Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-219/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Verice Franić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, OIB: ..., protiv tuženika M. O. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku iz N. G., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 144/20 od 15. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2021.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-144/20 od 15. siječnja 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice, te je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 133.137,24 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. svibnja 2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2021. pa do isplate.
2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na činjenici da je nakon izvršenog plaćanja tuženiku revizijskim rješenjem presuda po kojoj je izvršeno plaćanje ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a pravna osnova zahtjeva je članak 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).
6. Dakle, svoj zahtjev tužitelj temelji na obveznom odnosu stjecanja bez osnove.
7. Prema odredbi članka 1111. stavak 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).
8. Odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
9. Odredbom članka 1117. stavak 2. ZOO propisano je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.
10. U konkretnom slučaju tuženik je zahtjevu tužiteljice suprotstavio svoje pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – „Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija), te se pozvao na pravna stajališta izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u pogledu Konvencijskih načela mirnog uživanja prava vlasništva, pravičnog suđenja i pravne sigurnosti.
11. Navedeni prigovor tuženika prvostupanjski sud je otklonio, a bez da je u tom smislu utvrdio odlučne činjenice, pa su s tim u vezi u pobijanoj presudi izostali valjani i jasni razlozi.
12. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja trebalo je ispitati predstavlja li vraćanje onoga što je već isplaćeno miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva u smislu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
13. Iz odluka Europskog suda za ljudska prava, a vezano u uz institut povrata stečenog bez osnove kojem se suprotstavlja pravo na mirno uživanje vlasništva, za zaključiti je da je sud dužan razmotriti pravnu prirodu onoga što se potražuje po pravilima stečenog bez osnove, zatim, je li predmetno potraživanje zaista već stečeno na način da je postalo nečije vlasništvo, tko potražuje povrat odnosno pod kojim (životnim) okolnostima i u odnosu na koga, i je li u odnosu na osobu koja je stekla nastalo i legitimno očekivanje da je to njeno vlasništvo.
14. Međutim, sud prvog stupnja navedene okolnosti propustio je sagledati u ovom predmetu, pa se prvostupanjska presuda u tom dijelu ne može ispitati, čime je ostvaren istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
15. Inače, u odnosu na eventualnu povredu načela pravne sigurnosti u smislu članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda za ukazati je na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 94/2020-2 od 4. veljače 2020., a u kojoj se navodi da je kod pozivanja na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske, zahtjev br. 679/11, od 2. travnja 2015. potrebno voditi računa kako se radi o izraženom pravnom shvaćanju u odnosu na činjeničnu situaciju koja proističe iz postupovnopravne situacije nastale podnošenjem izvanrednog pravnog lijeka - zahtjeva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe članka 401. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01).
16. S obzirom na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.
17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu procesnu povredu, nakon čega će o meritumu spora odlučiti imajući u vidu mjerodavne odredbe, a time i o troškovima ovog postupka.
U Splitu 15. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Verica Franić, v. r.
