Broj: Jž-494/2020
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.T. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula-Pola podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 10. veljače 2020., broj: 1. Pp J-26/2020, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula-Pola i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 10. veljače 2020., broj: 1. Pp J-26/2020 na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M.T. i okr. E.T. oslobođeni su od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci presude postupili protivno čl. 10. st. 1. t. 3. i počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava istarska, Policijska postaja Pula-Pola pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Žalba nije osnovana.
2.2. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
2.3. Podnositelj žalbe smatra da je sud pogrešno odlučio i primijenio odredbu čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, jer je iz činjeničnog opisa prekršaja razvidno da se radi o psihičkom nasilju koje je prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost u nazočnosti djeteta, te da se radi o društveno nedopustivom ponašanju roditelja u nazočnosti djeteta, a i sama okr. E.T. ne bi pozvala na intervenciju policiju da nije nastupila sama posljedica, što sud u obrazloženju navodi kao razlog o nepostojanju materijalno kažnjivog djela.
3. Nije u pravu tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio i primijenio odredbu čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona.
3.1. Naime, okr. M.T. i okr. E.T. se optužnim prijedlogom stavlja na teret da su se nasilnički ponašali jedan prema drugom u prisutnosti njihove malodobne djece. Prema činjeničnom opisu radnje prekršaja u optužnom prijedlogu, a tako je navedeno i u obrazloženju pobijane presude, očigledno je da se okrivljenicima stavlja na teret da bi počinili psihičko nasilje.
3.2. Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji, te je u toč. 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.
3. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, proizlazi da je psihičko nasilje ono netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost pa je, prema tome, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna od odlučnih činjenica, odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 1., a time i čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao kvalificiranom obliku osnovnog prekršaja. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje.
Kako je to vidljivo iz optužnog prijedloga, u činjeničnom opisu se ne naznačuje da bi ponašanje okrivljenika prouzročilo kod suokrivljenika bilo koju zakonom propisanu posljedicu (povredu dostojanstva ili uznemirenost), slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okr. M.T. i okr. E.T. stavlja na teret. S obzirom da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
4.
Čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona propisuje: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“.
4.1. Slijedom navedenog, budući da djelo koje se okr. M.T. i okr. E.T. stavlja na teret, a na način kako je to činjenično opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju ovlaštenja iz čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, oslobodio okrivljenike od optužbe.
5.
Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. travnja 2021.
Zapisničarka :
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Puli-Pola u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.
