Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

P-1079/19

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja B. Š., OIB: …., iz K.

K., koja je zastupana po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tužene S. d.d., OIB: …Z., koja je zastupana po punomoćnicima odvjetnicima

odvjetničkog društva Ž. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate stjecanja bez osnove, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika N. Š. Š., odvjetnice u odvjetničkom društvu A. & A. u S. te proglašenja presude od 15. travnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 737237 od 13.07.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1., ugovoreno kako se kredit odobrava i stavlja na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti od 35.626,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, članak 8., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti 508,57 CHF, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 737237 od 13.07.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu 2.1. u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

III. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, isplati tužitelju ukupan iznos od 56.279,14 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama,

i to po stopi od 15% godišnje od 2. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

a koje zakonske zatezne kamate teku kako slijedi:

na iznos u kn

12,82

02.08.2007. isplate

23,32

02.09.2007. isplate

12,65

02.12.2007. isplate

14,93

02.01.2008. isplate

52,79

02.02.2008. isplate

87,87

02.03.2008. isplate

119,40

02.04.2008. isplate

50,80

02.05.2008. isplate

27,88

02.06.2008. isplate

58,87

02.07.2008. isplate

9,45

02.08.2008. isplate

16,76

02.09.2008. isplate

50,09

02.10.2008. isplate

247,01

02.11.2008. isplate

102,46

02.12.2008. isplate

336,87

02.01.2009. isplate

359,28

02.02.2009. isplate

370,58

02.03.2009. isplate

343,75

02.04.2009. isplate

339,86

02.05.2009. isplate

297,79

02.06.2009. isplate

260,79

02.07.2009. isplate

273,70

02.08.2009. isplate

301,16

02.09.2009. isplate

326,74

02.10.2009. isplate

311,24

02.11.2009. isplate

346,84

02.12.2009. isplate

380,55

02.01.2010. isplate

416,05

02.02.2010. isplate

406,73

02.03.2010. isplate

466,51

02.04.2010. isplate

451,11

02.05.2010. isplate

481,16

02.06.2010. isplate

650,44

02.07.2010. isplate

611,92

02.08.2010. isplate

756,44

02.09.2010. isplate

680,20

02.10.2010. isplate

622,87

02.11.2010. isplate

797,24

02.12.2010. isplate

905,03

02.01.2011. isplate 826,88

02.02.2011. isplate 838,33

02.03.2011. isplate 782,20

02.04.2011. isplate 799,53

02.05.2011. isplate 990,39

02.06.2011. isplate

1.017,20 02.07.2011. isplate

1.228,45 02.08.2011. isplate

1.151,76 02.09.2011. isplate

1.032,27 02.10.2011. isplate

1.029,15 02.11.2011. isplate

1.016,09 02.12.2011. isplate

1.059,48 02.01.2012. isplate

1.107,24 02.02.2012. isplate

1.108,67 02.03.2012. isplate

1.078,65 02.04.2012. isplate

1.090,84 02.05.2012. isplate

1.108,75 02.06.2012. isplate

1.089,44 02.07.2012. isplate

1.091,10 02.08.2012. isplate

1.073,29 02.09.2012. isplate

1.040,34 02.10.2012. isplate

1.080,51 02.11.2012. isplate

1.095,11 02.12.2012. isplate

1.089,27 02.01.2013. isplate

1.030,60 02.02.2013. isplate

1.071,27 02.03.2013. isplate

1.080,58 02.04.2013. isplate

1.062,31 02.05.2013. isplate

1.008,24 02.06.2013. isplate

974,66

02.07.2013. isplate

1.004,42 02.08.2013. isplate

1.024,94 02.09.2013. isplate

1.077,30 02.10.2013. isplate

1.048,47 02.11.2013. isplate

1.061,37 02.12.2013. isplate

1.071,93 02.01.2014. isplate

1.092,06 02.02.2014. isplate

1.113,16 02.03.2014. isplate

1.102,33 02.04.2014. isplate

1.081,27 02.05.2014. isplate

1.071,76 02.06.2014. isplate

1.095,58 02.07.2014. isplate

IV. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.833,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. ožujka 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik odnosno pravni prednik tuženika sklopili ugovor o kreditu na iznos od 35.626,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Navedenim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom kreditora. Tijekom postupka tuženik da je jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu. Navedene odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF da su nepoštene, a time i ništetne. Tužitelj se pozvao na odluke o zaštiti kolektivnih interesa Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog sud RH Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po osnovi razlike kamata zbog jednostrane promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF.

Podneskom od 18. siječnja 2021. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te isplatu ukupnog iznosa od 56.279,14 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate na način kako je specificirano u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Nadalje, osporio je tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o nepoštenim ugovornim odredbama. Istakao je prigovor zastare, te je osporio i visinu tužbenog zahtjeva. Ujedno je istakao da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem obračuna kamata, izračuna preplaćenog iznosa, preslika osobne iskaznice tužiteljice, potvrde o otplati kredita, ugovora o kreditu br. 737237 od 13.07.2007., otplatne tablice, prometne kartice, otplatnog plana – početnog i stvarnog, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije M. T. od 4. studenog 2020. i očitovanja vještakinje T. na iskazane primjedbe od 4. ožujka 2021.

4. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

5. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

6. Čitanjem čl. 11.3. Ugovora o kreditu br. 737237 od 13.07.2007., razvidno je da su stranke ugovorile nadležnost suda u sjedištu kreditora. Sjedište tuženika je u

Z., što proizlazi iz priloženog izvatka iz sudskog registra.

U konkretnom slučaju radilo se o tipskom ugovoru u pogledu kojeg je tužitelj nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja. Stoga je ugovaranje nadležnosti suda u mjestu sjedišta kreditora ništetna ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo, suprotna je s načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača-tužitelja (čl. 81., 82. alineja 19., 83. i 87. ZZP/03; kao i čl. 49. i 50. alineja 19. te čl. 51. i 55. ZZP/14). Ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojemu nije prebivalište potrošača, na što tužitelj nije mogao utjecati, tužitelju je otežala pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom slijedom čega je evidentno postojanje neravnoteže u stranačkim pravima i obvezama. Naime, prebivalište tužitelja je u K. K.,

dok je sjedište kreditora u Z., iako je sam kredit sklopljen u poslovnici tuženika

u S..

Sud Europske unije u predmetu O. (spojeni predmeti C-240/98 do C-

244/98) i P. L. (C-137/08) utvrdio je da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je apsolutno ništetna ex tunc. U odluci Sud Europske unije C-243/08, P. G. Z. c/a protiv E. S. G., od 4.6.2009. navodi kako sud

ne smije primijeniti ovakvu nepoštenu ugovornu odredbu, odnosno navodi kako je upravo odredba o ugovaranju nadležnosti u tipskim ugovorima, a daleko od mjesta prebivanja potrošača, nepoštena ugovorna odredba.

Ovu ustaljenu praksu Suda Europske unije kod potrošačkih ugovora preuzeli su i naši sudovi u nizu odluka (npr. Županijski sud u Splitu Gž-393/18 od 4. svibnja 2018., Županijski sud u Splitu, poslovni broj Gž-1621/2016-1 od 25. travnja 2016., Županijski sud u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-393/2018-2 od 4. svibnja 2018., Županijski sud u Zagrebu, poslovni broj Gž 1354/2019-2 od 19. ožujka 2019., Županijski sud u Rijeci Gž-2066/2017-2 od 15 studenog 2018., Županijski sud u Rijeci, poslovni broj Gž 2054/2018-2 od 3. prosinca 2018., Županijski sud u Slavonskom brodu, poslovni broj Gž 136/2019-2 od 28. siječnja 2019.).

Mjesna nadležnost Općinskog suda u Splitu za suđenje u ovom postupku proizlazi iz odredbe čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ-a od 5. travnja 1993. koja propisuje da će se u potrošačkim ugovorima smatrati kao nepoštena ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navedena

Direktiva implementirana je u zakonodavstvo RH, između ostalog, i u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03; dalje ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14 i 110/15; dalje: ZZP/14).

S obzirom da je predmetna ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu kreditora ništetna zbog nepoštenosti ex tunc, a da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u poslovnici tuženika u S., za istaknuti je i odredbu čl. 59. ZPP-a

koja propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

7. Čitanjem ugovora o kreditu br. 737237 od 13.07.2007., otplatnog plana – početnog i stvarnog, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije M. T. od 4. studenog 2020. i očitovanja vještakinje T. na iskazane primjedbe od 4. ožujka 2021., sud je utvrdio:

- da je V. d.d. pravni prednik tuženika S. d.d., što je razvidno iz sudskog registra dostupnog na službenoj Internet stranici Ministarstva pravosuđa RH,

- da su tužitelj i pravni prednik tuženika 13. srpnja 2007. sklopili ugovor o kreditu br. 737237 na iznos od 35.626,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, što proizlazi iz priloženog ugovora (čl. 1. i 8. ugovora),

- da je u čl. 2. tog ugovora ugovorena kamatna stopa u visini od 5,30% godišnje, promjenjivo u skladu s odlukom kreditora,

- da je predmetni kredit trebalo otplatiti u 84 anuiteta te da je svaki anuitet dospio prvog u mjesecu, kao i da je prvi anuitet dospio 1. kolovoza 2007., a zadnji 1. srpnja 2014. (čl. 8. ugovora),

- da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti u srpnju 2014., što proizlazi iz priloženog stvarnog otplatnog plana i provedenog vještačenja,

- da se tijekom trajanja kredita kamatna stopa više puta mijenjana tako da je u periodu od 1. kolovoza 2007. do 1. prosinca 2008. bila 5,30%, od 1. prosinca 2008. do 1. rujna 2009. bila je 6,50%, od 1. rujna 2009. do 1. srpnja 2014. bila je 7,20%,

- da je zbog opisane jednostrane i netransparentne promjene ugovorne kamatne stope i valutne klauzule posljedično mijenjan svaki iznos anuiteta te da konačna ukupna razlika novčane tražbine na ime stjecanja bez osnove, odnosno restitucije u ovom predmetu iznosi upravo 56.279,14 kn,

- da je u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi i rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. pravomoćno utvrđeno da je S. d.d., prije

V. d.d., (tužena iz ovog postupka je u tom postupku bila tužena pod 8.):

- povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka,

- da je kamatne stope tužena koja je u tom postupku bila tuženik pod 8. mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je individualnu tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 12. ožujka 2019.,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 4. travnja 2012., a da je navedena presuda o ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u pogledu tužene S. d.d. postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

8. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti jesu li odredbe čl. 1., 2., 4. i 8. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora i valutna klauzula u CHF, ništetne ili ne.

Međutim, s obzirom na istaknuti prigovor zastare najprije je potrebno odlučiti o osnovanosti tog prigovora. Naime, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor osnovanost kojeg ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.

9. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu za isplatom preplaćenog po osnovu ništetnih odredbi.

Zahtjev za utvrđenjem ništenosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti.

Zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa po osnovu ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO/06 u svezi s čl. 1111. ZOO-a).

Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kada počinje teći opći zastarni rok od pet godina.

Predmetni iznosi preplaćivani su redovito svaki mjesec od kolovoza 2007. do isplate kredita (srpanj 2014.).

Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u odluci Rev 2245/17- 2 od 20. ožujka 2018. (odluka dostupna na službenoj internet stranici Vrhovnog suda RH www.vsrh.hr) dao je odgovor na postavljeno revizijsko pitanje može li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavljati radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare glede svake individualne tražbine vezane uz razliku između prvotno ugovorene kamate i kamate koja se kasnije mijenjala jednostranom odlukom tuženika.

Prema stajalištu VSRH-a, izraženom u navedenoj odluci, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

Datum podnošenja kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' bio je 4. travnja 2012., a što je razvidno iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.

srpnja 2013. koja je dostupna na službenoj Internet stranici Trgovačkog suda u Zagrebu. Računajući od tog dana pa unatrag pet godina (opći rok zastare – čl. 225. ZOO) dolazimo do zaključka da rokom zastare nije obuhvaćen zahtjev za isplatu potraživanja koja su dospjela od 4. travnja 2007. pa nadalje, s obzirom na to da je danom podnošenja kolektivne tužbe prekinut rok zastare.

U konkretnom slučaju nema zastare, jer su preplaćeni iznosi dospjeli u periodu od kolovoza 2007. do isplate kredita (srpanj 2014.).

Odredbom čl. 392. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 u povodu kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Stoga zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama u odnosu na tuženu S. d.d. za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kaamtnoj stopi nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., dakle 14. lipnja 2023.

U konkretnom slučaju predmetna individualna tužba podnesena je 12. ožujka 2019., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, početak kojeg je potrebno računati od 14. lipnja 2018.

U odnosu na pravno shvaćanje građanskog odjel Vrhovnog suda RH br. Su- IV-47/2020-2 Zagreb, 30. siječnja 2020. koje glasi: „ 1. "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.", za navesti je slijedeće.

Navedeno shvaćanje je opće shvaćanje u odnosu na restitucijski zahtjev kod ništetnosti. Međutim, pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. je shvaćanje koje se odnosi na tzv. predmet ''Franak''. Stoga je takvo shvaćanje u odnosu na shvaćanje građanskog odjela specijalno shvaćanje koje se odnosi na ovaj slučaj. Da je tomu tako proizlazi i iz činjenice da se zastarni rokovi za podnošenje tužbi u slučajevima ''Franak'' računaju prema pravomoćnom okončaju tzv. predmeta ''Franak''. Tako je zastarni rok za podnošenje pojedinačnih tužbi za „valutnu klauzulu“ 14. lipnja 2023. (protek 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), a za „kamatnu stopu“ 13. lipnja 2019. i to u odnosu na banke tužene pod 1.-7. (protek 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014.). Zastarni rok za „kamatnu stopu“ u odnosu na Sberbank d.d. je 14. lipnja 2023. (protek 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.).

S obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača utvrđena povreda interesa potrošača zbog ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valuti te da se pojedinačne tužbe podnose na temelju rezultata postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, onda je i zastaru za restituciju potrebno računati od pravomoćnog utvrđenja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti. Naime, u ovom postupku samo se utvrđuje da konkretni slučaj potpada pod tzv. predmet ''Franak''.

