REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2
44 SSS Povrv-826/2020 - 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines Golešić - Plašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o.,
S., , OIB:… , zastupanog po
punomoćniku A.-M. Š. H., dipl. pravnici, protiv tuženika N.
M., OIB: … , S., radi plateža, nakon
održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 02. ožujka 2021. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 15. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I
Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz
S., poslovni broj Ovrv.1477/20 od 19. listopada
2020. godine, održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku N. M., OIB: … , S., platiti tužitelju
K. d.o.o., S., OIB:… , iznos od 1.220,40 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 101,70 kn od 21.05.2019., - na
iznos od 101,70 kn od 18.06.2019., - na
iznos od 101,70 kn od 16.07.2019., - na
iznos od 101,70 kn od 21.08.2019., - na
iznos od 101,70 kn od 17.09.2019., - na
iznos od 101,70 kn od 16.10.2019., - na
iznos od 101,70 kn od 21.11.2019., - na
iznos od 101,70 kn od 17.12.2019., - na
iznos od 101,70 kn od 16.01.2020., - na
iznos od 101,70 kn od 21.02.2020., - na
iznos od 101,70 kn od 17.03.2020.,
- na iznos od 101,70 kn od 16.04.2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
44 SSS Povrv-826/2020 - 6
II Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz
S., poslovni broj Ovrv.1477/20 od 19. listopada
2020. godine, ukida se u dijelu u kojem je naloženo tuženiku N. M., OIB: … , S., platiti tužitelju K. d.o.o.,
S., OIB:… , iznos od 39,62 kn,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ovršnog prijedloga, tj. od 19. svibnja 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III Nalaže se tuženiku Nevenu Mažuranić, OIB: … , S.,
platiti tužitelju K. d.o.o., S., OIB:… , trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 15. travnja 2021. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 34,80 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. 19. listopada 2020., kao i predvidivih troškova postupka u iznosu od 52,00 kn, kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku temeljem vjerodostojne isprave–izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na ime naknade za odvoz komunalnog otpada za objekt na adresi u S., koja na dan 11. svibnja
2020. iznosi 1.260,02 kn, od toga glavnica u ukupnom iznosu od 1.220,40 kn i obračunate zatezne kamate u iznosu od 39,62 kn, time da je tražbina dospjela, a tuženik istu nije podmirio, ovrhom općenito na imovini tuženika, kao ovršenika. Stoga je predložio naložiti tuženiku da mu namiri tražbinu u iznosu od 1.260,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ovršnog prijedloga do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po pojedinim mjesečnim iznosima i dospijećima, pobliže navedenim pod točkom I. izreke ove presude, kao i da mu naknadi odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu od 143,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate, po stopi koja
44 SSS Povrv-826/2020 - 6
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 52,00 kn. Tužitelj potražuje naknadu za odvoz komunalnog otpada na gore navedenoj adresi, s dospijećem u razdoblju od 20. svibnja 2019. do 15. travnja 2020., po pojedinim računima i iznosima pobliže navedenim u ovjerovljenom izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja (list 4, a koji računi u prijepisu prileže na listu 22-33 spisa).
Svojim rješenjem poslovni broj OVRV-1477/2020 od 19. listopada 2020. godine, javni bilježnik G. F. iz S., odredio
je predloženu ovrhu, te naložio platež utužene tražbine tuženiku, kao ovršeniku.
Na takovo rješenje o ovrsi tuženik je uložio pravovremeno prigovor, pa je ovaj sud, Rješenjem poslovni broj Povrv-826/2020 od 04. prosinca 2020. godine, temeljem odredbe članka 58 stavak 3 Ovršnog zakona, rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, stavio van snage, te je odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
U prigovoru, koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu, tuženik ističe da je pogrešno navedeno i netočno utvrđeno činjenično i materijalno stanje predmeta i odnosa između stranaka, pogrešno primijenjen i povrijeđen Zakon o parničnom postupku, Ovršni zakon i Ustav Republike Hrvatske, kao i da je nastupila zastara potraživanja i utuživanja za navedenu tražbinu, uz obrazloženje da je predmetno rješenje doneseno samo na temelju izvoda iz knjige tužitelja-pružatelja usluga, te da nikako ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, budući je jednostrano i nije niti usuglašeno sa stvarnim stanjem između pružatelja usluge, ovdje tužitelja, i korisnika usluga, na adresi navedenoj u prijedlogu za ovrhu. Za navedenu tražbinu da je nastupila zastara potraživanja, zbog čega zahtjev za naplatu ovrhom nije niti osnovan, niti zakonski utemeljen, niti opravdan. Stoga je predložio rješenje o ovrsi staviti van snage i poništiti, te utvrditi pravo činjenično i materijalno stanje međusobnih prava i obveza za pružatelja i davatelja predmetnih usluga i njihovog korisnika.
Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, u Odluku o skupljanju i odvozu komunalnog otpada, u Odluku o obavljanju komunalnih djelatnosti, u Opće uvjete isporuke komunalnih usluga skupljanja i odvoza komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), u Cjenik skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada za područje grada Samobora od 01.10.2009. godine i 01.01.2017., u Zaključak gradonačelnika Grada Samobora od 16.09.2009. i 04.01.2017.
Neosnovano tuženik ističe da ovjerovljeni izvod iz poslovnih knjiga tužitelja ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, kao i da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno jednostrano i nije usuglašeno sa stvarnim stanjem između tužitelja, kao pružatelja usluga i njega, kao korisnika usluge.
Naime, rješenje o ovrsi je doneseno temeljem ovjerovljenog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja koji predstavlja vjerodostojnu ispravu, te sadrži sve elemente propisane odredbom čl. 31 Ovršnog zakona, a koja vjerodostojna isprava se temelji na računima
44 SSS Povrv-826/2020 - 6
koji u prijepisu prileže na listu 22-33 spisa, te su podaci navedeni u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja odnosno vjerodostojnoj ispravi, u potpunosti suglasni s podacima iz spisu priležećih računa, i to, kako u pogledu broja računa, dana izdavanja računa, dospijeća svakog pojedinog računa i iznosa dugovanja po pojedinom računu, time da je u svakom pojedinom računu navedena specifikacija tražbine, pa tako je uvidom u navedene račune nedvojbeno utvrđeno kako mjesečni iznos za pružanje usluge tužitelja iznosi upravo 101,70 kn, s dospijećima kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude.
Nadalje, neosnovan je tuženikov prigovor zastare potraživanja.
Temeljem odredbe čl. 232, stavak 1, točka 1 Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), zastarijevaju za 1 godinu tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.
Kako je najstarije potraživanje tužitelja dospjelo na naplatu dana 20. svibnja 2019., a prijedlog za ovrhu je zaprimljen kod javnog bilježnika G. F. dana
19.05.2020., to nije nastupila zastara za tužiteljevu tražbinu.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na ime naknade za odvoz komunalnog otpada na adresi u S., H. 1, a za koju uslugu tužitelj potražuje
iznos od 1.260,02 kn odnosno iznos od 1.220,40 kn na ime glavnice i iznos od 39,62 kn na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata, time da je tužitelj, konačno, tijekom trajanja parničnog postupka i to u podnesku od 04. siječnja 2021. povukao svoje potraživanje za iznos obračunate zakonske zatezne kamate na dan 11. svibnja 2020.
u iznosu od 39,62 kn.
Tuženik ne čini spornim aktivnu legitimaciju tužitelja, kao pravne osobe koja temeljem zakona i gore navedenih podzakonskih akata ovlaštena pružati javnu uslugu odvoza komunalnog otpada na području grada S., a isto tako ne čini spornim da je vlasnik stambenog prostora na adresi u S., H. .
Naime, Odlukom Gradskog vijeća grada S. o obavljanju komunalnih
djelatnosti, poslovi održavanja čistoće povjereni su tužitelju, a pod tom djelatnošću smatra se i skupljanje i odvoz komunalnog otpada na uređena odlagališta utvrđena prema posebnim propisima (Službene vijesti grada S. br. 6 od 28. rujna 2004.,
time da se odredbom čl. 1, stavak 1 Odluke o skupljanju i odvozu komunalnog otpada osigurava provođenje mjera za postupanje s komunalnim otpadom, te utvrđuje uvjete, način i postupak skupljanja, odvoza i postupanja sa skupljenim komunalnim otpadom. Obveznici plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada su pravne ili fizičke osobe koji su vlasnici ili korisnici stambenog ili poslovnog prostora na području grada S.,
te su istu obvezatni koristiti (stavak 2).
Temeljem odredbe čl. 5, stavak 1 Odluke o skupljanju i odvozu komunalnog otpada korisnici usluge odvoza komunalnog otpada dužni su pravnoj osobi iz čl. 3 iste Odluke, plaćati cijenu usluge odvoza komunalnog otpada, a to je u ovom konkretnom slučaju upravo tužitelj, sukladno odredbi čl. 3 navedene Odluke.
44 SSS Povrv-826/2020 - 6
Nadalje, temeljem odredbe čl. 4 Odluke o skupljanju i odvozu komunalnog otpada, Cjenik usluge odvoza komunalnog otpada određuje pravna osoba kojoj je povjereno obavljanje komunalne djelatnosti održavanja čistoće uz prethodnu suglasnost G. poglavarstva grada S., dakle, ovdje tužitelj, time da je
od strane tužitelja i donesen Cjenik, na kojeg je prethodno dobio suglasnost Poglavarstva grada S. (Zaključak gradonačelnika od 16. rujna 2009.) i kojim
Zaključkom se propisuje način naplate komunalne usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada prema volumenu posude za otpad, kako je to utvrđeno odredbom čl. 14 Općih uvjeta, a iz koje proizlazi da se cijena usluge odvoza komunalnog otpada upravo i utvrđuje prema volumenu posude (kanta ili kontejner) u vlasništvu korisnika usluge i broju odvoza.
Uvidom u Cjenik skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada na području grada Samobora od 01. listopada 2009. utvrđeno je da dva odvoza komunalnog otpada tjedno za posudu volumena 120 litara iznosi 110,70 kn, a što predstavlja cijenu s PDV- om, time da je uvidom u promjenu Cjenika skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada na području grada Samobora od 01. siječnja 2017. utvrđeno da su tuženici za uslugu odvoza komunalnog otpada dva puta tjedno za posudu za otpad komunalnog otpada volumena 120 litara s predmetne adrese u S., H. 1, za razdoblje
od 30. travnja 2019. do 31. ožujka 2020. izdani računi na iznos od 101,70 kn, što čini cijenu s PDV-om, a na listu 22-33 spisa prileže utuženi računi, uvidom u koje je utvrđeno da glase na ime tuženika, koji je obveznik plaćanja odvoza komunalnog otpada upravo na gore navedenoj adresi s cijenom usluge od 101,70 kn u utuženom razdoblju i s dospijećem kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude.
Pri tome valja istaknuti da se upravo prema čl. 14 Općih uvjeta cijena usluge odvoza komunalnog otpada utvrđuje prema volumenu posude u vlasništvu korisnika usluge i broju odvoza, dok temeljem odredbe čl. 16, stavak 1 Općih uvjeta korisnik usluge plaća komunalnu uslugu na osnovi ispostavljenih računa isporučitelja komunalne usluge do 20-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, a prema stavku 4
istog članka, korisnik obveze je u slučaju pogrešnog obračuna računa za izvršenu komunalnu uslugu, dužan o tome odmah, a najkasnije u roku 15 dana od dana dostave računa, izvijestiti isporučitelja usluge, ovdje tužitelja.
Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su stranke u obveznom odnosu, time da je prema odredbi čl. 9 ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.
Pri tome valja istaknuti da tuženik ni sa čim nije dokazao da bi eventualno u roku određenom odredbom čl. 16, stavak 4 Općih uvjeta prigovorio ispostavljenim računima, što posredno upućuje na zaključak da tuženik, nakon ispostavljenih računa,
nije tužitelju prigovorio da mu usluga ne bi bila izvršena.
Iz izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, koji predstavlja pregled neplaćenih obveza od strane tuženika, utvrđeno je da je isti sačinjen temeljem izdanih računa koji u preslici prileže na listu 22-33 spisa, time da se radi o računima sa specifikacijom, između ostalog i javne usluge tužitelja-prikupljanja otpada, te su brojevi računa, datum izdavanja istog, datum dospijeća i iznosi svakog pojedinog računa, podudarni podacima navedenim u ovjerovljenom izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, a 44 SSS Povrv-826/2020 - 6
koji nasuprot stavu tuženika, predstavlja vjerodostojnu ispravu, pa se ne radi niti o jednostranoj ispravi, niti ispravi koja ne bi bila usuglašena sa stvarnim stanjem između tužitelja, kao pružatelja usluga i tuženika, kao korisnika usluge na predmetnoj adresi u S., H. 1, tim više što tuženik ni sa čim nije dokazao, niti učinio
vjerojatnim, da tužitelj ne bi vršio svoju uslugu odvoza komunalnog otpada dva puta tjedno za posudu volumena 120 litara, a tuženik nije ni sa čim dokazao da bi istaknuo prigovore na bilo koji od utuženih računa, sukladno odredbi čl. 16, stavak 4 Općih uvjeta.
Osim toga, tužitelj nije predložio provođenje bilo kakvih dokaza na gornju okolnost, pa stoga sud drži da su navodi u prigovoru tuženika, koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu, samo paušalno navedeni, tim više što tuženik u prigovoru ne osporava korištenje usluga tužitelja.
Pri tome valja ukazati na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu (u daljnjem tekstu: ZKG) i odredbu čl. 30, stavak 5, u vezi s odredbom čl. 187, stavak 2,3 i 5 Zakona o održivom gospodarenju otpadom (u daljnjem tekstu: ZOGO). Odredbom čl. 3 ZKG propisano je da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok je odredbom čl. 20, stavak 1, 2 i 5 tog Zakona propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik, kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.
Odredbom čl. 34, stavak 1, točka 2 ZKG utvrđeno je da je obvezatno korištenje komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada, a stavkom 3 istog članka propisano je da je vlasnik građevine dužan priključiti svoju građevinu na komunalnu infrastrukturu za opskrbu pitkom vodom i odvodnju otpadnih voda, te je obvezan koristiti uslugu održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada.
U konkretnom slučaju valja primijeniti onaj poseban zakon (lex specialis) koji uređuje područje navedenih usluga koji je važio u vrijeme nastanka obveznog odnosa odnosno nastanka utuženih mjesečnih tražbina koje iz tog odnosa proizlaze u smislu odredbe čl. 1163 ZOO, a radi se o ZOGO, time da obveza korisnika da koriste javne usluge koje pruža tužitelj i plaćanja te usluge je propisana odredbom čl. 30, stavak 6 ZOGO. Način obračuna cijene od strane pružatelja navedene usluge propisan je odredbom čl. 33 ZOGO, pri čemu je odredbom čl. 33, stavak 2 ZOGO propisano da, između ostalog, način i uvjete obračuna i strukturu cijene navedene usluge propisuje Vlada Republike Hrvatske, Uredbom iz čl. 29, stavak 10 ZOGO.
Temeljem odredbe čl. 187, stavak 3 ZOGO, cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju ranijih propisa, tj. ZKG u odnosu na predmetnu komunalnu djelatnost, važe do primjene cjenika iz čl. 33, stavak 5 ZOGO odnosno do stjecanja uvjeta da se takav cjenik donese. Navedenom odredbom se, naime, propisuje da davatelj usluge sukladno odredbama čl. 1, 2 i 4 tog članka, Uredbe iz čl. 29, stavak 10 tog zakona i odluke iz čl. 30, stavak 7 tog zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada.
44 SSS Povrv-826/2020 - 6
Obzirom da je u konkretnom slučaju navedena usluga tužitelja pružena tuženiku odnosno da tuženik u ovoj parnici nije dokazao suprotno, a radi se o javnoj usluzi od općeg interesa, te da su prethodno citirani cjenici, po kojima su u konkretnom slučaju izvršeni obračuni cijene predmetne usluge, u smislu odredbe čl. 187, stavak 3 ZOGO bili važeći, a računi tužitelja su izdani sukladno Cjeniku od 01. siječnja 2017. koji prileži na listu 21 spisa, to sud nalazi kako je tužitelj dokazao i osnov i visinu svog potraživanja.
Kako je, temeljem Odluke o obavljanju komunalnih djelatnosti i Odluke o skupljanju i odvozu komunalnog otpada tuženik prihvatio Opće uvjete koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i kako je nesporno da je tuženik vlasnik stambenog prostora u S., H. 1, dakle, na području Grada Samobora, time je
preuzeo obvezu plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada i sukladno odredbi čl. 1,
stavak 5 i čl. 5, stavak 1 Odluke o skupljanju i odvozu komunalnog otpada obavezan koristiti uslugu tužitelja i podmirivati obvezu plaćanja za izvršene tužiteljeve usluge, time da tuženik niti u prigovoru, niti tijekom postupka ne osporava činjenicu da koristi tužiteljeve usluge.
Slijedom svega gore izloženog, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
Tijekom postupka tužitelj je povukao svoju tražbinu za iznos obračunate zakonske zatezne kamate na dan 11.05.2020. u iznosu od 39,62 kn, a obzirom da je protivno odredbama ZOO da kamata ima teći na kamatu, to je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29, stavak 1 ZOO, a visina stope zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29, stavak 2 ZOO. Temeljem odredbe čl. 164, stavak 4 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) proizlazi da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.
Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, održanog 02. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od dana donošenja prvostupanjske presude.
Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154 stavak 5 ZPP, a odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 80,00 kn (čl. 6, stavak 1 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku), uz 25 % PDV-a u iznosu od 20,00 kn, te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.
44 SSS Povrv-826/2020 - 6
Tužitelju ne pripadaju troškovi dostave ovršeniku u iznosu od 34,80 kn uz 25 % PDV-a, budući ni sa čim nije dokazao visinu tog troška, a isto tako mu ne pripadaju predvidivi troškovi postupka u iznosu do 52,00 kn, budući isti nisu niti nastali, pa je valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude.
U Samoboru, 15. travnja 2021.
SUDAC:
Ines Golešić – Plašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem
ovog suda, pismen o u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije
bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i
11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. K. d.o.o. uz rješenje o pristojbi na presudu 100,00 kn
2. N. M.
Broj zapisa: eb2f9-d3883
Kontrolni broj: 01404-5857e-1f50f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=INES GOLEŠIĆ PLAŠIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
