidjevši da je gužva u prometu ulicom koja vodi pokraj R. S., on je preko pješačkog otoka skrenuo u dio ceste namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera te se kretao tom cestom u suprotnom smjeru prema zgradi J., a oni su vozilom išli za njim jer su ocijenili da im sigurnosna situacija to dopušta. Izvijestio je dežurstvo i šefa smjene o svemu te je rekao i reg. oznaku vozila. Šef smjene ga je pitao je li siguran da se radi o tim oznakama, jer da te oznake pripadaju vozilu M., ali je on potvrdio reg. oznake i nastavio se kretati za njim. Vozio je tako suprotnom trakom do crkve u G., gdje je ušao u svoju prometnu traku, ali su ga na tom ravnom dijelu, prema kružnom toku, uspjeli preteći i zapriječiti mu put kraj ljekarne u G.. Došlo je tada do kontakta dvaju vozila, ali se radilo o manjem kontaktu i misli da je to bilo u stražnji dio njihovog vozila, ali nije mogao točno ocijeniti gdje je točno došlo do kontakta. Izašli su oboje iz vozila i krenuli prema njemu, ali je on naglo krenuo vozilom vožnjom unatrag, vozeći se suprotnom prometnom trakom, te je došao do pješačkog otoka ispred hotela P. i tu se, kraj pješačkog prijelaza, polukružno okrenuo, gdje je pošao prema tržnici G., ali ovoga puta u pravom smjeru. Oni su utrčali u vozilo i krenuli za njim i tada su uočili da su u vozilu dvije osobe i to muška osoba na mjestu vozača i ženska osoba na mjestu suvozača. To su javili operativnom dežurstvu, rekli su da se potjera nastavlja i sustigli su ga negdje kraj tržnice. On je krenuo cestom pokraj robne kuće S. pa prema kružnom toku, s tim da je na onom ravnom dijelu, prije kružnog toka, pretjecao kolonu vozila. Ušao je potom u ulicu A. H.

te su oni išli za njim i negdje kraj kbr. … a i b u toj ulici uočio je ispred njih jedno kombi vozilo, koje se kretalo sporo i on je očekivao da je u fazi zaustavljanja, što je iskoristio kako bi pretekao ovo vozilo P. i na taj način onemogućio daljnji bijeg, koristeći poziciju ovog kombi vozila ispred njih. Međutim, u pretjecanju je osjetio snažni udarac u desnu bočnu stranu vozila, od kojeg udarca je njihovo vozilo bilo odbačeno na sjevernu stranu, prema parkiranom vozilu pokraj ceste i tada je zaključio da je to udarac ovog vozila P., koje je na taj način njih onesposobilo i napravilo prolaz, kojim može proći između našeg vozila i ovog kombi vozila, kojeg je pretekao i nastavio se kretati. Vidio je da se to kombi vozilo zaustavlja na proširenju prema gornjem ulazu u R. S.. Zatražio je tada dodatnu pomoć iz

policije. Javio je da su imali sudar, ali da je vozilo u voznom

stanju i da nastavljaju s potjerom. Dolaskom do križanja ul. A. H. i ul. J. B., vozilo P. je skrenulo u licu J. B. te se nastavilo kretati

tom ulicom prema J., a potom ul. O. G.. Radi se o uskim ulicama na kojima se nalazilo puno djece na cesti. Sve je to javljao putem radio veze i zatražio pojačanja te je dobio informaciju da im je krenulo u pomoć vozilo, u kojem su kolege A. i H. i da su krenuli s P.. Vidio je da se to vozilo namjerava spustiti

S. ulicom u ul. A. H., što je javio kolegama, kako bi mu zapriječili put i onemogućili bijeg. Mislio je da neće stići pa je bio stalno iza tog vozila, ali je ipak javljeno da su kolege stigle na to križanje i da će blokirati. Međutim, kolega A. s vozilom nije mogao u potpunosti blokirati to križanje pa je on došao i krenuo je u desno, kako bi onemogućio njegov daljnji bijeg. Kada su došli tamo na križanje, istrčali su iz vozila, s tim da je izašao K. iz njegovog vozila, a on nije mogao, jer nije imao dovoljno mjesta, a vidio je da je iz drugog vozila istrčao kolega A. . Došli su do vozila P. i otvorili vozačeva vrata, kako bi izveli vozača iz vozila, ali je on u tom trenutku naglo krenuo unatrag, iako su vrata vozila bila otvorena i išao je prema vrhu te S. ulice, gdje se polukružno okrenuo, a potom krenuo natrag odakle je i došao ul. O. G. pa u J. ulicu. Javio je da blokada nije uspjela i da se potjera nastavlja. Kolega K. se vratio u vozilo, ali nije mogao odmah zatvoriti vrata. Ovo je javio nakon što je kolega K. ušao u vozilo. Rekao je još da je vozilo znatno oštećeno, ali da je u voznom stanju i da oni nastavljaju s potjerom. Vozilo P. se cijelo vrijeme kretalo većom brzinom, a oni su stalno imali uključenu svjetlosnu i zvučnu signalizaciju, kako bi pješaci prvenstveno bili upozoreni, a još jednom napominje da je bilo puno djece. To vozilo je nadalje išlo u J. ulicu te je dolaskom do križanja s ul. J. B. on zaustavio vozilo te je izašao iz vozila trčeći. Došavši u blizinu njegovog vozila, zaustavio se i krenuo za njim, viknuvši "Stoj, policija!", ali se on nije zaustavio pa je ponovio naredbu, a potom je izvadio službeni pištolj i repetirao i kada je on to čuo, stao je, a misli da je to već bilo u R. ulici. Naredio mu je, potom, da legne, što je on i napravio, a ubrzo je dotrčao i kolega A.. Stavili su mu tada sredstva za vezivanje na ruke, a on je putem sredstava veze zatražio da dođu kolege iz prometne i kriminalističke policije. Pitao ga je kako se zove pa je on rekao da se zove E. B.. Doveli su ga do službenog vozila te je on tražio dodatnu ophodnju. Ženska osoba, koja je bila s njim, također je bila zadržana. Ubrzo je došao kolega M. R.. Kolege K. i A. su E.

B. prevezli u postaju, a potom je i ova ženska osoba

prevezena u postaju, dok je on osiguravao mjesto događaja. Imao je ozljedu istegnuće palca na ruci, što se najvjerojatnije dogodilo kada je E. B. svojim vozilom udario u njihovo vozilo i kada je snažno držao upravljač vozilo, kako ne bi došlo do teže prometne nesreće. Prilikom pružanja medicinske pomoći, konstatirane su mu oguljotine ne koljenima, a misli da je to zadobio kada mu je stavljao sredstva za vezivanje na ruke. Pregledom vozila, uočio je da isto ima dvije nepripadajuće reg. pločice, koje su i različite, s tim da ih je on prepravio tako da oznake na njima budu iste naprijed i natrag. Vidio je da se u vozilu nalaze i druge bočice s nekim sadržajem, ali nema podatke što se u njima nalazilo, niti ih je on dirao, već je samo osiguravao to vozilo, ističući da ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

8.2 Na upit predsjednice vijeća, svjedok je izjavio da su vozilu F. P. put prepriječili kod crkve u G., dok su u ulici A. H., prilikom pretjecanja vozila, odbačeni od strane vozila F. P., koje je udarilo u desni bočni dio policijskog vozila, kojim je on upravljao, dakle, nisu mu prepriječili put u ulici A. H.. Na raskrižju S. ulice i A. H. ponovno je došlo do

kontakta između policijskog vozila, kojim je on upravljao, i vozila F. P. i to lijeve strane policijskog vozila, kojim je on upravljao, i ne može se sjetiti kojeg dijela vozila F. P., koje se u tom trenutku, vožnjom unatrag, udaljavalo.

8.3 Tužitelj nije imao pitanja za svjedoka.

8.4 Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da se ozljeda istegnuća palca sigurno dogodila u trenutku kontakta, odnosno udara vozila F. P. u policijsko vozilo, kojim je on upravljao. Kada je pretjecao to vozilo, bio je u lijevoj traci. Na upit branitelja optuženika da li je moguće da je optuženik započeo radnju pretjecanja pa, prilikom te radnje, nehotice udario u policijsko vozilo, svjedok je izjavio da je moguće, ali, međutim, s obzirom na jačinu udarca, koji je bio u tom trenutku, smatra da mu je namjera bila onesposobiti daljnju potjeru te napustiti mjesto događaja. U ulici O. p. I. P. I. i u ulici A. H., kada je došlo do kontakta između policijskog vozila i vozila F. P., ti kontakti nisu bili agresivni.

8.5 Optuženik nije imao pitanja za svjedoka.

9.

Svjedok S. K. je iskazao suglasno kao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, od dana … (list spisa 167-169).

9.1 Na zapisniku o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, od dana …. godine, je naveo da je to bilo …., kada je kao policijski službenik PP radio zajedno s kolegom I.

K.. Kretali su se V. ulicom, negdje oko … sati, jer su trebali ići

na jednu drugu intervenciju, a uočili su vozilo marke P. ispred njih i to vozilo je pokraj skretanja za trgovački centar T. produžilo kretanje, iako je na semaforu bilo uključeno crveno svjetlo. Kolega K. je uključio svjetlosnu i zvučnu signalizaciju te su krenuli za njim i susreli su ga ubrzo, ali se on nastavio kretati pokraj zgrade R. tom ulicom, na način da je išao suprotnom prometnom trakom, pretječući vozila, a kada je došao do tržnice nije krenuo ulicom namijenjenom za kretanje vozila u njegovom smjeru te se nastavio kretati u suprotnom smjeru, prema zgradi J., i dalje prema kružnom toku. Krenuli su za njim te su ga negdje kraj ljekarne sustigli, pretekli te mu zapriječili put, kako bi ga onemogućili u bijegu. Tada je došlo do kontakta njegovog vozila i njihovog. Izašli su iz vozila, kako bi pošli prema njegovom vozilu i uhitili vozača, ali je on naglo krenuo vožnjom unatrag, krećući se negdje do pješačkog prijelaza ispred hotela P., gdje se polukružno okrenuo te ponovno uputio prema tržnici u G.. Oni su ponovno utrčali u svoje vozilo i krenuli za njim da bi se on dalje nastavio kretati prema kružnom toku i dalje pretječući vozila ispred sebe, a potom je skrenuo u ul. A. H.. Kolega je u toj ulici njega pretjecanjem pokušao zaustaviti dok je ispred njih bilo neko vozilo, koje se očigledno trebalo zaustaviti. Međutim, vozač vozila P. je očito prednjim dijelom vozila udario u njihov bočni dio vozila, od kojeg udarca je njihovo vozilo bilo odbačeno, te je udarilo od parkirano vozilo uz cestu. Vozač vozila P. je to iskoristio kako bi pretekao ovo vozilo ispred sebe i nastavio bijeg do križanja s ul. J. B. pa je onda pošao u tu ulicu, nastavljajući se kretati J. ulicom i ulicom O. G.. Radi se o uskim ulicama i oni su cijelo vrijeme išli za njim uz uključenu svjetlosnu i zvučnu signalizaciju. Bilo je djece po cesti te je sve izgledalo jako opasno. Kolega K. je bio u stalnoj vezi s šefom smjene te su dobili informaciju kako su kolegica H. i kolega A. krenuli s vozilom, kako bi im pomogli. S obzirom da se ovo vozilo u bijegu kretalo dalje S. ulicom, trebao je izaći u ul. A. H. pa je kolega K. rekao da

oni blokiraju to križanje, što su oni i napravili. Međutim, križanje je dosta široko. Oni su došli s vozilom iza njega te su izašli iz vozila i kolega A. kako bi došli do tog vozila i uhitili vozača. Otvorili su vrata vozila, ali je u tom trenutku vozač tog vozila snažno krenuo vožnjom unatrag, iako su vrata vozila bila otvorena. Došao je do vrha S. ulice, gdje se nastavio kretati natrag prema ul. O. G.. Ponovno su ušli u službena vozila te su se nastavili kretati za njim, a on se dalje kretao J.

ulicom, prema križanju s ul. J. B.. Negdje u blizini s križanjem s ul. J.

B., on se zaustavio, a onda su se i oni zaustavili s vozilima, te su trčeći krenuli za njim, ali su najbrži bili kolege K. i A.. Čuo je da kolega K. viče da stane, a kada je došao uhićenik je već imao sredstava za vezivanje na rukama, tako da nije vidio tko mu je stavio sredstva za vezivanje na ruke. Uočili su da se u vozilu nalazila i jedna ženska osoba, a kasnije su utvrdili i njen identitet i utvrdili da se radi o A. Č.. Primijetio je da je i ona bila u šoku te je pozvana u prostorije postaje . Ona i kolega A. su odvezli vozača vozila P., za kojega

su utvrdili da se zove E. B., a kolegica H. je odvezla A. Č..

Kolega K. je tamo ostao radi osiguranja mjesta događaja da bi kasnije bio vršen i očevid na mjestu događaja.

9.2 Tužitelj nije imao pitanja za svjedoka.

9.3 Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da kada je rekao da su se, u ulici A. H., uspjeli opet ispriječiti pored njega, mislio je pri tome da su mu pokušali blokirati put, a što nisu uspjeli. Nadalje, na upit branitelja iskazuje da se vozilo F. P. kretalo svojom kolničkom trakom, dok su se oni kretali lijevom prometnom trakom, pretječući ga, te se ne sjeća da li je bila nekakva prepreka ispred vozila F. P..

9.4 Na upit optuženika, svjedok je izjavio da na mjestu udara policijskog vozila u drugo vozilo, koje je bilo parkirano s lijeve strane, misli da postoji parking od zgrade.

9.5 Tužitelj nije imao primjedbi na iskaz svjedoka, dok je branitelj optuženika prigovorio iskazu svjedoka, u dijelu da bi okrivljenik bezrazložno, odnosno namjerno, udario u policijsko vozilo.

10. U svom iskazu koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana …. godine (list spisa 170- 172) te koji je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi svjedok D. A. je naveo da je to bilo …. godine. Radio je kao policijski

službenik PP te je bio raspoređen sa kolegicom I. H. u staroj

gradskoj jezgri. Vraćali su se prema P. gdje im je bilo parkirano službeno vozilo i nakon što su ušli u vozilo čuli su da kolega K. traži pomoć u potjeri za vozilom reg. oznaka …. Javilo mu se dežurstvo te su pitali detalje, a K. je rekao kuda se kreće. Zatražio je pomoć iz prometne policije , a kako nitko iz prometne policije nije mogao njima pomoći rečeno je njima da im pomognu.Putem se čuo sa kolegom K. te je kontaktirao sa njim kada su bili na predjelu B. i on je

njemu govorio kuda se kreće pa mu je tako rekao da su iz ulice J. B. krenuli prema J. ulici, a potom u ulicu O. G. te u S. ulicu i da će se

ovo vozilo S. ulicom spustiti prema ulici A. H.. Bio je već na

predjelu I. G. te je rekao da će poći na križanje tih ulica kako bi se ispriječio tom vozaču koji je bježao ispred vozila kojim je upravljao kolega K.. Došli su do raskrižja i ušli su možda metar u S. ulicu i tu su zapriječili put ovom vozilu koje je upravo dolazilo njima u susret, a iza tog vozila je bilo vozilo kojim je upravljao kolega K.. Kolega K. je stao više u desno kako bi onemogućio okretanje i bijeg tom vozilu a onda je i on izašao iz tog vozila a vidio je da je iz drugog vozila izašao kolega K. te su se uputili prema ovom vozilu koje je bilo u bijegu. Došao je do vrata vozača dok je kolega K. pošao na suvozačeva vrata. Otvorio je vrata i vidio da se u vozilu nalazi jedna muška osoba na mjestu vozača i ženska osoba na suvozačevom mjestu. U tom trenutku je vozač tog vozila naglo krenuo vožnjom unatrag dok su vrata bila otvorena. Na vrhu te ulice se okrenuo te je ponovno pošao S. ulicom prema ulici O. G. i dalje u J. ulicu. Ušli su u službeno vozilo te su krenuli za njim. Vidjeli su da je to vozilo skrenulo prema ulici J. B. i da je neposredno prije dolaska u tu ulicu vozač istrčao iz vozila te je počeo bježati. Vidio je da je za njim krenuo kolega K. i da je izvadio službeni pištolj, ali se on još uvijek nalazio u službenom vozilu i nije vidio detalje, a kada je došao do njih vidio je da ova osoba, koja je bila u bijegu, leži na tlu, licem okrenuta prema dolje, dok mu je K. stavljao sredstva za vezivanje na ruke. Pomogao je tu osobu dovesti do vozila da bi on bio uhićen i odvezen u policijsku postaju, o čemu je izvješteno dežurstvo. Ubrzo je došao i M. R., da bi on i kolega K. odvezli ovu osobu, koja je bila u bijegu, za kojega su naknadno utvrdili da se zove E. B.. Došavši u policijsku postaju, on je tamo i ostao vršeći nadzor nad uhićenikom, dok su ostale kolege ostale tamo i ne zna što se dalje događalo.

11. U svom iskazu, koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana …. godine (list spisa 160-

161), svjedokinja I. H. je navela da radi u postaji i tog

je dana bila u smjeni sa kolegom D. A.. Nalazili su se u staroj

gradskoj jezgri i išli su prema P., gdje se nalazilo parkirano službeno vozilo. Čuli su preko sustava veze da kolega K. traži pomoć te je govorio o vozilu marke P., govorio je i o broju registarskih oznaka kojih se sada ne može sjetiti, koje se ne zaustavlja te da je to vozilo prošlo dok je na semaforu bilo uključeno crveno svjetlo. Šef smjene je za to vrijem provjeravao te reg. oznake i nije mu bilo jasno jer su te reg. oznake pripadale nekom vozilu marke M., pa je šef smjene stalno pitao je li se stvarno radi o P. ili je možda očitao krive reg. oznake. Kolega K. je cijelo vrijeme javljao gdje se nalazi i što se događa te je tražio da se u ovo uključi i prometna policija. Govorio je kojim se ulicama kreću. Oni su sa službenim vozilom pošli ulicom A. H., a onda su se zaustavili na križanju te ulice, i koliko se može sjetiti S. ulice, kako su očekivali nailazak tog vozila navedenom ulicom prema ulici A. H.. To vozilo je zaista došlo tom ulicom i naišlo je tako velikom brzinom da nije niti uspjela izaći iz vozila nego se samo malo sklonila u stranu jer je mislila da će to vozilo udariti u službeno vozilo u kojem se nalazila, ali ipak ono nije udarilo, nego se zaustavilo ispred službenog vozila odmah do njenih vrata tj. suvozačevih vrata, ali ipak toliko da može izaći iz vozila. Iza tog vozila je naišao kolega K. i kolega K. te su se zaustavili iza, a onda su izašli iz vozila i to kolega A. i S. K., koji su otvorili vrata tog vozila kako bi izveli iz vozila vozača, ali je on krenuo vožnjom unatrag do vrha te ulice gdje se polukružno okrenuo a onda se nastavio kretati ulicom O. G., dok su oni sa službenim vozilom krenuli za njim. On je onda krenuo J. ulicom prema ulici J. B., a

radi se o vrlo uskoj ulici. Dolaskom u blizinu ulice J. B., zaustavio se i izašao iz vozila. Za njim su istrčali kolega A. i kolega K., a ona nije uspjela niti izaći iz vozila te je vidjela da je već ova osoba ležala na tlu. Ne zna da li su primjenjivana sredstva prisile ali je čula da je kolega K. dva puta rekao: "Stoj, policija !". Stavili su mu sredstva za vezivanje na ruke, ali ne zna je li on pružao kakav otpor. Nakon toga je uhićen i doveden u policijsku postaju.

12. Svjedokinja A. Č., izvanbračna supruga optuženika, koristeći blagodat nesvjedočenja, je odbila svjedočiti u ovom postupku.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. I. B., stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu, proizlazi da je iz navedene medicinske dokumentacije I. K. zadobio oguljotine kože obje potkoljenice i natučenje palca lijeve šake. Oguljotine kože obje potkoljenice, svaka za sebe i u svome zbiru, predstavljaju tjelesnu ozljedu, a mogle su nastati kosim djelovanjem mehaničkog sredstva nekim slabijim intenzitetom. Navodi se i dijagnoza natučenja palca lijeve šake, uz bolnost, a bez vidljivih vanjskih znakova ozljeđivanja. Dijagnoza natučenja postavljena bez objektivnog nalaza (krvni podljev, oteklina, oguljotina kože i slično), a na temelju iskaza o ozljeđivanju ili bolnosti ne predstavlja objektivno ustanovljenu tjelesnu ozljedu u sudsko-medicinskom smislu. Navedene ozljede mogle su nastati na način kako iskazuje I. K., u iskazu od …. godine.

14. Na temelju analize alkohola u krvi i mokraći, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra

I. V. klasa: NK-…, ur.br. … od ….godine, utvrđeno je da je kod optuženika E. B. u krvi i mokraći bilo

0,00 alkohola u g/kg, odnosno da je isti u trenutku vađenja krvi bio trijezan. Ne može se dati ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku događaja, jer je prevelik vremenski razmak između događaja i vađenja krvi.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. H. M. proizlazi da je, uzimajući u obzir sve relevantne informacije sadržane u sudskom spisu, vlastito ispitivanje osumnjičenika te klinički dojam o njegovom ponašanju tijekom intervjua, zaključuje da psihičke poteškoće nisu posljedica duševne zaostalosti, duševne bolesti ili organskih promjena mozga. Psihičke promjene vezane su za karakterne crte ličnosti te višegodišnju ovisnost o opijatima. Do sada je povremeno u psihijatrijskom tretmanu zbog određene sigurnosne mjere liječenja, te radi održavanja supstitucijske terapije metadonom. Vidljivo je da probleme sa zakonom ima duži niz godina te da je višekratno osuđivan, kao i da je boravio u zatvoru, radi raznih kaznenih djela. Iz medicinske dokumentacije se vidi da uzima redovito terapiju metadonom, kao i da je na dan počinjenja kaznenog djela bio po istu u liječnika obiteljske medicine. Osim toga, navodi da konzumira i druge lijekove, ali, također, da postoji tolerancija na lijekove te terapiju uzima povremeno "prema svom nahođenju". Ispitanika je doživio kao osobu rigidnije strukture, reduciranih emocionalnih sposobnosti sa antisocijalnim i ovisničkim poremećajem u ličnosti. Antisocijalne osobine ličnosti se manifestiraju ponavljajućim teškoćama sa zakonom, nedostatkom prihvaćanja društvenih normi, uz opetovano počinjenje kaznenih djela, te nedostatkom sažaljenja. Ne obazire se na želje, prava ili osjećaje drugih ljudi. Značajan simptom je i nemogućnost kontroliranja impulsa te zlouporaba psihoaktivnih tvari i alkohola. Ovisničke crte se manifestiraju kroz neprilagođeno ponašanje vezano uz uporabu psihoaktivnih tvari, koje vodi značajnom oštećenju organizma ili subjektivnim simptomima. Psihoaktivna tvar se često uzima u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja, no, što je prvotno bilo namjeravano. Prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje psihoaktivnih tvari. Najveći dio vremena provodi u aktivnostima vezanim uz nabavljanjem psihoaktivnih tvari. Psihoaktivna tvar se nastavlja uzimati usprkos znanju o postojanju trajnog i ponavljanog tjelesnog i psihičkog problema, koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan njenom uporabom. Podaci iz anamneze upućuju na trajno prisutne teškoće u njegovom osobnom funkcioniranju. Tijekom psihijatrijskog intervjua uočava se nekritičnost i nedostatak uvida u svoje stanje. Što se tiče okolnosti u inkriminiranom djelu, može se zaključiti da obrazac ponašanja odgovara njegovom ranijem ponašanju, vezanom uz nepoštivanje socijalnih normi i zakona. Bijeg od policije je njegova impulzivna reakcija vezana uz svijest da je krivotvorenjem tablica već počinio kazneno djelo, nadajući se da će se uspjeti izvući iz te situacije. Konzumacija psihoaktivnih tvari, koje i inače uzima, te na koje je razvio određeni stupanj tolerancije, nisu u znatnijoj mjeri mogle utjecati na njegovu mogućnosti shvaćanja svojih postupaka, kao i vladanja svojom voljom. U nekoj mjeri mogle su utjecati na mogućnost koordinacije i upravljanja vozilom, ali, također, ne u znatnoj mjeri. Organiziranost njegovog ponašanja prije, za vrijeme i nakon počinjenja djela ne upućuju na znatnije izmijenjenu percepciju i mišljenje, koji u inkriminiranom periodu dosežu razinu značajnijeg duševnog poremećaja, uvjetovanog psihoaktivnim tvarima. Stoga, smatra da je ispitanik bio smanjeno sposoban shvatiti svoje postupke i vladati svojom voljom u manjoj mjeri. Svi rizični faktori u ispitanikovoj ličnosti su nadalje prisutni, međutim, oni potječu iz karaktera i prirode ličnosti, a ne isključivo kao posljedica duševnog poremećaja ili bolesti. Liječenje od ovisnosti je do sada provođeno u nekoliko navrata, u obliku sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti, dok je osobna motivacija optuženika bila vrlo mala. Stoga smatra da se ne treba posebno provoditi liječenje od ovisnosti, jer se ispitanik ionako nalazi u obliku liječenja supstitucijom metadonom, koji se smatra kao "harm-reduction" liječenje, odnosno smanjivanje štete vezano uz konzumiranje ilegalnih droga. Na osnovu svih dostupnih informacija zaključuje da je E. B. osoba sa antisocijalnim i ovisničkim osobinama ličnosti. Višegodišnji je ovisnik o opijatima, u nekoliko navrata je bezuspješno pokušavano liječenje, trenutno je na supstitucijskoj terapiji metadonom. Na osnovu cjelokupne procjene njegovog intelektualnog i voljnog funkcioniranja, u inkriminirano vrijeme bio je smanjeno sposoban shvatiti vlastito postupanje i vladati svojom voljom, odnosno za to razdoblje je bio smanjeno ubrojiv, u manjoj mjeri. Tijekom suđenja, sposoban je shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumije pojedine procesne radnje i njihove posljedice te se može sporazumijevati s braniteljem, pa je raspravno sposoban. Obzirom da postoji i u budućnosti opasnost za eventualno počinjenje nekog kaznenog djela, ali ona ne potječe kao posljedica duševnog poremećaja ili bolesti, to ne smatra nužno potrebnim izricanje mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

16. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te uspoređujući ih s materijalnom obranom optuženika, ovaj sud je našao za utvrđeno i dokazano da je optuženik E. B. počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-obijesnom

vožnjom u cestovnom prometu opisano i kažnjivo po čl.226. KZ/11, kazneno djelo protiv javnog reda-napad na službenu osobu opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 2. u svezi sa st.1. KZ/11 i kazneno djelo protiv krivotvorenja -krivotvorenje isprave opisano i kažnjivo po čl.278. st.3. u svezi sa st. 1. KZ/11, sve u svezi sa čl. 51. KZ/11 i to u vrijeme i na način, kako je to opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

17. Naime, u svojoj obrani optuženik priznaje da su na vozilu, kojim je upravljao inkriminirane zgode, registarske pločice bile skinute te da je on stavio druge registarske pločice, koje su bile različite, naprijed i natrag. Dakle, ocjenom izvedenih dokaza, priznanjem optuženika, koje je potkrijepljeno iskazom svjedoka I. K. i S. K., čijim iskazima je sud poklonio vjeru te navoda službene zabilješke postaje o postupanju policijskih službenika K. i K. od …. godine, neprijeporno proizlazi da je optuženik, u nakani da vozilo marke F. P., broja šasije …., prikaže registriranim, na isto

stavio nepripadajuće registracijske tablice, i to na prednju stranu vozila nepripadajuću registarsku tablicu broja …, koje pripadaju vozilu marke O. C., a na zadnju stranu vozila nepripadajuću registarsku tablicu broja …,

koje pripadaju automobilu marke D. D. i koristio ih u javnom prometu, želeći prikazati vozilo registriranim, iako je znao da iste ne pripadaju navedenom automobilu, čime su se u njegovim radnjama stekla sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11.

17.1 Nadalje, u svojoj obrani optuženik priznaje da se inkriminirane zgode dao u bijeg s vozilom, odnosno kada ga je počela hvatati policija bježao je, a sve iz razloga što nije imao vozačku dozvolu, navodeći da nije imao namjeru udariti policijsko vozilo ili policajca, ne zna da li je udario u policijsko vozilo, smatra da nije.

17.2 Za istaknuti je da optuženik priznaje da je bježao policiji inkriminirane zgode, da se bio prepao, žaleći radi takvog svog ponašanja u prometu kojim je doveo sebe i ostale građane u opasnost, a koje činjenice nisu bile razlog koji bi optuženika mogao ekskulpirati od kaznenopravne odgovornosti za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-obijesnom vožnjom, opisano i kažnjivo po članku 226. KZ/11.

18. Naime, sud je u cijelosti prihvatio iskaze ispitanih svjedoka, policijskih službenika, I. K. i S. K., cijeneći ih nepristranim, objektivnim i detaljnim te koji su do u detalje opisali ponašanje optuženika, njegovo bježanje, nezaustavljanje na znak policije izražen pomoću zvučne i svjetlosne signalizacije, te čiji iskazi su suglasni materijalnoj dokumentaciji, a posebice snimci video nadzora, koja je priložena spisu i u koju je sud izvršio uvid, i iz kojih snimki je vidljiv način kretanja optuženika inkriminirane zgode kao vozača vozila u javnom cestovnom prometu. Dakle, iz svih dokaza provedenih tijekom dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da se događaj odigrao upravo na način kako je to navedeno u izreci presude. Za sud je nesporno da se optuženik inkriminirane zgode upravljajući vozilom marke F. P. nije zaustavio na znak crvenog svjetla, u ulici V. u D., gdje se prometom upravlja uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima, te se nastavio kretati, iako su policijski službenici sa policijskim vozilom davali svjetlosne i zvučne signale, ukazujući mu na zaustavljanje, po čemu nije postupio, već je nastavio bježati policijskim službenicima, ulicom O. S.

R., postupajući suprotno čl. 75. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pretjecao kolonu vozila na cesti na kojoj postoje najmanje dvije prometne trake namijenjene za promet vozila u istom smjeru i na kojima su kolone vozila, prelazeći pri tome iz trake u traku, da bi dolaskom do tržnice G. postupio suprotno odredbi čl. 49. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer se na cesti na kojoj su kolničke trake fizički odvojene jedna od druge, a za promet u oba smjera postoje najmanje četiri obilježene prometne trake, vozilom kretao kolničkom trakom namijenjenoj za promet vozila iz suprotnog smjera, odnosno u suprotnom ili zabranjenom smjer i to na dužoj dionici ceste, ugrožavajući pri tom druge sudionike u prometu, kao i sigurnost suvozačice A. Č.. Iz svih dokaza provedenih tijekom postupka utvrđeno je da je optuženik tijekom bijega postupao krajnje opasno po druge sudionike u prometu, a posebice vožnjom u suprotnom odnosno zabranjenom smjeru u jednoj od najprometnijih ulica u G. D., u jutarnjim satima, kada se na cesti nalazi veći broj sudionika u prometu, odnosno pored ceste pješaci te dok mu se u vozilu na mjestu suvozača nalazila A. Č.. Kada su mu policijski službenici zapriječili put, on je u prvom navratu vožnjom unatrag pobjegao policijskim službenicima da bi potom u ulici A. H. udario u policijsko vozilo, koje je,

u namjeri da mu prepriječi prolaz, započelo sa radnjom pretjecanja, nakon čega nastavlja sa bijegom uskim ulicama kojima se kretao veći broj prolaznika i djece. Tijekom bijega je postupao krajnje bezobzirno te je druge sudionike u prometu dovodio u opasnost, pretječući druga vozila na mjestima gdje je izrazito gust promet a, posebice vozeći u suprotnom ili zabranjenom smjeru na dijelu ceste koja je fizički odvojena od dijela ceste namijenjene za kretanje vozila u njegovom smjeru.

18.1 Za sud je nesporno da je optuženik postupao na naprijed opisani način a što proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka I. K. i S. K., kao i dijelom iz iskaza svjedoka policijskih službenika I. H. i D. A., čiji iskazi su

uz suglasnost stranaka pročitani na glavnoj raspravi, i na koje iskaze stranke nisu imale primjedbi te i ovo dvoje svjedoka H. i A. opisuju postupanje optuženika kojemu su blokirali put na raskrižju ulica A. H. i S. ulice,

gdje se optuženik također nije zaustavio, već je vožnjom unatrag nastavio sa bijegom. Sve naprijed navedeno ukazuje da se u načinu vožnje optuženika inkriminirane zgode nalaze elementi obijesti te se njegova vožnja smatra posebno ekscesnom jer je teško kršio propise o sigurnosti prometa na cestama vozeći u suprotnom ili zabranjenom smjeru, posebice imajući u vidu duljinu vožnje u suprotnom smjeru, gdje se nije radilo o kratkoj već o duljoj relaciji, u jednoj od najprometnijih ulica u D., znajući da time izaziva opasnost za druge sudionike u prometu kao i za suvozačicu u vozilu kojim je upravljao te pristajući na to, a sve to u cilju da izbjegne zaustavljanje i kontrolu od strane policijskih službenika to su se u njegovom postupanju inkriminirane zgode stekla sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl.226. KZ/11.

18.2 Optuženik poriče namjeru napada na službenu osobu, navodeći u svojoj obrani da ne zna da li je udario u policijsko vozilo kada je bio pored kombija, odnosno smatra da nije. Navode obrane optuženika sud je cijenio neosnovanim i usmjerenim ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti. Naime iz iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika I. K. i S. K., čijim iskazima je sud poklonio

punu vjeru, smatrajući da ovi svjedoci kao službene osobe nemaju nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti proizlazi da je optuženik u namjeri da izbjegne zaustavljanje i kontrolu od strane policijskih službenika, dakle obavljanje njihove službene radnje, svojim vozilom, a krećuči se ulicom A. H. u D.,

snažno udario u policijsko vozilo koje mu je nastojalo zapriječiti prolaz, a uslijed kojeg udarca je policijsko vozilo odbačeno na parkirano vozilo koje se nalazilo s lijeve strane kolnika. Zasigurno je ovaj snažni udarac vozila kojim je upravljao optuženik u policijsko vozilo bio usmjeren prema policijskom službeniku,kako bi ga se silom spriječilo u obavljanju službene radnje, odnosno optuženik je ne obazirući se na upozorenja policijskih službenika, putem zvučne i svjetlosne signalizacije svim sredstvima nastojao pobjeći, kako ne bi bio zaustavljen i kontroliran.

18.3 Ovakvo postupanje optuženika je uvjetovala i činjenica da se ispred njega nalazilo vozilo kombi koje se kretalo sporo i bilo u fazi zaustavljanja, prema iskazu svjedoka I. K., a koju okolnost je mislio iskoristiti i ovaj policijski službenik na način da optuženiku presječe put, radi čega je i započeo sa radnjom pretjecanja, međutim, optuženik u konkretnoj situaciji bira soluciju da krene prema policijskom vozilu, koje snažno udara i odbacuje i na taj način sebi omogućava prolaz između kombi vozila i policijskog vozila, nakon čega nastavlja sa bijegom. Za istaknuti je da sud nije poklonio vjeru navodima obrane optuženika, koji ističe da je kombi vozilo već 10 metara prije vidio da stoji te da je prešao na drugi kolnički trak prije njih (policijskog vozila), smatrajući istu nelogičnom i neživotnom, tim više što, ukoliko je prije policijskog vozila ušao u pretjecajnu traku, tada zasigurno ne bi došlo do kontakta između njegovog vozila i službenog vozila policije. Navode njegove obrane u ovom dijelu sud smatra usmjerenim ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti, tim više što iz iskaza svjedoka policijskog službenika I. K.,

kojem je sud poklonio vjeru, proizlazi da je došlo do udarca u desnu bočnu stranu policijskog vozila, a što uostalom proizlazi i iz zapisnika o očevidu, u kojem su navedena oštećenja na službenom policijskom vozilu, između ostalog i na prednjim desnim vratima, a da je do udarca došlo, potvrđuje i policijski službenik S. K..

18.4 Nije sporno da je optuženik silom pružao otpor službenoj osobi u obavljanju njezine službene radnje, odnosno isti je s ciljem da pobjegne i time onemogući da djelatnici policije I. K. i S. K. obave svoju službenu radnju kontrole vozila i sankcioniranja optuženika za brojne prekršaje koje je počinio, te koji su istoga pokušali zaustaviti u ulici A. H., obavljajući radnju pretjecanja u namjeri da mu zapriječe prolaz, svojim vozilom snažno udara u službeno policijsko vozilo i odbacuje ga, a koje radnje nedvojbeno ukazuju na njegovu namjeru da silom spriječi policijske službenike u obavljanju službene radnje.

18.5 U svom iskazu svjedok, policijski službenik S. K., navodi da je u ulici

A. H. kolega K. pretjecanjem pokušao zaustaviti optuženika, dok je

ispred njih bilo neko vozilo, koje se očigledno trebalo zaustaviti, međutim, vozač vozila P. je očito prednjim dijelom vozila udario u njihov bočni dio vozila i od kojeg udarca je njihovo vozilo bilo odbačeno i udarilo od parkirano vozilo uz cestu, što je vozač vozila P. iskoristio, kako bi pretekao to vozilo ispred sebe i nastavio bijeg, dok je na upit branitelja optuženika Z. K. izjavio da se ne sjeća da je ispred vozila F. P. bila nekakva prepreka, iz čega se da zaključiti da je ovaj svjedok očigledno smatrao da se pitanje odnosi na neku drugu prepreku, a ne na vozilo o kojem je u svom iskazu prethodno iskazivao.

19. Stoga ovaj sud nalazi da su se u radnjama optuženika stekla sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela napad na službenu osobu iz čl. 315. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

20. Za istaknuti je da je iz činjeničnog opisa optužnice ispušten dio „i pri tome nanio I. K. tjelesne ozljede u vidu oguljotine kože obje potkoljenice i natučenja palca lijeve šake“. Naime, kroz postupak nije dokazano da bi djelovanjem optuženika, oštečenik policijski službenik I. K., zadobio tjelesne ozljede u vidu oguljotine kože obje potkoljenice, budući da i sam oštećenik u svom iskazu navodi da je do naprijed navedenih ozljeda moglo doći prilikom stavljanja sredstava za vezivanje optuženiku, a da je na takav način moglo doći do navedenih ozljeda potvrđuje i vještak dr. I. B. u svom nalazu i mišljenju. Isto tako, iz nalaza i mišljenja ovoga vještaka, kojemu je sud poklonio punu vjeru, cijeneći ga stručnim i sačinjenim prema pravilima struke te na čiji nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi, također, proizlazi da dijagnoza natučenja palca postavljena bez objektivnog nalaza (krvni podljev, oteklina, oguljotina kože i sl.), a na temelju iskaza o ozljeđivanju ili bolnosti ne predstavlja objektivno ustanovljenu tjelesnu ozljedu u sudsko- medicinskom smislu. Dakle, kako nije dokazano da bi tjelesna ozljeda oguljotine kože obje potkoljenice nastala djelovanjem optuženika, a niti dijagnoza natučenje palca postavljena bez objektivnog nalaza (krvni podljev, oteklina, oguljotina kože i sl.) ne predstavlja objektivno ustanovljenu tjelesnu ozljedu u sudsko-medicinskom smislu, to kroz postupak nije utvrđeno da bi optuženik, silom pružajući otpor službenoj osobi u obavljanju njene službene radnje, istoj nanio i tjelesne ozljede. Slijedom naprijed navedenog, iz zakonskog opisa djela izostavljen je dio „ i pri tom joj nanio tjelesnu ozljedu“, dok je djelo pravno kvalificirano kao kazneno djelo iz članka 315. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., a kako je to kroz postupak i utvrđeno, smatrajući da time nije prekoračena optužba, tim više što drugačija pravna oznaka djela koja odgovara usvojenom činjeničnom opisu proizlazi iz njega i nije nepovoljnija za optuženika od one u optužnici. Isto tako, u pravnom opisu djela sud je ispustio dio "u vozio", smatrajući da je optužba omaškom naznačila te riječi.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. H. M. proizlazi kako je optuženik raspravno sposoban i da je u vrijeme izvršenja djela bio smanjeno ubrojiv u manjoj mjeri.

22. Utvrdivši na izloženi način kaznenopravnu odgovornost optuženika prešlo se na odlučivanje o vrsti i mjeri kazne za optuženika.

22.1 Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, sud je, optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio djelomično priznanje počinjenja kaznenih djela, koja mu se stavljaju na teret, dok je od otegotnih okolnosti cijenjena ranija višestruka osuđivanost za druga kaznena djela, a što proizlazi iz kaznene evidencije Ministarstva. Imajući u vidu navedeno, sud je našao da prethodne presude nisu utjecale na optuženika da prestane sa činjenjem kaznenih djela, niti su utjecale na njega da spozna kažnjivost ovakvog postupanja i težinu djela koje čini te da uskladi svoje ponašanje sa opće prihvaćenim društvenim normama, naprotiv isti nastavlja sa činjenjem kaznenih djela. Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti sud je optuženiku, na temelju odredbe čl. 226. KZ/11, a u svezi sa čl. 51. st. 1. KZ/11, za kazneno djelo iz čl.226. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 8 (osam) mjeseci, na temelju odredbe čl. 315. st. 2. u svezi sa st.1. i u svezi sa čl.51. st.1. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 315. st. 2., u svezi sa st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine, te na temelju odredbe čl. 278. st.3. u svezi sa st.1. i u svezi sa čl .51. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 278. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega je, temeljem čl. 51. st. 1. i st. 2. KZ/11, optuženika E. B. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8

(osam) mjeseci, imajući u vidu i težinu samih djela, ali i upornost optuženika u kriminalnom ponašanju pa, stoga, sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići samo bezuvjetnom kaznom zatvora. Ovakvom sankcijom, dakle bezuvjetnom kaznom zatvora, po mišljenju ovoga vijeća, može se utjecati na optuženika da u budućnosti više ne čini nova kaznena djela i da, konačno, shvati kažnjivost i pogibeljnost ovakvog postupanja. Ovakvom sankcijom izražava se i društvena osuda, zbog počinjenja kaznenih djela, te jača povjerenje građana u pravni poredak i utječe na sve druge da ne čine kaznena djela. Optuženom je, u izrečenu kaznu zatvora, uračunato vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru, od uhićenja dana …. godine, u … sati pa nadalje.

22.2 Po ocjeni suda, ovakva kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

23. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 – dalje u tekstu ZKP/08), s obzirom na to da je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku, odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-8. ZKP/08, od kojih paušalna svota, iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 500,00 kn, kao i troškove svjedoka S. K. i I. H. u iznosu od po 100,00 kuna, troškove psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. H. M., račun br. … od dana …. godine, u iznosu od

2.900,00 kuna, troškove sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. I. B.,

račun br. …, od dana …. godine, u iznosu od 1.773,75 kuna, kao i troškove toksikološkog vještačenja po Centru I. V., u iznosu od 750,00 kuna,padaju na teret optuženika, a koje

troškove je optuženik E. B. dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, te dostaviti sudu primjerak uplatnice, kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti Z. K., odvjetnika iz D., a o čemu će biti doneseno

posebno rješenje. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, sud je vodio računa o trajanju i složenosti postupka, kao i o imovnom stanju optuženika.

U Dubrovniku, 16. travnja 2021. godine

Sutkinja

Ilka Markić, v.r.

Pravna pouka: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, a putem ovoga suda.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-…,

- optuženiku E. B., putem Zatvora,

- branitelju optuženika po službenoj dužnosti Z. K., odvjetniku iz D.,

- oštećeniku I. K..