REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-3069/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik H. Č.- B., odvjetnik iz O. U. Č.-B. iz Z., protiv 1. tuženika Đ. P. iz Z., OIB …; 2. tuženika P.-P. d.o.o. Z., OIB …, oboje zastupani po punomoćniku T. M., odvjetniku iz O. D. T. M. i P. d.o.o. iz Z., radi: opoziva člana uprave, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-858/2018 od 12. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje točka 1.II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-858/2018 od 12. travnja 2019., kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na društvo P.-P. d.o.o.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se točka 1.III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-858/2018 od 12. travnja 2019. i tužba u tom dijelu odbacuje.

II. Ukidaju se točke 1.I. i 1.IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-858/2018 od 12. travnja 2019. kao i točka 2. izreke presude i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-858/2018 od 12. travnja 2019. točkom 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je od suda zatraženo da naloži tuženiku Đ. P. da se suglasi s opozivom člana uprave (točka 1.I. izreke presude), kojim je zatraženo da se naloži tuženiku P.-P. d.o.o. provesti brisanje osobe ovlaštene za zastupanje (točka 1.II. izreke), te kojim je zatraženo da se naloži Trgovačkom sudu u Zagrebu provedba brisanja (točka 1.III. izreke), a tužitelju je naloženo tužitelju platiti tuženicima trošak parničnog postupka (točka 2. izreke presude). U bitnome navodi kako tužbu po odredbi čl. 424. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) može podnijeti član društva, no, da istu ne može podnijeti protiv člana društva koji je ujedno i član uprave, jer bi traženje da se on suglasi sa svojim opozivom predstavljalo ograničenje njegovog upravljačkog prava. Što se tiče ponašanja tuženika Đ. P., kao člana uprave, sud smatra kako se isti ponašao u okviru svojih ovlaštenja, te u granicama slobodne poduzetničke prosudbe, a tužiteljica nije dokazala da bi time nastala kakva šteta za nju ili društvo.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U bitnome osporava zaključke suda koji se odnose na pravo tužiteljice da traži suglasnost za smjenu člana uprave, a smatra i kako prvostupanjski sud nije pravilno proveo dokazni postupak niti je ocijenio postoje li opravdani razlozi za opoziv člana uprave, već je ocijenio samo financijski dokumentaciju. Kako je prvostupanjski sud odbio izvesti predložene dokaze od strane tužiteljice, činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Predlaže presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili navode tužiteljice, navodeći kako je presuda pravilna i zakonita, uz napomenu kako pravo na podnošenje tužbe ima onaj član društva koji je glasao za opoziv člana uprave, te da u ovom slučaju nije održana skupština društva na kojoj bi članovi društva glasali za opoziv člana uprave. Što se tiče skupštine društva od 17. siječnja 2018. smatraju kako ista nije sazvana u skladu sa zakonom, da ista nije održana i nema formalni niti pravni legitimitet. Predlažu odbiti žalbu uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je temeljem odredbi 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Za odlučivanje o tužiteljičinoj žalbi prvenstveno je potrebno dati odgovor na slijedeća pitanja: da li se tužba u smislu čl. 424. st. 3. ZTD-a može podnijeti protiv člana društva koji je ujedno i član uprave (ili se time krše njegova članska prava); u odnosu na koga se ta tužba može podnijeti te postoje li formalni uvjeti za njeno podnošenje (odnosno da li protivljenje tuženika izraženo na skupštini od 17. siječnja 2018. znači da je isti glasao protiv odluke o opozivu uprave).

7. Mogućnost i pravo suda da se upliće u međusobne odnose članova društva izričito je propisano zakonom, upravo zbog očuvanja slobode ugovaranja međusobnih odnosa iz čl. 135. st. 1. ZTD-a. No, istovremeno, zakonodavac je predvidio i mogućnost da, na zahtjev nekog od članova društva, sud u posebnim slučajevima intervenira u taj odnos, a jedna od tih mogućnosti propisana je i čl. 424. st. 3. ZTD-a.

8. Prva rečenica čl. 424. st. 3. ZTD-a je jasna i nedvosmislena - od članova društva koji nisu glasovali za opoziv imenovanja člana uprave može se tužbom sudu zatražiti da se s opozivom suglase. Jedina iznimka koju zakon propisuje od ove odredbe odnosi se na članove uprave koje imenuju javnopravna tijela (čl. 424. st. 5. ZTD-a).

9. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da bi se takvom presudom narušila upravljačka prava tuženika Đ. P.

10. Naime, ovaj sud ukazuje kako su tužiteljica i tuženik Đ. P. članovi društva P.-P. d.o.o. te da i jedan i drugi imaju članska, odnosno upravljačka prava. U konkretnom slučaju, obje navedene stranke imaju po jedan poslovni udjel, u istom nominalnom iznosu (100.000,00 kn), što znači da niti jedna od njih ne može, protivno želji druge strane, donositi bilo kakve odluke na skupštini. Stoga sud, prihvaćanjem tvrdnje Đ. P. kako bi se, podnošenjem zakonom propisane tužbe iz čl. 424. st. 3. ZTD-a narušila njegova upravljačka prava, u stvarnosti narušava upravljačka prava tužiteljice, jer joj je uskratio zakonom zajamčenu sudsku zaštitu, naravno pod uvjetom da se njene tvrdnje dokažu osnovanim.

11. Iz navedenog razloga za pitanje dopuštenosti tužbe nije bitno tko je član uprave, već je bitno pitanje da li je odbijanje drugog člana društva da se suglasi s opozivom člana uprave u okviru njegovih zakonskih prava ili se time nanosi šteta društvu i drugim članovima društva.

12. Slijedom navedenog, činjenica da je član društva Đ. P. ujedno i član uprave čiji se opoziv traži ne sprječava podnošenje tužbe po čl. 424. st. 3. ZTD-a niti predstavlja narušavanje upravljačkih prava. Naprotiv, ako sud utvrdi da je zahtjev osnovan, svojom odlukom štiti upravljačka prava člana društva koji je podnio tužbu koja su narušena ponašanjem drugog člana društva.

13. Što se tiče postojanja formalnih uvjeta za podnošenje tužbe po čl. 424. st. 3. ZTD-a, odnosno pitanja da li protivljenje tuženika Đ. P. izraženo na skupštini od 17. siječnja 2018. znači da je isti glasao protiv odluke o opozivu uprave, valja ukazati da iz zapisnika na str. 140.-145. spisa jasno proizlazi kako su na istoj bili nazočni, osobno odnosno putem punomoćnika, svi članovi društva. Naime, iz tog je zapisnika vidljivo kako M. P. zastupa odvjetnik H. Č.-B., dok je Đ. P. bio prisutan osobno, a zastupao ga je i odvjetnik T. M.

14. S obzirom na to da su na navedenoj skupštini bili prisutni odnosno zastupljeni svi članovi društva, takva je skupština mogla donositi i valjane odluke, bez obzira na to da li je ista uredno sazvana (čl. 444. st. 2. ZTD-a). Stoga to što je Đ. P., kao član društva, na skupštini 17. siječnja 2018. glasao protiv svog opoziva kao člana uprave društva ima značenje glasanja protiv te odluke, kao uvjeta za podnošenje tužbe iz čl. 424. st. 3. ZTD-a.

15. Dakle, u konkretnom su slučaju bili ostvareni uvjeti za podnošenje tužbe iz čl. 424. st. 3. ZTD-a u odnosu na tuženika Đ. P. te je prvostupanjski sud trebao utvrditi njenu osnovanost.

16. S obzirom na to da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice, uključujući i prijedlog za provođenje knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja podudarnosti poslovanja društava P.-P. d.o.o. i P.-P. V. d.o.o., ovakvu je odluku morao valjano obrazložiti.

17. No, u obrazloženju presude sud samo navodi kako bi provođenje tih dokaza samo produljilo trajanje predmeta, te da isti nisu odlučni za pravilno i potpuno rješenje spora, što prema mišljenju ovog suda ne predstavlja argumentirani razlog zbog kojega ti dokazi nisu provedeni. Naime, odbijanje suda da provede određeni dokaz samo po sebi ne predstavlja onemogućavanje stranke u raspravljanju pred sudom iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Prema toj odredbi, stranka se može onemogućiti da raspravlja pred sudom samo nezakonitim postupanjem suda, a ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je sa njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a. Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge za donošenje takve odluke, posebno u situaciji kada odbija provesti dokazne prijedloge tužiteljice, dok istovremeno odbija tužbeni zahtjev zbog toga što tužiteljica nije dokazala njegovu osnovanost.

18. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski je sud propustio dati valjane razloge zbog kojih je odbio provesti dokazne prijedloge tužiteljice, pa je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, na koju ukazuje i tužiteljica, što predstavlja još jedan razlog zbog kojega je trebalo ukinuti presudu u pobijanoj točki 1.I. njene izreke.

