Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 7 Gž-26/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Mirjane Macure, sutkinje izvjestiteljice i Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) I. K. iz U., OIB: …, 2) I. I. iz U., , OIB: …, 3) N. K. iz Z., OIB: … i 4) I. K. iz U., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku D. U., odvjetniku iz Z., protiv tuženice N. K. iz Š., .. OIB: …, zastupane po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i p. iz Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbama tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-282/2017 od 8. studenoga 2018. te žalbi tuženice protiv rješenja istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-282/2017 od 6. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-282/2017 od 8. studenoga 2018. u dijelu pod toč. I. izreke, tako da se u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K.a i 4) I. K. koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1 I. K., OIB: …, U., ad. 2 I. I., OIB: …, U., ad. 3 N. K., OIB: …, Z. te ad. 4 I. K., OIB: … iz U. kbr. 15, stekli pravo suvlasništva za 1/8 dijela zajedno na čest. zem. 2538/1 k.o. … zk ul. 160 (zk. tijelo IX) u naravi vinograd površine 3864 m[2] . ”

r i j e š i o  je

I Uvažavaju se žalbe tuženice N. K., te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-282/2017 od 8. studenoga 2018. i rješava: Nalaže se tužiteljima pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N.

K. i 4) I. K. naknaditi tuženici N. K. parnični trošak u iznosu od 7.428,12 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice N.K. za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljima pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. naknaditi tuženici N. K. trošak žalbe u iznosu od 1.153,13 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice N.K. za naknadu troška žalbe odbija kao neosnovan.

III Odbija se žalba tuženice N. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-282/2017 od 6. prosinca 2018.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi

Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1 I. K., OIB: …, U., ad. 2 I. I., OIB: …, U., ad. 3 N. K., OIB: …, Z. te ad. 4 I. K., OIB:… iz U. kbr. 15, stekli pravo suvlasništva za 1/8 dijela zajedno na čest. zem. 2538/1 k.o. … zk ul. 160 (zk. tijelo IX) u naravi vinograd površine 3864 m[2] ,

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan i to u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1 I. K., OIB: …, U,, ad. 2 I. I. OIB: …, U., ad. 3 N. K., OIB: …, Z., te ad. 4 I, K,, OIB: … iz U. stekli pravo suvlasništva za 1/32 dijela svaki realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2538/1 k.o. …, zk. ul. 160 (zk. tijelo IX), u naravi vinograd površine 3864 m2, označeno žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-A, sve prikazano na skici sudskog očevida od 13. srpnja 2017. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke T. Ć., a koja skica sudskog očevida je sastavni dio ove presude, a koja nekretnina ima ukupno 4109 m[2] , pa su tužitelji ad. 1-4 ovlašteni da nakon pravomoćnosti ove presude i provedenog postupka parcelacije zatraže i postignu uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi, u prednje označenim suvlasničkim udjelima, na novoformiranoj čestici zemljišta, na svoje ime i u svoju vlasnost.”

2. Rješenjem suda prvog stupnja od 8. studenoga 2018. odlučeno je:

„Svaka stranka snosi svoj trošak.”

3. Rješenjem suda prvog stupnja od 6. prosinca 2018. riješeno je:

„Odbacuje se prigovor tuženice na rješenje poslovni broj 17 P-282/17 od 26. studenog 2018. radi naplate sudske pristojbe na žalbu protiv presude kao neosnovan.”

4. Protiv gornje presude u dijelu pod toč. I. izreke i rješenja od 8. studenoga 2018. tuženica N. K. je izjavila dvije žalbe i to jednu po punomoćniku a drugu osobno pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je pobijana presuda ostvarila bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer su razlozi presude proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Osim toga, toč. I. izreke presude proturječi sama sebi jer je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. za 1/8 dijela zajedno, pri čemu je nejasno koliki su pojedinačni suvlasnički udjeli svakog od njih, s obzirom da u postupku tvrde da su suvlasnici a ne zajednički vlasnici predmetne nekretnine, pa se izreka presude ukazuje neprovedivom. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i time što je dopustio da svi tužitelji ne budu saslušani kao stranke u postupku, budući da je svaka stranka trebala biti saslušana. Nadalje, počinjena je i bitna povreda odredaba postupka time što tuženici N. K. nije dopušteno da postavlja pitanja stranci i svjedocima, kako je ona željela, jer je zaustavljena u pola pitanja. Prvostupanjski sud potpuno zanemaruje navode tuženice N. K. koje je ista dokumentirala i potkrijepila dokazima i ispravama iz kojih jasno proizlazi neosnovanost navoda tužitelja 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K.. Sud prvog stupnja nije dao valjanu ocjenu dokaza kao i razloge u pogledu utvrđenih činjenica. Pradjed tužitelja B. I. nikad nije ništa kupio od sporne nekretnine te ne postoji pisani kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu između pradjeda tužitelja B. I. i bilo kojeg od četiri suvlasnika, A., Š., M. i F. I.. Postavlja pitanje bi li suvlasnik za 3/8 Š. I., na kojeg se apostrofira da je prodao predmetnu nekretninu, mogao prodati čitavu česticu bez ostalih suvlasnika, a da istodobno tu česticu za svoje 3/8 dijela oporučno ostavlja svojim nasljednicima. Prvostupanjski sud prihvaća iskaz tužitelja pod 1) I. K. da je B. I. kupio još 30-ih godina prošlog stoljeća sporno zemljište od Š. i A. I., braće tuženičene bake M. M. rođ. I., pri čemu se poziva i na „potvrdu“. Nejasno je kakve veze ima „potvrda“ na koju se sud poziva, a koja se odnosi na Š. i A. I., sa M. M. i njezinom imovinom, kod činjenice da svatko može prodati svoj dio, ne dirajući u tuđi. U prilog tvrdnji da navedena „potvrda“ nije vjerodostojna ide i činjenica da ni Š. ni A. I. nisu bili pismeni. Među suvlasnicima A., Š., M. i F. I. odnosno njihovim sljednicima nikada nije došlo do fizičke diobe naslijeđenih nekretnina. Stoga su svi navedeni suvlasnici kupoprodajne ugovore za prodanu zajedničku zemlju potpisali i službeno ovjerili kod bilježnika I suda. Tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. traže sporno zemljište za cijelo premda je njihov prednik M. I. imao iz ostavinske mase oca B. tek ¼ a iza smrti majke B. 1/3 od ¼ dijela, a dokaz o diobi nisu dostavili. Sporna nekretnina nije utvrđena ostavinskom imovinom M. prednika B. što je vidljivo iz dosudnice broj O-133/1950. M. I. nije bio vlasnik ni posjednik spornog zemljišta pa je ugovor o darovanju sklopljen između M. I. i majke tužitelja Lj. u odnosu na to zemljište ništav. Lj.nije bila

posjednik od 1950., kako tvrde tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K.. Svjedokinja M. G. I. je dala lažan iskaz jer je s tuženicom N. K. u postupku sudskog razvrgnuća stare stojne kuće. Tvrdi da se ne zna identitet B. I. koji je u katastru prvom revizijom upisan kao posjednik, s obzirom da je i prednik tuženice bio B. I. pok. M., a nije navedeno temeljem čega je upisan u katastru. Postavlja pitanje kako dosjesti na vinogradu što piše u povijesti upisa u zemljišnoj knjizi ili oranici kako se vodi u katastru, kad u naravi, kako pokazuje održani očevid, tu raste makija i izrasla je šuma. Navodi da nitko nije ovlastio vještaka mjernika T. Ć. da na očevidu premjerava spornu česticu, njegova uloga je da identificira česticu. Sporna čest. zem. 2538/1 k.o. … i gruntovno i katastarski ima svojih 4109 m[2] površine, a ne kako je vještak mjernik T. Ć. napravio novoformiranu česticu od 3864 m[2] . Uslijed pogrešne odluke glede merituma prvostupanjski sud je pogrešno odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

