REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv. 2528/18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 M. Š. iz S..., OIB: …… tužitelja ad. 2 A. Š. iz S., , OIB: …i tužitelja ad. 3 V. Š. iz Z., T … … ,

OIB: … , svi suvlasnici stambene zgrade u S., Z. 2, zastupani

po upravitelju zgrade S.-uprava d.o.o. S., te po pun. B. B., odvj. u S.,

protiv tuženika J. G. iz S., R. 36, OIB:… ,

zastupanog po pun. D. M., odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. ožujka 2021. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 16. travnja 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 6. srpnja 2018. godine pod brojem Ovrv-2185/18 donijela vršiteljica dužnosti javnog bilježnika iz S. M. R., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 485,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 28. lipnja 2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 6.srpnja 2018.godine pod brojem Ovrv-2185/18 donijela vršiteljica dužnosti javnog bilježnika iz S. M. R., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana: zakonske zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 40,43 kn od 16. 01. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 02. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 03. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 04. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 05. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 06. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 07. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 08. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 09. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 10. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 11. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine,

-na iznos od 40,43 kn od 16. 12. 2016. godine do 28. 06. 2018. godine; te se zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan; te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 337,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. srpnja 2018. godine do isplate jer je o trošku čitavog postupka trebalo donijeti novu odluku.

II.Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 28. lipnja 2018. godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od ukupno 485,16 kn na ime neplaćene pričuve za period od 1. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne pričuve pa do isplate. Dana 6. srpnja 2018. godine vršiteljica dužnosti javnog bilježnika u S. M. R. donijela je rješenje o ovrsi broj Ovrv-2185/18 kojim je određena predložena ovrha i određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 337,50 kn. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem navodi da osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da mu tužitelji nikada nisu ispostavili račune za predmetnu pričuvu niti poslali nekakvu opomenu. U utuženom periodu upravitelj stambene zgrade u suvlasnosti tužitelja da uopće nije imao evidentiranog tuženika kao dužnika.

Dana 30. srpnja 2019. godine doneseno je rješenje Općinskog suda u Splitu broj Povrv-… kojim je stavljeno izvan snage citirano rješenje o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te se ukidaju provedene radnje, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Svojim podneskom od 10. studenog 2020. godine tuženik ističe i prigovor dvostruke litispendencije kao i prigovor zastare. Pojašnjava sudu kako je vlasnik nekretnine prije njega bio njegov otac S. G. koji mu je pravnim poslom darovanja 2003. godine predmetnu nekretninu prenio u vlasništvo, uknjižba da je izvršena 2011. godine, iste te godine tuženik da je telefonski, e-mail i preporučenim dopisom obavijestio tužitelja o promjeni obveznika plaćanja pričuve. U više navrata da je tužitelja obavještavao da mu ne šalje uplatnice koje glase na ime S.

P.. 2528/18

G. jer iste neće plaćati, tužitelj da to nije napravio sve do 2019. godine od kada mu tuženik uredno podmiruje svaku ratu pričuve. Za prethodno neplaćeno razdoblje od 2015. godine do 2018. godine tužitelj da je pogrešno utužio S. G. u nekoliko postupaka koji su se vodili pred ovim sudom i sve te postupke tužitelj da je izgubio. Za period koji je u ovom predmetu utužen tužitelj da je paralelno pokrenuo dva postupka, pored ovog da se vodi postupak pod brojem Povrv-…, za isto razdoblje kao u ovome predmetu. Tražbina da nije dospjela jer mu računi nisu uredno ispostavljeni niti mu je ostavljen rok za dobrovoljno ispunjenje, veći dio potraživanja da je u zastari.

Tužitelji u svom podnesku od 4. veljače 2021. godine navode da su stranke suvlasnici stambene zgrade u S., anagrafske oznake Z. 2, označene kao

čest. zgr. ….. Z. U. … . . k. o. S., predmet spora da predstavlja zahtjev tužitelja za plaćanje sredstava zajedničke pričuve za stan u vlasništvu tuženika u utuženom razdoblju. Iz priloženog zk. izvatka da jasno proizlazi tko su suvlasnici predmetne stambene zgrade, da sam tuženik ističe kako je stan naslijedio od svog oca i uknjižio se 2011. godine. Obveza plaćanja pričuve da predstavlja zakonsku obvezu, navodi da niti jedan prigovor tuženika nije osnovan, pa tako ni prigovor dvostruke litispendencije jer se postupak pred ovim sudom pod brojem Povrv-… odnosi na potpuno drugo vremensko razdoblje, da se odnosi na sredstva zajedničke pričuve za 2017. godinu, a ovo potraživanje na 2016. godinu. Predmetna zgrada da se nalazi pod prinudnom upravom društva S.-uprava d.o.o. S., predlaže da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi.

Tuženik u svom podnesku od 15. veljače 2021. godine navodi da nije vlasnik stana u S., Z. 2 već stana na adresi P. P. 2 koji se nalazi u neposrednoj blizini Z. ulice, navodi da je moguće kako je tužitelj uplatnice za pričuvu slao na adresu Z. 2, ali da to nije tuženikov problem.

Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja kao suvlasnika zgrade u S., Z. 2 spram tuženika kao suvlasnika za plaćanje neplaćene pričuve za njegov prostor u periodu od 1. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine. Dakle, predmet spora predstavlja novčana tražbina koja predstavlja doprinos na ime sredstava zajedničke pričuve iz čl. 85. st. 2. u svezi sa čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV). Prema tim odredbama zajednička pričuva koju su suvlasnici dužni osnovati je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Bez obzira što iz priloženog zk izvatka za predmetnu zgradu proizlazi da je pored stranaka upisani suvlasnik i osoba pod imenom M. P., a isti nije naveden kao tužitelj, kako je odredbom čl. 90. ZV-a propisano da zajedničkom imovinom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine (u ovom slučaju dokazano prinudni upravitelj), kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove, ova okolnost nije odlučna u ovoj stvari, ostali suvlasnici – tužitelji, kako sredstva pričuve od tuženika ne traže za sebe nego se radi o doprinosu zajedničke pričuve za zgradu, imaju pravo i bez sudjelovanja upisanog P. na strani suvlasnika, istaknuti ovaj zahtjev spram tuženika, i ova sredstva idu na poseban račun, a ne u imovinu svakog od tužitelja. Prvenstveno treba navesti da prigovor dvostruke litispendencije nije osnovan, predmet ovog suda između istih stranaka radi neplaćene pričuve za isti prostor odnosi se na drugi vremenski period – 2017. godinu te nema dvostruke litispendencije.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvoda otvorenih stavaka upravitelja tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine; rješenja u predmetu ovog suda broj Povrv-… od 10. veljače 2016. godine, Povrv-…. od 11. rujna 2017. godine; uplatnica na ime pričuve ispostavljenih na ime S. G. za zgradu u S., Z. 2; dopisa putem

e-maila upravitelju tužitelja od strane punomoćnika S. G.; rješenja

Općinskog suda u S. Z.-… od 13. veljače 2012. godine, rješenja istog suda broj Ovrv-…. od 26. kolovoza 2019. godine; dopisa upravitelja tužitelja u predmetu Ovrv-…… od 23. veljače 2018. godine; dopisa tuženika upravitelju tužitelja od 26. listopada 2016. godine; rješenja ovog suda broj Ovrv-…. od 18. srpnja 2017. godine; aneksa ugovora o darovanju zaključenog između tuženika i S. G. dana 10. siječnja 2011. godine i ugovora o darovanju između istih zaključenog 12. rujna 2003. godine; rješenja ovog suda broj P-… od 15. prosinca 2017. godine; prijedloga za ovrhu u predmetu ovog suda broj … sa rješenjem o ovrsi; izvoda otvorenih stavaka upravitelja tužitelja na ime tuženika za period od 1. siječnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda na dan 3. veljače 2021. godine za čest. zgr. … . . ZU … . k. o. S.; potvrde upravitelja tužitelja od 18. listopada 2019. godine sa odlukom G. vijeća G. S. od 30. rujna 1997. godine; potvrde U. državne uprave u

S.-dalmatinskoj županiji, S. za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, O. za graditeljstvo Klasa: 361-08/07- 01/00180, Ur. broj: … … … . . od 23. kolovoza 2007. godine; rješenja ovog suda broj Ovrv-… od 26. kolovoza 2019. godine.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Po pitanju prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, za navesti je da su tužitelji suvlasnici zgrade u S. upisane kao čest. zgr. … . . ZU … . k. o. S.,

to nije sporno, a utvrđeno je pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda od 3. veljače 2021. godine. Pored tužitelja kao suvlasnik ove zgrade odnosno nekretnine upisan je i tuženik, koji je dokazao kako je pravnim poslom darovanja nekretninu stekao od ranijeg vlasnika i svog oca S. G. te se prije utuženog perioda uknjižio na predmet darovanja, poslovni prostor na I. katu površine 24,90 m2. Promatrani i utuženi period neplaćene pričuve za zgradu u S., Z. 2 odnosi se na period od 1. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine, tuženik ne spori iznos mjesečne pričuve od 40,43 kn, navodi da na svoje ime nije dobio niti jedan jedini mjesečni račun na ime plaćanja pričuve od upravitelja tužitelja, sud to drži i utvrđenim, jer su očito pogrešno, iako je na to bio upozoren upravitelj tužitelja, isti račune ispostavljao na ime ranijeg vlasnika S. G., na ime tuženika račune za utuženi period nije ispostavljao niti je tuženiku dostavio jedan jedini račun za utuženi period. Ovu okolnost sud drži utvrđenom i radi se o propustu upravitelja tužitelja, uredno ga je tuženik obavijestio o promjeni na strani vlasnika i u zemljišnim knjigama je prije podnošenja prijedloga za ovrhu i prilikom ispostavljanja računa za utuženi period upravitelj tužitelja to mogao i morao utvrditi. U ovom postupku sporno je o kojem se prostoru radi, kojeg je prostor anagrafske oznake, sud drži da se radi o jednom jedinom prostoru vlasnosti tuženika koji je u zemljišnim knjigama uredno zaveden kao čest. zgr. …ZU …. k. o. S., upravitelj tužitelja i tužitelji drže da je prostor anagrafske oznake u S., Z. 2, to drži i ovaj sud, bez obzira na adresu i anagrafsku oznaku iz ugovora o darovanju zaključenog između tuženika i njegovog oca, iako je u ugovoru o darovanju navedeno da predmet darovanja predstavlja poslovni prostor na I. katu zgrade u S., P. P. 2, površine 24,90

m2, navedeno je i to da je prostor u zgradi označenoj kao čest. zgr. … . ZU …. k. o. S.. Dakle, tuženik je vlasnik jednog jedinog poslovnog prostora koji je izgrađen u istoj zgradi na koju se odnosi ugovor o darovanju sa njegovim ocem kao i izvadak iz zemljišnih knjiga u kojim su tužitelji i tuženik upisani kao suvlasnici te zgrade. Po upravitelju tužitelja i tužiteljima ta je zgrada, u suvlasništvu stranaka, anagrafske oznake Z. 2 i sud drži da je to valjano, po tuženiku je njegov prostor u zgradi u S., P. P. 2, svejedno, prostor je izgrađen u zgradi na koju ukazuje izvadak iz zemljišnih knjiga i po oznaci nekretnine i ugovor o darovanju, ne radi se o dvije zgrade i dva poslovna prostora tuženika, nego jednom i jedinom prostoru tuženika za koji treba plaćati pričuvu kao i ostali suvlasnici te zgrade. Kako je zgrada raspoređena po pitanju ulaza i anagrafske oznake, to u ovom postupku nije važno, sud drži da tuženik za prostor u čest. zgr. … . ZU … . k. o. S. , ostalim suvlasnicima te zgrade – iste zgrade – tužiteljima treba platiti pričuvu za utuženi period koju nije platio. Dakle, u ovom slučaju prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, jasno je da su stranke suvlasnici iste nekretnine i da tuženik za istu treba platiti pričuvu za utuženi period od 40,43 kn mjesečno, što nije niti sporno. Upravitelj tužitelja je za utuženi period račune ispostavljao na ime S. G., tuženikovog oca, a ne na ime tuženika, bez obzira što je tuženik znao da treba plaćati pričuvu za prostor kao vlasnik, zbog neurednog vođenja evidencije i ispostavljanja računa od strane upravitelja tužitelja, ova okolnost ima utjecaja na tijek zakonskih zateznih kamata na neplaćenu pričuvu. Dakle, prema stavu ovog suda tuženik je u zakašnjenju vezano za neplaćenu pričuvu tek od podnošenja prijedloga za ovrhu u ovom postupku – 28. lipnja 2018. godine, od tog trenutka, a s obzirom da se prigovorom usprotivio zahtjevu tužitelja, tuženik je u zakašnjenju za iznos od ukupno 485,16 kn i na taj iznos treba platiti zakonske zatezne kamate tužiteljima od podnošenja prijedloga za ovrhu – 28. lipnja 2018. godine do isplate, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11). Dakle, za iznos glavnice od 485,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi, dok je isti valjalo ukinuti i odbiti zahtjev za više zatražene kamate od dosuđenih, koje na svaki pojedini iznos od 40,43 kn teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečno iznosa pa do podnošenja prijedloga za ovrhu – 28. lipnja 2018. godine. Tuženik je kao vlasnik prostora obvezan ispuniti obvezu plaćanja pričuve, svoju zakonsku obvezu, što za utuženi period još nije napravio, a dužan je.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare potraživanja, isti nije osnovan, radi se o potraživanju koje zastarijeva u trogodišnjem zastarnom roku, najraniji iznos pričuve po računu je sa dospijećem od 16. siječnja 2016. godine, a prijedlog za ovrhu podnesen je 28. lipnja 2018. godine, dakle, za niti jedan iznos pričuve koji tvori glavnicu nije nastupila zastara, s obzirom na trogodišnji zastarni rok u slučaju neplaćene pričuve iz odredbe čl. 226. ZOO-a, ovaj prigovor je neosnovan. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), tužiteljima je obistinjen sav potreban trošak postupka kojeg su imali budući da isti nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Dakle, platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u pogledu određenog troška ovršnog postupka valjalo je staviti izvan snage i o trošku cjelokupnog postupka odlučiti novom odlukom. Kako je valjalo donijeti odluku o troškovima čitavog postupka, obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak jednokratne nagrade za čitav postupak u iznosu od 500,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 125,00 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu od 100,00 kn, javnobilježničku nagradu u iznosu od 60 kn sa 25% PDV-a u iznosu od 15,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 800,00 kn, koliko je na ime naknade troškova čitavog postupka tuženik obvezan isplatiti tužiteljima.

U Splitu, 16. travnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

.