19. U odnosu na točku 1.II. izreke, ovaj sud ukazuje kako se odredba čl. 424. st. 3. ZTD-a odnosi isključivo na člana društva koji je odbio dati suglasnost za opoziv. 20. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik P.-P. d.o.o. trgovačko društvo koje zastupa njegova uprava (čl. 41. u vezi čl. 426. ZTD-a), odnosno u konkretnom slučaju upravo osoba za čiji se opoziv tužbom traži suglasnost kao jedini član uprave, nije jasno tko bi bio taj koji bi, u ime tuženika P.-P. podnio odgovarajuću prijavu.

21. Nadalje, društvo P.-P. d.o.o. nema nikakvu ovlast, čak i da ima osobu ovlaštenu za zastupanje, provesti postupak brisanja u sudskom registru, jer to radi sud. Taj tuženik bio bi ovlašten, prijavom koju bi podnijela ovlaštena osoba, pokrenuti postupak brisanja, ali ne bi bila ovlaštena isti provesti niti dobrovoljno, niti na temelju sudske odluke.

22. Iz navedenog razloga tužitelja je trebalo odbiti sa zahtjevom da se tuženiku P.-P. d.o.o. naloži provođenje brisanja osobe ovlaštene za zastupanje, kako je i odlučeno točkom 1.II. izreke, samo iz drugih razloga. Stoga je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva (čl. 368. st. 2. ZPP-a).

23. Što se tiče točke 1.III. izreke presude, valja ukazati kako se u ovoj parnici, koja se vodi radi davanja suglasnosti s opozivom člana uprave, ne može nalagati sudu, koji nije stranka u postupku, da nešto učini ili ne učini. Prema čl. 9. Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj: 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15 i 40/19; dalje: ZSR) postupak upisa pokreće se temeljem prijave ili po službenoj dužnosti. Ukoliko se određeni upisi (ili njihovo brisanje) trebaju izvršiti temeljem sudske presude, to se radi po službenoj dužnosti.

24. Ovaj sud ukazuje kako samo viši sud, u postupku povodom pravnog lijeka, može naložiti sudu nižeg stupnja da nešto učini, a i ta odluka vrijedi samo za konkretan postupak.

25. Stoga je presuda ukinuta u pobijanoj točki 1.III. njene izreke, a tužba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena (čl. 366. st. 1. ZPP-a).

26. U odnosu na točku II. izreke presude kojom je odlučeno o troškovima postupka valja ukazati kako je prvostupanjski sud dosudio trošak općenito tuženicima, bez navođenja kojem tuženiku je dosuđeno koliko troška.

27. Imajući u vidu kako je i punomoćnik tuženika zahtjev za naknadu troškova postavio zajednički za oba tuženika (str. 591. spisa), ovaj sud za sada ne može odijeliti koji se dio troškova odnosi na tuženika Đ. P., a koji na tuženika P.-P. d.o.o., zbog čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

28. Ovo posebno imajući u vidu činjenicu da se tužba sastoji od tri različita zahtjeva, koji se odnose na različite stranke (a jedan i na sud, koji nije stranka u postupku), dok je vrijednost predmeta spora utvrđena u iznosu od 101.000,00 kn, pa ovaj sud zasada ne može utvrditi niti u odnosu na koju vrijednost predmeta spora treba računati trošak tuženika P.-P. d.o.o. Kako bi se svakoj strani dala mogućnost žalbe protiv odluke o troškovima postupka, presudu je trebalo ukinuti i u tom dijelu.

29. Slijedom navedenog, radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te otklanjanja uočenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, tužiteljičina je žalba uvažena, prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na točku 1.I. i na točku II. izreke, a predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP-a), pri čemu se ukazuje da se odluka o troškovima donosi na određeni prijedlog stranke, bez raspravljanja.

30. U nastavku postupka prvostupanjski će sud, imajući u vidu navode iz ove odluke, ponovo odlučiti o dokaznim prijedlozima tužiteljice te, nakon provedenog postupka, donijeti novu odluku.

31. Ovaj sud ukazuje kako to što tužiteljica ima pravo pokrenuti i voditi postupak protiv tuženika Đ. P. ne znači da je zahtjev osnovan, već će o njegovoj osnovanosti odlučiti sud, što će uzrokovati daljnje troškove. No, kako je iz spisa vidljiva povijest odnosa između stranaka, koje su vodile i vode brojne postupke vezane za ostvarivanje članskih prava u društvu P.-P. d.o.o., valja ukazati na odredbu čl. 186.d ZPP-a, te mogućnost da se stranke upute na postupak mirenja, kako bi svoje odnose razriješile u potpunosti.

Zagreb, 14. travnja 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas