REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 4 Pž-4959/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 27.686,38 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2018 od 22. listopada 2020., 13. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2018 od 22. listopada 2020. u točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2018 od 22. listopada 2020. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku da mu plati iznos od 27.686,38 kn sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate pojedinačno određenih novčanih iznosa po stopi propisanoj za ostale odnose, kao i da mu nadoknadi parnične troškove. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 6.312,50 kn sa zateznim kamatama od 22. listopada 2020. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom III. izreke presude odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 937,50 kn. Točkom IV. izreke presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.200,00 kn.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je dokazao da je šteta nastala, budući da to proizlazi iz izvješća o bolovanjima osiguranika i računa, na kojima su navedene dijagnoze koje odgovaraju ozljedama zadobivenim u štetnom događaju. Dalje navodi da postojanje uzročne veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i nastalih troškova proizlazi iz iskaza osiguranika te nalaza i mišljenja vještaka. Konačno, žalitelj smatra da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kao i da o njima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Predlaže da ovaj žalbeni sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno, da je preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev.

3. Žalba je neosnovana.

4. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

5. Predmet spora je plaćanje iznosa od 27.686,38 kn na ime naknade štete nastale plaćanjem naknade plaće za vrijeme bolovanja i troškova liječenja tužiteljevog osiguranika u 2015. i 2016. godini, zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je 8. ožujka 2014. prouzročio vozač vozila stranih registarskih oznaka.

6. S obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su troškovi, koji su nastali u 2015. i 2016. godini, posljedica povrede koljena koju je tužiteljev osiguranik zadobio prilikom pada u vlastitoj kući, a ne u prometnoj nezgodi, prvostupanjski sud je zaključio da ne postoji uzročna veza između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i nastale štete. Prvostupanjski sud je stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer tužitelj nije dokazao postojanje svih općih pretpostavki naknade štete u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

7. Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni ona na koju ukazuje žalitelj. Ta presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

8. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da troškovi nastali u 2015. i 2016. godini nisu u uzročnoj vezi s trzajnom ozljedom vrata zadobivenoj u prometnoj nezgodi, već u vezi s ozljedom koljena zadobivenoj prilikom pada tužiteljevog osiguranika u vlastitoj kući. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno cijenio iskaz tužiteljevog osiguranika kao nevjerodostojan u dijelu u kojem je iskazivao suprotno nalazu i mišljenju vještaka, budući da tužiteljev osiguranik ne posjeduje stručno znanje potrebno za utvrđivanje uzročne veze između zadobivenih ozljeda i nastale štete.

9. Budući da ni sud ne posjeduje stručno znanje iz područja medicine pomoću kojeg bi mogao zaključiti o postojanju uzročne veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i nastale štete, određeno je izvođenje dokaza vještačenjem u skladu s odredbom čl. 250. ZPP-a. Nalaz i mišljenje vještak je izradio na temelju dostavljenih isprava te je, uz navođenje odgovarajućih razloga, zaključio da ne postoji uzročna veza između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i nastale štete. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da postojanje uzročne veze proizlazi iz izvješća o bolovanjima osiguranika i dostavljenih računa, na kojima su navedene dijagnoze pojedinih ozljeda.

10. Konačno, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje uzročne veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i nastale štete, kao jednu od općih pretpostavki za postojanje odgovornosti naknade štete u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj stoga nema pravo zahtijevati od tuženika da mu plati iznos od 27.686,38 kn.

11. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a). Pritom, prvostupanjski sud je nepotrebno odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan. Naime, odluka o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova postupka, kao sporedne tražbine, sadržana je već o odluci kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku da mu plati glavni dug i troškove postupka.

12. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama

I., II. i IV. izreke.

Zagreb, 13. travnja 2021.

Sudac

Lenka Ćorić