Poslovni broj: 3 P-1066/19-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB:77561654785

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. P. iz V., OIB: … zastupan po punomoćniku M. P. odvjetniku iz V., protiv tuženika P. b. Z. d.d. OIB: …, Z., OIB: … zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 9. ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. P. odvjetnika iz V. i punomoćnika tuženika u zamjeni T. R. odvjetničkog vježbenika iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 14. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba u Ugovoru o kreditu broj: … kojom je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.

II. Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe u Ugovoru o kreditu broj: … kojima je određeno da se kamata obračunava i kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene Banke na dan plaćanja.

III. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju K. P. iz V., OIB: … isplati preplaćene iznose anuiteta nastale zbog jednostranih promjena kamatne stope i to iznos od 14.576,50 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 136,64 kune od 31. 08. 2007. godine pa do isplate,

- 134,26 kuna od 30. 09. 2007. godine pa do isplate,

- 134,09 kuna od 31. 10. 2007. godine pa do isplate,

- 135,96 kuna od 30. 11. 2007. godine pa do isplate,

- 134,98 kuna od 31. 12. 2007. godine pa do isplate,

- 137,39 kuna od 31. 01. 2008. godine pa do isplate,

- 252,79 kuna od 29. 02. 2008. godine pa do isplate,

- 257,15 kuna od 31. 03. 2008. godine pa do isplate,

- 249,96 kuna od 30. 04. 2008. godine pa do isplate,

- 248,37 kuna od 31. 05. 2008. godine pa do isplate,

- 250,72 kune od 30. 06. 2008. godine pa do isplate,

- 246,06 kuna od 31. 07. 2008. godine pa do isplate,

- 246,06 kuna od 31. 08. 2008. godine pa do isplate,

- 249,07 kuna od 30. 09. 2008. godine pa do isplate,

- 272,13 kuna od 31. 10. 2008. godine pa do isplate,

- 256,58 kuna od 30. 11. 2008. godine pa do isplate,

- 273,17 kuna od 31. 12. 2008. godine pa do isplate,

- 284,00 kune od 31. 01. 2009. godine pa do isplate,

- 285,15 kuna od 28. 02. 2009. godine pa do isplate,

- 281,55 kuna od 31. 03. 2009. godine pa do isplate,

- 282,12 kuna od 30. 04. 2009. godine pa do isplate,

- 277,43 kune od 31. 05. 2009. godine pa do isplate,

- 273,43 kune od 30. 06. 2009. godine pa do isplate,

- 274,32 kune od 31. 07. 2009. godine pa do isplate,

- 276,63 kune od 31. 08. 2009. godine pa do isplate,

- 276,37 kuna od 30. 09. 2009. godine pa do isplate,

- 274,17 kuna od 31. 10. 2009. godine pa do isplate,

- 278,19 kuna od 30. 11. 2009. godine pa do isplate,

- 281,29 kuna od 31. 12. 2009. godine pa do isplate,

- 286,12 kuna od 31. 01. 2010. godine pa do isplate,

- 284,87 kuna od 28. 02. 2010. godine pa do isplate,

- 291,11 kuna od 31. 03. 2010. godine pa do isplate,

- 289,74 kuna od 30. 04. 2010. godine pa do isplate,

- 292,59 kuna od 31. 05. 2010. godine pa do isplate,

- 311,48 kune od 30. 06. 2010. godine pa do isplate,

- 307,44 kuna od 31. 07. 2010. godine pa do isplate,

- 318,33 kuna od 31. 08. 2010. godine pa do isplate,

- 314,83 kune od 30. 09. 2010. godine pa do isplate,

- 307,42 kune od 31. 10. 2010. godine pa do isplate,

- 259,71 kunu od 30. 11. 2010. godine pa do isplate,

- 274,12 kuna od 31. 12. 2010. godine pa do isplate,

- 255,26 kuna od 31. 01. 2011. godine pa do isplate,

- 258,74 kuna od 28. 02. 2011. godine pa do isplate,

- 254,06 kuna od 31. 03. 2011. godine pa do isplate,

- 254,77 kuna od 30. 04. 2011. godine pa do isplate,

- 226,55 kuna od 31. 05. 2011. godine pa do isplate,

- 227,59 kuna od 30. 06. 2011. godine pa do isplate,

- 240,90 kuna od 31. 07. 2011. godine pa do isplate,

- 186,96 kuna od 31. 08. 2011. godine pa do isplate,

- 181,28 kuna od 30. 09. 2011. godine pa do isplate,

- 180,57 kuna od 31. 10. 2011. godine pa do isplate,

- 180,06 kuna od 30. 11. 2011. godine pa do isplate,

- 182,56 kuna od 31. 12. 2011. godine pa do isplate,

- 175,94 kune od 31. 01. 2012. godine pa do isplate,

- 176,13 kuna od 29. 02. 2012. godine pa do isplate,

- 174,46 kuna od 31. 03. 2012. godine pa do isplate,

- 175,29 kuna od 30. 04. 2012. godine pa do isplate,

- 176,07 kuna od 31. 05. 2012. godine pa do isplate,

- 174,83 kune od 30. 06. 2012. godine pa do isplate,

- 175,25 kuna od 31. 07. 2012. godine pa do isplate,

- 174,25 kuna od 31. 08. 2012. godine pa do isplate,

- 172,78 kuna od 30. 09. 2012. godine pa do isplate,

- 174,65 kuna od 31. 10. 2012. godine pa do isplate,

- 175,68 kuna od 30. 11. 2012. godine pa do isplate,

- 175,32 kune od 31. 12. 2012. godine pa do isplate,

- 171,31 kunu od 31. 01. 2013. godine pa do isplate,

- 174,73 kune od 28. 02. 2013. godine pa do isplate,

- 174,89 kuna od 31. 03. 2013. godine pa do isplate,

- 173,45 kuna od 30. 04. 2013. godine pa do isplate,

- 169,63 kune od 31. 05. 2013. godine pa do isplate,

- 169,53 kune od 30. 06. 2013. godine pa do isplate,

- 170,35 kuna od 31. 07. 2013. godine pa do isplate,

- 171,90 kuna od 31. 08. 2013. godine pa do isplate,

- 174,26 kuna od 30. 09. 2013. godine pa do isplate,

- 173,05 kuna od 31. 10. 2013. godine pa do isplate,

- 173,75 kuna od 30. 11. 2013. godine pa do isplate,

- 174,55 kuna od 31. 12. 2013. godine pa do isplate,

i to po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

IV. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. Z., .OIB: …, da tužitelju K. P. iz V., OIB: … isplati preplaćene iznose anuiteta nastale zbog porasta tečaja švicarskog franka tijekom otplate kredita i to iznos od 26.618,05 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 82,97 kuna od 31. 10. 2008. godine pa do isplate,

- 7,73 kune od 30. 11. 2008. godine pa do isplate,

- 88,04 kune od 31. 12. 2008. godine pa do isplate,

- 100,31 kunu od 31. 01. 2009. godine pa do isplate,

- 105,69 kuna od 28. 02. 2009. godine pa do isplate,

- 88,78 kuna od 31. 03. 2009. godine pa do isplate,

- 91,47 kuna od 30. 04. 2009. godine pa do isplate,

- 69,43 kune od 31. 05. 2009. godine pa do isplate,

- 50,62 kune od 30. 06. 2009. godine pa do isplate,

- 54,83 kune od 31. 07. 2009. godine pa do isplate,

- 65,67 kuna od 31. 08. 2009. godine pa do isplate,

- 64,46 kuna od 30. 09. 2009. godine pa do isplate,

- 54,11 kuna od 31. 10. 2009. godine pa do isplate,

- 73,46 kuna od 30. 11. 2009. godine pa do isplate,

- 87,58 kuna od 31. 12. 2009. godine pa do isplate,

- 110,28 kuna od 31. 01. 2010. godine pa do isplate,

- 104,37 kuna od 28. 02. 2010. godine pa do isplate,

- 133,68 kuna od 31. 03. 2010. godine pa do isplate,

- 127,27 kuna od 30. 04. 2010. godine pa do isplate,

- 140,65 kuna od 31. 05. 2010. godine pa do isplate,

- 229,39 kune od 30. 06. 2010. godine pa do isplate,

- 210,43 kuna od 31. 07. 2010. godine pa do isplate,

- 261,58 kuna od 31. 08. 2010. godine pa do isplate,

- 245,13 kune od 30. 09. 2010. godine pa do isplate,

- 210,30 kuna od 31. 10. 2010. godine pa do isplate,

- 277,65 kuna od 30. 11. 2010. godine pa do isplate,

- 361,52 kune od 31. 12. 2010. godine pa do isplate,

- 303,71 kunu od 31. 01. 2011. godine pa do isplate,

- 324,69 kuna od 28. 02. 2011. godine pa do isplate,

- 269,51 kunu od 31. 03. 2011. godine pa do isplate,

- 300,74 kuna od 30. 04. 2011. godine pa do isplate,

- 412,82 kuna od 31. 05. 2011. godine pa do isplate,

- 420,36 kuna od 30. 06. 2011. godine pa do isplate,

- 517,07 kuna od 31. 07. 2011. godine pa do isplate,

- 470,19 kuna od 31. 08. 2011. godine pa do isplate,

- 418,48 kune od 30. 09. 2011. godine pa do isplate,

- 412,03 kune od 31. 10. 2011. godine pa do isplate,

- 407,44 kuna od 30. 11. 2011. godine pa do isplate,

- 430,16 kuna od 31. 12. 2011. godine pa do isplate,

- 454,06 kuna od 31. 01. 2012. godine pa do isplate,

- 455,86 kuna od 29. 02. 2012. godine pa do isplate,

- 439,84 kune od 31. 03. 2012. godine pa do isplate,

- 447,77 kuna od 30. 04. 2012. godine pa do isplate,

- 455,26 kuna od 31. 05. 2012. godine pa do isplate,

- 443,37 kuna od 30. 06. 2012. godine pa do isplate,

- 447,36 kuna od 31. 07. 2012. godine pa do isplate,

- 440,67 kuna od 31. 08. 2012. godine pa do isplate,

- 423,65 kuna od 30. 09. 2012. godine pa do isplate,

- 441,62 kuna od 31. 10. 2012. godine pa do isplate,

- 451,53 kuna od 30. 11. 2012. godine pa do isplate,

- 448,08 kuna od 31. 12. 2012. godine pa do isplate,

- 409,59 kuna od 31. 01. 2013. godine pa do isplate,

- 442,37 kune od 28. 02. 2013. godine pa do isplate,

- 443,96 kuna od 31. 03. 2013. godine pa do isplate,

- 430,17 kuna od 30. 04. 2013. godine pa do isplate,

- 393,46 kune od 31. 05. 2013. godine pa do isplate,

- 392,48 kune od 30. 06. 2013. godine pa do isplate,

- 400,40 kuna od 31. 07. 2013. godine pa do isplate,

- 415,25 kune od 31. 08. 2013. godine pa do isplate,

- 437,94 kune od 30. 09. 2013. godine pa do isplate,

- 426,25 kuna od 31. 10. 2013. godine pa do isplate,

- 432,97 kuna od 30. 11. 2013. godine pa do isplate,

- 440,65 kuna od 31. 12. 2013. godine pa do isplate,

- 412,72 kuna od 31. 01. 2014. godine pa do isplate,

- 422,12 kuna od 28. 02. 2014. godine pa do isplate,

- 419,27 kuna od 31. 03. 2014. godine pa do isplate,

- 408,26 kuna od 30. 04. 2014. godine pa do isplate,

- 403,76 kuna od 31. 05. 2014. godine pa do isplate,

- 406,28 kune od 30. 06. 2014. godine pa do isplate,

- 419,20 kuna od 31. 07. 2014. godine pa do isplate,

- 429,46 kuna od 31. 08. 2014. godine pa do isplate,

- 427,21 kunu od 30. 09. 2014. godine pa do isplate,

- 437,10 kuna od 31. 10. 2014. godine pa do isplate,

- 444,03 kune od 30. 11. 2014. godine pa do isplate,

- 440,35 kuna od 31. 12. 2014. godine pa do isplate,

- 445,27 kuna od 31. 01. 2015. godine pa do isplate,

- 445,27 kuna od 28. 02. 2015. godine pa do isplate,

- 445,27 kuna od 31. 03. 2015. godine pa do isplate,

- 445,27 kuna od 30. 04. 2015. godine pa do isplate,

- 445,27 kuna od 31. 05. 2015. godine pa do isplate,

- 445,27 kuna od 30. 06. 2015. godine pa do isplate,

- 445,27 kuna od 31. 07. 2015. godine pa do isplate,

- 445,27 kuna od 31. 08. 2015. godine pa do isplate,

i to po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženom da naknadi tužitelju parnične troškove u visini od 9.800,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovoga suda dana 12. lipnja 2019. a u podnesenoj tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili dana ... Ugovor o kreditu broj: … solemniziran kod javnoga bilježnika pod brojem: OU- 928/2006 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 54.300,00 CHF koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kunama po kupovnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 360 mjeseci. Predmetnim ugovorom ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope.

2. Tužitelj dalje navodi da je tijekom razdoblja otplate kredita tuženik značajno povećavao predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjena tj. povećanja kamatne stope, nego je tužitelju samo slana jednostrana obavijest tužene Banke da je došlo do povišenja kamatne stope. Zbog navedenog, tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi te način promjene iste sadržana u ugovoru o kreditu neodređena te kao takova ništetna i nema pravni učinak na obvezno-pravni odnos stranaka. Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne kogentnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.) s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 -4 od 13.06.2014. kojom da je utvrđeno kako je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna te da je došlo do stjecanja bez osnova u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima.

3. U tužbi tužitelj također navodi da je predmetnim ugovorom o kreditu otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima, a tijekom trajanja otplate po predmetnom tečaju CHF je rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalnog iskazanog u HRK. Zbog navedenog, tužitelj smatra da je odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te je kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno-pravni odnos ugovornih stranaka. Također navodi kako je tuženik sukladno Zakonu i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj:102/15) ponudio tužitelju mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR, a tužitelj je takav prijedlog prihvatio te je dana 28. siječnja 2016. sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR. U provedenoj konverziji tuženik nije u cijelosti priznao tužitelju preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF.

4. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u Ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tuženik je tužitelju od dana zaključenja Ugovora pa do dana 28. siječnja 2016. tj. do izvršene konverzije i dalje u obvezi isplatiti preplaćeni novčani iznos. Kako tužitelj ne raspolaže potrebnom dokumentacijom i Odlukama tuženika o promjenama kamatne stope, to predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja kako bi se utvrdila visina dugovanja tuženika prema tužitelju, a po provedenom vještačenju tužitelj se obvezuje specificirati tužbeni zahtjev u skladu sa člankom 186.b stavak 3 Zakona o parničnom postupku.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava zahtjev tužitelja kao neosnovan u pogledu pravne osnove, visine, kao i činjenice i razloga kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovome sporu. Tuženik navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj:102/2015) s obzirom na to da su tužitelj i tuženik dana 28. siječnja 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu sa odredbama ZID ZPK/15. Tuženik ističe da je konverzija kredita nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu u CHF, da se njegov kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15 i to nakon što je tužitelj, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobio od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li, ili neće prihvatiti konverziju, uključujući podatak o preplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, u brojčanom iznosu pri čemu je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u članku 19.c ZID ZPK/15.

6. Tuženik osporava navode tužitelja kako istom od strane tuženika nisu pružene informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i pri tom tuženik navodi da je pažljivo educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF, te dao upute o prodaji navedenih proizvoda i da je zaposlenik koji je sudjelovao u obradi kredita tužitelju priopćio moguće rizike ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom. Pri tom tuženik navodi kako su naprijed navedene upozorenja dana s obzirom na općeniti rizik koji nosi ugovaranje klauzule u valuti CHF odnosno da postoji mogućnost da tečaj CHF u budućnosti raste i da nitko nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF. Tuženik smatra kako odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna jer da nisu ispunjeni uvjeti i tvrdi da je ta odredba jasna, lako uočljiva i lako razumljiva. Isto tako, tuženik smatra da u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, predlaže odbiti dokazne prijedloge tužitelja te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Uz sve naprijed navedene prigovore tuženik također ističe prigovor zastare.

7. U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari proveo dokaze uvidom u priloženi Ugovor –Sporazum o konverziji kredita od 28. siječnja 2016., uvid u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka broj: … od ... uz potvrdu – solemnizaciju po javnom bilježniku Ž. M. broj: OU-928/2006 od 21. studenog 2006., uvid u priložene otplatne tablice u svezi predmetnog ugovora, uvid u prijepis knjigovodstvene kartice – pregled uplata po kreditu, uvid u priloženi zahtjev tužitelja podnesen tuženiku od 22. svibnja 2019., uvid u presliku HP – potvrda o primitku zahtjeva od 23. svibnja 2019. Također je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. B. dipl.oec. iz V., izvršen je uvid u pismeno obrazloženje nalaza vještaka te saslušanje vještaka radi usmenog obrazloženja. Također je izvršen uvid u priložene odluke Ustavnog suda RH i VSRH u svezi zauzetih stajališta kod ugovora o konverziji.

8. Tužitelj je nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja precizirao svoj tužbeni zahtjev potražujući preplaćeni iznos od ukupno 41.194,55 kn na ime preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništene odredbe o valutnoj klauzuli od čega se iznos od 14.576,50 kn (omaškom u tužbenom zahtjevu naveden iznos od 14.567,50 kn) odnosi na preplaćene iznose anuiteta nastale zbog jednostranih promjena kamatne stope, a iznos od 26.618,05 kn na preplaćene iznose anuiteta nastale zbog porasta tečaja CHF, sve to uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i uz naknadu troškova postupka.

9. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na kamatnu stopu i otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF sadržane u Ugovoru o kreditu koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana ..., te kondemnatorni zahtjev tužitelja po kojem traži da tuženik izvrši isplatu preplaćenog novčanog iznosa čija je visina utvrđena provedenim vještačenjem.

10. Sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR kojim su se odredbe iz ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe osnovnog ugovora o kreditu ništetne. Stoga je tužitelj uz deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti postavio i kondemnatorni zahtjev za isplatom iz razloga što mu nije po izvršenoj konverziji kredita u cijelosti podmiren dug nastao zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

11. Među strankama nije sporno da su dana .... sklopile Ugovor o kreditu broj: … kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 54.300,00 CHF koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kunama po kupovnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 360 mjeseci uz kamatnu stopu od 4,30% godišnje. Predmetnim ugovorom ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Nije sporno niti da je tuženik sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj: 102/2015) ponudio tužitelju mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR te da je tužitelj prihvatio takav prijedlog i dana 28. siječnja 2016. sa tuženikom zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR.

12. Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, koji iznos obeštećenja pripada tužitelju kao i da li je osnovan prigovor zastare.

13. Visoki trgovački sud RH u presudi posl. oznake Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja U. P. protiv ovdje Z. b. i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

14. Nadalje za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 među kojima i tuženu banku d.d., a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Međutim, odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 – 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenje prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

15. VTSRH je donio novu presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i p promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom TS u Zagrebu.

16. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

17. Konačno VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev- 2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi. U obrazloženju navedene presude Visokog trgovačkog suda navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke odnosno kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora i sli. mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na navedeni način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koju pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Navedeno stajalište je u skladu s odredbom čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i dr. – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1 ovoga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja je uzrokovana postupanjem prednika tuženika (koje obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).

18. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja ovaj sud zaključuje da odredba čl. 4. predmetnog ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditima građana prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva je i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

19. Analizirajući predmetni Ugovor o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj i ako tuženik tvrdi suprotno na njemu je da to dokaže shodno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz čl. 4. predmetnog ugovora, a kreditor tužitelju u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Iako tuženik povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa NN 153 od 03.11.2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena.

20. Ovakav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope naprijed navedenim presudama je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je taj dio ugovora po spomenutim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom sve u skladu sa odredbom čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača. Spomenute presude prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obvezuju sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Šteta koju tužitelj trpi u ovom slučaju čini iznos koji je uplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope odnosno razlika iznosa kojeg je platio za kamatu višu od ugovorene kamatne stope od 4,30%.

21. Konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakon o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje ZIDZOPK) , a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19c.t.6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po stajalištu ovog suda konverzija odnosno potpisivanje Aneksa ugovora o kreditima između stranka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev jer se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim Aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Razlog donošenja navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

22. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu 28. siječnja 2016. kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa sporazumom o isplati iste, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

23. Na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a) o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

24. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima kao predmetni ugovor su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj:35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - u nastavku teksta ZOO).

25. Ocjenjujući ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud zaključuje da takve odredbe za tužitelja kao prosječnog klijenta banke su nerazumljive jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takvih ugovornih odredbi kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF. Sukladno navedenim utvrđenjima valja zaključiti da su spomenute odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne temeljem odredbe čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača.

26. Sukladno čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim.

27. Radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja sud je na prijedlog tužitelja odredio provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja po sudskom vještaku T. B. dipl.oec. iz V. koji je sačinio svoj pismeni nalaz i mišljenje dana 13. studenog 2020. Na izračun vještaka tužitelj nije imao primjedbe, dok se tuženik uopće nije očitovao na sam izračun, jer izračun vještaka u pravnom smislu smatra posve irelevantnim zbog nepostojanja osnova potraživanja tužitelja, pozivajući se na odluku VSRH donesenu u tzv. oglednom postupku broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020.