Za istaknuti je i to da je nelogično da se zastara za podnošenje tužbe u ovom predmetu računa prema tzv. predmetu "Franak“, a da se zastara samog tuženog zahtjeva za isplatu ne računa prema tzv. predmetu "Franak“.

Ako bi se prihvatilo stajalište da petogodišnji zastarni rok treba računati od donošenja ove odluke o ništetnosti ugovornih odredbi, to bi značilo da se individualni restitucijski zahtjevi u tzv. slučaju "Franak“ mogu podnositi neograničeno, bez ikakvih rokova.

Stoga ovaj sud smatra da se zastara treba računati od pravomoćnog utvrđenja ništetnosti u kolektivnom sporu - tzv. predmetu "Franak" (13. lipnja 2014. –kamatna stopa za banke 1.-7. i 14. lipnja 2018. valutna klauzula te kamatna stopa za S. d.d.), a na temelju kojeg predmeta tj. utvrđenja u tom predmetu se podnose pojedini restitucijski zahtjevi, sve sukladno pojmu o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti, a koji pojam se objašnjava u nastavku.

10. Za istaknuti je i to da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za naknadom štete za koju je zastara podnošenja zahtjeva tri godine, za navesti je da su takvi navodi neargumentirani, paušalni i usmjereni na odugovlačenje postupka.

Naime, zahtjev za povratom plaćenog po osnovu ništetnog ugovora ili ugovorne odredbe tipičan je slučaj stjecanja bez osnove s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala (Odredba čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala).

Za istaknuti je i osnovnu razliku između naknade štete i stjecanja bez osnove, a to je da činidba temeljem koje je došlo do promjene u imovini ne može biti štetna radnja. Naime, protupravnost je konstitutivni element građanskog delikta i pretpostavka odgovornosti za štetu, pa će njezina prisutnost u činjeničnom stanju redovito značiti da se radi o odnosu odgovornosti za štetu, a ne stjecanju bez osnove. Jer, dok je kod odgovornosti za štetu bitno utvrditi uništenje ili oštećenje imovine i tko je za to odgovoran, kod stjecanja bez osnove bitno je da je došlo do stjecanja neke imovinske koristi koja se ne može opravdati pravno priznatom osnovom, a krivnja i protupravnost su irelevantni.

11. U odnosu na pozivanje tužitelja na presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a time i na odluku VSRH Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. za navesti je slijedeće.

Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

U navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventum litis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi.

Nadalje, kad se u Zakonu govori o "naknadi štete", misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz "kolektivne presude" u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin "naknade štete" iz odredbe čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz "kolektivne" parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i "vezuje" druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

12. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude iz tzv. predmeta ''Franak''.

Za istaknuti je i to da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 2922/2018 od 20. veljače 2020. odbijena ustavna tužba podnesena protiv odluke VSRH Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Time je Ustavni sud RH prihvatio pravna shvaćanja VSRH o pitanju zastare u ovoj pravnoj stvari.

Slijedom navedenog istaknuti prigovor zastare neosnovan je u cijelosti.

13. Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je u pogledu kamate i valute u odnosu na tuženu S. d.d. potvrđena presudom Visokog trgovačkog sud Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Ta presuda potvrđena je presudom i rješenjem VSRH broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Ustavna tužba na tu odluku odbijena je odlukom Ustavnog suda RH U-III- 4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-4389/2019, U-III-4390/2019, U-III-4396/2019, U-III- 4516/2019, U-III-4532/2019 od 3. veljače 2021.

Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv osam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13), dalje ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013., utvrđeno je u odnosu na tuženika pod 8) S. d.d.:

- u pogledu jednostrano promjenjive kamatne stope, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.. tuženik pod 8) S. d.d. (tuženik iz ovog postupka) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama ZOO-a,

- u pogledu valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na tuženika pod 8) S. d.d. (tuženik iz ovog postupka) - utvrđeno je, u pogledu valutne klauzule, da je osmotuženik S. d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.

povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Navedeni pravni stav da je:

- odredba o valutnoj klauzuli uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara za donošenje valjane odluke, sve bez mogućnosti posebnog ugovaranja i pregovora, a što je za posljedicu imalo nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača (tužitelja), nepoštena, a time i ništetna te da

- su odredbe koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa zbog čega buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

potvrđen je u odlukama VSRH Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i Ustavnog suda RH U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-4389/2019, U-III-4390/2019, U-III- 4396/2019, U-III-4516/2019, U-III-4532/2019 od 3. veljače 2021.

U navedenoj odluci Ustavnog suda RH primijenjen je test transparentnosti i test znatnije neravnoteže na koje ukazuje presuda Suda Europske unije C-186/16

A. i dr. protiv B. R. S. od 20. rujna 2017.

15. Sud EU u predmetu C-186/16 R. P. A. i dr./B.

R. S. od 20. rujna 2017., pozivom na Direktivu Vijeća 93/13 EEZ-a od 5.

travnja 1993., potvrdio je utvrđenja koja su identična utvrđenjima iz kolektivne pravne zaštite navedenih odluka trgovačkih sudova i Vrhovnog suda RH. (Navedena odluka je dostupna na hrvatskom jeziku na stranici EUR-lex https://eur-lex.europa.eu/legal- content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A62016CJ0186).

