REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3492/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & Partneri d.o.o. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1941/2019-2 od 17. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1242/2017-92 od 27. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1941/2019-2 od 17. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1242/2017-92 od 27. rujna 2019.
2. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89 /14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije.
3. Pitanje kojim tužitelj u bitnome problematizira sudsku ocjenu dokaza, odnosno propust suda da, u smislu odredbe članka 233. stavak 5. ZPP, po svom uvjerenju s obzirom na sve okolnosti cijeni od kakvog je značaja što tuženica u predmetnom postupku nije dostavila evidenciju prekovremenih sati, nije pitanje kakvo ima na umu odredba članka 385. stavak 1. ZPP, s obzirom na to da takvim pitanjem tužitelj u biti preispituje utvrđeno činjenično stanje – da je njegov dnevni odmor kod višednevnog obavljanja poslova straže ili dežurstva trajao 8 sati, sugerirajući revizijskom sudu prihvaćanje njegove tvrdnje da je prekovremeno radio dulje, a odmarao se kraće (4 sata dnevno).
4. Pritom razlog važnosti na koji se tužitelj u obrazloženju prijedloga za dopuštenje revizije poziva (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1871/12-2 od 22. ožujka 2017.) nije odgovarajući razlog važnosti konkretnog postupovnopravnog pitanja, jer u toj odluci nije zauzeto shvaćanje o postupanju suda u slučaju kada stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu, pa pitanje kako ga tužitelj postavlja nije niti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Podredno valja reći da je pobijana odluka u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u odlukama ovog suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. i broj Rev- 4419/2019-2 od 7. srpnja 2020.
6. Slijedom toga u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385. a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. u vezi s odredbom članka 387. stavak 5. ZPP-a riješeno kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.
