REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3679/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz O., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ... , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-886/2019-2 od 18. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P- 150/2014-34 od 24. svibnja 2019., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-886/2019-2 od 18. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-150/2014-34 od 24. svibnja 2019.

2. Tuženica nije odgovorila na taj prijedlog.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Tužitelj je u prijedlogu postavio pet pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku, (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP):

5. Osim što četiri od tih pitanja uopće nisu pravna pitanja koja na umu ima odredba čl. 385. st. 1. ZPP, a koja za ishod mogu imati odgovor koji bi se odnosio na pravno shvaćanje u odnosu na neki postupovnopravni ili materijalnopravni propis, jer, ili su formulirana tako da, iako u konačnici predstavljaju upitnu rečenicu, u sebi sadrže te potom polaze od iskazanog nezadovoljstva stranke utvrđenim činjeničnim stanjem i vlastitog viđenja dokazne snage u postupku izvedenih dokaza, ili iz njih nije jasno na koje se postupovne ili materijalnopravne odredbe uopće odnose, tužitelj nije niti za jedno pitanje određeno izložio razloge njihove važnosti, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.

6. Ne može se, naime, izlaganjem određenih razloga važnosti pitanja smatrati općeniti navod iz prijedloga, koji se odnosi na sva postavljena pitanja, kako u vezi s postavljenim pitanjima nema prakse revizijskoga suda i kako praksa revizijskog suda o tim pitanjima odstupa od shvaćanja izraženog u pobijanoj presudi (bez navođenja odluka na koje se ta praksa odnosi), pri čemu je za primijetiti i da je kontradiktorno tvrditi da postoji odstupanje od sudske prakse u odnosu na pravna pitanja o kojima prakse nema.

7. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 14. travnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.