16. Nadalje je potrebno raspraviti može li se predmetni slučaj podvesti pod tzv. slučaj "Franak“ odnosno pravnu zaštitu postignutu kolektivnom tužbom u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH.

U konkretnom slučaju, kako je naprijed činjenično utvrđeno, predmetni ugovor o kreditu br. 737237 od 13. srpnja 2007. je potrošački ugovor. Sporne odredbe čl. 1., 2., 4. i 8. tog ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu jednostranom odlukom kreditora su nepoštene ugovorne odredbe iz razloga, jer se, kako je naprijed utvrđeno, radi o tipiziranom ugovoru u pogledu kojeg tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja. Posebno tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja oko sadržaja spornih odredbi čl. 1., 2., 4. i 8. tog ugovora, a niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu nerazumljivost tih odredbi te je to u konačnici rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana.

Takvim ponašanjem tuženik je postupao suprotno odredbama čl. 81., 82., 85., i 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03), dalje: ZZP/03, važećeg u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, a od srpnja 2007. do lipnja 2014. i protivno odredbama čl. 96., 97., 100. i 102. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07,75/09, 79/09, 89/09, 133/09), dalje: ZZP/07 važećeg u vrijeme isplate predmetnog kredita te suprotno odredbama ZOO-a.

Naime, odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03, važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (Citirana odredba sadržajno odgovara odredbi čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07, koji je bio na snazi za vrijeme isplate predmetnog kredita i zatvaranja).

Odredbom čl. 82. alineja 11. ZZP/03 propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog. (Citirana odredba sadržajno odgovara odredbi čl. 97. alineja 11. ZZP/07, koji je bio na snazi za vrijeme isplate predmetnog kredita i zatvaranja).

Odredbom čl. 85. ZZP/03 propisano je da ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive. (Citirana odredba sadržajno odgovara odredbi čl. 100. ZZP/07, koji je bio na snazi za vrijeme isplate predmetnog kredita i zatvaranja).

Odredbom čl. 87. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba je ništava. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. (Citirana odredba sadržajno odgovara odredbi čl. 102. ZZP/07, koji je bio na snazi za vrijeme isplate predmetnog kredita i zatvaranja).

17. Dakle, iz citiranih odredbi ZZP-a, kao lex specialis, nedvojbeno proizlazi da su nepoštene ugovorne odredbe one odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njihov sadržaj i koje su nerazumljive, pa je sve to, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tipičan primjer takve odredbe je odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga te kad ugovorne odredbe nisu jasne i dovoljno razumljive.

Stoga su dakle odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora i vlautnoj klauzuli u CHF nepoštene, a time i ništetne.

U konkretnom slučaj to se odnosi na odredbe čl. 1., 2.,4. i 8. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjena kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i valutna klauzula u CHF, jer su u tom dijelu nepoštene i nerazumljive te su uzrokovale znatnu neravnotežu u odnosu stranaka, a na štetu tužitelja kao potrošača.

18. U odnosu na prigovore da je predmetnim odlukama Visokog trgovačkog suda potrošačima pružena apstraktna pravna zaštita, a ne subjektivna, slijedom čega po mišljenju tuženika činjenična utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom predmetu za navesti je slijedeće.

Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti iz odredbe čl. 502.c ZPP-a ovaj sud je već objasnio pa se, kako bi se izbjeglo ponavljanje, upućuje na taj dio obrazloženja.

Ovdje je za istaknuti stav VSRH izražen u odluci Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. koji glasi: „…Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

Prema tome prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju, iako nije trebao, suprotno tvrdnjama revidenta na naprijed navedene okolnosti proveo po strankama predložene dokaze...“

Navedeni stav VSRH potvrđen je od strane Ustavnog suda RH u odluci U-III- 2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj se navodi: „…da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača…“.

Stoga nije bilo potrebe za saslušanjem tužitelja.

19. Prigovori tuženika da se u konkretnom slučaju ne radi o tipskom ugovoru, jer da se o svim odredbama ugovora pregovaralo i da je tužitelj bio upoznat s ugovornim odredbama i s njima se suglasio su paušalni, neargumentirani i usmjereni na odugovlačenje postupka. Naime, u pravomoćno okončanom slučaju "Franak“ utvrđeno je da se radi o tipskim ugorima u pogledu kojih potrošači nisu imali mogućnost pregovaranja.

20. Također je neosnovan i prigovor da tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Naime, tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu zbog stjecanja bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Navedeni stav da čim se postavi kondemnatorni tužbeni zahtjev da tužitelj ima pravni interes zauzima VSRH u odluci Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019. (odluka dostupna na www.vsrh.hr).

21. Slijedom navedenog odredbe čl. 1., 2., 4. i 8. predmetnog potrošačkog ugovora o kreditu, koji je tipski ugovor, su nerazumljive jer iz njih ne proizlazi određenost i odredivost kamatne stope i valutne klauzule, pa se radi o ništetnim odredbama kako je to naprijed detaljno obrazloženo.

22. Odredbom čl. 104. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

23. Vještačenjem po vještakinji za knjigovodstvo i financije M. T., sud je utvrdio:

- da je predmetni kredit br. 737237 od 13. srpnja 2007., sklopljen na iznos od 35.626,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate,

- da je u čl. 2. tog ugovora ugovorena kamatna stopa u visini od 5,30% godišnje, promjenjivo u skladu s odlukom kreditora,

- da je predmetni kredit trebalo otplatiti u 84 anuiteta te da je svaki anuitet dospio prvog u mjesecu, kao i da je prvi anuitet dospio 1. kolovoza 2007., a zadnji 1. srpnja 2014. (čl. 8. ugovora),

- da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti u srpnju 2014., što proizlazi iz priloženog stvarnog otplatnog plana i provedenog vještačenja,

- stoga se izračun preplaćenih mjesečnih anuiteta od 1. kolovoza 2007. do otplate kredita (1. srpnja 2014.) daje u tablici kako slijedi (razlika iskazana s predznakom minus (-) predstavlja iznos više plaćenog u odnosu na prvi otplatni plan):

ANUITET U CHF PO

ANUITET U KUNAMA PO

BROJ

SREDNJI TEČAJ HNB ZA CHF

RAZLIKA ANUITETA

ANUITETA DOSPJEĆE

OTPLATNOM PLANU

PRVOM DRUGOM POČETNI PO DOSPIJEĆU PRVOM DRUGOM U CHF U KUNAMA 7(3X5) 8(4X6) 9(3-4) 10(7-8)

01.08.07. 508,57 508,57 4,399039 4,424241 2.237,22 2.250,04 -

-12,82

01.09.07. 508,57 508,57 4,399039 4,444896 2.237,22 2.260,54 -

-23,32

01.10.07. 508,57 508,57 4,399039 4,388906 2.237,22 2.232,07 -

01.11.07. 508,57 508,57 4,399039 4,38313 2.237,22 2.229,13 -

01.12.07. 508,57 508,57 4,399039 4,423905 2.237,22 2.249,87 -

-12,65

01.01.08. 508,57 508,57 4,399039 4,428403 2.237,22 2.252,15 -

-14,93

01.02.08. 508,57 508,57 4,399039 4,502841 2.237,22 2.290,01 -

-52,79

01.03.08. 508,57 508,57 4,399039 4,571825 2.237,22 2.325,09 -

-87,87

01.04.08. 508,57 508,57 4,399039 4,633808 2.237,22 2.356,62 -

-119,40

10.

01.05.08. 508,57 508,57 4,399039 4,49893 2.237,22 2.288,02 - -50,80

11.

01.06.08. 508,57 508,57 4,399039 4,453861 2.237,22 2.265,10 -

-27,88

12.

01.07.08. 508,57 508,57 4,399039 4,514798 2.237,22 2.296,09 -

-58,87

13.

01.08.08. 508,57 508,57 4,399039 4,417614 2.237,22 2.246,67 -

-9,45

14.

01.09.08. 508,57 508,57 4,399039 4,431987 2.237,22 2.253,98 -

-16,76

15.

01.10.08. 508,57 508,57 4,399039 4,497533 2.237,22 2.287,31 -

-50,09

16.

01.11.08. 508,57 508,57 4,399039 4,884727 2.237,22 2.484,23 -

-247,01

17.

01.12.08. 508,57 508,57 4,399039 4,600512 2.237,22 2.339,68 -

-102,46

18.

01.01.09. 508,57 523,61 4,399039 4,916034 2.237,22 2.574,08 - 15,04 -336,87 19.

01.02.09. 508,57 523,61 4,399039 4,958837 2.237,22 2.596,50 - 15,04 -359,28 20.

01.03.09. 508,57 523,61 4,399039 4,980416 2.237,22 2.607,80 - 15,04 -370,58 21.

01.04.09. 508,57 523,61 4,399039 4,929176 2.237,22 2.580,97 - 15,04 -343,75 22.

01.05.09. 508,57 523,61 4,399039 4,921753 2.237,22 2.577,08 - 15,04 -339,86 23.

01.06.09. 508,57 523,61 4,399039 4,841398 2.237,22 2.535,00 - 15,04 -297,79 24.

01.07.09. 508,57 523,61 4,399039 4,770736 2.237,22 2.498,01 - 15,04 -260,79 25.

