Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-9/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. M., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. siječnja 2021., broj Kv-I-Us-91/2020., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog I. M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14-., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 2015., broj: K-Us-27/14., pravomoćna 20. ožujka 2018., kojom je osuđeni I. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 2 (dva) mjeseca, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11, te presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. rujna 2009., broj: KO-168/08., pravomoćna 26. siječnja 2010., kojom je osuđeni I. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98.-ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05.- ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) i kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. KZ/97., na način da su navedene kazne zatvora uzete kao utvrđene pa je osuđenik na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina i 5 (pet) mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 21. studenoga 2007. do 02. veljače 2008. te od 09. lipnja 2011. do 09. lipnja 2015. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 09. lipnja 2015. do 08. srpnja 2016.

2 .Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni I. M., po branitelju, odvjetniku G. P., zbog odluke o kazni, predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na načinu da osuđenika osudi na blažu kaznu.

3. Spis je u skladu s člankom 474. stavka 1. ZKP/08 prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj tvrdeći da mu je prvostupanjski sud izricanjem samo jedan mjesec manje kazne od zbroja pojedinačno utvrđenih kazni zatvora nedovoljno umanjio kaznu, čime je podcijenio utvrđene olakotne okolnosti koje se tiču njegovih osobnih i obiteljskih prilika. Naime, svrha primjene odredaba o izricanju kazne pri stjecaju kaznenih djela iz članka 51. KZ/11. kod tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije ublažavanje kazne već potreba da se prilikom izricanja jedinstvene kazne vodi računa o posebnosti višestrukog počinitelja kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela s obzirom na vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja. Uzimajući u obzir visine kazni izrečenih pravomoćnim presudama čije je objedinjenje traženo, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 5 (pet) godina i 5 (pet) mjeseci, odmjerena po prvostupanjskom sudu, primjerena težini i opasnosti počinjenih djela, te u svemu ispunjava svrhu generalne i specijalne prevencije i sadržava načelo pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela. Naime, prilikom odlučivanja o visini jedinstvene kazne uzete su u obzir sve pravilno utvrđene otegotne i olakotne okolnosti iz pravomoćnih presuda, koje se odražavaju u pravoj mjeri u visini po prvostupanjskom sudu izrečenoj jedinstvenoj kazni zatvora. Pritom prvostupanjski sud nije mogao cijeniti okolnosti koje nisu utvrđene u prvostupanjskim presudama, odnosno protek vremena od počinjenja kaznenih djela, na što upire žalitelj, jer ta okolnost nije postojala u vrijeme izricanja pravomoćnih presuda čije se objedinjenje traži. Visina izrečene jedinstvene kazne nije dovedena u pitanje tvrdnjom žalitelja da mu je preostalo izdržati manje od dva mjeseca kazne zatvora, jer se u jedinstvenu kaznu zatvora ne uračunava vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu, što je prvostupanjski sud pogrešno učinio, koji propust će predsjednik prvostupanjskog vijeća otkloniti u skladu s člankom 180. stavkom 2. ZKP/08.

6. Budući da ispitivanjem prvostupanjske presude, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08, nije utvrđeno da je ostvarena koja od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Tanja Pavelin, v.r.