REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-1202/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika VIDOVIĆ PROMET d.o.o. u stečaju, Slavonski Brod, Ante Starčevića 54, OIB 88319947442, kojeg zastupa punomoćnik Branko Nenadić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate iznosa od 5.481,74 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-351/2019 od 26. siječnja 2021., 14. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-351/2019 od 26. siječnja 2021. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-464/2019 od 14. lipnja 2019. kojim se nalaže tuženiku ispatiti tužitelju iznos od 5.481,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

-na iznos od 2.344,48 kn od 30. siječnja 2019.

-na iznos od 2.766,88 kn od 2. ožujka 2019.

-na iznos od 370,38 kn od 2. travnja 2019.

do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 7,75% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i u točkama III. i V. izreke.

II. Djelomično se ukida presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-351/2019 od 26. siječnja 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-464/2019 od 14. lipnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku ispatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 5.481,74 kn po stopi „od 8,82 % od 29. siječnja 2019.“

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-351/2019 od 26. siječnja 2021. u točkama II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-351/2019 od 26. siječnja 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-464/2019 od 14. lipnja 2019. kojim se nalaže tuženiku ispatiti tužitelju iznos od 5.481,74 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.137,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je platni nalog za trošak ovršnog postupka u iznosu od 40,00 kn te u dijelu zahtjeva za isplatu kamata na glavnicu od 2.344,48 kn od 29. siječnja 2019. do 30. siječnja 2019., na glavnicu od 2.766,88 kn od 1. ožujka 2019. do 2. ožujka 2019., te na glavnicu od 370,38 kn od 1. travnja 2019. do 2. travnja 2019. (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.418,85 kn na ime parničnih troškova (točka III. izreke), odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.405,75 kn (točka IV. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.400,00 kn (točka V. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Istaknuo je da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i navodima iz presude. U bitnom je naveo da je iz utvrđenog činjeničnog stanja razvidno kako ne postoji ugovor o zakupu s vlasnikom poslovnog prostora te da tužitelji i tuženik nisu u nikakvom ugovornom odnosu. Nadalje, tuženik je istaknuo da je pogrešno primijenjena odredba čl. 170. Stečajnog zakona jer tuženik, odnosno stečajni upravitelj nije nikada sklopio ugovor kojim bi tuženik bio obveznik plaćanja korištenja javne usluge na mreži niskog napona. Stoga je pogrešno primijenjena odredba čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima jer se tu radi o pravnim posljedicama zabrane ovrhe radi ostvarenja tražbine prema stečajnoj masi. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjevu cijelosti.

3. Žalba djelomično nije osnovana, djelomično je osnovana, ali ne i razloga navedenih u žalbi, a djelomično nije dopuštena.

4. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. S obzirom na to da tužitelj nema pravnog interesa žaliti se protiv točaka II. i IV. izreke pobijane presude u dijelu kojim je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 40,00 kn i dio zakonskih zateznih kamata, te u dijelu kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.405,75 kn, njegova je žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena (čl. 366. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a).

6. U predmetnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 5.481,74 kn na ime naknade za isporučenu električnu energiju koju je tužitelj isporučio tuženiku u razdoblju od prosinca 2018. do veljače 2019.

8. Tužitelj je u spis dostavio Ugovor o prijenosu Ugovora o korištenju javne usluge na mreži niskog napona broj 4010-13-003846 od 30. prosinca 2013., račune u kojima je vidljivo na koje obračunsko mjesto se odnosi, tarifna stavka i model, broj i stanje brojila, i obračunata naknada. Tuženik je pak osporavao pasivnu legitimaciju, te je istaknuo da nije vlasnik prostora na koji se odnosi isporuka električne energije, te da nije obavljao poslovnu aktivnost nakon što je nad njime otvoren stečajni postupak 12. rujna 2017.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj izvršio tuženiku isporuku električne energije, da je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije te da je tuženik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje. Takvi zaključci suda u potpunosti su u skladu s dokazima u spisu. Naime, tužitelj je dostavio u spis Ugovor o prijenosu Ugovora o korištenju javne usluge na mreži niskog napona broj 4010-13-003846 od 30. prosinca 2013. kojeg su potpisali Vidović Mira kao prenositelj, pravni prednik tuženik Vidović promet d.o.o., uz suglasnost tužitelja. Prema čl. 1. tog Ugovora prenositelj i primatelj (tuženik) su suglasno utvrdili da su međusobno sklopili Ugovor o korištenju (vlasništvo) na određeno vrijeme, koji je sastavni dio tog Ugovora, a kojim je primatelj stekao status zakonitog posjednika nekretnine. Prema čl. 2. tog Ugovora prenositelj prenosi, a primatelj prima Ugovor o korištenju javne usluge na mreži niskog napona broj 1010- 12-001630 sklopljen s HEP-Operatorom distribucijskog sustava d.o.o. za obračunsko mjerno mjesto broj 8353263 na adresi Stari Slatinik, Ilije Martinovića 23/A. Člankom 5. Ugovora, primatelj preuzima sva prava i obaveze prenositelja iz Ugovora o korištenju javne usluge na mreži niskog napona iz čl. 2. tog Ugovora. Nadalje, prema čl. 11. Ugovora stranke su suglasne da se Ugovor može raskinuti dostavom obavijesti o raskidu jedne od ugovornih strana drugoj strani uz otkazni rok od 30 dana, o čemu u ugovorne strane dužne u roku od tri dana od raskida Ugovora obavijestiti u pisanom obliku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o.

10. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju došlo je do prijenosa Ugovora o korištenju javne usluge na mreži niskog napona broj 4010-13-003846 sa prenositelja Mire Vidović na pravnog prednika tuženika Vidović promet d.o.o, uz pristanak tužitelja, sve u smislu odredbe čl. 127. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11: dalje: ZOO). Upravo time na tuženika su prenesena sva prava i obveze iz Ugovora o korištenju javne usluge na mreži niskog napona broj 4010-13-003846, pa je stoga neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Tužitelj je dokazao osnovu i visinu svojeg potraživanja, a što tuženik nije valjano osporio niti je predložio adekvatne dokaze u prilog svojih tvrdnji.

12. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 111. st. 3. ZOO-a. Naime, Ugovorom o prijenosu Ugovora o korištenju javne usluge na mreži niskog napona broj 4010-13-003846 od 30. prosinca 2013. prenositelj (Mira Vidović) je prema čl. 7. tog Ugovora dostavio Hep-Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. svoju potpisanu izjavu na kojoj je potpis ovjerio javni bilježnik, a kojom se obvezao u svojstvu solidarnog jamca ispuniti dospjelu, a nepodmirenu obvezu primatelja ugovora (tuženika). Upravo u skladu s odredbom čl. 111. st. 3. ZOO-a tužitelj može zahtijevati ispunjenje obveze bilo od tuženika kao primatelja Ugovora, bilo od prenositelja ili od obojice u isto vrijeme, odnosno na tužitelju je izbor osobe od koje će zahtijevati ispunjenje obveze.

13. Neosnovani su i tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je pogrešno primijenjena odredba čl. 170. Stečajnog zakona jer tuženik, odnosno stečajni upravitelj nije nikada sklopio ugovor kojim bi tuženik bio obveznik plaćanja korištenja javne usluge na mreži niskog napona. Ovaj sud ističe da je Ugovor o prijenosu Ugovora o korištenju javne usluge na mreži niskog napona broj 4010-13-003846 od 30. prosinca 2013. sklopio pravni prednik tuženika Vidović promet d.o.o, a tuženik, kao pravni slijednik primatelja iz Ugovora, odnosno njegov stečajni upravitelj, imao je mogućnost da raskine taj Ugovor i da o tome obavijesti tužitelja, a što nesumnjivo tuženik nije učinio.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno na temelju odredbe čl. 9. ZOO-a obvezao tuženika da plati tužitelju iznos od 5.481,74 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate.

15. Odluka o parničnim troškovima (točka III. izreke) nije posebno osporavana, a ovaj sud ocjenjuje da je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 3. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točki I. izreke dijelu glavnice od 5.481,74 kn i zateznih kama od dospijeća do isplate, na temelju odredbe č l. 368. st. 1. ZPP-a, te u točkama III. i V. izreke.

17. U odnosu na pobijanu točku I. izreke u dijelu kojim je platni nalog održan na snazi za zakonske zatezne kamate na iznos od 5.481,74 kn „po stopi od 8,82% od 29. siječnja 2019.“, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, u tom dijelu prvostupanjski sud je održao platni nalog na snazi za zatezne kamate na iznos od 5.481,74 kn „po stopi od 8,82% od 29. siječnja 2019.“, dok je točkom IV. izreke odbio zatezne kamate od 29. siječnja 2019. do 30. siječnja 2019. Upravo time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka z čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je u tom dijelu izreka proturječna izdanom platnom nalogu, pa je na temelju odredbe čl. 369. ZPP-a pobijana odluka u tom dijelu kojim djelomično ukinuta bez potrebe vraćanja na ponovan postupak.

18. Odluka iz točke II. izreke rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

Zagreb, 14. travnja 2021.

Sudac

Lidija Tomljenović