Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-14/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2021., broj K-64/2020, u nazočnosti branitelja optuženika M. K., odvjetnika u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog S. M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi S. M. proglašen je krivim zbog počinjenja pet kaznenih djela razbojništva od kojih jedno kazneno djelo iz članaka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., opisano pod točkom 1. i četiri kaznena djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11., opisanih pod točkama 2., 3., 4., i 5. u izreci pobijane presude. Nakon što mu je za kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a za svako od četiri kaznena djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, optuženi S. M., na temelju članka 51. KZ/11., je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom S. M. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 15. ožujka 2020. pa na dalje.

3. Na temelju članka 77. KZ/11. u svezi članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da je optuženi S. M. djelima opisanim u izreci pobijane presude pod točkama 1.), 2.), 3.) i 4.), ostvario imovinsku korist u iznosu od 5.630,00 kuna koji novčani iznos postaje imovina Republike Hrvatske, te mu je naloženo da Republici Hrvatskoj isplati 5.630,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

4. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08., oštećenom poduzeću „S. g.“ d.o.o., u odnosu na djelo pod točkom 5) dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.500,00 kuna.

5. Na temelju članka 148. stavak 6. u svezi članka 145. stavak 2. ZKP/08., optuženi S. M. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, kao i naknade nagrade i nužnih izdataka za branitelja koji mu je postavljen po službenoj dužnosti.

6. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi S. M. po branitelju M. K., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. Predlaže da se pobijana presuda u odluci o kazni preinači na način da mu se izreče manja kazna, a podredno da se u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. ukine i u tom dijelu da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu nije podnijet.

8. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izvješteni su optuženi S. M. i njegov branitelj M. K., koji su u žalbi to zahtijevali te je sjednica vijeća održana u prisutnosti odvjetnika M. K.. Na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. sjednica je održana u odsutnosti optuženog S. M. koji se u podnesku očitovao da ne želi biti prisutan sjednici, kao i državnog odvjetnika koji je o sjednici uredno izvješten.

10. Žalba nije osnovana.

U odnosu na žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

11. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi S. M. ponavlja svoju obranu i tvrdi da prilikom počinjenja kaznenog djela pod točkom 1., nije u ruci imao nož kojim je prijetio M. J., djelatnici u trgovini „D.“. Smatra da je iskaz svjedokinje J., koji je prvostupanjski sud cijenio kao jasan, decidiran i nedvojben, upitan jer se radi o osobi izrazite emocionalne osjetljivosti, pa se moglo dogoditi, a uslijed osjećaja straha i povećane psihičke senzibilnosti, da se svjedokinji samo učinilo da ima nož, koje sredstvo inače nije koristio pri izvršenju niti jednog od četiri prethodna kaznena djela koja je priznao.

12. Suprotno iznesenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je iskaz svjedokinje M. J., koja je navela da je optuženik kritične zgode, u trenutku kad je prišao pultu iza kojeg se ona nalazila, u lijevoj ruci držao manji nož, time da je ispod rukava optuženika vidjela samo oštricu tog noža kojim joj je isti zaprijetio, govoreći joj „priklat ću te, daj mi novac“, pravilno cijenio kao vjerodostojan, a istodobno je u odnosu na ovu okolnost sud ispravno obranu optuženika cijenio kao neistinitu.

12.1. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda iskaz svjedokinje M. J. ne ostavlja mogućnost bilo kakvoj dvojbi u pogledu načina počinjenja djela pod točkom 1. Naime, svjedokinja J., kako je prvostupanjski sud to pravilno utvrdio, je vrlo detaljno i uvjerljivo opisala ponašanje optuženika za vrijeme dok se nalazio u trgovini, navodeći da je tog dana, prije nego je počinio inkriminirano kazneno djelo, optuženik ulazio u dućan dva li tri puta, tako da ga je prepoznala kada je zadnji put ušao u dućan te joj, uporabivši nož, zaprijetio da će je napasti, zbog čega je u strahu za svoj život iz ladice registar blagajne uzela sav novac koji se tamo nalazio (oko 1.800,00 kuna) i predala ga optuženiku.

13. Nedvojbeno je svjedokinja J. dobro uočila i zapamtila sve okolnosti inkriminiranog kaznenog djela, pa tvrdnja žalitelja da je kritične zgode bila u strahu odnosno „u stanju povećane psihičke senzibilnosti“, upravo i govori u prilog vjerodostojnosti njezina iskaza, jer su takvo psihičko stanje kao i reakcija do koje je došlo karakteristični za situaciju kad je netko u opasnosti zbog toga jer je suočen s napadom drugoga koji mu prijeti nožem, dok ne potkrjepljuju tezu koju žalitelj iznosi u žalbi, tvrdeći da je svjedokinja zbog straha „umislila da je vidjela oštricu noža koje nije bilo“.

14. Prema tome, i ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje M. J. pravilno cijenio kao istinit, a to što optuženik prethodna kaznena djela nije počinio uz uporabu noža, na što upire u svojoj žalbi pokušavajući time dovesti u pitanje utvrđenje suda, nije odlučno za utvrđenje načina kako je počinio kazneno djelo pod točkom 1.

15. Slijedom onog što je prethodno izneseno, prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice koje su bitne za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. iz točke 1., pouzdano i pravilno utvrdio te je žalba optuženog S. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

U odnosu na kaznu

16. Nije u pravu žalitelj ni kad prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, ističući pri tome da se u odnosu na kaznena djela pod točkama 2. do 5. očitovao da se smatra krivim te nije osporavao protupravno pribavljenu imovinsku korist. Osim toga, iako je ranije osuđivan za istovrsna kaznena djela, tvrdi da dvanaest godina prije počinjenja inkriminiranog kaznenog djela nije počinio niti jedno kazneno djelo pa stoga smatra da su to posebno olakotne okolnosti koje su trebale utjecati na izbor i vrstu kazne.

17. Protivno iznesenim tvrdnjama žalitelja, pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud mu je pravilno kao olakotno cijenio priznanje kaznenih djela (osim djela pod točkom 1.), međutim, isto tako, sud mu je ispravno kao otegotno cijenio raniju višekratnu osuđivanost.

18. Iz izvoda iz Kaznene evidencije koji se nalazi na stranici 132. spisa, koji dokaz je prvostupanjski sud pročitao, proizlazi da je optuženi S. M. do sada više puta osuđivan za istovrsna kaznena djela, a zadnji put je pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Rijeci broj … od 19. ožujka 2014, koja je postala pravomoćna 22. listopada 2014., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.)

19. Prema tome, i po ocjeni Visokog kaznenog suda kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je optuženom S. M., nakon što je ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, ispravno utvrdio pojedinačne kazne zatvora i odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora na način da mu je za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11. pod točkom 1., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine, dok mu je za svako kazneno djelo iz članka 230. st. 1. KZ/11., pod točkama 2. do. 5., utvrdio kazne zatvora u trajanju od jedne godine te ga je primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, koja kazna, s obzirom na brojnost počinjenih kaznenih djela, nije prestrogo odmjerena.

20. Žaleći se na odluku o kazni žalitelj gubi iz vida da mu je za svako pojedino kazneno djelo sud utvrdio kazne zatvora u visini propisanih zakonskih minimuma za ta djela, jer je za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11. propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina, a za kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. KZ/11. od jedne do deset godina.

21. Prema tome su svaka pojedinačno utvrđena kazna kao i jedinstvena kazna zatvora koju je prvostupanjski sud izrekao optuženom S. M., primjerene težini počinjenih kaznenih djela, njegovoj ličnosti i svim okolnostima djela. Zbog toga će se i izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja predviđena u članku 41. KZ/11.odnosno, prije svega, da se utječe na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako da se izrazi društvena osuda ovakvih kriminalnih postupaka i pojava te da se izrečenom kaznom, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, utječe na sve druge da ih ne čine.

22. Zbog razloga koji su navedeni pod točkama 18. do 20., žalba S. M. zbog odluke o kazni nije osnovana.

23. Budući da žalba optuženog S. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni nije osnovana, a kako ovaj drugostupanjski sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao niti povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. je odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 14. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan,v.r.