Poslovni broj: 9 P-687/23-7.

     

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

 

              Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja M.K., OIB , iz N.,  zastupanog po punomoćniku D.K. odvjetniku iz I., protiv tuženika A. B. d.d. sa sjedištem u Z., OIB , zastupan po punomoćniku H. M. odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 18. siječnja 2024., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 28. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I.              Nalaže se tuženiku A.B. d.d.,  OIB:  da tužitelju M. K., OIB: , iz N., po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF isplati iznos od 8.539,51 EUR (64.340,95 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

 

Na iznos od 228,27 kn od 30.04. 2009. do isplate

Na iznos od 364,16 kn od 31.05. 2009. do isplate

Na iznos od 333,32 kn od 30.06. 2009. do isplate

Na iznos od 319,73 kn od 31.07. 2009. do isplate

Na iznos od 310,93 kn od 31.08. 2009. do isplate

Na iznos od 325,46 kn od 30.09. 2009. do isplate

Na iznos od 307,58 kn od 31.10. 2009. do isplate

Na iznos od 334,59 kn od 30.11. 2009. do isplate

Na iznos od 836,23 kn od 31.01. 2010. do isplate

Na iznos od 3.782,88 kn od 30.04. 2010. do isplate

Na iznos od 254,05 kn od 31.08. 2010. do isplate

Na iznos od 1.362,20 kn od 31.10. 2010. do isplate

Na iznos od 2.632,69 kn od 31.01. 2011. do isplate

Na iznos od 847,06 kn od 28.02. 2011. do isplate

Na iznos od 2.690,10 kn od 31.05. 2011. do isplate

Na iznos od 3.874,71 kn od 31.08. 2011. do isplate

Na iznos od 1.066,55 kn od 30.09. 2011. do isplate

Na iznos od 6.562,01 kn od 31.12. 2011. do isplate

Na iznos od 1.099,07 kn od 31.01. 2012. do isplate

Na iznos od 982,84 kn od 31.05. 2012. do isplate

Na iznos od 1.113,07 kn od 30.06. 2012. do isplate

Na iznos od 1.089,62 kn od 31.07. 2012. do isplate

Na iznos od 1.075,20 kn od 31.08. 2012. do isplate

Na iznos od 1.023,30 kn od 30.09. 2012. do isplate

Na iznos od 1.072,57 kn od 31.10. 2012. do isplate

Na iznos od 1.097,60 kn od 30.11. 2012. do isplate

Na iznos od 1.077,58 kn od 31.12. 2012. do isplate

Na iznos od 1.055,30 kn od 31.01. 2013. do isplate

Na iznos od 1.049,20 kn od 28.02. 2013. do isplate

Na iznos od 1.047,59 kn od 31.03. 2013. do isplate

Na iznos od 1.098,36 kn od 30.04. 2013. do isplate

Na iznos od 983,36 kn od 31.05. 2013. do isplate

Na iznos od 994,60 kn od 30.06. 2013. do isplate

Na iznos od 1.002,59 kn od 31.07. 2013. do isplate

Na iznos od 1.009,18 kn od 31.08. 2013. do isplate

Na iznos od 1.031,62 kn od 30.09. 2013. do isplate

Na iznos od 1.051,34 kn od 31.10. 2013. do isplate

Na iznos od 1.054,59 kn od 30.11. 2013. do isplate

Na iznos od 1.096,66 kn od 31.12. 2013. do isplate

Na iznos od 1.060,61 kn od 31.01. 2014. do isplate

Na iznos od 1.112,36 kn od 28.02. 2014. do isplate

Na iznos od 1.136,57 kn od 31.03. 2014. do isplate

Na iznos od 1.103,19 kn od 30.04. 2014. do isplate

Na iznos od 2.167,65 kn od 30.06. 2014. do isplate

Na iznos od 1.110,62 kn od 31.07. 2014. do isplate

Na iznos od 1.126,92 kn od 31.08. 2014. do isplate

Na iznos od 2.291,93 kn od 31.10. 2014. do isplate

Na iznos od 4.693,34 kn od 30.11. 2014. do isplate

 

u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, do 31. srpnja 2015. g., a od 1. kolovoza 2015.g., pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u roku od 15 dana.

 

II.                             Nalaže se tuženiku A.B. d.d., OIB da tužitelju M.K., OIB: , naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.800,85 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1.U ovoj pravnoj stvari ocjenjujući navode tužitelja iz tužbe te opširna očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, te dodatna pojašnjenja tužitelja na navode tuženika, valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sklopio ugovor sa tuženikom broj 146-295/2007 od 19.11.2007., kojim ugovorom je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 35.308,00 CHF.

 

              2.U postupku dokazivanja, a imajući u vidu prigovore tuženika tijekom postupka, a poglavito prigovor tuženika da je tužitelj utužio pogrešnom premisom, sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatne liste, te odredio vještačenje na prijepornu okolnost po vještaku Centar poslovnih analiza d.o.o. N. J., koja je i saslušana, a suglasno pravnom mišljenju Županijskog suda u Puli na ročištu za glavnu raspravu od 18. siječnja 2024. pozvan je tužitelj, te predloženi svjedok tuženika, djelatnica, no tuženik je odustao od predloženog dokaza saslušanja svjedoka.

 

3.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa.

 

              4.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova koji se nalaze u spisu, pa tako i npr. Gž-2614/19 od 23. veljače 2021. koji identični stav kao i ovaj sud zauzima Županijski sud u Rijeci.

 

              5.Tužitelj je predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev radi vraćanja stečenog bez osnove. O istome je već zauzeta sudska praksa kako slijedi.

 

6.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim  odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

 

7.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

 

8.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

 

9.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

 

10.U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 5.6.2019., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.

 

11.Odlučujući o zahtjevu tužiteljice, a to je da li postoji pretpata tužitelja, određeno je vještačenje po vještaku N.J., mag.oec.

 

12.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje N.J., mag. oec., proizlazi da prema Metodologiji i izračunu koji je detaljno prikazan u točkama c.5. do c.7. nalaza, te dopune nalaza i mišljenja proizlazi da razlika više plaćenog iznosa od strane tužitelja iznosi upravo utuženih 64.340,95 kn. Naime, za utvrđivanje razlike između anuiteta obračunatog po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjenima na kredit i izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama, da je koristila slijedeću metodologiju - kao početni tečaj uzet je tečaj za 1 CHF 4,460000 kn na dan 13.11.2007, te je vještak utvrdio da je tužitelj uplatio 255.053,71 kn, a s obzirom na prijepor tužitelj je trebao uplatiti 190.712,76 kn odnosno tužitelj je pravilno utužio tužbeni iznos razlike s obzirom na kamatnu stopu od 5,60 posto godišnje, na 84 mjeseca.

 

              13.Vještakova elaboracija razlike anuiteta navedena je u c.7 vještačkog nalaza odnosno Tablici 3.

 

              14.Kao što je već navedeno suglasno pravnom mišljenju Županijskog suda u Puli navedenom u ovoj pravnoj stvari, provedeni je i personalni dokaz saslušanje tužitelja, dok je kao što je već istaknuto tuženik odustao od saslušanja zaposlenika banke.

 

              15.Iskaz saslušanog tužitelja u bitnom je da tuženik prilikom sklapanja prijepornog ugovora uopće nije tužitelja obavijestio kao potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, već upravo suprutno tužitelj je plastično istaknuo da je kupovao automobil auto kuća mu je ponudila prijeporni kredit koji je on i realizirao, a nakon što se rata kredita ekstremno povećala sa nekadašnjim 2.400 kuna na 3.700 kuna kod tuženika su mu rekli da ne mogu ništa, odnosno jednostavno su slegnuli ramenima, kako je istaknuo tuženik.

 

              16.Dakle ovaj sud zaključuje slijedom utvrđenog da zaposlenik banke uopće nije obavijestio tužitelja potrošača o prijepornim parametrima, mogućnosti promjene kamatne stope ili prijepornim rizicima fluktuacije tačaja CHF a zbog kojih i tisuće stranaka upravo tuži banke u RH, a u svakim od tih utuženja je utvrđena ista okolnost, neobavješćivanja.

 

17.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u izreci presude, dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te je utuženi iznos u kunama u izreci prikazan i u eurima, te je stoga i prigovor preinake neosnovan, jer je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev suglasno nalazu i mišljenju vještaka.

 

18.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr 7, 8 , 9 , 33 I 37 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, 4 obrazložena podneska, 6 ročišta, svaka radnja 200,00 eur, sastav zahtjeva za dostavom dokumentacije 50,00 eur, pristup na dva ročišta za objavu presude svaka radnja 100,00 eur, predujam za vještačenje 165,91 eur, sudska pristojba na tužbu 53,09 eur, sudska pristojba na presudu 131,85 eur.

 

 

Čakovec, 28. veljače 2024.

 

 

 

                                            Sudac:

 

   Hrvoje Novak

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

 

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika