1              Poslovni broj: Kž-191/2023-11

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud,  u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar  kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženice N. P., zbog kaznenog djela iz čl. 212. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i optuženice N. P., protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-327/19-53 od 23. prosinca 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe optuženice N. P. i državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku, po sucu pojedincu, proglasio je krivom opt. N. P. zbog kaznenog djela protupravne gradnje iz čl. 212. Kaznenog zakona (KZ/11.) i  osudio ju na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda, kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je optuženica osuđena neće izvršiti ako u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, uz posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. da u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da izvrši gradnju objekta iz izreke presude sukladno smjernicama Uprave za zaštitu kulturne baštine, konzervatorskog odjela u D., jer će u protivnom, sukladno odredbi čl. 58. st. 5. KZ/11., sud opozvati uvjetnu osudu.

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.– dalje ZKP), optuženica je dužna platiti sudski paušal u iznosu od 90,00 eura/678,06 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Istom presudom na temelju čl. 453. toč. 2. ZKP-a optuženica je oslobođena optužbe za kaznena djela protupravne gradnje iz čl. 212. KZ/11. i oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra iz čl. 319. st. 1. KZ/11.

2. Protiv te presude žalbu je podnio Općinski državni odvjetnik u Dubrovniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv osuđujućeg dijela presude žalbe su podnijele optuženica osobno i po braniteljici S. M., odvjetnici iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi i posebnoj obvezi, sa prijedlogom da se presuda u tom dijelu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a kako su podnesene žalbe sadržajno istovjetne, tretirat će se kao jedna žalba.

4. Općinski državni odvjetnik u Dubrovniku podnio je odgovore na žalbe optuženice osobno i po braniteljici, smatrajući ih djelomično osnovanima i predlažući da se prihvati žalba državnog odvjetnika i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok je optuženica po braniteljici podnijela odgovor na žalbu državnog odvjetnika, smatrajući je djelomično osnovanom i predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

6. Budući je braniteljica optuženice S. M., odvjetnica iz D., u podnesenoj žalbi zahtijevala da ju se, zajedno s optuženicom, izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća (čl. 475. st. 1. ZKP-a), sjednica je održana u odsutnosti uredno izvješćenog zamjenika ŽDO u Bjelovaru, kao i uredno izvješćene braniteljice optuženice, dok se dostava obavijesti za optuženicu vratila sa naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, time da je braniteljica optuženice S. M., odvjetnica iz D., dopisom od 27. veljače 2024. izvijestila sud da su optuženica i ona uredno obavještene o sjednici drugostupanjskog vijeća, na koju neće pristupiti, tako da su ispunjeni zakonski uvjeti za održavanje sjednice (čl. 475. st. 3. ZKP-a).

7. Žalba su osnovane.

8. Ispravno se u podnesenim žalbama ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, ističući da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je optuženica u istoj presudi proglašena krivom za kazneno djelo protupravne gradnje iz čl. 212. KZ/11., počinjeno na način da je bez ishođenja pravomoćne građevinske dozvole na stambenoj zgradi izvršila određene građevinske preinake modalitetom izvođenja radova na području od posebnog interesa za državu – zaštićenom obalnom području mora, dok je na temelju čl. 453. toč. 2. ZKP-a oslobođena optužbe za isto kazneno djelo iz čl. 212. KZ/11. s istim činjeničnim supstratom – da je iste građevinske preinake izvršila modalitetom gradnje na kulturnom dobru, i da bi počinila kazneno djelo oštećenja i nedozvoljenog izvoza kulturnog dobra iz čl. 319. st. 1. KZ/11., iako se optužnicom ODO u Dubrovniku optuženica tereti za jedno kazneno djelo iz čl. 212. KZ/11. sa dva modaliteta protupravne gradnje na području koje je odlukom nadležnog tijela proglašeno područjem od posebnog interesa za državu i koje je proglašeno kulturnim dobrom i za kazneno djelo iz čl. 319. st. 1. KZ/11., počinjeno na način da je oštetila kulturno dobro.

9. Osnovani su  i žalbeni navodi da je sud u osuđujućem dijelu presude izostavio opis namjere kako je naveden u optužnici, jer je iz činjeničnog opisa djela ispustio riječi „jer je vršila rekonstrukciju zgrade znajući da je dužna prije početka tih građevinskih radova ishoditi odobrenje Konzervatorskog odjela u D. i pravomoćnu građevinsku dozvolu“, što je bitno obilježje terećenog kaznenog djela. Osim toga, ispravno se u žalbi optuženice ukazuje na nerazumljivost izrečene posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. – da popravi štetu počinjenu predmetnim kaznenim djelom na način da izvrši gradnju objekta iz izreke presude sukladno smjernicama Uprave za zaštitu kulturne baštine, konzervatorskog odjela u D., obzirom da u spisu nema podataka o specifikaciji tih smjernica, niti su one izvedene kao dokaz u postupku pa je tako naložena posebna obveza u tolikoj mjeri neodređena da se ne može izvršiti. Na opisani način prvostupanjski sud je ponovno počinio bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a,  jer se posebna obveza odnosi na kazneno djelo iz čl. 212. KZ/11., počinjeno modalitetom nepropisne gradnje na području koje je odlukom nadležnog tijela proglašeno kulturnim dobrom, za koje djelo je optuženica oslobođena optužbe.

10. Sukladno odredbi čl. 487. st. 4. ZKP-a, budući su obje žalbe podnesene i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud ukazuje na ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako je optuženica bila svjesna da se objekt nalazi na području od posebnog interesa za državu, odnosno zaštićenom obalnom području mora,  jer se predmetna građevina, i prema iskazu optuženice, nalazi u neposrednoj blizini mora. Stoga je logično i životno da se za rekonstrukciju takve građevine treba ishoditi građevinska dozvola, što je optuženici bilo dobro poznato, a ako nije, trebala je kao investitor taj podatak osobno provjeriti, a ne se osloniti na suspektne i neargumentirane tvrdnje arhitekta B. F. da za takve radove ne treba građevinska dozvola, jer se, po njemu ne radi o kulturnom dobru, iako taj podatak ni na koji način nije provjerio.

11. S tim u vezi, pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako optuženica nije znala da je predmetna nekretnina pod konzervatorskom zaštitom kao kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske u sklopu zaštite kulturno-povijesne cjeline L., jer to u inkriminirano vrijeme nije bilo upisano u zk. izvadak. Takav formalan propust nadležnih službi, koji je ispravljen tek 2020. godine, kada je ta činjenica upisana u zk. izvadak, ne može optuženicu ekskulpirati od kaznene odgovornosti, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o povijesnoj cjelini L. te je optuženica, kao investitor, svakako trebala provjeriti kulturni status građevine na kojoj vrši rekonstrukciju, kako prilikom traženja građevinske dozvole, tako i uvidom u Registar kulturnih dobara RH, a i osobno u Konzervatorskom odjelu u D.. Sud je pri tome propustio analizirati i cijeniti iskaz svjedokinje S. R., koja je decidirano navela da je još 20. ožujka 2014. Konzervatorski odjel u D. donio rješenje o privremenoj obustavi građevinskih radova na rekonstrukciji predmetnog objekta, koja se vrši bez suglasnosti Konzervatorskog odjela za izvođenje radova, jer je stambena građevina zaštićena kao kulturno dobro Rješenjem o registraciji kulturno-povijesne cjeline L. pod brojem .... Nedvojbeno je, dakle, da je optuženica već tada znala da se radi o  objektu koji je kulturno dobro pod zaštitom, ali je navedeno drsko i bezočno ignorirala i nastavila radove, što je utvrđeno očevidom od 19. veljače 2015., kao i ponovnim očevidom od 20. listopada 2016., kojim je utvrđeno da su radovi nastavljeni u još većem opsegu, unatoč donesenim rješenjima o privremenoj obustavi bespravno vršenih građevinskih radova. Navedeno ukazuje na nedvojben zaključak da je optuženici od početka izvođenja radova bilo poznato da se radi o kulturnom dobru pod zaštitom, ali je, unatoč zabrani, nastavila s izvođenjem radova, ignorirajući upute Konzervatorskog odjela u D., sve dok nije izvršila sve planirane radove, a tek je onda zatražila da joj se dopusti zadržavanje u prostoru takvog objekta, što joj nije bilo dozvoljeno, iz kog razloga objekt nije legaliziran, a izvršenim radovima došlo je do oštećenja kulturnog dobra unutar povijesne cjeline pod zaštitom, kako to proizlazi iz objektivnog i nepristranog iskaza svjedokinje R., djelatnice Konzervatorskog odjela u D..

12. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbe državnog odvjetnika i optuženice N. P. te pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem. Sud će u ponovnom postupku otkloniti uočene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je ukazano ovom odlukom, nakon čega će raspraviti sve pravno odlučne činjenice,  imajući u vidu primjedbe  i stajališta iznesena u obrazloženju ovoga rješenja te će donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP-a.

13. Iz izloženih razloga, na temelju čl. 483. i čl. 484. st. 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Bjelovar, 28. veljače 2024.