Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 10. Gž - 665/2020-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužiteljice S. N. A. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnici N. V., odvjetnici u Z., protiv tuženice G. p. Z.-O. d.o.o., OIB …6, zastupane po zaposlenicima T. J. i P. B. radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice S. N. A. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3052/17-24 od 24. travnja 2020., dana 14. travnja 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3052/17-24 od 24. travnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II. O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Tuženik G. p. Z. – O. d.o.o. dužan je tužiteljici S.

N. A. na ime naknade štete isplatiti iznos od 82.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga postupka, kao neosnovan.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica S. N. A. iz svih žalbenih razloga, navodeći da je obrazloženje pobijane presude proturječno razlozima presude, kao i sadržaju isprava i priloženih dokaza, posebice kada prvostupanjski sud navodi da je tuženik znao da je pokretanje ovršnog postupka protiv nje na zakonu neosnovano, te protivno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x- 670/11, te Ustavnog suda broj U-III-680/13, a nije uzeo u obzir da se radi o obijesnom parničenju kojim je tuženik pokušavao naplatiti ono što nije isporučio, a na što je žaliteljica također ukazivala u činjeničnom opisu tužbe, posebice pozivajući se na odluke u predmetima Povrv-10792/15, Povrv-12345/14, Povrv-3233/13, Povrv- 18197/15, te Gž-79/16, kojim su tužbeni zahtjevi tuženice, u tim predmetima tužiteljice, bili odbijeni kao neosnovani. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je u time, što je u tim postupcima, ovdje žaliteljici, a tamo tuženici, bio dosuđen trošak postupka njena šteta neosnovanim tužbama i obijesnim parničenjem, nadoknađena,

jer iako je to tako, u ovom postupku je tražena nematerijalna šteta zbog povrede prava osobnosti uzrokovane maltretiranjem kroz višekratno neosnovano uznemiravanje. Također smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi tuženica imala zakonsko pravo pokretati ovršne postupke samo na temelju svojih poslovnih knjiga, jer iste nemaju osnova u realnosti i njegovom poslovanju, već se radi o svjesnom i namjernom pokretanju postupaka ovrhe radi stjecanja bez ikakve valjane osnove, a zbog čega je žaliteljica ovlaštena tražiti naknadu štete po pravilima obveznog prava. Ukazuje da je ovakvo ponašanje tuženika protivno odredbi članka 6. stavak 1. Konvencije o ljudskim pravima. Ističe da pogrešno prvostupanjski sud ocjenjuje činjenične navode i razloge tužbe, jer se u tužbi nije tvrdilo niti je ista temeljena na tvrdnji da tuženik nije imao pravo na izdavanje računa i pokretanje ovršnih postupaka, već na činjenici da je takvim neosnovanim postupanjem kod žaliteljice uzrokovao nastanak štete, odnosno da je takvim svjesnim i namjernim ponašanjem, a u svrhu stjecanja bez osnove, nju uznemiravao, a što upravo čini štetnu radnju, a za koju on treba odgovarati bez obzira na krivnju sukladno odredbi članka 1045. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno je ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik G. p. Z. – O. d.o.o. da,

suprotno žalbenim tvrdnjama, tužiteljica nije dokazala osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu, pa da je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda. Ukazuje da tužba nije postavljena tako da bi dokazivala kako tuženik nije imao pravo pokretati postupke, već da bi tužiteljica time trpjela štetu, navodno radi toga što su postupci svjesno i namjerno pokretani radi stjecanja bez osnova, a koje tvrdnje nisu osnovane niti dokazane. Ističe da njegovo pokretanje postupaka radi naplate duga ne može predstavljati štetnu radnju, a niti takva radnja može biti posljedično uzročna eventualno nastaloj šteti sukladno odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima,

a posebice što nedostaje i protupravnost, jer je tuženik ovlašten ostvarivati svoja potraživanja i putem suda, odnosno pokretanjem ovršnog postupka. Smatra da, suprotno žalbenim tvrdnjama nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka, te da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako ne postoje dokazi da bi on svjesno i sa namjerom stjecanja bez osnove pokretao ovršne postupke protiv tužiteljice. Predlaže žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda, te potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovanim pozivajući se na odredbu članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. – dalje Ustav), utvrđujući da je tuženica G. p. Z. – O. d.o.o. izdavala račune za plin i

pokretala ovršne postupke radi naplate duga, a koje radnje predstavljaju njeno ustavno pravo na pristup sudu, pa da u njenom postupanju nema protupravnosti, a time niti odgovornosti za štetu po odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje ZOO), a da je šteta učinjena vođenjem tih postupaka, koji su od strane tamo tužiteljice, a ovdje tuženice G.

p. Z. – O. d.o.o., tužiteljici S. N. – A. nadoknađena

plaćanjem troškova postupka.

6. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19.), na koju ukazuje tužiteljica S. N. A. u žalbi, a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer su u obrazloženju pobijane presude dani odlučni razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.

7. Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda, osnovano se u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud, zbog pogrešno zauzetog pravnog stava da je izvorno i neograničeno pravo tuženika G. p. Z. – O. d.o.o. bilo izdavati

račune za potrošnju plina i za naplatu istog duga pokretati ovršne postupke, nije utvrđivao činjenice niti provodio dokaze predložene u pravcu da li su ti postupci bili osnovani, odnosno da li su pokretani nesavjesno, olako ili pak namjerno bez valjanog pravnog osnova, u namjeri stjecanja imovinske koristi bez valjanog pravnog osnova ili pak uznemiravanja tužiteljice S. N.A. kao građana i mogućeg kupca.

8. Naime, prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi poziva na odredbu članka 29. Ustava, koja nesporno daje pravo svakoj osobi na pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obavezama, međutim prvostupanjski sud gubi iz vida da takvo pravo ima i druga strana u postupku, pa je, ako se već poziva na to ustavno pravo, trebao provesti test razmjernosti odnosno utvrditi da li su prava stranaka u konkretnom slučaju u koliziji i koje je od tih prava jače, odnosno da li je to pravo tuženika G. p.. Z. –

O.d.o.o. u koliziji sa nekim drugima ustavnim ili temeljnim ljudskim pravima tužiteljice S. N. A., a što prvostupanjski sud nije učinio, pa niti je u tom pravcu provodio predložene dokaze smatrajući da su isti nepotrebni i nebitni za odluku u ovom postupku.

9. U tom pravcu treba ukazati na činjenične navode tužbe da je tuženik G.

p. Z. – O. d.o.o., iako je po njenim ovršnim prijedlozima, kasnije postupcima koji su provođeni nakon prigovora na rješenje o ovrsi, poslovni broj Povrv- 10792/15, Povrv-12345/14, Povrv-3233/13, Povrv-18197/15, Povrv-1508/17 i Povrv- 5811/17, gubio sporove, nastavljao uporno sa podnošenjem ovršnih prijedloga i parničenjem, a čime je, po navodima tužbe tužiteljici S. N.A. povrijeđeno

njeno, također ustavno pravo na mirno uživanje svoga vlasništva, pa i pravo na miran obiteljski život, bez nepotrebnog i nezakonitog uznemiravanja.

10. U tom pravcu treba također reći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je pravo na ispostavljanje računa i pokretanje postupaka radi naplate tako ispostavljenih računa nepobitno i neograničeno pravo svih pravnih subjekata, pa tako i tuženika G. p. Z.– O. d.o.o. jer prvostupanjski sud gubi iz vida

i ne cijeni sve one propisane odredbe o obavezama pravnih subjekata o urednom vođenju poslovnih knjiga i računa (članak 8., članak 9. i članak 13. stavak 5. Zakona o računovodstvu „Narodne novine„ broj: 78/15.), kao i osnovna načela obveznog prava po kojima su svi subjekti ugovornih odnosa, pa tako i trgovačka društva, dužna postupati kao savjesni gospodarstvenici i kao i odredbe propisa o zaštiti potrošača koje štite potrošače od nesavjesnog i zlonamjernog postupanja trgovaca, a posebice ako se radi o javnim uslugama, a što u svakom slučaju spada opskrba toplinskom energijom.

11. Dakle, u pravu je tužiteljica S. N. A. da je pogriješio prvostupanjski

sud kada je odbio njen tužbeni zahtjev, a da prije toga nije proveo sve predložene dokaze te utvrdio da li je ovakvim postupanjem tuženik G. p. Z. –

O. d.o.o., postupio suprotno važećim propisima ili je postupajući protivno načelima dobrog gospodarstvenika ili iz drugih pobuda, pa i stjecanja bez valjanog pravnog osnova višekratnim podnošenjem ovršnih prijedloga te obijesnim suđenjem, povrijedio pravo tužiteljice S. N.. A.. na miran i dostojanstven život i pravo

na mirno uživanje imovine, a time i doveo do povrede prava osobnosti, na koje se u tužbi ukazuje, odnosno da li takve povrede, ako jesu počinjene, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade i u kojem iznosu, ili pak suprotno odgovoriti na pitanje da li je i temeljem čega tužiteljica S.N. A. dužna trpjeti višekratno neosnovano i nepotrebno izdavanje računa pa i vođenje ovršnih ili parničnih postupaka, s time da i po stavu ovog drugostupanjskog suda naknada troškova postupka u izgubljenim parnicama ne bi bila, sama za sebe, satisfakcija stranke za bezrazložno i "obijesno parničenje".

12. S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je žalbu tužiteljice S. N.

A.uvažiti i temeljem odredbe članka 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti predložene dokaze te, uzimajući u obzir naprijed ukazano, sveobuhvatnom i kritičkom ocjenom provedenih dokaza, svaki za sebe i svih zajedno, pravilno utvrditi činjenično stanje te će donijeti novu i zakonitu odluku.

14. O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

15. Slijedom svega naprijed iznesenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru 14. travnja 2021.

S u d a c

Željko Đerđ, v. r.