REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 110/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADA ZAGREBA, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstvo, Z., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužitelj podnio protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6099/2016-3 od 23. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj Povrv-1420/2013 od 29. travnja 2016., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

Protiv drugostupanjske presude naznačene u uvodu ovog rješenja prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tužitelj.

Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je zbog četiri pitanja, a prvo pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

Naime, na to pitanje odgovoreno je pravnim shvaćanjem koje je već izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-19/2008 od 25. veljače 2008., Rev- 698/2005 od 7. prosinca 2006., Rev 669/2002 od 19. prosinca 2002., Gzz- 36/2000 od 13. prosinca 2000 i Rev-19/08-2 od 25. veljače 2009.).

Drugo pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog odnosi se na način utvrđivanja odlučnih činjenica u parničnom postupku, međutim, to pitanje s jedne strane odnosi se na okolnosti konkretnog slučaja, a s druge strane, drugi dio tog pitanja je preopćenit.

Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na koje se poziva predlagatelj odnose se na drukčije činjenično i pravno stanje i nisu primjenjive u ovom parničnom postupku pa je zaključeno da niti ovo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Treće pitanje pretpostavlja da je drugostupanjski sud smatrao nespornim da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na strani tuženika, međutim, drugostupanjski sud te činjenice nije smatrao nespornim već je ocijenio da ih je tuženik dokazao. Zbog toga u ovom pitanju ne ovisi rješenje u ovom sporu.

Posljednje pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije opet se odnosi na način utvrđivanja činjenica i pravila o teretu dokazivanja. Tužitelj se poziva na odluku ovog revizijskog suda poslovni broj Revr-189/2017 od 17. travnja 2019., međutim, pravno shvaćanje koje je izraženo u toj odluci nije primjenjivo na ovaj postupak jer se odnosi na sasvim drukčiju činjeničnu i pravnu situaciju.

Zbog izloženih razloga, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. travnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.