28. Prema ocjeni ovoga suda tuženik neosnovano iz spomenutog rješenja VSRH broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. izvodi zaključak da je donošenjem ZID ZPK i zaključenjem Aneksa o konverziji u potpunosti riješen ugovorni odnos između tužitelja i tuženika bez mogućnosti da tužitelj išta više potražuje. I u tom oglednom postupku VSRH ukazao je kako tužitelj ima pravni interes za podnošenje kondemnatornog zahtjeva i u slučaju kada je konverzija provedena u skladu sa Zakonom. Svoj stav Vrhovni sud RH dodatno je potvrdio i revizijskom odlukom broj:

Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. u kojoj se između ostaloga navodi da: "…je pogrešno pravno shvaćanje da je sklapanje Sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu, pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjuje u konkretnom slučaju."

29. Prema nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno-financijske struke tužitelj je preplatio kredit u razdoblju od 14. studenog 2006. pa do dana izvršene konverzije kredita. Preplatio je po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 14.576,50 kn a po osnovi promjene tečaja iznos od 26.618,05 kn, tako da je u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita tužitelj ukupno preplatio 41.194,55 kn. Vještak je u svom nalazu i mišljenju i to utvrđujući preplatu temeljem promjene tečaja utvrdio iznose koje je tužitelj manje platio, a sve zbog promjene tečaja koji je bio niži od početno ugovorenog, te je prikazujući sveukupni iznos preplata uzeo u obzir negativne iznose tj. iznose koje je tužitelj manje platio zbog tečajne razlike koja je išla njemu u korist, a koja je bila prisutna određeno razdoblje.

30. Ovaj sud prihvaća nalaz i izračun vještaka T. B. dipl.oec. kao objektivno i stručno izrađen jer se radi o stalnom sudskom vještaku sa velikim iskustvom i praksom u istovrsnim predmetima, a izračun vještaka sačinjen je prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u velikom broju identičnih predmeta.

31. Tužitelj je svoj konačni tužbeni zahtjev postavio u skladu sa izračunom vještaka potražujući na ime izvršene preplate sveukupan iznos od 41.194,55 kn bez umanjenja za eventualno priznat iznos u konverziji, obzirom da iznos priznat u konverziji može potraživati tuženik u vidu protupotraživanja ili prijebojnog zahtjeva, a što nije predmet ovoga spora.

32. Budući da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj tijekom otplate kredita u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita, a kao posljedicu ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ukupno preplatio tuženik iznos od 41.194,55 kn od čega se iznos od 14.576,50 kn odnosi na razliku nastalu uslijed promjene kamatnih stopa, a iznos od 26.618,05 kn na razliku uslijed promjene tečaja, to je sud naložio tuženiku da tužitelju isplati ovaj iznos temeljem članka 1111. i članka 1115. ZOO-a te članka 502.c Zakona o parničnom postupku i članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača. Na dosuđen iznos tužitelju je odobrena pripadajuća zatezna kamata tekuća od dana plaćanja pojedinog iznosa, kako je to tužitelj i potraživao po uređenom tužbenom zahtjevu (čl. 29. ZOO-a).

33. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. čiji učinak se proteže i na ovaj predmet, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu (u pogledu ništavosti odredbe o promjenjivoj kamati od 13. lipnja 2014., odnosno ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018.) i do podnošenja tužbe u ovom predmetu koja tužba je podnesena 12. lipnja 2019., nije protekao opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a u kojem roku zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama o stjecanju bez osnove. Naime, u smislu odredbe članka 323. stavak 1 ZOO-a u vezi s člankom 324. ZOO-a u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila po osnovi ništetne odredbe i obveza vraćanja imovine, odnosno naknade vrijednosti vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove, a nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala ( u konkretnom je slučaju osnova plaćanja otpala utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli presudom u kolektivnoj tužbi). Zaključno treba kazati i da sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi ugovora u pogledu kamatne stope.

34. Konverzija kredita sa valutnom klauzulom i potpisivanje aneksa ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti aneksima, izrekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF.

35. Glavni motiv i ratio legis navedenog Zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-a. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim.

36. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude. Uporište iznesenom stajalištu ovaj sud nalazi u presudama viših sudova kojima su potvrđene prvostupanjske presude u identičnim predmetima, te među zadnjima i u presudi Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio u cijelosti u sporu te mu je priznat trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 9.800,00 kn. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na tri ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav tri obrazložena podneska = svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 700 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda iznosi 7.000,00 kn (punomoćnik odvjetnik nije obveznik PDV-a). Tužitelju je također odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 9,800,00 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 14. travnja 2021.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1./Odvjetnik M. P., V. – punomoćnik tužitelja

2./Odvjetničko društvo L. i P., Z. - punomoćnik tuženika