REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1466/2016-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. V. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv tuženika T. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. N., dipl. iur. kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 3800/14-4 od 7. prosinca 2015., kojom je preinačena međupresuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P - 1158/08-74 od 26. rujna 2014., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 3800/14-4 od 7. prosinca 2015. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska međupresuda u njenom usvajajućem dijelu (u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju iz štetnog događaja u omjeru od 80%) na način da se utvrđuje da tuženik ne odgovara tužitelju za štetu iz štetnog događaja od 9. veljače 2005., pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, dok je odlukom o troškovima postupka tužitelj obvezan naknaditi tuženiku 11.418,14 kuna.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbi čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj uz prijedlog da revizijski sud istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Kako je s obzirom na vrijednost predmeta spora (373.000,00 kuna) dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, revizija tužitelja ispitana je u okvirima odredbe čl. 392.a ZPP-a (revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a može se podnijeti u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpe u uzročnoposljedičnoj vezi s štetnim događajem od 9. veljače 2005.
7. Kako između stranaka tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija i štetni događaj, prvostupanjski sud je u utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu koju tužitelj trpi iz štetnog događaja od 9. veljače 2005. u omjeru od 80% na činjeničnom utvrđenju: - da je tužitelj 9. veljače 2005. pretrpio ozljede krećući se iza traktora s prikolicom natovarenom drvima, koji traktor s prikolicom je s trenutkom nezgode bio osiguran kod tuženika, - da je do nezgode došlo kada se traktor s prikolicom kretao odvojkom šumskog puta u dijelu kojim taj put prolazi preko čest. zem. 1282/83 k.o. B. u vlasništvu I. P., - da ovaj pristup (odvojak šumskog puta koji se nalazi u usponu/padu 32% - 33%) do svojih nekretnina i izvlačenje drva nakon sječe koriste I. P. i članovi dviju obitelji M., te tako ne služi nikakvoj drugoj svrsi izuzev prelaženja, čime prema daljnjem utvrđenju prvostupanjskog suda predstavlja površinu za promet.
8. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja cijeneći - da put na kojem se dogodio štetni događaj nije kategoriziran kao javni put, pa ni kao nerazvrstana cesta, - da isti očito služi (samo) kao pristupni put za čest. zem. 1282/83, čest. zem. 1282/88, čest. zem. 1282/87, u vlasništvu S. M. te, eventualno i čest. zem. 1282/91 i čest. zem. 1282/90 sve k.o. B., - da ovaj pristupni put koriste vlasnici navedenih nekretnina i to rijetko kod izvlačenja drva iz šume, te tako da prema shvaćanju drugostupanjskog suda nije riječ o putu koji se koristi za javni promet u smislu odredbi čl. 1. st. 2. u vezi s čl. 2. st. 1. t. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 105/04, 142/06, 60/08 i 67/08 – dalje: ZSPC), niti o šteti za koju bi odgovarao tuženik shodno odredbama čl. 82. i 83. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 91/94 20/97, 50/99, 116/99, 11/02, 140/05 i 121/05 – dalje: ZO).
9. Izloženo stajalište drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilno. Naime, prema odredbi čl. 82. st. 1. i 3. ZO-a, vlasnik, odnosno korisnik motornog vozila i priključnog vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom motornog vozila (u daljem tekstu osiguranje od automobilske odgovornosti) nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Štetom koja je nanesena uporabom motornog vozila smatra se i šteta koja je trećoj osobi prouzročena padom stvari s motornog ili priključnog vozila. Prema odredbi čl. 83. st. 1. ZO-a, motorna i priključna vozila, u smislu ovoga Zakona, jesu sva vozila na motorni pogon koja se kreću javnim putem i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije po propisima o cestovnom prometu. Navedene odredbe prema shvaćanju ovog suda valja sagledavati i u kontekstu odredbi ZSPC-a koji (čl. 2. st. 1. t. 9. ZSPC-a) koji pod nerazvrstanom cestom podrazumijeva površinu koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putovi, putovi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste i prostori parkirališta, benzinskih crpki i sl.). U primjeni navedenih odredbi ovaj sud već je zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odgovornost tuženika (kao društva za osiguranje kod kojeg je od automobilske odgovornosti vlasnik osigurao traktor) relevantno da je riječ o površini na kojoj se odvija promet, pri čemu nije od značaja da taj promet bude i „javni“ (Rev – 258/10 od 24. rujna 2013.), može predstavljati poljski put (Rev – 150/08 od 23. prosinca 2008.), kao i šumski put (Rev – 1014/06 od 8. studenog 2006.). Kako u konkretnom slučaju nije riječ o odvojku šumskog puta koji je dostupan samo nekom gospodarstvu i služi za potrebe tog gospodarstva, već je dostupan većem broju raznih korisnika (bez obzira na dokazanu uporabu samo za nekretnine označene kao čest. zem. 1282/83, čest. zem. 1282/88, čest. zem. 1282/87, čest. zem. 1282/91 i čest. zem. 1282/90 sve k.o. B.), to je prema njegovoj dostupnosti većem broju raznih korisnika riječ o površini kojom se odvija promet u kojem tuženik shodno sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti odgovara za štete nanesene trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.
10. Kako zbog pogrešne primijene materijalnog prava drugostupanjski sud nije cijenio okolnosti činjeničnog stanja odlučne za odluku o postavljenom zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari (doprinos tužitelja nastaloj šteti i visini štete), to ne postoje uvjeti za preinačenje presude. Zbog navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci, a kako to nalaže odredba čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 14. travnja 2021.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