5. U odgovoru na žalbe tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3)

N. K. i 4) I. K. osporili su osnovanost žalbenih navoda tuženice N. K. ističući da je iz priloženih isprava vidljivo kako su oni osobno i putem svojih pravnih prednika već gotovo jedno stoljeće stvarni vlasnici predmetne nekretnine, da nije slučajnost da je ista utvrđena dijelom ostavinske mase njihove pok. majke, kao što nije slučajnost da su upisani u katastarskom operatu kao posjednici iste nekretnine. Predlažu odbiti žalbe tuženice N. K. kao neosnovane.

6. Žalbe tuženice N. K. protiv presude u dijelu pod toč. I. izreke i rješenja od 8. studenoga 2018. su osnovane, a žalba iste protiv rješenja od 6. prosinca 2018. je neosnovana.

7. O žalbama protiv presude u dijelu pod toč. I. izreke i rješenja od 8. studenoga 2018.

8. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013. i 89/2014., dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/2019.), drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Tuženica N. K. u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka koja se ogleda u tome što joj nije dopušteno da postavlja pitanje stranci i svjedocima, čime sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

10. Odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

11. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz spisa predmeta, tuženica N. K. je uredno pozivana na zakazana ročišta, kao i na očevid od 13. srpnja 2017. Prilikom saslušanja svjedoka i tužitelja pod 1) I. K. kao stranke,

tuženica N. K. i njezin punomoćnik postavljali su pitanja svjedocima i

navedenom tužitelju, s time da na zapisnicima o održanim ročištima nije konstatirano da je tužena strana stavljala primjedbe u pravcu da joj sud nije dopustio postavljati pitanja svjedocima i tuženiku pod 1) I. K..

12. Prema tome, a suprotno žalbenim navodima, tuženici N. K. je omogućeno raspravljanje pred sudom pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

13. Nadalje, tuženica N. K. u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i time što je sud prvog stupnja dopustio da svi tužitelji ne budu saslušani kao stranke.

14. Točno je da je sud sve tužitelje uredno pozvao radi stranačkog saslušanja te da je na zakazano ročište pristupio samo tužitelj pod 1) I. K.. Međutim, kako zamjenik punomoćnika svih tužitelja nije naveo iz kojih konkretnih razloga tužitelji pod 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K., iako uredno pozvani, nisu pristupili na ročište radi stranačkog saslušanja, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je sukladno odredbi čl. 265. st. 2. ZPP saslušao samo tužitelja pod 1) I. K. i tuženicu N. K.. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 265. st. 2. ZPP, na koju tuženica N. K. (sadržajno) ukazuje u žalbi.

15. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tuženica N. K. također ukazuje u žalbi,

jer toč. I. izreke presude ne proturječi sama sebi, presuda u pobijanom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika te se ista u pobijanom dijelu može ispitati. Okolnost što je u toč. I. izreke navedeno da su tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. stekli pravo suvlasništva za 1/8 dijela zajedno ne čini izreku neprovedivom s obzirom na to da presudom nije naloženo tuženici N. K. trpljenje uknjižbe prava suvlasništva za navedeni suvlasnički dio u korist tužitelja.

16. Konačno, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona.

17. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja dio čest. zem. 2538/1 k.o. …, da je tuženica N. K. temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoje bake M. M.,

poslovni broj O-472/08 od 16. rujna 2008. uknjižena kao suvlasnica čest. zem. 2538/1 k.o. … za 1/8 dijela. Utvrđeno je i da su tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. predmetnu nekretninu

naslijedili iza smrti svoje majke Lj. K., temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-721/93 od 10. ožujka 1995., a da je ona istu nekretninu stekla darovanjem od svog oca M. I. pok. B. i to darovnim ugovorom od 5. kolovoza 1970.

18. Nadalje, prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je prednik tužitelja, sada pok. B. I. predmetnu nekretninu kupio još 30-ih godina prošlog stoljeća od prednika tuženice Š. i A. I., braće M. M., tuženičine bake, da je

sporno zemljište od davnina u nesmetanom posjedu obitelji I., te da je prvom revizijom za k.o. …, 1948. posjednikom bio upisan B. I. pok. M.,

pradjed tužitelja, potom njegov sin M. I., a na temelju darovnog ugovora M. kći Lj. K., majka tužitelja.

19. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. stekli pravo suvlasništva za 1/8 dijela zajedno (za suvlasnički dio za koji je tuženica N. K. uknjižena u zemljišnoj knjizi) pa je odlučio kao pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. Pod toč. II izreke prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem da su navedeni tužitelji suvlasnici za 1/32 dijela svaki, realnog (fizički određenog) dijela čest. zem. 2538/1 k.o. … te za uknjižbu navedenog prava u zemljišnoj knjizi nakon provedene parcelacije, s obrazloženjem da je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan jer isti nisu kao tuženike označili sve upisane zemljišnoknjižne suvlasnike nego samo jednu zemljišnoknjižnu suvlasnicu, ovdje tuženicu N. K..

20. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. u podnesku od 10. lipnja 2013. postavili tužbeni zahtjev tako da su zatražili da se utvrdi da im pripada pravo suvlasništva na čest. zem. 2538/1 k.o. … za 1/8 dijela zajedno, odnosno za 2/32 dijela svakom, temeljem dosjelosti, što je tuženica N. K. dužna priznati i trpjeti da se isti uknjiže kao suvlasnici u navedenim udjelima, temeljem presude.

21. Prvostupanjskom presudom poslovni broj P-2972/2009 navedeni je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, međutim, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2453/2013 ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

22. U ponovljenom postupku tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3)

N. K. i 4) I. K. su na očevidu održanom na licu mjesta pokazali fizički određeni (realni) dio zemljišta za koji tvrde da je njihov te je prema njihovim navodima vještak mjernik – geodet T. Ć. sačinio skicu lica mjesta koja je dostavljena strankama.

23. Nakon toga tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. su postavili konačan tužbeni zahtjev u skladu sa skicom vještaka na način da su zatražili da se utvrdi da su stekli pravo suvlasništva za 1/8 dijela zajedno, odnosno 1/32 dijela svaki realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2538/1 k.o. …, zk. ul. 160 (zk. tijelo IX), u naravi vinograd površine 3864 m[2] , označeno žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-A, sve prikazano na skici sudskog očevida od 13. srpnja 2017. izrađenoj po vještaku geodetske struke T. Ć., koja skica sudskog očevida je sastavni dio presude, a koja nekretnina ima ukupno 4109 m[2] , pa da su tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. ovlašteni nakon pravomoćnosti presude i provedenog postupka parcelacije zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi, u prednje označenim suvlasničkim dijelovima, na novoformiranoj čestici zemljišta, na svoje ime i u svoju vlasnost. 24. Presudom poslovni broj P-282/2017, kako je to navedeno, prvostupanjski sud je u toč. II. izreke odbio navedeni tužbeni zahtjev, osim u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da su tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. stekli pravo suvlasništva za 1/8 dijela zajedno, a u toč. I. izreke naveo da prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da se utvrdi da su isti stekli pravo suvlasništva za 1/8 dijela zajedno na čest. zem. 2538/1 k.o. …, zk. ul. 160 (zk. tijelo IX), u naravi vinograd površine 3864 m[2] .

25. S obzirom da protiv prvostupanjske presude poslovni broj P-282/2017 u dijelu pod toč. II. izreke nije podnesena žalba te s obzirom da drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, proizlazi da je u ovoj fazi postupka predmet spora zahtjev za utvrđenjem da su tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. I 4) I. K. stekli pravo suvlasništva za 1/8 dijela zajedno na čest. zem. 2538/1 površine 3864 m[2] k.o. ...

26. S pravom tuženica N. K. u žalbi ukazuje da prema podacima iz zk. ul. 160 k.o. … kao i katastarskim podacima čest. zem. 2538/1 ima površinu 4109 m[2] , a ne 3864 m kako je to navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude.

27. Dakle, prvostupanjski je sud u toč. I. izreke odlučio o zahtjevu koji se odnosi na površinu čest. zem. 2538/1 koja je manja od površine prema pravno mjerodavnim podacima. Prema tome, ne radi se o razlici između zemljišnoknjižnih i katastarskih podataka o površini nekretnine koja može biti predmet prava (su)vlasništva, već se radi o oznaci manje površine od one koju zemljišna čestica prema mjerodavnim podacima ima.

28. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da tužitelji pod 1) I. K., 2)

I. I., 3) N. K. i 4) I. K. tužbeni zahtjev zasnivaju na činjeničnoj osnovi da su na temelju zakona suvlasnici fizički određenog (realnog) dijela čest. zem. 2538/1 k.o. …koji ima površinu od 3864 m[2] .

29. Sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine”, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak, dalje ZV), predmet (su)vlasničke zaštite u postupku kao što je predmetni može biti nekretnina u smislu odredbe čl. 2. st. 3. ZV, dakle zemljišna čestica u ukupnoj površini evidentiranoj u zemljišnim knjigama odnosno katastru, tj. cijela nekretnina, ili točno određeni fizički (realni) dio nekretnine koji predstavlja pojedinačno određenu stvar, species, u smislu odredbe čl. 5. st. 1. istog Zakona (tako i Vrhovni sud u odluci Rev- x-1075/2012).

30. Prema tome, tužbeni zahtjev naveden u toč. I. izreke trebao je ispravno glasiti u odnosu na parcelacijom valjano formiranu katastarsku česticu površine 3864 m[2] ili u odnosu na precizno grafički individualiziran faktični dio, prema skici lica mjesta, koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Stoga, tužbeni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud odlučio pod toč. I. izreke presude nije bilo moguće prihvatiti pa sve i da su tužbom obuhvaćeni i ostali zemljišnoknjižnih suvlasnici, a ne samo tuženica N. K. kao jedna od uknjiženih zemljišnoknjižnih suvlasnika.

31. Dakle, ne upuštajući se u žalbene navode tuženice N. K. da

M. M. nije prodala svoj suvlasnički dio B. I., da M. M., njezina

braća Š. i A. I. kao i sestra F. nisu razvrgli njihovu suvlasničku

zajednicu nekretnina, da M. I. nije jedini nasljednik svoga oca B. I. odnosno majke B. I. te da na strani prednika tužitelja odnosno tužitelja nisu bili ispunjeni uvjeti za stjecanje suvlasničkog dijela M. M. odnosno tuženice

N. K. od 1/8 dijela temeljem dosjelosti, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da se tužbenom zahtjevu sadržaja navedenog u toč. I. izreke prvostupanjske presude ne može pružiti pravna zaštita.

32. Pri tome se ističe da tuženica N. K. žalbom nije pobijala prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I izreke zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, na koju povredu ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, te da protiv iste presude tužitelji pod 1) I. K., 2) I. I., 3) N. K. i 4) I. K. nisu izjavili žalbu pa se u konkretnom slučaju smatra da su u cijelosti postavili tužbeni zahtjev sadržaja navedenog u toč. I. izreke navedene presude.

33. Kako je dakle, tužbeni zahtjev iz toč. I izreke presude trebao, s obzirom da nije izvršena parcelacija čest. zem. 2538/1 površine 4109 m[2] ispravno glasiti na utvrđenje prava suvlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine, a tako ne glasi, dok je ispravno postavljeni tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen (toč. II. izreke prvostupanjske presude), to je valjalo na temelju odredbe čl. 373.a ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

34. S obzirom da je prvostupanjska presuda u navedenom dijelu preinačena, trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

35. Tuženici N. K., koja je u cijelosti uspjela u sporu, valjalo je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015. - dalje Tarifa) i utvrđenoj vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn obistiniti trošak za sastav podneska od 4. srpnja 2013. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 6. veljače 2018., 9. travnja 2018. i 24. rujna 2018. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te na očevidu od 13. srpnja 2017. (Tbr. 9. to. 7. Tarife), za svaku radnju po 75 bodova, za ročište od 8. studenoga 2018. na kojem je objavljena presuda u visini od 37,5 bodova (Tbr. 9. toč. 3.), za sastav žalbe od 8. kolovoza 2013. u visini od 93,75 bodova (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), dakle 506,25 bodova, a što uz vrijednost boda od 10,00 kn i pripadajući PDV iznosi 6.328,12 kn. Tuženici N. K. je priznati i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 300,00 kn te pristojbe na žalbu od 8. kolovoza 2013. u iznosu od 800,00 kn, tako da parnični troškovi tuženice N.

K. ukupno iznose 7.428,12 kn.

36. Tuženici N. K. nije obistinjen trošak sastava podneska od 6.

veljače 2018. jer je podnesak predan na ročištu održanom istog dana na kojem se tuženica N. K. pozvala na sve dotadašnje navode, dakle i navode iz predanog podneska, pa nije opravdano priznati istoj dvostruku naknadu, za zastupanje na ročištu i za sastav podneska kojeg je predala na tom ročištu, jer je isti procesni učinak mogao biti postignut i usmenim izlaganjem navoda iz podneska.

37. S obzirom da je tuženica N. K. u cijelosti uspjela sa žalbom od

26. studenoga 2018., istoj je obistinjen i trošak sastava žalbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) što s PDV-om ukupno iznosi 1.153,13 kn. Dakle, trošak žalbenog postupka tuženice N. K. (koja je zatražila samo trošak sastava žalbe) iznosi 1.153,13 kn.

38. Slijedom iznesenog valjalo je uvažiti žalbe tuženice N. K.,

preinačiti pobijano rješenje od 8. studenoga 2018. i odlučiti kao pod toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 380. toč. 3. ZPP).

39. Također je trebalo o troškovima žalbe odlučiti kao pod toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

40. O žalbi protiv rješenja od 6. prosinca 2018.

41. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda od 26. studenoga 2018. naloženo tuženici N. K. platiti sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu od 800,00 kn. Protiv tog rješenja tuženica N. K. je izjavila prigovor ističući da je pristojba previsoko odmjerena.

42. Pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ocijenio prigovor tuženice N. K. neosnovanim budući da je pristojba na žalbu utvrđena sukladno Tbr. 3. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 26/03. - pročišćeni tekst, 125/2011., 112/2012., 157/2013., 110/2015. i 118/2018.), prema kojoj odredbi za žalbu protiv presude plaća se iznos pristojbe iz st. 1. Tar. br. 1. povećan za 100%. Dakle, pristojba na žalbu, s obzorom na vrijednost predmeta ovog spora od 10.000,00 kn iznosi 800,00 kn kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

43. Međutim, prvostupanjski sud je u izreci pobijanog rješenja odbacio prigovor tuženice N. K. umjesto odbio kao neosnovan. No kako je odbacivanje prigovora procesno povoljnije rješenje za tuženicu N. K., to pobijano rješenje nije doneseno na njezinu štetu pa je iz iznesenih razloga riješeno kao pod toč. III izreke ovog drugostupanjskog rješenja primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

44. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke, ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 15. travnja 2021.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v. r.