01.08.09. 508,57 523,61 4,399039 4,795398 2.237,22 2.510,92 - 15,04 -273,70 26.

01.09.09. 508,57 523,61 4,399039 4,847837 2.237,22 2.538,38 - 15,04 -301,16 27.

01.10.09. 508,57 532,17 4,399039 4,817926 2.237,22 2.563,96 - 23,60 -326,74 28.

01.11.09. 508,57 532,17 4,399039 4,788811 2.237,22 2.548,46 - 23,60 -311,24 29.

01.12.09. 508,57 532,17 4,399039 4,855699 2.237,22 2.584,06 - 23,60 -346,84 30.

01.01.10. 508,57 532,17 4,399039 4,919056 2.237,22 2.617,77 - 23,60 -380,55 31.

01.02.10. 508,57 532,17 4,399039 4,985753 2.237,22 2.653,27 - 23,60 -416,05 32.

01.03.10. 508,57 532,17 4,399039 4,968249 2.237,22 2.643,95 - 23,60 -406,73 33.

01.04.10. 508,57 532,17 4,399039 5,080565 2.237,22 2.703,72 - 23,60 -466,51 34.

01.05.10. 508,57 532,17 4,399039 5,051631 2.237,22 2.688,33 - 23,60 -451,11 35.

01.06.10. 508,57 532,17 4,399039 5,108109 2.237,22 2.718,38 - 23,60 -481,16 36.

01.07.10. 508,57 532,17 4,399039 5,426191 2.237,22 2.887,66 - 23,60 -650,44 37.

01.08.10. 508,57 532,17 4,399039 5,353805 2.237,22 2.849,13 - 23,60 -611,92 38.

01.09.10. 508,57 532,17 4,399039 5,625379 2.237,22 2.993,66 - 23,60 -756,44 39.

01.10.10. 508,57 532,17 4,399039 5,482127 2.237,22 2.917,42 - 23,60 -680,20 40.

01.11.10. 508,57 532,17 4,399039 5,374394 2.237,22 2.860,09 - 23,60 -622,87 41.

01.12.10. 508,57 532,17 4,399039 5,702041 2.237,22 3.034,46 - 23,60 -797,24 42.

01.01.11. 508,57 532,17 4,399039 5,904603 2.237,22 3.142,25 - 23,60 -905,03 43.

01.02.11. 508,57 532,17 4,399039 5,75774 2.237,22 3.064,10 - 23,60 -826,88 44.

01.03.11. 508,57 532,17 4,399039 5,779269 2.237,22 3.075,55 - 23,60 -838,33 45.

01.04.11. 508,57 532,17 4,399039 5,673781 2.237,22 3.019,42 - 23,60 -782,20 46.

01.05.11. 508,57 532,17 4,399039 5,706354 2.237,22 3.036,75 - 23,60 -799,53 47.

01.06.11. 508,57 532,17 4,399039 6,06499 2.237,22 3.227,61 - 23,60 -990,39 48.

01.07.11. 508,57 532,17 4,399039 6,115379 2.237,22 3.254,42 - 23,60 -1.017,20 49.

01.08.11. 508,57 532,17 4,399039 6,51234 2.237,22 3.465,67 - 23,60 -1.228,45 50.

01.09.11. 508,57 532,17 4,399039 6,368232 2.237,22 3.388,98 - 23,60 -1.151,76 51.

01.10.11. 508,57 532,17 4,399039 6,143692 2.237,22 3.269,49 - 23,60 -1.032,27 52.

01.11.11. 508,57 532,17 4,399039 6,137837 2.237,22 3.266,37 - 23,60 -1.029,15 53.

01.12.11. 508,57 532,17 4,399039 6,113293 2.237,22 3.253,31 - 23,60 -1.016,09 54.

01.01.12. 508,57 532,17 4,399039 6,194817 2.237,22 3.296,70 - 23,60 -1.059,48 55.

01.02.12. 508,57 532,17 4,399039 6,284567 2.237,22 3.344,46 - 23,60 -1.107,24 56.

01.03.12. 508,57 532,17 4,399039 6,287256 2.237,22 3.345,89 - 23,60 -1.108,67 57.

01.04.12. 508,57 532,17 4,399039 6,230841 2.237,22 3.315,87 - 23,60 -1.078,65 58.

01.05.12. 508,57 532,17 4,399039 6,253749 2.237,22 3.328,06 - 23,60 -1.090,84 59.

01.06.12. 508,57 532,17 4,399039 6,287407 2.237,22 3.345,97 - 23,60 -1.108,75 60.

01.07.12. 508,57 532,17 4,399039 6,251124 2.237,22 3.326,66 - 23,60 -1.089,44 61.

01.08.12. 508,57 532,17 4,399039 6,254237 2.237,22 3.328,32 - 23,60 -1.091,10 62.

01.09.12. 508,57 532,17 4,399039 6,220774 2.237,22 3.310,51 - 23,60 -1.073,29 63.

01.10.12. 508,57 532,17 4,399039 6,158851 2.237,22 3.277,56 - 23,60 -1.040,34 64.

01.11.12. 508,57 532,17 4,399039 6,234336 2.237,22 3.317,73 - 23,60 -1.080,51 65.

01.12.12. 508,57 532,17 4,399039 6,261767 2.237,22 3.332,32 - 23,60 -1.095,11 66.

01.01.13. 508,57 532,17 4,399039 6,250803 2.237,22 3.326,49 - 23,60 -1.089,27 67.

01.02.13. 508,57 532,17 4,399039 6,140562 2.237,22 3.267,82 - 23,60 -1.030,60 68.

01.03.13. 508,57 532,17 4,399039 6,216977 2.237,22 3.308,49 - 23,60 -1.071,27 69.

01.04.13. 508,57 532,17 4,399039 6,23447 2.237,22 3.317,80 - 23,60 -1.080,58 70.

01.05.13. 508,57 532,17 4,399039 6,20014 2.237,22 3.299,53 - 23,60 -1.062,31 71.

01.06.13. 508,57 532,17 4,399039 6,098531 2.237,22 3.245,46 - 23,60 -1.008,24 72.

01.07.13. 508,57 532,17 4,399039 6,035432 2.237,22 3.211,88 - 23,60 -974,66 73.

01.08.13. 508,57 532,17 4,399039 6,091365 2.237,22 3.241,64 - 23,60 -1.004,42 74.

01.09.13. 508,57 532,17 4,399039 6,129912 2.237,22 3.262,16 - 23,60 -1.024,94 75.

01.10.13. 508,57 532,17 4,399039 6,228303 2.237,22 3.314,52 - 23,60 -1.077,30 76.

01.11.13. 508,57 532,17 4,399039 6,17413 2.237,22 3.285,69 - 23,60 -1.048,47 77.

01.12.13. 508,57 532,17 4,399039 6,198371 2.237,22 3.298,59 - 23,60 -1.061,37 78.

01.01.14. 508,57 532,17 4,399039 6,218213 2.237,22 3.309,15 - 23,60 -1.071,93 79.

01.02.14. 508,57 532,17 4,399039 6,256051 2.237,22 3.329,28 - 23,60 -1.092,06 80.

01.03.14. 508,57 532,17 4,399039 6,295698 2.237,22 3.350,38 - 23,60 -1.113,16 81.

01.04.14. 508,57 532,17 4,399039 6,275341 2.237,22 3.339,55 - 23,60 -1.102,33 82.

01.05.14. 508,57 532,17 4,399039 6,235767 2.237,22 3.318,49 - 23,60 -1.081,27 83.

01.06.14. 508,57 532,17 4,399039 6,21789 2.237,22 3.308,97 - 23,60 -1.071,76 84.

01.07.14. 508,66 535,39 4,399039 6,225736 2.237,62 3.333,20 - 26,73 -1.095,58 UKUPNO

-1.507,29 -56.279,14

24. Na nalaz i mišljenje vještakinje tužitelj je istakao primjedbu na izračun preplaćenog iznosa, jer je vještakinja dajući izračun ukupno preplaćenog iznosa izračunala razliku manje i više plaćenog u odnosu na prvi otplatni plan odnosno dala zbroj pozitivne i negativne razlike.

Očitujući se na primjedbe tužitelja vještakinja je dala izračun tj. zbroj samo više plaćenih anuiteta koje je tužitelj više platio zbog ništetnoj odredni o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Nakon izvršenog ispravka, sud nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke.

25. Dakle, iz provedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i primjenjivoj valutnoj klauzuli preplatio ukupan iznos od ukupno 56.279,14 kn.

26. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Stoga je dakle banka, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, dužna vratiti zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime promjenjive redovne kamate, jer je nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe, a sve na način kako je to specificirano u točki IV. izreke presude.

27. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO, čl. 1. Zakona o kamatama (Narodne novine 94/04), Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate (Narodne novine 72/02), Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate (Narodne novine 153/04), Odlukama o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a (Narodne novine 132/07, 74/11, 83/13, 1/14, 80/14, 1/15) i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

28. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I., II. i III. izreke presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP, jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva. Tužitelju je trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn, zastupanje na 3 ročišta (24.02.20., 08.02.21., 18.03.21.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 1.000,00 kn, za sastav 2 obrazložena podneska (18.01.21., 12.02.20.) iznos od po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 6.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je trošak PDV-a u iznosu od 1.500,00 kn, trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 921,00 kn i trošak pristojbe presude u iznosu od 912,00 kn, što sveukupno iznosi 11.833,00 kn.

Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki IV. izreke presude.

U Splitu 15. travnja 2021.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: pun. tužitelja

pun tuženog

u spis

Broj zapisa: eb2f9-c9559

Kontrolni broj: 0f671-58743-7c157

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte