Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

K-3/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca tog suda Zorana Kežića kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Jelke Tomaš i Petra Brkovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Roso kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VŽ i KŽ, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u svezi sa člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu KZ/11-15), nakon rasprave, održane uz isključenje javnosti, zaključene 13. travnja 2021. kada je objavljena i presuda, u nazočnosti okrivljenog VŽ i njegova branitelja Vinka Gulišije, odvjetnika u Splitu, okrivljenog KŽ i njegova branitelja Tonća Milića, odvjetnika u Metkoviću, te zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, ŽŽ,

p r e s u d i o  j e

I.

OKRIVLJENI: VŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. ČŽ i GŽ rođene V, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen u t.d. "Ina" d.d., mjesečna plaća 11.000,00 kuna, vlasnik stana na adresi u [adresa], vlasnik osobnog vozila, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je 8. kolovoza 2012. u ranim jutarnjim satima iza 03,00 sata, između mjesta Gradac i Živogošće, vozilom marke "BMW" registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao KŽ, sa autobusne stanice na magistralnoj cesti u Gradcu povezli ĆŽ, te se VŽ tijekom vožnje, dok se nalazio na mjestu suvozača, u nakani svog spolnog zadovoljenja, okrenuo prema ĆŽ koja je sjedila na stražnjem sjedalu i rukama je dirao po grudima i nogama, a nakon što mu je ova kazala da je ostavi na miru, prešao na stražnje sjedalo i nastavio je dirati po grudima i između nogu za spolni organ, pri čemu se ista branila, pružajući mu otpor i tražeći od njega da prestane, a nakon što je KŽ kod mjesta Drvenik zaustavio vozilo, VŽ joj skinuo gaćice, i unatoč njezinom otimanju, svoj spolni organ ugurao u njezino spolovilo, izvršivši spolni odnošaj, nakon čega je vozilom odvedena i ostavljena na autobusnoj stanici u Zaostrogu,

dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj uporabom sile da će izravno napasti na njezino tijelo,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode-silovanje-djelo označeno po članku 153. stavak 1. u svezi sa člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 dalje: KZ/11-15), a kažnjivo po članku 153. stavak 1. KZ/11-15.

Okrivljeni VŽ se temeljem članka 153. stavak 1. KZ/11-15

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Temeljem članka 55. stavak 1. KZ/11-15 kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen zamjenjuje se radom za opće dobro, s time da se temeljem članka 55. stavak 2. KZ/11-15 jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Na temelju članka 55. stavak 6. KZ/11-15 osuđeni VŽ će, nakon što nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, time što taj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Temeljem članka 55. stavak 7. KZ/11-15 ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

Temeljem članka 55. stavak 8. KZ/11-15 ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 oštećenica ĆŽ se upućuje u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva.

Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19) okrivljeni VŽ dužan je platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 10.847,00 kuna, od čega se iznos od 7.905,00 kuna odnosi na troškove psihijatrijskog i psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, iznos od 942,00 kune na trošak pristupa svjedoka, te iznos od 2.000,00 kao paušalna svota.

II.

Temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08

OKRIVLJENI: KŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], sin NŽ i K, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, kuhar, sa završenom SSS, nezaposlen, neoženjen, bez djece, bez imovine, neosuđivan, izjavljuje da se ne vodi drugi kazneni postupak

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da je 8. kolovoza 2012. u vremenu od 03,20 do 05,00 sati između mjesta Gradac i Živogošće, vozilom marke "BMW" registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao KŽ, sa autobusne stanice kod Gradaca povezli ĆŽ, te se VŽ tijekom vožnje dok se nalazio na mjestu suvozača, u nakani svog spolnog zadovoljenja, okrenuo prema ĆŽ koja je sjedila na stražnjem sjedalu i rukama je dirao za grudi, po nogama i između nogu, pri čemu se ista branila i odgurivala ga govoreći mu da to ne radi, a potom radi savladavanja njenog otpora istu uhvatio rukama za zapešća, prešao na stražnje sjedalo i nastavio je dirati po grudima i spolovilu, pri čemu je ĆŽ vikala da prestane, a VŽ joj je zaprijetio da će je izudarati, nakon čega je KŽ zaustavio vozilo kod Živogošća, i kako bi omogućio VŽ savladati otpor ĆŽ, prešao na stražnje sjedalo, držao joj je ruke dok je VŽ skinuo gaćice pri čemu je oštećena dozivala u pomoć i vrištala, i zatim unatoč njezinom otimanju, svoj spolni organ ugurao u njezino spolovilo izvršivši spolni odnos, nakon čega su je odvezli i ostavili na autobusnoj stanici u Zaostrogu,

dakle, okrivljeni KŽ s namjerom pomogao okrivljenom VŽ da s drugom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj uporabom sile i prijetnje da će izravno napasti na njezino tijelo,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje pomaganjem – djelo označeno i kažnjivo po članku 153. stavak 1. u svezi s člankom 152. stavak 1. i člankom 38. KZ/11.

Temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenica ĆŽ se upućuje u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva.

Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-88/12 od 22. siječnja 2013. protiv okrivljenika VŽ i KŽ, a zbog kaznenih djela, činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

U postupku je u dva navrata ukidana prvostupanjska presuda. Prvi put ovaj je sud donio presudu pod brojem K-31/13 od 25. rujna 2014. kojom su okrivljenici proglašeni krivima, i to okrivljeni VŽ zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. u svezi sa člankom 152. stavak 1. KZ/11, za koje je osuđen kaznom zatvora u trajanju od četiri godine i devet mjeseci, a okrivljeni KŽ zbog kaznenog djela silovanja pomaganjem iz članka 153. stavak 1. u svezi sa člankom 152. stavak 1. i članka 38. KZ/11, za koje je osuđen kaznom zatvora u trajanju od tri godine, koja presuda je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-11/15-6 od 26. svibnja 2015. ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom postupku rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-640/2017-6 od 22. siječnja 2019. ukinuta je prvostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu broj K-27/2015 od 30. svibnja 2017. kojom su okrivljenici VŽ i KŽ oslobođeni od optužbe zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u svezi sa člankom 152. stavak 1. i članka 38. KZ/11 i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred izmijenjenim vijećem.

Kako je kazneno djelo silovanja koje je predmet optužnice počinjeno prije stupanja na snagu Kaznenog zakona 1. siječnja 2013. ("Narodne novine" 125/11), to je ovaj sud, proglašavajući okrivljenog VŽ krivim za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11-15, našao da je pravni kontinuitet kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavak 1. KZ/97, u smislu članka 3. stavak 3. KZ/11, očuvan u kaznenom djelu za koje je taj okrivljenik proglašen krivim.

Nadalje, sud je, u smislu članka 3. stavak 2. KZ/11 obvezan primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja. Kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“ 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. - dalje u tekstu: KZ/97) prema kojem je za kazneno djelo silovanja, odredbom članka 188. stavak 1. KZ/97 bila propisana kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina, te kako se zakon nakon počinjenog kaznenog djela izmijenio, postupajući in favorem okrivljeniku, sud je činjenični opis iz optužnice podveo pod biće kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. KZ/11-15 u svezi sa člankom 152. stavak 1. KZ/11-15, jer je taj zakon, zbog propisanog nižeg minimuma kazne zatvora od jedne godine, nedvojbeno najblaži za počinitelja. Naime, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude u ovom postupku na snazi je Kazneni zakon ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19), koji je zbog propisane kazne zatvora od tri do deset godina za kazneno djelo silovanja, stroži zakon za okrivljenika.

Sud je temeljem utvrđenih činjenica iz provedenih dokaza tijekom dokaznog postupka, temeljem iskaza žrtve/oštećene ĆŽ (list 92 spisa) da joj je okrivljeni VŽ kazao "da bi me mogao izudarati, na što sam ja rekla da samo izvoli, ali se on povukao i rekao da on nije takav", utvrdio da time nije dokazano da je " VŽ joj zaprijetio da će je izudarati", kako je to navedeno u optužnici, zbog čega je u tom pravcu izmijenio, precizirao dijelom činjenični opis utuženog kaznenog djela u točci I. izreke presude, na način da je iz činjeničnog opisa optužnice izostavljen taj dio, kao i onaj da ju je "dirao između nogu", prije nego je prešao na stražnje sjedalo. Slijedom toga je izmijenjen, u odnosu na okrivljenog VŽ, i pravni opis djela, na način da je iz tog opisa izbačena "i prijetnje", pri čemu sud, takvom izmjenom, nije mijenjao identitet optužnice.

U ponovljenom postupku, na početku rasprave, a koja je zbog zaštite osobnog života žrtve/ oštećenice ĆŽ, slijedom odredbe članka 388. stavak 2. točka 4. ZKP/08 vođena uz isključenje javnosti, sud je okrivljenike VŽ i KŽ pozvao da se očituju o tome kakav stav zauzimaju prema optužnici, na što su obojici okrivljenika iskazali da se ne osjećaju krivima za utužena kaznena djela.

Sud je u dokazne svrhe ispitao svjedoka NŽ (list 282 spisa).

Nadalje, sud je temeljem članka 431. stavka 1. točka 2. i 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka, ali i među strankama neprijeporne činjenice da je vještak Borben dr. Uglešić umro (25. rujna 2020.), pročitao pisane nalaze i mišljenja sudskog vještaka za psihijatriju Borbena dr. Uglešića za okrivljene VŽ (list 113- 117 spisa) i KŽ (list 109-112 spisa), oba od 18. studenoga 2012., te njegov iskaz sa rasprave od 4. prosinca 2013. (list 191 spisa).

Sud je temeljem članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitao iskaze svjedoka VŽK, RŽ, IŽ, ĐŽ, UŽ, SŽ, EŽ, ŠŽ i ČŽ.

U dokazne svrhe, suglasnošću stranaka, sud je pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to: specijalistički nalaz KBC Split za žrtvu/oštećenicu MŽ od 8. kolovoza 2012. (list 10a spisa), zapisnik PU Splitsko-dalmatinske PP Makarska o privremenom oduzimanju predmeta od 8. kolovoza 2012. s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 621029 od 8. kolovoza 2012. (list 12-14 spisa), policijska izvješća o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu optuženika VŽ i KŽ od 22. kolovoza 2012. (list 16-21 spisa), zapisnik o očevidu PU Splitsko-dalmatinske PP Makarska od 22. kolovoza 2012. (list 87-89 spisa), podnesak branitelja prvooptuženika s dokaznim prijedlozima zaprimljen na sudu 14. studenog 2016. (list 214 spisa), podnesak zastupnice optužbe s priloženim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću broj K-DO-1191/15 od 21. listopada 2015. o odbacivanju kaznene prijave koju je ČŽ podnio protiv UŽ, a zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (list 215-218 spisa), fotodokumentacija očevida provedenog 22. kolovoza 2012. na osobnom vozilu marke BMW reg. oz. i br. [registarska oznaka] vlasništvo NŽ (Prilog A spisa).

U odnosu na provedene dokaze iz materijalne dokumentacije stranke nisu prijeporile činjenice utvrđene iz tih provedenih dokaza, zbog čega se isti u smislu članka 459. stavak 5. ZKP/08 u ovoj presudi samo navode.

Nadalje, sud je temeljem članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitao sudsko psihijatrijsko psihologijski nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ž za žrtvu/oštećenu ĆŽ od 5. listopada 2012. (list 100-106 spisa) te iskaz te vještakinje na raspravi od 4. prosinca 2013. (list 47 spisa nakon optužnice).

Temeljem članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 sud je pročitao iskaz žrtve/oštećene/svjedoke ĆŽ sa rasprave od 28. veljače 2016. (list 65 spisa) i 27 listopada 2016. (list 209-212 spisa).

Sud je temeljem osnove iz članka 421. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP/08 kao neprikladan i kao odugovlačeći odbio prijedlog obrane za novim psihijatrijskim vještačenjem žrtve/ oštećene ĆŽ. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje Ž je profesionalno i stručno izrađen na okolnost činjenica važnih u ovom postupku, pri čemu u prijedlogu obrane za novim psihijatrijskim vještačenjem nije navedeno na koje nove okolnosti se predlaže provođenje novog psihijatrijskog vještačenja. Zaključak je stoga ovog suda da novim vještačenjem, posebno uzevši u obzir protek vremena od izvršenja djela do danas, suviše onog što je utvrđeno u nalazu i mišljenju Ž dr. Č, ovaj sud ne bi utvrdio kakvu važnu činjenicu, odnosno eventualno bi ju mogao utvrditi,ali s velikim poteškoćama. Sud također zaključuje da je predloženo izvođenje dokaza usmjereno i na znatno, a nepotrebno odugovlačenje postupka, posebno uzevši u obzir činjenicu proteka vremena od počinjenja djela do danas, čime bi se dodatno traumatizirala žrtva.

Nadalje, sud je temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 odbio kao odugovlačeći, zajednički prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem žrtve/oštećene/svjedoka ĆŽ, jer je temeljem članka 292. stavak 4. ZKP/08 propisano da će se kod kaznenih djela protiv spolne slobode (silovanja) svjedok- žrtva samo iznimno ponovno ispitati, ako to sud ocijeni potrebnim, što u konkretnom slučaju ovaj sud ne smatra potrebnim, jer se žrtva/oštećena/svjedok ĆŽ, koja je tijekom ovog postupka ispitana čak u tri navrata, izjasnila o svim okolnostima vezanim uz predmet postupka.

Na kraju dokaznog postupka, pročitani su izvodi iz kaznene evidencije za okrivljenog VŽ (list 276 spisa) i okrivljenog KŽ (list 277 spisa).

Nakon što stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sud je pristupio uzimanju obrana okrivljenika.

Okrivljeni VŽ na raspravi je naveo kako ostaje pri svojim ranijim obranama, da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, ustrajući u svojoj obrani da je spolni odnošaj sa žrtvom bio dragovoljan. Kazao je da on nije nikakav monstrum kakav ga se želi prikazati, niti kakav bahati tatin sin, već odličan student Rudarsko-geološkog-naftnog fakulteta u Zagrebu, koji na tom poslu ima već 10 godina radnog iskustva.

Okrivljeni VŽ je na raspravi svoju obranu podnio i u pisanom podnesku u kojem je naveo kako mu smeta da se za vrijeme ovog postupka "uporno pokušava stvoriti slika o meni kako o nekakvom bezosjećajnom i bogatom tatinom sinu", ponavljajući da je po struci mag. ing. naftnog rudarstva, odličan student, državno stipendiran, nikad osuđivan ni kazneno gonjen, koji sada već ima 10 godina radnog iskustva, dakle "smatram se dokazanim poslovnim čovjekom s posebnim respektom, pažnjom i obzirom prema ženama". U odnosu na novac koji je njegov, sada pok. otac ČŽ, dao ocu žrtve UŽ i koji se "uporno pokušava predstaviti kao čin podmićivanja u svrhu promjene iskaza", da je njegov otac dao jer je bio izložen stalnim i teškim prijetnjama UŽ, a koji primitak novca HŽ nije prijeporio. Kako su te prijetnje od strane UŽ njemu i njegovom ocu nastavljene, kao i vođenje ovog postupka, da je dovelo do stresova za ČŽ, koji je imao probleme sa srcem i dijabetesom i što je dovelo do njegove smrti 27. ožujka 2021. Nadalje, okrivljeni se u svojoj pisanoj obrani pita, pozivajući se na iskaze svjedoka EŽ i SŽ, koji su iskazivali o "preslobodnom životom stilu žrtve", ali i u kontekstu nalaza i mišljenja liječnice ginekologa " kako je moguće da je izvršen čin silovanja bez da joj je doslovno pala dlaka s glave, bilo kakve ogrebotine, rane ili modrice, jer da je upotrijebljena bilo kakva sila ili nasilje, smatram da bi to bilo vidljivo." Okrivljeni na kraju navodi da je dugotrajnost ovog postupka na njega ostavilo neizbrisive posljedice i traume, ali da je kao otac mal. G (stara 18 dana) primoran skupiti snagu radi nje i supruge, jer je primoran skrbiti za njih.

Inače, okrivljeni VŽ prilikom iznošenja obrane tijekom istrage porekao je učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, navodeći kako su se kritične večeri on i prijatelj mu KŽ, s Igorovim vozilom, kretali od [adresa] prema Gradacu. Na autobusnoj stanici kod Gradca da ih je zaustavila jedna djevojka, a kada su stali i otvorili prozor da ih je dotična pitala mogu li je povesti do [adresa]. Djevojci je tada rekao da će je odvesti ovaj momak, misleći na KŽ, gdje god hoće samo ako mu da pusu, na što je ona odgovorila kako nema problema, te se nagnula i KŽ poljubila u obraz. Djevojka je ušla u osobno vozilo koje je "coupe" i sjela odostraga dok je on bio na mjestu suvozača. Ista je bila otvorena, komunikativna i nasmijana. Kroz cijelo to vrijeme da je s djevojkom imao kontakt rukama, odnosno da su se dodirivali, pri čemu da ju je on dodirivao po glavi, a vozač po nogama, te da ona na to nije reagirala. Isto tako da su pričali gdje bi mogli otići na piće, te da im je upravo dotična djevojka rekla da ne idu u Gradac već da bi mogli otići u Makarsku gdje ima prijateljicu. Kako prilikom dodirivanja nije osjetio nikakvo protivljenje od strane te djevojke da se sa svog suvozačkog mjesta okrenuo prema njoj i tada su se prvi put poljubili. Ljubljenje je trajalo neko vrijeme pa je on prešao na zadnje sjedište vozila gdje već imaju vatreniji kontakt. Stavio joj je ruku u gaće, kao i ona njemu, te su se ručno zadovoljavali. Djevojka ga je pitala ima li kondom na što je on odgovorio da nema, te je rekao KŽ da stane sa vozilom na prvo proširenje jer da djevojka traži kondom pa je jasno kako se želi seksati. Kad su prošli Živogošće da su se zaustavili na autobusnom stajalištu, s tim da se cijelo vrijeme dirao i ljubio s djevojkom, koja je govorila da će ih ručno zadovoljiti. Rekao joj je i kako je to u redu s tim da će on izići iz vozila pa neka ona zadovolji KŽ jer dok se on s njom ljubio i stavljao joj prst u spolovilo da je ona istodobno KŽ dirala po kosi i zabila mu glavu u grudi, pri čemu je KŽ nju ljubio, odnosno da su se istodobno svih troje dirali. On je izišao iz auta ostavljajući njih same, te da je ta cura počela skidati KŽ, a kada ga je skinula da ga je sprdala kako ima malo spolovilo. Rekla mu je da mu je "mali" tražila je kondom, a KŽ je toj curi rekao kako ona to ne zna raditi i da ga nije napalila, pa kako će mu se dignuti i zašto ga onda sprda "da mu je mali". Kako on (VŽ) nije imao kondome, da ih je izvadio KŽ, dajući jedan njemu, a jedan je ostavio za sebe. Budući je ta djevojka sprdala KŽ da je dotični izišao iz vozila, a on (VŽ) da je ponovno ušao u vozilo, te imao uvertiru, odnosno diranje s tom djevojkom dok je ova bila gola, jer su joj gaće i gaćice još od starta bile skinute i nije se imala namjeru obući. Misli da je cura hlače skinula sama još kada su krenuli iz Gradaca, a kada joj je on stavio prst da je dotična govorila kako će svršiti i gdje je kondom, odnosno da je djevojka svršila na njegov prst. Uzeo je kondom i otišao na zadnje sjedište, te stavio kondom, pa kako je ta cura bila zagrijana više za njega nego za KŽ, odnosno kako se nije bunila, da je stavio svoje spolovilo u njeno. Odnos je trajao svega tri sekunde jer je razmišljao kako to neće sebi dozvoliti obzirom da je cura bila previše otvorena, možda i bolesna. Tada je izvadio svoje spolovilo i rekao joj "neću te jebati", nema šanse da općimo, te izišao iz auta, a ona mu je rekla da je govno. Kao što je već rekao, KŽ je bio van vozila, a kada je sve vidio da je ušao u vozilo, te stavio kondom, a djevojka da ga je i dalje sprdala na isti način kako ima malo spolovilo. Kada je (VŽ) vidio da tu neće biti spolnog odnosa došao je i rekao "ajmo ća, nema od ovoga ništa". Djevojka je promijenila raspoloženje, bila je ljuta, te je govorila "svi ste vi muški isti, svi ste govna". Oni su se s autom okrenuli, te su djevojku iskrcali u [adresa]. Prvooptuženik VŽ naglašava kako ta djevojka nije imala nikakvih ozljeda na sebi, a dok su bili na magistrali da su prolazila auta, s tim da su sjedala na vozilu bila polegnuta i ona je mogla izići na oboja vrata ako je htjela. Djevojka se nije otimala, nije se trgala niti je zvala u pomoć. Od samog ulaska u vozilo davala mu je prejasne signale kako joj se on sviđa, a to je tako stvarno i bilo. Kada su se ljubili i kada ju je prstom dirao dolje nije se bunila već je od zadovoljstva uzdisala i drhtala, te je KŽ dirala po kosi i pritiskala ga na grudi, dok joj je KŽ lizao grudi. Inače, ključna je stvar da je ta cura pitala gdje je kondom, što je značilo kako pristaje i da želi seks. Misli kako djevojka nije najstabilnija i da je ovo sve neki njen inat i prkos jer je očito kako djevojka nije dobila ono što je htjela pa je odlučila sve prijaviti. Inače, on da nije s njom izmijenio previše riječi, a kamoli da bi joj govorio kako će je izudarati. Njemu sve ovo ne treba u životu jer ima cura "na kvadrat", te da je sve kod njega bio trenutak slabosti.

Iznoseći svoju obranu na raspravi u ranijem tijeku postupka okrivljeni VŽ je u cijelosti ostao kod prethodno interpretirane obrane iznijete u ŽDO Split. Uz to je, vezano za vrijeme kada se utuženi događaj odvio, naveo kako je, a nakon što je pušten iz policije, te vidio mobitel koji mu je bio oduzet, kao i kroz razgovor s djevojkom EŽ, zaključio kako se utuženi događaj nije mogao zbiti onog datuma kako to navodi oštećenica. Naime, da se točno sjeća gdje je bio sa 7. na 8. kolovoza, odnosno da je bio na večeri s djevojkom i još desetak ljudi, a spomenutog 8. kolovoza da se sjeća po godišnjici smrti djeda svoje djevojke. S roditeljima da je pričao o kameri koja postoji na poslovnici Splitske banke, ispred njegove zgrade, te se preko snimke te kamere može vidjeti kako je on sa 7. na 8. kolovoza motorom prošao s djevojkom ispred svoje zgrade. Ovaj kontakt s oštećenicom da se mogao dogoditi sa 6. na 7. kolovoza, negdje od 01,00 do 03,00 sata iza ponoći, te da se sjeća kako je oštećenici čak zvonio i mobitel, s tim da su on i drugooptuženik oštećenici stali upravo na mjestu na kojem je ona tražila. Za vrijeme prije vođene rasprave prvooptuženik je između ostalog još naveo kako mu je upravo njegova djevojka rekla da nije mogao napraviti ono za što ga se tereti u navedeno vrijeme jer su tog dana bili na misi zadušnici za njenog djed. Inače, tijekom ispitivanja pred ŽDO-om nije spomenuo kako je njegova djevojka bila upoznata s cijelim događajem jer je prilikom davanja prve obrane pred ŽDO-om jednostavno htio zaštiti svoju djevojku pa je zato nije spomenuo. Naime, da ju je htio zaštititi od bilo kakvog davanja iskaza, svjedočenja i policije. Pojasnio je kako je u razgovoru s okrivljenikom KŽ saznao da je oštećena djevojka, a kada su se zaustavili na autobusnoj stanici u Gradacu, okrivljenog KŽ poljubila kroz otvoreni prozor dok je bila izvan auta. Ponovio je kako nije napravio ništa na silu, te da se radilo o dobrovoljnom spolnom odnosu, pa je katastrofa sve što on i njegov prijatelj prolaze.

Okrivljeni VŽ je, a kada je upitan o mogućim motivima zašto ih je ĆŽ prijavila naveo kako je promislio da je to učinila jer je željela sa njime imati "nešto više". Čak je, a nakon što joj je zazvonio mobitel i ona se nije javila, pitala njegov broj mobitela, koji broj joj nije dao zbog svoje djevojke. Nije želio da ga ona eventualno zove dok je s djevojkom. Inače, sada nakon svega mislim da je možda željela i izvući neke novce od njega.

U odnosu na predaju novca koji je njegov otac ČŽ dao ocu žrtve UŽ od 55.000,00 kuna, okrivljeni se branio da to nije bilo iz razloga da bi žrtva ĆŽ govorila drugačije i njega i KŽ da ne bi teretila, već iz razloga što mu je njezin otac prijetio da će se s njim fizički obračunati, zbog čega da je njegov otac ocu žrtve dao taj novac isključivo da bi ga zaštitio.

I okrivljeni KŽ na raspravi od 13. travnja 2021. je istakao kako ostaje pri navodima svojih ranije iznijetih obrana. Naime, da ĆŽ nije željela imati spolni odnošaj s njim, da je on izišao iz vozila na ugibalištu, dok se VŽ i ĆŽ nalazili na zadnjem sjedištu, da on nije znao da su njih dvoje imali spolni odnošaj, jer da je to kratko trajalo i da o tome on i VŽ poslije nisu pričali.

Okrivljeni se branio da živi s majkom i ocem u obiteljskom stanu u [adresa]. Po zanimanju je kuhar i zbog situacije s Covidom i zatvorenim restoranima, da je nezaposlen, da je u odnosu na njega i njegovu obitelj ovaj postupak ostavio dosta traga, te da je roditeljima teško gledati sve ovo, a njemu teško dokazati nevinost u ovom postupku. Odgovarajući na upit svog branitelja, okrivljeni se branio da je u policiji zatraženo da se skine do pojasa i da pregledom njegova tijela nije utvrđena nikakva ozljeda u smislu grebanja, masnica od štipanja ili tome slično. Iznoseći svoju obranu prilikom vođenja državnoodvjetničke istrage okrivljeni KŽ se branio da je kritične prigode s okrivljenim ČŽ, osobnim vozilom krenuo prema Vodicama. Na ulazu u Gradac vidjeli su curu na pedesetak metara ispred, s desne strane na autobusnoj stanici, kako im maše. Došli su do nje pitajući je što želi, a ona im je odgovorila kako ide do [adresa], te ih uz smijeh pitala hoće li je odvesti u [adresa]. Njih dvojica su se zafrkavali govoreći joj ako poljubi vozača, tj. njega da će razmisliti hoće li je odvesti u [adresa], a na što je ona pristala, te prošla oko auta do vozačeve strane i poljubila ga u obraz. Rekli su joj tada kako je zaslužila da je odvezu pa je ušla u vozilo i sjela na zadnje sjedalo. Počeli su se međusobno upoznavati pri čemu im je djevojka rekla kako se zove ĆŽ, te da radi u Gradcu, a spava u Zaostorgu, pa su se i oni predstavili njoj. Nadalje, ta cura im je kazala kako cijelo ljeto izlazi, te da je izlazak u Makarsku vrhunski s tim da u Makarskoj ima prijateljicu pa mogu zajedno otići do Makarske. Cijelo vrijeme je bila zafrkancija. Ta cura se smijala, nije davala nikakve znakove da se eventualno nečega ustručava. Govorila je da je slobodna cura, otvorenog duha, te da su oni zanimljivi momci i da joj je drago što su je poveli. Na te njene riječi VŽ se okrenuo prema njoj i počeo pričati malo tiše, pa je on shvatio da se njih dvoje „kontaju“, odnosno, vidjela se privlačnost. VŽ je prešao na zadnje sjedalo tijekom vožnje, a što je ta cura prihvatila. Shvatio je kako VŽ toj curi paše kao momak i da ona ima interesa prema njemu, a i vidio je kako se njih dvoje ljube, da se diraju i ostale stvari, odnosno vidio je da ona sve to želi. Kako su se ovih dvoje na zadnjem sjedištu "lovili" da su mu, a nakon što su prošli Drvenik, rekli neka stane na neko proširenje. Kada je zaustavio vozilo i okrenuo se prema njima vidio je kako se međusobno grle i zadovoljavaju, pri čemu je njena ruka bila na Markovu penisu, a njegova ruka u njenim hlačama. Videći kako im njegovo prisustvo ne smeta da je spustio sjedalo suvozača, te sjeo na to sjedalo i gledao njih. Djevojka je ležala iza suvozačevog sjedala, a oboje su bili bez hlača, s tim da djevojka nije vikala "nemoj". Dalje navodi kako je djevojci poljubio rame na što je ona rekla "nemoj pusti njega" misleći na VŽ, a kada je počela glasno stenjati i kada ju je ponovo poljubio u rame da nije napravila reakciju "kao nemoj", nakon čega ju je počeo ljubiti po prsima pa je ta cura stavila svoju ruku u njegovu kosu i počela mu masirati glavu, te gurati njegovu ruku u svoje sise, a što je trajalo nekoliko minuta dok nije svršila. Nakon što je svršila da ga je pitala "želiš sad da se pojebemo nas troje" uz uvjet da oni stave kondome. Dok su stavljali kondome da se djevojka predomislila ne želeći se seksati. Potom da su njih dvojica skinuli kondome i bacili ih negdje u autu, te rekli djevojci neka ona razmisli dok popuše cigaretu, te dok su pušili da su je pitali "bili im htjela popušiti", a na što im je ona odgovorila da ne želi nakon čega su je pitali da li bi ih ručno zadovoljila pa je ona odgovorila "ok može", te da će nakon toga ići ća. On je sjeo prvi do djevojke, dok je ona cijelo vrijeme sjedila na istom mjestu bez pokazivanja namjere da želi otići, čak se smijala i zezala, odnosno bila je opuštena. Dok je on sjedio do djevojke da mu je ona uzela spolovilo u ruke, pa budući mu se nije svidjelo kako ona to radi pitao ju je može li malo bolje. Prvooptuženik je u početku sjedio na mjestu vozača, a onda izišao vani popušiti cigaretu govoreći da im neće smetati. Kada se okrivljeni ČŽ vratio u auto rekao mu je (ČŽ) "da mu se ne može dignuti" pa je on (okrivljeni KŽ) izišao iz vozila, a VŽ je ostao unutar. Vidio je tada kako se prvooptuženik i ta djevojka "love" na zadnjem sjedištu s tim da ga djevojka nije odbijala, nije bilo nezadovoljstva, kričanja, deranja. Ovo sve da je vidio i čuo dok je hodao oko auta, a kad je došao skroz blizu da ga je prvooptuženik pitao želi li on još nešto s tom curom. Tada je pitao djevojku "curo želiš li mi izd….. ili ne želiš ili ćemo ići kući" na što je ona odgovorila kako se njemu kurac ne može dignuti na nju, a što se njoj nije svidjelo jer to znači kako mu djevojka nije zanimljiva pa su krenuli kući prema [adresa]. Djevojku su iskrcali u [adresa], a njih dvojica su najprije svratili do Vodica, a potom se uputili prema [adresa]. Još dok su se oblačili da djevojka nije mogla pronaći gaćice, a kada ih je on u [adresa] pronašao kraj mjenjača da ih je bacio u smeće, dok je kondom bacio usput.

Iznoseći nadalje svoju obranu na raspravi u ranijoj fazi postupka isti se okrivljeni branio kako on kritične prigode nije uhvatio za ruke oštećenicu niti napravio bilo što na silu, te da u nijednom trenutku njih troje nije bilo zajedno na zadnjem sjedištu.

To da je praktično i neizvedivo obzirom da se radi o vozilu "coupe", a vozačevo sjedište se uopće ne može preklopiti prema naprijed. Okrivljeni KŽ je, a uz navođenje kako ostaje pri interpretiranoj obrani iznijetoj tijekom istrage, između ostalog još naveo kako se sjeća da je 8. kolovoza ujutro bio u kući s roditeljima jer mu je navedeni događaj obilježio cijeli život. Naime, u razgovoru s roditeljima da su se svih troje sjetili kako su 8. kolovoza ujutro bili zajedno u kući.

Nadalje okrivljeni KŽ je pojasnio kako su se oni nakon utuženog događaja vratili iz [adresa] u pravcu odakle su ranije došli, jer je bilo očito kako VŽ i ĆŽ nisu zainteresirani za odlazak u Makarsku kod Leiline prijateljice, a i njemu (okrivljenom KŽ) je bilo neugodno budući se nikada prije nije našao u sličnoj situaciji. Vratili su se nazad jer je curu trebalo odvesti kući, kao što su se i oni sami morali vratiti kući. Na upit predsjednika vijeća pojasnio je kako je usnama krenuo prema Leilinim grudima, iako je ona prije rekla da pusti VŽ, jer je bio takav trenutak, jednostavno iz znatiželje.

Kao što je prije navedeno tijekom rasprave ispitani su svjedokinja žrtva- oštećenica ĆŽ, te svjedoci KŽK, RŽ, IŽ, ĐŽ, HŽ, ČŽ, JŽ, SŽ, EŽ, te ŠŽ.

Žrtva/oštećenica ĆŽ (a koja je na njen zahtjev, sukladno odredbi članka 292. stavak 4. u svezi sa stavkom 3. ZKP/08 ispitana putem audio video uređaja, u pratnji psihologice LŽ, koja joj je u smislu odredbe čl. 43. st. 1. toč. 1. ZKP/08 pružala djelotvornu psihološku pomoć) ispitana u svojstvu svjedoka, kazala je kako se utuženi događaj zbio u ranim jutarnjim satima 8. kolovoza 2012. Inače, 7. kolovoza radila je poslijepodnevnu smjenu u caffe baru Kiron u Gradcu, koja smjena da je započinjala u 17,00 sati, te završavala u 3,00 sata slijedećeg dana tj. 8. kolovoza. Dok je radila u Gradcu stanovala je u [adresa], pa kritične noći, a kako nije pronašla prijateljicu da se po završetku smjene uputiti kući, te je tako hodajući došla do magistrale i stala na autobusno stajalište prema Makarskoj gdje je čekala nekoliko minuta. U jednom trenutku, a na njenu podignutu ruku, zaustavilo se osobno vozilo marke BMW koje je imalo dvoja vrata, pa ju je suvozač pustio da sjedne iza njega u vozilo. Vozač i suvozač su bili mlađe osobe, te je s njima započela razgovor o osobama koje poznaju u [adresa] i [adresa]. Tijekom vožnje da se suvozač ustao, okrenuo se prema njoj i to na način da je kleknuo na svoje sjedalo i počeo ju dirati za grudi, a potom i po nogama. Govorila mu je da ju ostavi na miru, ali da je on prešao preko sjedišta k njoj na stražnje sjedalo i nastavio ju hvatati rukama za grudi i između nogu za spolni organ, a na što da je ona nastavila vikati da prestane. Isti je (radilo se o VŽ), rekao da bi ju mogao izudarati, a na što mu je ona odgovorila da samo izvoli. On se potom povukao rekavši nešto u smislu da njih dvojica nisu takvi. Ovi momci se nisu zaustavili u [adresa], odnosno da su to odbili uraditi iako je ona inzistirala. Žrtva oštećenica dalje navodi kako je ona pružala otpor zbog kojega ju VŽ nije uspio savladati pa je KŽ, koji je upravljao osobnim vozilom, zaustavio vozilo na jednom ugibalištu, prešao na stražnje sjedište, te ju uhvatio rukama za njene ruke i držao tako da se više nije mogla braniti. VŽ je tada zatražio da ga oralno zadovolji, a što da je ona odbila. Isti ju je potom počeo skidati na način da joj je otkopčao duge traper hlače i počeo joj skidati gaćice, a na što je ona stala vrištati, ali kako nikoga nije bilo tko bi joj mogao pomoći, te svjesna da se ne može obraniti, zatražila je da barem stavi kondom. Ona ne zna tko je od njih dvojice izvadio kondom iz torbice, koja se nalazila na ploči vozila, ali zna kako je VŽ bio taj koji je skinuo kratke hlače i stavio kondom na spolni organ. Kako se nastavila braniti to da ju je vozač, tj. KŽ opet uhvatio za ruke, a suvozač da je legao na nju, obzirom da je ona ležala na stražnja dva sjedišta i započeo sa spolnim odnosom. Nastavila se braniti, odgurivati ga, štipati, ali kako nije imala nokte pretpostavlja da mu nije uspjela nanijeti ogrebotine. Za vrijeme ovog spolnog odnosa, koji je trajao s VŽ, da ju je KŽ držao i ljubio po licu, a nakon što je obavio spolni odnos da je vidjela kako VŽ skida kondom i baca ga na pod automobila, te prelazi na mjesto vozača i pali cigaretu, dok je KŽ ostao sjediti pored nje tražeći da ga oralno zadovolji što da je ona odbila.

Nakon svega ovoga da se između njih nastavio razgovor kao da se ništa nije dogodilo, te unatoč njenom opiranju i vikanju da su VŽ i KŽ njen otpor shvatili neozbiljno, tvrdeći kako je ona to sve skupa doživjela preozbiljno i da oni nisu ništa loše mislili. Naime, ovi momci su joj rekli kako je to sve bila zajebancija, te su očekivali da se ona ne ljuti. Međutim, ona im je rekla da će ih prijaviti policiji, a na to je KŽ odgovorio kako im ona ne može ništa jer njih su dvojica pa će njihove riječi protiv njene jedne biti vrjednije. U odnosu na okrivljenog KŽ žrtva oštećenica posebno je pojasnila kako ju je isti sprječavao kako se ne bi suprotstavila i odgurnula VŽ, i dirao po prsima, te bedrima, ali ne i po spolnom organu, te da nije stavljao svoj spolni organ u njen. KŽ je to pokušao, ali (kako je već rekla) slabije je tjelesne građe pa ga je uspjela spriječiti, a VŽ mu nije pomogao jer je za to vrijeme pušio cigaretu van automobila. Nakon što mu ona nije dopustila da stavi svoj spolni organ KŽ je tražio da ga barem ručno zadovolji, ili da mu omogući da on stavi svoj spolni organ u njena usta, ali ona to nije htjela, pa KŽ na tome nije inzistirao. Nadalje, žrtva oštećenica je navela kako je bila u šoku, te nije uspjela pronaći gaćice, a koje su njih dvojica tražili zajedno s njom. Ti mladići su je pozvali da tada pođe s njima na piće, a što je ona odbila zatraživši da je odvezu u [adresa], na što su oni pristali. Tek tada je shvatila da se sve ovo događalo u Drveniku jer da su iz Drvenika izlazili na magistralu prema [adresa], s tim da je ona izišla na autobusnoj stanici u [adresa] dok su ova dvojica nastavili u smjeru [adresa].

Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenog VŽ žrtva oštećenica je navela kako ju je okrivljeni VŽ čim je ušla u auto pitao „Je li te strah Ć?" Kada su autom prošli [adresa], gdje je trebala izići, shvatila je gdje to sve vodi. Pojasnila je kako je otpor pružala tako što je, a kada je prvooptuženik prešao na stražnje sjedalo pored nje, vrištala i gurala ga. A nakon što su prošli [adresa] da je KŽ zaustavio auto i on preša na stražnje sjedalo, te je uhvatio za ruke i to tako jako i snažno da ona nije mogla apsolutno ništa. Nadalje, žrtva oštećenica je navela kako je doista bila njena ideja da VŽ stavi kondom i to nakon što je vidjela kako će dotični svakako napraviti ono što namjerava. Naime, nije znala da li VŽ ima neku spolnu bolest ili nešto tako. Kada je došla kući oko 5,30 sati, da je legla u krevet i gledala u plafon, a u 6,00 sati nazvala je svoju najbolju prijateljicu AŽ (sada IŽ), i sve joj ispričala. Ista joj je rekla kako je to ozbiljna stvar i da sve prijavi policiji. Nakon toga je otišla na plažu prošetati i razbistriti glavu, te se na plaži zadržala moguće sat ili dva. Navodi da je bila i na kavi s poznanicom ŠŽ, a kada je po branitelju prvooptuženika upitana je li toj djevojci što govorila o utuženom događaju odgovorila je "ne". Poslije je nazvala svog momka i sve mu ispričala, te je on došao po nju i to na način da ga je dovezao njegov brat, jer on nije bio u stanju voziti, te je nakon toga ona otišla u policiju sve prijaviti. Sve to se odigralo taj isti dan, a misli kako je na policiji bila do predvečer, te misli da ju je policija taj isti dan odvela u KBC Split.

Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenog KŽ žrtva/oštećenica ĆŽ je navela kako se za vrijeme trajanja ovog spolnog odnosa ona nalazila u ležećem položaju tj. s nogama na stražnjem sjedalu dok su joj ruke bile iznad glave, s tim da ju okrivljenici nisu udarali. Žrtva/oštećenica nadalje navodi kako posljedice nemilog događaja osjeća svaki dan, te sve više misli kako joj treba psihijatrijska pomoć. A kada je upoznata s načinom na koji se okrivljenici brane ista je navela kako nije točno da je ona doživjela vrhunac seksualnog uzbuđenja na način da ju je VŽ rukom zadovoljio, budući da mu je ona stalno pružala otpor i odgurivala ga. Inače, točno je kako joj je on gurao prst u vaginu, ali je i točno da ga je ona odgurivala, s tim da niti jedan od mladića nije mogao steći dojam kako želi bilo kakav spolni odnos s njima. Nadalje, da je također točno kako je KŽ rekla da nije čudno što mora silovati kada mu je spolni organ tako mali. Međutim, nije istina kako bi ga ona ručno dirajući po spolnom organu zadovoljavala. Na izričito pitanje branitelja da se očituje je li ginekologinji prilikom pregleda kazala da se u međuvremenu tuširala, kupala u moru i promijenila rublje žrtva oštećenica je odgovorila kako ne zna je li to kazala liječnici iako je sve to uradila. Žrtva oštećenica je ponovila kako ništa dobrovoljno nije radila ni s jednim od optuženika, a način na koji se oni brane da govori upravo ono s čime su joj i prijetili, tj. da će se njima dvojci više vjerovati nego njoj samoj. Nadalje, da je točno kako ju optuženici nisu udarali, ali da je ona vikala i jasno im davala do znanja da ne želi spolni odnos s njima. Inače, da ima momka kojeg je upoznala s ovim događajem, s tim da je ujutro i prijateljicama kazala što joj se dogodilo. Međutim, tek poslijepodne i to na nagovor i podršku momka, da se odlučila na podnošenje kaznene prijave. Navodi kako nema nikakvog razloga optuženike neosnovano teretiti. Dotične je prvi put vidjela navedene večeri, a budući su oni prema njoj postupili na jako ružan način, da ustrajava u kaznenom progonu. Inače, nije joj poznato da bi njen otac i otac prvooptuženika VŽ kontaktirali nakon utuženog događaja.

Svjedokinja OŽ navela je da je zaposlena u Domu zdravlja Drniš, ali da je kao vanjski specijalist dežurala i u KBC Split, pa tako i tijekom i 2012. te se sjeća kako joj je bila dovedena jedna ženska osoba koja je prijavila silovanje. Koliko se sjeća silovanje je možda bilo dan prije. Djevojka je dovedena u pratnji policije, a ona je obavila sve ono što se od nje tražilo i na način kako propisuje struka. Detalja se više ne sjeća zbog proteka vremena, ali sve što je utvrdila tijekom pregleda da je napisala u svom nalazu, iza kojeg nalaza ostaje u cijelosti.

Nakon što je svjedokinji pokazan i liječnički nalaz koji je ista napisala, a koji se nalazi na stranici 10.a spisa, te nakon što ga je ista pogledala, potvrdila je da je to doista njen nalaz, ponovno ističući kako ostaje pri sadržaju tog nalaza. Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenog VŽ svjedokinja je navela kako je ona od žrtve oštećenice uzela anamnezu, razgovarala je s njom, te se sjeća kako joj je dotična rekla da radi u Makarskoj, a živi u [adresa], te da radi do kasno u noći, pa kako nema čime ići kući mora stopirati, ali da se zbog proteka vremena više ne može sjetiti što joj je žrtva/ oštećenica rekla glede spornog događaja. Na daljnji upit branitelja okrivljenog VŽ da se točno izjasni, a vezano za naznačeno vrijeme pisanja specijalističkog nalaza (8. kolovoza 2012. u 22,35 sati), te vrijeme koje je navedeno u specijalističkom nalazu kada bi se sam utuženi događaja zbio (7. kolovoza 2012. u 3,30 sati) svjedokinja je odgovorila da koliko se ona sjeća događaj je bio dan ranije od trenutka kada je ona radila pregled na pacijentici, ali da se više detalja zbog proteka vremena ne može sjetiti. Nadalje je kazala kako je ona obavila uobičajeni ginekološki pregled, vizualni i palpatorni, te uzela sve uzorke koji su trebali biti uzeti s obzirom da se radilo o silovanju. Na upit zastupnice optužbe svjedokinja je ponovila kako joj je ostalo u sjećanju da se događaj zbio dan ranije, te da ne bi greškom upisala da se događaj zbio 7. kolovoza 2012., pri čemu da se zbog proteka vremena više ne može sjetiti kakvo je bilo psihičko stanje pacijentice kada joj je dovedena.

Svjedok RŽ navodi kako je u utuženo vrijeme bio u vezi s žrtvom/oštećenicom ĆŽ, pa su čak zajedno i živjeli u [adresa], s tim da više nisu u vezi. Dok su bili u vezi da bi on obično nju svojim autom odvezao s posla u [adresa] gdje su živjeli. Par dana prije utuženog događaja da je otišao u svoje selo Staševicu. Inače, od trenutka kada se zbio utuženi događaj pa dok je on za isti saznao, da je prošlo nekoliko sati, odnosno da ga je ĆŽ nazvala negdje oko podne ili oko 13.00 sati. Ispričala mu je kako je silovana i to na način da ju je jedan držao, a drugi da joj je radio ono. Odmah je otišao po nju u [adresa], a onda su zajedno otišli u Makarsku prijaviti taj slučaj. Svjedok je dalje naveo kako je žrtva oštećenica prije ovog događaja bila cura za poželjeti, ali da se potom promijenila tako da bi odmah počela plakati kada bi vidjela auto bijele boje, odnosno da bi jako rijetko bila dobre volje. Sve to više nije mogao trpjeti pa su se razišli. Odgovarajući na pitanje branitelja prvooptuženika svjedok je naveo da je po dolasku u [adresa] žrtvu oštećenicu vidio šćućurenu u kutu sobe. Ista je plakala i bila rastresena, pa je upravo on predložio da odu u policiju. Inače, prilikom odlaska u policiju da je autom upravljao njegov brat. Svjedokinja IŽ (ranije AŽ) tijekom ispitivanja navodi kako je dugo godina bliska prijateljica sa ĆŽ. Sjeća se kako ju je 8. kolovoza 2012. u 06,00 sati ujutro nazvala ĆŽ, te je po njenom glasu vidjela kako je ova van sebe. Dotična je plakala te joj je ispričala kako su je dva momka, a koja su se zaustavila sa BMW-om, silovala. Svjedokinja N dalje je opisivala događaj u osnovi onako kako je to iskazivala i žrtva/ oštećenica ĆŽ. Svjedokinja nadalje navodi da joj je žrtva oštećenica ispričala kako se boji da će je ti momci ubiti ako slučaj prijavi policiji pa da upravo stoga odmah događaj nije ni prijavila policiji. Ona ju je ohrabrivala i rekla kako mora podnijeti prijavu. ĆŽ je vidjela tek nakon nekoliko dana kasnije, a kada joj ova od šoka nije mogla ispričati sve detalje, niti je to od nje tražila. ĆŽ nakon tog događaja više nije ista osoba. Postala je rastresena, asocijalna, neko vrijeme uopće nije izlazila vani, odnosno stalno je u nekom strahu. Na posebno pitanje branitelja prvooptuženika svjedokinja je navela kako misli da je žrtva oštećenica događaj policiji prijavila 8. kolovoza popodne, a to zna jer su se 9. kolovoza čule telefonom i tada joj je žrtva oštećenica rekla da je sve prijavila policiji. Svjedokinja je na raspravi, a kada je ponovila svoj iskaz iz istrage, pojasnila kako je s ĆŽ vjerojatno razgovarala 8. i 9. kolovoza 2012., ali budući je od događaja prošlo puno vremena, da se svih detalja ne sjeća. Navodi kako joj je poznato da je ĆŽ nakon ovog događaja tražila i koristila psihijatrijsku pomoć u Domu zdravlja u Vrgorcu. Potvrdila je kako je gotovo sto posto sigurna da je ĆŽ događaj prijavila policiji onog dana u popodnevnim satima, a kada se silovanje i dogodilo. Dalje je navela kako je ĆŽ pričala da je majka jednog od optuženika radila pritisak na njene roditelje da promjeni iskaz u smislu da ne tereti momke za ono što su učinili. ĆŽ joj je još rekla kako je dotična gospođa napisala na papir što bi trebala kazivati na sudu, te da joj je žao zašto taj papir nije uzela i zadržala.

Svjedokinja ĐŽ prilikom ispitivanja navodi kako joj je okrivljeni VŽ momak, te da je dotični 7. kolovoza 2012. navečer bio s njome. Bili su kod njenih roditelja gdje su se s više drugih ljudi družili. Nakon večere ona i VŽ su otišli do [adresa] gdje su htjeli popiti piće, a kako je bilo sve zatvoreno otišli su u stan Markovih roditelja. Nakon pola sata krenuli su za Markovo selo Desne gdje su prespavali i ujutro 8. kolovoza 2012. otišli kod njene bake u Pulu. Naime, tog datuma se sjeća jer je bila misa zadušnica njenom pokojnom djedu. Na upit branitelja okrivljenog VŽ odgovorila je kako je dotični u utuženom događaju mogao sudjelovati dan ranije odnosno sa 6. na 7. kolovoza jer je 6. kolovoza bio s njome na moru, a poslije je bio sam. Inače, par dana nakon ovog kontakta s žrtvom oštećenicom da joj je momak sve priznao. Naime, rekao joj je kako su on i prijatelj prevezli jednu djevojku koja je htjela spolni odnos s njima, ali da on to nije mogao dovršiti zbog grižnje savjesti koju je imao prema njoj, kao svojoj djevojci. To objašnjava kao trenutkom muške slabosti. Bila je povrijeđena, ali ipak s momkom nije prekinula obzirom na sve ono što su međusobno imali.

Svjedokinja JŽ, majka okrivljenog KŽ, kazala je kako se njen sin 8. kolovoza 2012. vratio kući oko 01,00 - 01,30 sati, a to zna jer su ona i suprug bili budni. Naime, vraćala je film unatrag pa se svega sjetila. Inače, ne zna gdje joj je sin bio večer prije, odnosno 06./07. kolovoza 2012.

Svjedok NŽ ispitan na raspravi 11. ožujka 2021. ostao je kod svog ranijeg iskaza u kojem je naveo da su mu jednog dana policajci pokucali na vrata, tražeći broj njegova sina, ali da mu nisu rekli razlog te da je tek poslije saznao o čemu se radi. Njegov sin KŽ da je bio kući 8. kolovoza 2012., te da u cijeloj toj stvari "nešto smrdi", pri čemu nije mogao odgovoriti na upit gdje se njegov sin nalazio 7./8. kolovoza 2012.

Iskazujući na raspravi svjedok HŽ, otac žrtve/oštećenice, kazao je kako ga je kroz mjesec ili dva dana nakon kritičnog događaja nazvao otac okrivljenika ČŽ, a nakon što je prethodno njegov broj mobitela dobio preko zajedničkog rođaka. ČŽ je tražio da se sastanu, nudeći neke novce u zamjenu da ĆŽ promjeni iskaz na sudu. On je to odbijao, te je konačno u prosincu 2012. rekao ČŽ da ih ostavi na miru i da se više ne javlja. Nakon toga, a sve do svibnja 2013. da ga ČŽ nije nazivao. U međuvremenu je imao problema sa blokiranim računom pa je otišao na Općinski sud u Metković provjeriti o čemu se radi. Ostao je začuđen kada je upućen da po tom pitanju kontaktira GŽ, majku okrivljenog GŽ. Dotična mu se, vezano za tu blokadu računa, ponudila pomoći u pisanju žalbe, na što je pristao. Sat vremena nakon toga na telefon ga je opet nazvao ČŽ predlažući sastanak, a na koji sastanak je pristao tako da su se našli u konobi Luce u Staševici. Dotični je opet ponudio neke novce, kako bi zauzvrat ĆŽ promijenila iskaz tako da više ne tereti DŽ i KŽ za silovanje. Tada je rekao ČŽ da mu je sve to apsurdno, te ne zna na koju bi cifru pristao pa su se razišli. No, ČŽ ga je ubrzo opet nazvao tražeći sastanak s tim da je dotični inzistirao na sastanku vjerojatno stoga jer se pokrenula sudska procedura zbog silovanja njegove kćerke.

Pristao je na sastanak, te je na prethodno traženje, odnosno na upit ČŽ s koliko bi novca bio zadovoljan, rekao da bi taj iznos mogao biti 10.000,00 EUR-a. Sukladno dogovoru opet su se, kao i prethodno, našli na istom mjestu u Staševici, kojom prigodom je sa ČŽ došla njegova supruga GŽ. Ista je u koverti držala novac govoreći da ima 35.000,00 kuna, te da je svjesna kako čini kazneno djelo, zbog čega bi mogla ostati bez posla, ali da mora učiniti sve kako bi spasila sina da ne ide u zatvor. Supružnici ČŽ su tada rekli da će ostatak novca pribaviti naknadno. Kada im je rekao "što će biti ako ĆŽ na sve to ne pristane" odgovorili su u smislu da je ĆŽ, odnosno njena obitelj, taj novac zaslužila zbog pretrpljene boli.

Razišli su se, s tim da je proteklo mjesec ili dva dana kada ga je ponovno nazvao ČŽ tražeći da se nađu u svezi prethodnih dogovora, pa su se opet susreli na istom mjestu u Staševici. Tom prigodom ČŽ je bio sam, te mu je predao 20.000,00 kuna govoreći da će razliku do onih dogovorenih 10.000,00 EUR donijeti naknadno kada R promjeni iskaz. Ujedno mu je dao papir na kojemu je bio iskaz, a kojeg bi po njemu ĆŽ trebala dati kada bude svjedočila. Svjedok dalje navodi kako je uzeo taj papir i to je što se njega tiče bio kraj. Kada je upitan je li o svemu izvijestio ĆŽ navodi kako joj odmah o tome nije htio govoriti, već joj je sve kazao onog dana kada je pozvana da prvi put iskazuje na Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu. Konkretno, malo prije nego li će parkirati auto u Splitu, da je ĆŽ pokazao kovertu u kojoj je bio iskaz, a kojeg bi ona po traženju ČŽ trebala dati tužiteljstvu, te da joj je upravo tada kazao da je uzeo neke novce u zamjenu za promjenu iskaza. Ona nije ni otvarala kovertu govoreći da će kazati upravo onako kako je sve bilo. Tom prigodom na parkiralištu ih je dočekala GŽ, što ga je iznenadilo. GŽ je tada uporno molila ĆŽ da promjeni iskaz, odnosno da joj ne tereti sina, a na što je ĆŽ odgovorila kako to ne može, te je bez obzira na sve pritiske u daljnjoj proceduri ĆŽ uvijek govorila istinu u svezi onoga što joj se dogodilo. Svjedok dalje navodi kako je prošlo neko vrijeme, te ga je ČŽ opet nazvao mobitelom govoreći kako ĆŽ nije postupila po dogovoru, te je tražio povrat novca.

Međutim, on novac nije vratio, te će ga vratiti nakon što DŽ bude osuđen za ono što je učinio ĆŽ. Kada je od svjedoka na kraju zatraženo da pojasni svjedočki iskaz svoje kćerke, kojeg je ona dala prilikom ispitivanja na raspravi, a kada je na pitanje predsjednika sudskog vijeća rekla da ona ne zna za njegove kontakte s ocem optuženika VŽ, svjedok je naveo kako joj je upravo on rekao da to kaže, jer joj je doista samo jednom to spomenuo i nije ju htio u sve to uplitati.

Svjedok ČŽ, otac okrivljenog VŽ kazao je na raspravi, a vezano za susrete s UŽ, ocem žrtve/ oštećenice ĆŽ i predaje njemu novca, u pretežitom dijelu iskazivao je istovjetno kao i sam HŽ. Ono što se razlikuje u njihovim iskazima je razlog davanja novaca. Naime, ČŽ kazao je kako je novac dao iz razloga da ĆŽ u kaznenom postupku kaže istinu, tj. da neosnovano ne tereti njegovog sina VŽ i prijatelja mu KŽ, dok je HŽ tvrdio da je razlog davanja novca kako ĆŽ ne bi kazala što je u stvarnosti bilo, tj. kako bi lažnim svjedočenjem pomogla optuženicima. Svjedok ČŽ je također potvrdio kako je UŽ predao ukupno 55.000,00 kuna, te je dalje naveo da je potom dotičnog nazivao više puta, ali mu se ovaj nije javljao. Tada je shvatio kako od dogovora nema ništa. Poslije je slučaj prijavio policiji, a što sigurno ne bi učinio da je u kontaktima s ZŽ loše postupio. Kazao je kako je htio samo istinu, jer poznaje svoga sina koji nepoznatoj djevojci ne bi napravio zlo. U vezi kaznene prijave koju je podnio protiv UŽ, dobio je rješenje o odbačaju. Dalje je naveo kako se njegova supruga nije sastala sa ZŽ i ĆŽ, a prije nego li će ĆŽ svjedočiti u Splitu. Iskaz je zaključio navodeći kako su oni u obitelji, a prisjećajući se dana kada je VŽ s djevojkom ĐŽ išao na misu zadušnicu Ivaninom djedu, zaključili kako se utuženi događaj nije mogao zbiti onaj dan kako je to prijavljeno.

Svjedokinja ŠŽ prilikom ispitivanja na raspravi navodi kako je s ĆŽ išla u srednju školu u [adresa], gdje su izučile za konobara. Obije su u ljeto 2012. kao konobarice radile u Gradacu. Naime, da je ona radila u restoranu Luna, a ĆŽ da je radila u kafiću "Kiron". Ponekad bi izišle i na kavu. Tako su se jednog jutra našle na kavi na plaži u Gradacu, a kada joj je ĆŽ rekla da je prethodnu noć bila silovana. Inače, baš te noći da su se trebale naći u discu na Vodicama, ali da ju tada u discu nije primijetila. ĆŽ je rekla kako su je dvojica silovala u osobnom vozilu u šumi pokraj ceste. Moguće da je spominjala Drvenik. Također je rekla da će ih prijaviti policiji. To sve je bilo u prijepodnevnim satima, pa ju je pitala zašto silovanje nije odmah prijavila policiji. Inače, da je ona (ŠŽ) silovana da bi ona to čim prije prijavila policiji. ĆŽ joj nije govorila detalje silovanja, a ona je o to tome nije ni pitala obzirom da nisu bile baš u bliskim odnosima.

Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenog ČŽ svjedokinja je navela kako ne zna što bi rekla u vezi Leilina izgleda. Naime, da je dotična kazala kako je bila silovana, ali da nisu pričale samo o silovanju. Tom prigodom ĆŽ nije plakala i nije pričala gdje je bila prije nego li su se našle na kavi. Navodi kako je ĆŽ tada bila odjevena za plažu, ali da ipak u to nije sigurna. Svjedokinja dalje ističe kako nije znala da će ĆŽ slučaj prijaviti policiji, a iz razloga jer je ista govorila da ne zna hoće li ili ne prijaviti slučaj. Dalje navodi kako misli da je ĆŽ radila drugu smjenu one večeri kada je trebala doći u disco na Vodicama.

Kako kratki iskazi svjedokinje EŽ (konobarice iz susjednog kafića u odnosu na onaj kafić gdje je radila žrtva oštećenica) i svjedoka SŽ (konobara u istom kafiću gdje je radila žrtva oštećenica) nisu od utjecaja za odluku u konkretnoj kaznenopravnoj stvari, to nema ni potrebe za interpretacijom kazivanja tih svjedoka.

Tijekom postupka provedeno je sudsko psihijatrijsko vještačenje okrivljenih VŽ i KŽ, kao i sudsko psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve/oštećenice ĆŽ.

Iz sudsko psihijatrijskog vještačenja provedenog u odnosu na okrivljenike VŽ i KŽ proizlazi da su ti okrivljenici tempore criminis bili ubrojivi.

Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještva Ž sud je utvrdio kako žrtva/oštećenica ĆŽ ne boluje od psihičkih bolesti ni poremećaja. I nije bila pod utjecajem psihoaktivnih tvari niti je ovisnica o tim tvarima, te se u kritično vrijeme nije nalazila u stanju privremene duševne poremećenosti. Vještakinja je opisuje kao hrabru, zrelu, mladu osobu koja brani svoje stavove. Kritično opisuje svoje ponašanje i ponašanje okrivljenika, te opisuje dileme da li okrivljenike prijaviti ili ne i to jer se ne želi prisjećati događaja kao i zbog nevjerice u pravednost sustava. Zbog njene zrelosti, kritičnosti i uvida drži kako utuženi događaj na žrtvu oštećenicu neće ostaviti trajnije posljedice, a posebno ukoliko ima odgovarajuću psihologijsku ili psihijatrijsku pomoć. Vještakinja je na raspravi, a ostajući pri svom pisanom nalazu i mišljenju, između ostalog još navela kako je žrtva/oštećenica prilikom razgovora imala razdoblja kada joj je bilo jako teško i kada je plakala, a što je normalna reakcija u odnosu na cijelu situaciju.

Vezano za brojnu dokumentaciju pročitanu tijekom rasprave treba kazati kako je 8. kolovoza 2012. u vremenu od 19.00 do 21.00 sati u PU Splitsko-dalmatinskoj PP Makarska sastavljen zapisnik o zaprimanju kaznene prijave žrtve/oštećenice ĆŽ protiv dvojice nepoznatih mladića, a zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela silovanja (list 5 do 7 spisa).

Nadalje, u materijalima spisa, i to na listu 10.a, nalazi se specijalistički nalaz dr. med. KŽK spec. ginekologije i opstertricije u kojemu se između ostalog navodi: "dovedena u pratnji policije zbog primjene silovanja prilikom stopiranja u Gradacu kraj Makarske oko 03,30 (7.8.12. u 3,30)

Sadržajem pročitanog policijskog zapisnika o očevidu, kao i sadržajem pregledane fotodokumentaciju očevida potvrđuju se navodi okrivljenika i same žrtve/oštećenice kako se utuženi događaj dogodio u osobnom vozilu marke BMW reg. oz. i br. [registarska oznaka], koje vozilo ima samo dvoja vrata "coupe".

Vrijeme počinjenja kaznenog djela utvrđeno je temeljem iskaza žrtve/oštećene ĆŽ, svjedoka BŽ i RŽ, te svjedokinje OŽ, sagledavajući da ipak u odnosu na datum naveden u nalazu treba uzeti u obzir prirodu njena posla, učestalost i brojnost tadašnjih svakodnevnih ginekoloških pregleda i protek vremena do njenog svjedočkog iskaza, kao i da je ista kazala kako se detalja ne sjeća, a u konkretnom slučaju ni činjenica da je u jednom dijelu njenog nalaza (list 10a spisa) navedeno, u zagradama, datum 7. kolovoza 2012. u 3,30, iako nalaz datira od 8. kolovoza 2012., a što ne dovodi, obzirom na ostale provedene verbalne dokaze, po mišljenju ovog suda, u pitanje točan datum počinjenja ovog kaznenog djela 8. kolovoza 2012.

Stoga je ovaj sud, ocjenjujući sve provedene dokaze i to, kako svaki dokaz pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, zaključio kako je okrivljeni VŽ počinio utuženo kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11-15 u vezi sa člankom 152. stavak 1. KZ/11-15, a da s druge strane nije dokazano da je okrivljeni KŽ počinio kazneno djelo silovanja pomaganjem iz članka 153. stavak 1. KZ/11-15 u vezi sa člankom 152. KZ/11-15 stavak 1. i u svezi sa člankom 38. KZ/11-15.

Istovjetno se obojica okrivljenika brane da su se kritične prigode kretali osobnim vozilom kojim je upravljao KŽ marke BMW "coupe" cestom od smjera [adresa] prema Gradcu. Na autobusnoj stanici u Gradcu da ih je zaustavila jedna djevojka tražeći da je povezu do [adresa]. Kada se djevojka smjestila na zadnje sjedište vozila, a budući je bila otvorena i raspoložena, da je okrivljeni VŽ, koji je sjedio na mjestu suvozača počeo se s njome milovati. Iskazivali su kako je djevojka predložila da idu u Makarsku na zabavu, jer da joj tamo živi prijateljica, a što su oni prihvatili, nakon čega se VŽ prebacio na zadnje sjedište gdje je imao prisniji kontakt s djevojkom, te ju je zadovoljavao prstom, pri čemu ona nije pokazivala kako joj to ne godi, odnosno nije se suprotstavljala, te štoviše ujedno je i ona zadovoljavala VŽ tražeći kondom.

Potom da je VŽ rekao KŽ da zaustavi vozilo uz cestu, što je on i učinio. Potom je okrivljeni KŽ spustio sjedalo vozača, te se uključio u ljubavni odnos između VŽ i žrtve /štećenice ĆŽ na način da je istu poljubio u rame pri čemu je ova (a kako to navodi KŽ) rekla "nemoj, pusti njega". Okrivljenici dalje navode kako je VŽ izišao iz vozila prepuštajući da se nastave zabavljati samo KŽ i žrtva/oštećenica, ali da to "nije išlo" jer je žrtva/ oštećenica "sprdala" KŽ da ima malo spolovilo pa se ovaj nije mogao seksualno uzbuditi. Nakon toga je KŽ izišao iz vozila, a u vozilo se vratio VŽ, te imao kratki spolni odnos s žrtvom/oštećenicom penetrirajući svojim spolovilom u njeno spolovilo. Nakon kraćeg vremena da su se vratili nazad na način da su odveli žrtvu/oštećenicu kući u [adresa], a oni su se vratili u [adresa]. Obojica okrivljenika istovjetno su kazali kako ĆŽ nisu učinili ništa u smislu seksualne prisile.

Protivno obranama okrivljenika, iz iskaza žrtve/oštećenice ĆŽ proizlazi da ju je okrivljeni VŽ, a dok se ona nalazila na zadnjem sjedištu vozila, s mjesta suvozača dirao po tijelu čemu se ona protivila braneći se, odgurujući ga i govoreći mu da to ne radi. Potom da ju je VŽ uhvatio za ruke, te prešao na zadnje sjedište i nastavio dirati po grudima i spolovilu pri čemu je ona vikala da prestane. Okrivljeni VŽ da joj je kazao da bi je mogao izudarati, na što mu je ona rekla da samo izvoli, nakon čega joj je isti samo kazao da on nije takav. Kad se vozilo zaustavilo pored ceste da je VŽ prešao na zadnje sjedalo te joj je, dok se nalazio iznad nje, pritiskajući je svojim tijelom "otkopčao traper hlače koje su bile duge i počeo mi skidati gaćice", te dok je ona zvala u pomoć i vrištala da je ovaj stavio svoje spolovilo u njeno spolovilo i izvršio spolni odnošaj. Potom da je KŽ tražio da ga oralno zadovolji, što je odbila, te mu se oduprijela jer je isti slabije tjelesne građe, s tim da mu VŽ nije pomogao i tako da je sve završilo. Naime, nakon ovoga da su je okrivljenici odvezli u [adresa] gdje je živjela.

Stoga, u situaciji kada je neprijeporno došlo do spolnog odnošaja između okrivljenog VŽ i žrtve/oštećenice ĆŽ u vozilu marke BMW reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao okrivljeni KŽ, ostalo je prijeporno, je li spolni odnošaj rezultat prisile okrivljenog VŽ ili pristanka, dragovoljnosti kod žrtve/oštećenice ĆŽ, kao i je li mu okrivljeni KŽ u tome pomogao na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret.

Prije osvrta i stajališta ovog suda u odnosu na prijeporne činjenice treba kazati kako kazneno djelo silovanja čini onaj tko s drugom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj (ili dr. izjednačene spolne radnje….) uporabom sile ili prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo silovane ili druge osobe. Za postojanje kaznenog djela traži se izravnost napada koji sadrži uporabu sile prema žrtvi s tim da ta sila mora biti takvog intenziteta da se može slomiti otpor žrtve, a koji otpor mora biti ozbiljan i trajan.

Slijedom toga, u ovom je postupku trebalo utvrditi je li istinit navod žrtve/oštećene ĆŽ da ju je okrivljeni VŽ najprije dirao rukama za grudi, po nogama i između nogu, pri čemu da se ista branila i odgurivala ga, nakon čega je i dok se nalazio iznad nje, došlo do spolnog odnošaja između njih, jer bi time bila riječ o direktnom protivljenju žrtve/oštećenice i uporabi sile pri spolnom odnošaju od strane okrivljenog VŽ, slijedom čega bi u njegovom ponašanju bila ispunjena obilježja utuženog kaznenog djela silovanja.

Već je ranije navedeno da među strankama nije prijeporna činjenica da je okrivljeni VŽ izvršio spolni odnošaj sa žrtvom/oštećenom ĆŽ, a da je u ovom postupku trebalo utvrditi je li isti izvršen sa ili bez pristanka žrtve.

Kako sud nema razloga ne povjerovati žrtvi/oštećenoj ĆŽ, ocjenjujući ga u tom dijelu i spram postupanja okrivljenog VŽ, uvjerljivim i vjerodostojnim, da spolnom odnošaju s VŽ prethodno nije dala svoj pristanak, te da je okrivljeni VŽ i nakon što je prešao na stražnje sjedište i rukama uhvatio žrtvu/oštećenicu za ruke, držeći je tako da se nije mogla braniti, legao prsima na nju, pritiskujući je tako težinom svog tijela, da se nije mogla odmaknuti ni uzmaći, jer je isti neprijeporno od nje fizički jači, čime je tako prema njoj primijenio silu, koja je bila takvog inteziteta da je slomila otpor žrtve/oštećenice, nakon čega je otkopčao njene hlače i skinuo gaćice, a nakon što je stavio kondom na spolni organ s njom izvršio spolni odnošaj, dok se ona pokušavala obraniti i odgurati ga, zbog čega je ovaj sud, imajući sve to u vidu, uzevši u obzir i nalaz i mišljenje iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja žrtve/oštećenice, utvrdio da je okrivljeni VŽ radnjom opisanom u točci I. izreke presude počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11-15. Stoga sud obranu okrivljenog VŽ smatra neosnovanom, usmjerenom ka izbjegavanju krivnje.

Naime, iz nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja Ž, žrtve/oštećenice ĆŽ, navedeno je za žrtvu da se "radi o hrabroj, zreloj, mladoj osobi koja brani svoje stavove, a do tog događaja se malo čega bojala. Držim da je vrlo zrelo reagirala u postojećoj situaciji, a tako nastavlja razmišljati i danas. Boji se da zbog njenog načina reagiranja na kraju (kako joj ne bi naudili) nitko neće vjerovati da se branila svom snagom. Kritično opisuje svoje i njihovo ponašanje, opisuje svoje dileme oko toga da li ih prijaviti ili ne, prvenstveno je se ne želi prisjećati tog događaja, kao i zbog nevjerice u pravednost sustava ( u što je stalno uvjeravaju drugi). Jasno je pokazivala da ne želi spolni odnos od samog početka da bi, kada je vidjela da je fizički slabija u odnosu okrivljenika, nastavila se ponašati na način (zatražila kondom, šutila…) da bi, kao što je rekla, "spasila živu glavu"."

Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenog VŽ po vještaku dr. Borbenu Uglešiću (list spisa 113-117) proizlazi kako su kod ovog okrivljenika osnovne psihičke funkcije neporemećene, da je prosječne intelektualne razine, da ne pokazuje znakove manifestne duševne bolesti, kao ni organskog psihičkog oštećenja. U razvojnom i životnom putu da nije imao posebno frustracijskih situacija, obiteljske prilike, anamneza i asistencija da je zadovoljavajuća, da je završio fakultet, zaposlen je i zadovoljan radnim mjesto. Nadalje da nije ovisnik o alkoholu ni drogama , somatski neurološki nalaz da je u granicama prosjeka. U društvu da je dobro prihvaćen, da ima dosta prijatelja i djevojku s kojom da je u dužoj prisnoj vezi te da i u seksualnoj sferi uredno funkcionira. Osnovne psihičke funkcije da nisu u vrijeme događaja bile poremećene, da nije bio pod utjecajem alkohola i droge što da ukazuje da mu je mogućnost shvaćanja i upravljanja svojim postupcima bila održana. Vještak je nadalje naveo kako za ocjenu ubrojivosti bi bila potrebna egzaktnija prosudba brojnih elemenata i detalja samog događaja a posebno psihičke strukture oštećene, njenog stanja i raspoloženja, navika, ponašanja i reagiranja a posebno svih detalja specifične atmosfere i okruženja s kojim podacima da vještak ne raspolaže. Na raspravi vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja, a odgovarajući na pitanje predsjednice vijeća da se očituje na zadnji pasus svog nalaza i mišljenja ( list 117), a koji počinje riječnima "za egzaktnu ocjenu ubrojivosti….s kojim podacima vještak ne raspolaže" te da li je isto potrebno za procjenu ubrojivosti prvo optuženog vještak je naveo da po njegovom mišljenju djelo o kojem se radi je djelo u kojem sudjeluju dva partnera pa nije moguće razmatrati ubrojivost jednog bez da se ocjeni držanje i raspoloženje drugog partnera ali da to sve skupa ne utječe na ubrojivost koja nije bila tangirana, da se radi možda o određenom afektivnom stanju koje je doprinijelo ovakvom ponašanju ali bez izravnog utjecaja na mogućnost shvaćanja posljedica. Nadalje, na daljnje pitanje predsjednice vijeća je li prilikom izrade nalaza i mišljenja imao na uvidu iskaz oštećene ĆŽ vještak je naveo kako je imao na uvid isti iskaz.

U svjetlu razjašnjenja prijeporne činjenice je li spolnom odnošaju okrivljenog VŽ i žrtve/oštećene ĆŽ prethodio njen pristanak, kako se brani okrivljeni VŽ ili je do spolnog odnošaja došlo bez njenog pristanka i uz uporabu sile, kako iskazuje žrtva/oštećena treba sagledati i neprijepornu činjenicu davanja novca oca okrivljenog VŽ, sada pok. ČŽ ocu žrtve/oštećenice UŽ u iznosu od 55.000,00 kuna. Naime, samo davanje takvog novca, nedugo nakon izvršenja djela i svakako nakon pokretanja ovog kaznenog postupka protiv okrivljenika, upućuje na zaključak da je isti novac dat kako žrtva/oštećena ne bi teretila okrivljenike, a ne kako bi ista govorila istinu i kako je to u svom iskazu kazao ČŽ, a potvrdio u obrani okrivljeni VŽ, jer ta činjenica, razvidna u njihovim iskazima, odnosno davanja novca kao zamjena da isti ne ostvari kakvo zlo prema okrivljeniku VŽ, nije životno prihvatljiva ni logična, kao što je s druge strane sudu prihvatljiva ona da je novac dat iz razloga da žrtva/oštećena svojim iskazom ne tereti okrivljenog VŽ. Stoga je sud povjerovao svjedoku UŽ i žrtvi/oštećenoj ĆŽ u odnosu na razlog davanja novca, a nije povjerovao iskazu svjedoka ČŽ i obrani okrivljenika.

Nadalje, temeljem naprijed navedenog, ovaj sud nalazi utvrđenim da je okrivljeni VŽ bio svjestan obilježja kaznenog djela silovanja, a koja svijest se očituje u tome da nakon što je prešao na stražnje sjedalo i nastavio dirati žrtvu po grudima i između nogu za spolni organ, čemu se ista opirala i od njega tražila da prestane, time mu pokazujući i izražavajući svoju volju da ne pristaje na spolni odnošaj, štoviše tražeći od njega da prestane, te nakon što joj je pritiskujući je svojim tijelom, onemogućio da se od njega udalji, potom joj skinuo gaćice, te usprkos svemu s njom izvršio spolni odnošaj, primjenjujući na taj način silu, te je htio takvo postupanje.

Time je okrivljeni VŽ postupao sa izravnom namjerom znajući da na strani žrtve/oštećene ĆŽ nema dragovoljnosti, dakle izočio je njezin pristanak na spolni odnošaj, te je u spolnom odnošaju uporabio silu, zbog čega ga je ovaj sud, nalazeći ga ubrojivim, te da na njegovoj strani nema zabluda o biću djela, okolnostima koje isključuju protupravnost i o protupravnosti, kao niti jedan ispričavajući razlog, proglasio krivim za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11-15.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će tome okrivljeniku primijeniti, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje u smislu odredbi članka 47. KZ/11 utječu na to da kazna za počinitelja bude teža ili lakša.

Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, sud je na strani okrivljenog VŽ kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost, uredne osobne i obiteljske prilike, dok mu je kao otegotne okolnosti uzeo u obzir društvenu opasnost ovakvih djela, te mladu životnu dob žrtve/oštećene.

Kada se uz ove okolnosti dodaju i one za odmjeravanje kazne iz članka 47. KZ/11 odnosno prijašnji počiniteljev života (odličan student, stipendist, zaposlenik ugledne tvrtke), pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno (mladenaštvo, nezrelo ponašanje, neprihvaćanje odbijanja) tako i opisanih osobnih (otac jednog djeteta) i imovinskih (zaposlen) prilika toga okrivljenika, činjenice razvidne iz psihijatrijsko psihologijskog vještačenja da ovaj događaj neće na žrtvu/oštećenu ostaviti trajnije posljedice, izvjestan oblik izvršene reparacije žrtvi/oštećenoj te svakako protek vremena od počinjenja djela do danas, u kojem okrivljeni VŽ niti jednom nije iskazao ponašanje koje bi bilo protivno zakonu, to je sud okrivljenog VŽ za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11-15 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a koju kaznu mu je temeljem članka 55. stavak 1. KZ/11-15 zamijenio radom za opće dobro, s time da se temeljem članka 55. stavak 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Naime, temeljem članka 55. stavak 6. KZ/11 osuđeni VŽ će, nakon što nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, time što taj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro, pri čemu će temeljem članka 55. stavak 7. KZ/11 i ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, odnosno temeljem članka 55. stavak 8. KZ/11 ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

Ovaj sud time zaključuje kako će se izrečenom kaznenopravnom sankcijom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak temeljen na vladavini prava, te je mišljenja kako će se ovakvom kaznom moći ostvariti svrha kažnjavanja, kako generalna, tako i specijalna, odnosno utjecati na okrivljenog VŽ da više ne čini kaznena djela, pri čemu sud smatra, sagledavajući njegov prijašnji život, da je predmetni učin jedan izoliran, nepromišljen događaj, ali svakako društveno neprihvaćen, podložan moralnoj i svakoj drugoj osudi, ali i utjecati na svijest građana o pogibeljnosti vršenja kaznenih djela.

Sud je nadalje, temeljem članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 žrtvu/oštećenicu ĆŽ uputio, nakon njenog zahtjeva, u parnicu radi ostvarenja svog imovinskopravnog zahtjeva.

Također je sud, temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19) okrivljenog VŽ proglasivši ga krivim obvezao platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 10.847,00 kuna, od čega se iznos od 7.905,00 kuna odnosi na troškove psihijatrijskog i psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja, iznos od 942,00 kune trošak pristupa svjedoka, dok iznos od 2.000,00 predstavlja paušalnu svotu.

Sud je točkom II. izreke oslobodio optužbe okrivljenog KŽ zbog kaznenog djela silovanja pomaganjem iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. i 38. KZ/11, jer je, nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da nije dokazano da je taj okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

Naime, tome se okrivljeniku optužnicom stavlja na teret da je okrivljenom VŽ pomogao da ovaj uporabom sile izvrši spolni odnošaj sa žrtvom/oštećenom ĆŽ bez njenog pristanka, na način da je u vozilu marke BMW, prešavši na stražnje sjedalo držao ruke žrtve/oštećene za koje vrijeme joj je VŽ skinuo gaćice i potom s njom izvršio spolni odnošaj.

Kako okrivljeni KŽ (kao i okrivljeni VŽ) poriče bilo kakvu kriminalnu aktivnost u počinjenju kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret, pa tako i oblik pomaganja okrivljenom VŽ prilikom vršenja radnji koje su neposredno prethodile spolnom odnošaju, kao i tijekom odnošaja, to je u utvrđenju prijeporne činjenice je li okrivljeni KŽ pomogao okrivljenom VŽ u izvršenju kaznenog djela, valjalo analizirati iskaz žrtve/oštećene ĆŽ u odnosu na postupanje okrivljenog KŽ.

Kod neprijeporne činjenice da je okrivljeni KŽ upravljao vozilom marke BMW, kao i da to vozilo ima samo dvoja vrata, dakle da se radi o vozilu "coupe", te da su se na stražnjem sjedalu već nalazili žrtva/oštećena i okrivljeni VŽ u položaju da je okrivljeni VŽ bio iznad žrtve/oštećene, pritiskajući je svojim tijelom, što je sve prethodilo spolnom odnošaju, kao i tijekom istoga, onda ovaj sud zaključuje da je neuvjerljiv iskaz žrtve/oštećene u dijelu da je i okrivljeni KŽ prešao na stražnje sjedalo i držao joj ruke kako bi joj okrivljeni VŽ skinuo gaćice i potom s njom izvršio spolni odnošaj. Naime, životno gledajući, u svijetlu konkretnog događaja, kako ga žrtva opisuje, teško se može zamisliti tri odrasle osobe u prostoru zadnjeg sjedišta vozila coupe, a time prihvatiti u tome dijelu iskaz žrtve/oštećene da je ista mogla, u situaciji kada okrivljenom VŽ i kako sama kaže pruža otpor, odguruje ga, štipa i slično, dok je ovaj za to vrijeme iznad nje, dobro vidjeti i ispravno ocijeniti kriminalnu aktivnost okrivljenog KŽ za oblik postupanja koji mu se optužnicom stavlja na teret, a koji je jedino važan kod pitanja krivnje toga okrivljenika za oblik postupanja u ovom postupku.

Kako osim verbalnog dokaza, iskaza žrtve/oštećene ĆŽ optužba nije predložila, niti je u dokaznom postupku proveden na tu okolnost kakav drugi verbalni ili materijalni dokaz vezan uz kriminalnu aktivnost okrivljenog KŽ, koji pak negira svoje postupanje, to obzirom na neuvjerljivost iskaza žrtve/oštećene u odnosu na postupanje tog okrivljenika u smislu postupanja na način razvidan optužnicom, ovaj je sud, primjenom načela in dubio pro reo, dakle da u sumnji mora uzeti da neka činjenica nije dokazana, okrivljenog KŽ, temeljem osnove iz članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio optužbe za kazneno djelo silovanja pomaganjem iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. i članka 38. KZ/11.

Kako je sud okrivljenog KŽ oslobodio od optužbe za kazneno djelo silovanja pomaganjem, to je temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenicu ĆŽ uputio u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva. Na kraju, obzirom na donošenje oslobađajuće presude, sud je temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 izrekao da troškovi kaznenog postupka u odnosu na okrivljenog KŽ iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te njegovi nužni izdaci i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu 13. travnja 2021.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

ZORAN KEŽIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi u tri primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. okrivljenicima TŽ i KŽ

2. braniteljima okrivljenika

3. ŽDO Split

4. opunomoćniku žrtve/oštećenice

5. u spis