Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 54-P-5679/2019-30

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice D. R. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku N. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz O. d. Š. i p. iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18.3.2021., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 16. travnja 2021.,

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB: …, da tužiteljici D. R. iz P., OIB: …, na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate isplati iznos od 8.073,07 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 60,98 HRK od 01.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 62,64 HRK od 17.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 64,01 HRK od 12.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 63,82 HRK od 12.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 62,25 HRK od 14.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 95,31 HRK od 14.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 94,05 HRK od 29.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 99,41 HRK od 14.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 100,07 HRK od 12.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 97,62 HRK od 12.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 107,07 HRK od 12.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 106,32 HRK od 13.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 103,00 HRK od 11.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 102,97 HRK od 15.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 164,95 HRK od 28.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 161,57 HRK od 13.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 162,58 HRK od 14.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 162,65 HRK od 12.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 161,77 HRK od 18.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 160,28 HRK od 30.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 161,35 HRK od 12.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 165,46 HRK od 13.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 167,42 HRK od 12.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 166,67 HRK od 12.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 167,62 HRK od 17.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 169,46 HRK od 16.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 184,52 HRK od 12.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 189,72 HRK od 11.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 198,08 HRK od 13.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 188,98 HRK od 11.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 191,35 HRK od 10.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 188,70 HRK od 09.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 206,17 HRK od 28.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.051,90 HRK od 28.12.2011. pa do isplate.

sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule isplati iznos od 32.304,63 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 2,95 HRK od 01.09.2007. pa do isplate,

- na iznos od 24,64 HRK od 17.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 54,01 HRK od 12.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 49,96 HRK od 12.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,36 HRK od 14.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 73,79 HRK od 14.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 82,95 HRK od 12.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 48,71 HRK od 12.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 180,94 HRK od 12.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 170,53 HRK od 13.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 124,02 HRK od 11.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 123,60 HRK od 15.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 138,06 HRK od 28.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 108,19 HRK od 13.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 117,09 HRK od 14.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 117,79 HRK od 12.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 109,96 HRK od 18.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 96,83 HRK od 30.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 106,28 HRK od 12.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 142,53 HRK od 13.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 159,83 HRK od 12.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 153,24 HRK od 12.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 161,60 HRK od 17.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 177,82 HRK od 16.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 310,75 HRK od 12.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 356,66 HRK od 11.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 430,42 HRK od 13.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 350,15 HRK od 11.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 371,03 HRK od 10.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 347,67 HRK od 09.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 501,88 HRK od 28.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 24.498,26 HRK od 28.12.2011. pa do isplate.

sve po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 1. rujna 2007. do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 11.304,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je 30.4.2007. sklopila s tuženikom ugovor o kreditu br. … kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.264,49 CHF,

uz rok otplate od 84 mjeseca (7 godina). Dana 28.10.2011. tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o kreditu. Pored iznosa glavnice tužiteljica je bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je bila promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,20 % godišnje. Za vrijeme trajanja ugovora banka je mijenjala kamatnu stopu, a također je došlo i do rasta valute CHF, iako je kredit ponuđen tužiteljici kao kredit u "sigurnoj valuti". Stoga tužiteljica s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamate i valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 21.1.2021. - list 135-139 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuje od tuženika isplatu razlike preplaćenog iznosa od 8.073,07 kn (preplaćena kamata), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, isplatu razlike preplaćenog iznosa od 32.304,63 kn (preplaćena valutna klauzula), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužiteljicu na eventualne rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

U dokaznom postupku sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. P. iz D. d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od br. … od 30.4.2007. (list 7-9 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga od 28.10.2011. (list 10 spisa), izjavu o otkazu kredita od 28.10.2011. (list 10 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 12-18 spisa), otplatni plan (list 19-20 spisa), sudsku praksu (list 33-37, 41-42, 60-83 spisa) i dopis HNB-a od 27.3.2017. s tablicama kamatnih stopa banaka (list 38-40 spisa).

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužiteljici kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 25.264,49 CHF za kupnju novog vozila.

Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

Iz ugovora o kreditu br. … od 30.4.2007. (list 7-9 spisa) razvidno je da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit za kupnju vozila u iznosu od 25.264,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 84 mjeseca.

Također, nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

Presuda pak, Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14.7.2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.9.2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3412/18 od 19.3.2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa službenika banke, javnih bilježnika i sl.

Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope i nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka). Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno da je odredba o kamatnoj stopi ništetna. Stoga zastarijevanje počinje teći nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno zastara je počela teći tek od toga dana, odnosno 14.6.2014. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 10.6.2019., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

Stoga je pravni osnov za kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

Radi utvrđenja visine zahtjeva, odnosno razlike zbog povećanja kamatne stope u spornom razdoblju i razlike koja je nastala uslijed povećanja tečaja CHF u svakom plaćenom anuitetu prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. P. iz D. d.o.o. Z., a čiji nalaz i mišljenje od 4.1.2021. u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan. Prigovor tuženika u pogledu metode i izračuna u cijelosti je neosnovan, budući je nalaz vještaka izrađen sukladno postojećoj sudskoj praksi.

Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 25.264,49 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca i promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20 % godišnje na dan sklapanja ugovora. Otplata kredita ugovorena je na način da se dio glavnice u iznosu od 18.880,47 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, te da je u iznos anuiteta uračunata i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice. Preostali dio glavnice u iznosu od 6.394,02 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom.

Zaključak je vještaka da ukupna razlika s osnova promjene kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovne ugovorene kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 1.501,08 CHF, odnosno kunska protuvrijednost od 8.073,07 kn, a ukupna razlika između anuiteta s osnova valutne klauzule prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 32.304,63 kn.

Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužiteljici utvrđenu razliku s osnova preplaćene kamate u ukupnom iznosu od 8.073,07 kn i s osnova preplaćene valutne klauzule u ukupnom iznosu od 32.304,63 kn.

Na dosuđene iznose tužiteljici je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 78/15), a koji je stupio na snagu dana 1.8.2015. i kojim su izmijenjeni dosadašnji čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11).

Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 103/14 i 118/14). Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje i važećoj OT. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe i sastava podneska od 14.11.2019. od po 750,00 kn, sastava 3 podneska od 21.1.2020., 3.3.2020. i 21.1.2021. i pristupa na 3 ročišta od 7.9.2020., 13.11.2020. i 18.3.2021. od po 1.000,00 kn, te sastava podneska od 11.2.2021. od 250,00 kn (25 %), ili ukupno 7.750,00 kn. Također, tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 2.500,00 kn, te sudska pristojba na tužbu od 300,00 kn i na presudu od 754,00 kn, ili sveukupno 11.304,00 kn.

U Zagrebu, 16. travnja 2021.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužiteljice

punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte