Poslovni broj: 152 Povrv-4487/19-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrei Grahovac, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika – specijaliste Nataše Marahovec, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica č. iz Z., OIB 85584865987, kojega zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. Š. iz S., OIB …, kojega zastupa punomoćnik F. R., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 30. ožujka 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetnika L. K. i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5928/19 od 17. lipnja 2019. u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti.

II Nalaže se tužitelju Z. h. d.o.o., Podružnica Č. nadoknaditi tuženiku M. Š. troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-5928/19 od 17. lipnja 2019. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga broj … od 7. lipnja 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 450,18 kn sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 76,48 kn od 17. kolovoza 2018., na iznos od 76,48 kn od 17. rujna 2018., na iznos od 67,78 kn od 17. listopada 2018., na iznos od 76,48 kn od 17. studenog 2018., na iznos od 76,48 kn od 17. prosinca 2018. i na iznos od 76,48 kn od 17. siječnja 2019. do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-4487/19-2 od 12. rujna 2019. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru osporava osnovu i visinu potraživanja. Navodi da nema nepodmirenih obveza prema tužitelju niti je obveznik plaćanja. Nadalje navodi da iz vjerodostojne isprave nije razvidno odakle proizlazi potraživanje, niti je dokazano postojanje obveze na plaćanje, kao i da je nejasno na koji način je tužitelj došao do predmetnog iznosa koji potražuje. Tijekom postupka navodi da tužitelj ne obrazlaže na koji način i po kojem temelju je definiran i utvrđen odnos tužitelja kao davatelja usluge i tuženika kao korisnika usluge, a prema kojem da je tuženik u evidenciji tužitelja zaveden kao korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za spremnik volumena 80 l te brojem mjesečnih odvoza od ukupno 8. Navodi da računi ne odgovaraju stvarnom stanju, da iz istih ne proizlazi stvarno stanje potrošnje tuženika, a s obzirom da tuženik nije koristio usluge tužitelja. Osporava i primitak predmetnih računa. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj tijekom postupka predlaže sudu održati na snazi platni nalog u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga broj 11080 od 7.6.2019. (list 3), Cjenik usluga (list 13), Opće uvjete poslovanja s korisnicima (list 14-17), knjigovodstveno stanje obveznika (list 18-20), bilješke iz matične evidencije (list 21-22), izvod iz registra matičnih podataka (list 23), prijepise računa (list 24-47).

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada stambenom prostoru u S., sistemski broj objekta … za razdoblje od srpnja do prosinca 2018.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada te da je tuženik vlasnik predmetnog stambenog prostora, a koje okolnosti nisu osporene po tuženiku

9. Sporno je da li tužitelj ima zakonsku ovlast naplatiti utužene iznose prema utuženim računima za uslugu koja da nije pružena po tužitelju te visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga broj … od 7. lipnja 2019., izvod iz registra matičnih podataka, bilješke iz matične evidencije te prijepise računa sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik kao vlasnik za stambeni prostor na adresi S., sistemski broj

objekta …, sa zaduženim spremnikom od 80 l za koji postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od srpnja do prosinca 2018. za uslugu prikupljanja komunalnog otpada u ukupnom iznosu od 450,18 kn. Nadalje, iz prijepisa računa razvidno je da je tuženiku obračunata usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada prema broju mjesečnih odvoza, a koji da je vršen osam (rujan), odnosno devet (srpanj, kolovoz, listopad do prosinac) puta mjesečno, zaduženog volumena od 80 l i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada (0,09622 kn/l) uz odobreni popust od 1,60 kn sukladno Odluci o popustima prema korisnicima usluga prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada iz kategorije fizičkih osoba te sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 13%. Također, iz izvoda iz registra matičnih podataka proizlazi da je odvoz otpada redovan sa devet odvoza mjesečno u razdoblju od lipnja do listopada 2019., a koje razdoblje nije utuženo u ovom postupku.

11. U odnosu na prigovor ne zaprimanja računa valja istaknuti da su računi slani na adresu tuženika u S., a kako je to i razvidno iz

prijepisa računa. Tuženik nije osporio okolnost da je navedena adresa upravo adresa kojom je tužitelj raspolagao za dostavu pošte. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15 – dalje ZOO) svaka strana je dužna u određenom imovinskopravnom odnosu postupati sa dužnom pažnjom dobrog domaćina, tužitelj sa pažnjom dobrog gospodarstvenika, a tuženik sa pažnjom dobrog domaćina. Stoga, sama okolnost zaprimanja/ne zaprimanja računa po tuženiku, a uzimajući u obzir opće poznatu činjenicu da se računi za režijske troškove dostavljaju običnom poštom, ne može se stavljati na teret tužitelju da li je tuženik zaprimo predmetne račune, odnosno, uslijed kojih razloga iste eventualno nije zaprimio. 12. Također, valja istaknuti da okolnost da tuženik nije podnio pisani prigovor na račune u smislu odredbe čl. 28. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 4/15 – dalje Općih uvjeta), a kojom je odredbom propisana mogućnost, a ne obveza podnošenja prigovora, ne isključuje ovlast tuženika u ovom postupku osporavati utužene račune.

13. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13 – dalje ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

14. Odredbom čl. 33. st. 1.-3. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz čl. 30. st. 7. ovoga Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz čl. 29. st. 10. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl. 30. st. 9. ovoga Zakona.

15. Teret dokaza u svezi pružanja osporene usluge odvoza komunalnog otpada je na tužitelju sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP).

16. Tuženik je osporio vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, kao i utuženih računa, koji kao takvi predstavljaju vjerodostojne isprave, ali isti nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a), jer je riječ o privatnim jednostranačkim ispravama koji, sami po sebi, nisu dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Također, iz preostale spisu priležeće dokumentacije dostavljene po tužitelju ne proizlazi da je tužitelj uredno izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada.

17. Tužitelj je kao davatelj usluga u skladu s citiranim odredbama ZOGO-a bio dužan obračunati cijenu javne usluge na način da se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“ razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju te je shodno tome bio dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj vodio evidenciju o preuzetoj količini otpada.

18. Odredbom članka 14. Direktive 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i čl. 6. st. 1. toč. te čl. 33. st. 1. ZOGO određeno je da se cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu "onečišćivač plaća", dok se prema pravnom shvaćanju izraženim u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 4. prosinca 2017. prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom te nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

19. S obzirom da ZOGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena te uzevši u obzir da tužitelj tijekom postupka nije dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je izvršio uslugu odvoza otpada sukladno citiranim odredbama ZOGO, a time niti da bi obračun cijene usluge prema utuženim računima bio sukladan odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO, to sud nalazi da ne postoji obveza tuženika na snošenje troškova gospodarenja komunalnim otpadom u smislu odredbe čl. 30. st. 1. i 5. ZOGO, te u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog u cijelosti ukinuo te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) i odlučeno je kao u točki I izreke presude.

21. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a i tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to zatraženi trošak za sastav prigovor na rješenje o ovrsi 25 bodova (Tbr.11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.42 OT) iznosi 312,50 kn (točka II izreke presude).

U Zagrebu 16. travnja 2021.

Sudac

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 8 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DN-a

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika