REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: P Ob-251/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice D. H.1 , OIB: …, G. P., zastupane po punomoćniku R. D., odvjetniku iz Č., protiv tuženika D. H.2 , OIB: …, G. P., zastupanog po punomoćniku H. K., odvjetniku iz B., radi razvoda braka, mjesta stanovanja mldb. D. H.3 , zastupanog po posebnoj skrbnici A. H. iz centra, načinu ostvarivanja osobnih odnosa, te uzdržavanja, a tijekom postupka radi sporazumnog zahtjeva za razvod braka, na ročištu za glavnu i nejavnu raspravu, dana 01. ožujka 2021. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika i tuženika osobno uz punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice za mldb dijete, A. H., temeljem članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a), 13. travnja 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I Razvodi se brak između D. H.1 , OIB: …, rođene …, u V., iz G. P., i D. H.2 ,, OIB: …, rođenog …, u P., iz G. P., koji brak je sklopljen dana 12. prosinca 2009. godine u G. P., te je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja G. P. za 2009. godinu pod rednim brojem 45.

II Zajedničko maloljetno dijete D. H.3 , OIB: …, rođen …, u Z. živjet će s majkom D. H.1 , OIB: …, iz G. P., dok će oba roditelja obavljati zajedničku roditeljsku skrb.

III Određuje se da otac, D. H.2 , OIB: …, iz G. P., održava kontakte s mldb. D. H.3 , tri vikenda od petka 17,00 sati do nedjelje 17,00 sati s tim da prvi vikend u mjesecu dijete provodi u cijelosti s majkom, jednom tjedno u utorak u vremenu od 16,30 sati do 19,00 sati u tjednu kada za vikend dijete ide kod oca i dva dana u tjednu, utorak i petak, u istom vremenu, kada dijete vikend provodi s majkom, zatim svaki drugi blagdan i državni praznik od 09,00 sati do 19,00 sati, polovicu ljetnih i zimskih školskih praznika s tim da za vrijeme ljetnih školskih praznika kontakti se odvijaju 15 dana u kontinuitetu a tijekom zimskih školskih praznika 7 dana u kontinuitetu, tako da otac dolazi po dijete na adresu stanovanja djeteta u dane kada ostvaruje osobne kontakte, a majka ga vraća.

IV Tuženik D. H.2 , OIB: …, iz G. P., dužan je na ime uzdržavanja mldb. D. H.3 , OIB: …, plaćati mjesečno uzdržavanje u iznosu od 1.500,00 kuna (slovima: jednatisućapetstokuna), do svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, počev od dana podnošenja ove tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi, na tekući račun majke i z.z. D. H.1 , OIB: …, iz G. P., otvoren kod P.B.Z., IBAN: …, s tim da dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja teče od dana podnošenja ove tužbe do isplate, a u roku od 15 dana.

V Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica D. H.1 , podnijela je ovome sudu tužbu protiv tuženika D. H. 2 radi razvoda braka s mldb. djetetom.

U tužbi navodi da su stranke bračni drugovi koji su brak sklopili dana 12. prosinca 2009. godine u G. P., te je taj brak upisan u maticu vjenčanih matičnog područja G. P. za 2009. godinu pod rednim brojem 45. U tom braku rođeno je jedno zajedničko dijete stranaka i to mldb. D. H.3 , OIB: …, rođen …. godine u Z.. Bračni odnosi između stranaka su teško i trajno poremećeni. Zbog nasilničkog ponašanja tuženika, tužiteljica je napustila bračnu zajednicu u rujnu 2020. godine, te je sa zajedničkim maloljetnim djetetom stranaka otišla živjeti kod svojih roditelja. Zajedničko maloljetno dijete stranaka je dijete s posebnim potrebama. Pred Centrom G. P. proveden je postupak posredovanja, ali stranke nisu uspjele postići suglasnost u pogledu bitnih okolnosti vezanih uz razvod braka i maloljetno dijete. Time su ostvarene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe. Zbog trajno narušenih bračnih odnosa brak više nije održiv, zbog čega tužiteljica traži razvod braka. Zajedničko maloljetno dijete stranaka treba pripasti tužiteljici kao majci, na trajnu brigu i skrb. To dijete i nakon faktičkog prestanka bračne zajednice živi s tužiteljicom kao majkom, a ona o njemu vodi potpunu brigu, te takva situacija treba ostati i nadalje. Tuženik kao otac treba održavati valjane odnose s zajedničkom maloljetnim djetetom stranaka, ali i plaćati uzdržavanje za to dijete. Obzirom na mogućnosti tuženika i njegova primanja, isti je zaposlen u tvrtki S.-C. G. P., primjereni iznos uzdržavanja bio bi 2.000,00 kuna mjesečno.

Zbog svega navedenog tužiteljica podnosi ovu tužbu i predlaže da sud razvede brak stranaka te da donese odluku da će zajedničko mldb. dijete stranaka živjeti s majkom te da naloži tuženiku da doprinosi za uzdržavanje mldb. djeteta 2.000,00 kuna mjesečno, te da o susretima i druženjima mldb. djeteta s ocem sud odluči po službenoj dužnosti uz nadoknadu troškova postupka.

2. Tuženik je dao dogovor na tužbu u pismenom podnesku od 21. siječnja 2021. godine, u kojem navodi da se ne protivi razvodu braka, no ističe da je gruba neistina da je do toga došlo zbog njegovog nasilničkog ponašanja. Ne protivi se da dijete živi s majkom, no traži da mu sud odredi kontakte i druženja s djetetom 2 (dva) puta po 15 (petnaest) dana u komadu, odnosno ukupno 30 (trideset) dana tijekom ljeta; 10 (deset) dana u komadu tijekom zimskih blagdana; 3 (tri) vikenda u mjesecu (od petka popodne od nedjelje navečer), upravo s obzirom na posebne potrebe djeteta, zatim svaki utorak popodne od 17,00 do 20,30 sati i jednom mjesečno i četvrtak od 17,00 do 20,30 sati.

Ističe da je vrlo upitno da li će dijete zbog svog zdravstvenog stanja uopće ići u školu, pa ovdje ne spominje školske praznika kao odrednicu. Moli da se preuzimanje djeteta odredi na način da ga tužiteljica dovozi k njemu, a da ga on vraća, a sve s obzirom na stresne reakcije djeteta kod odvajanja, te s obzirom da su tužiteljica i njezini roditelji, kod kojih sada živi, kod svakog dosadašnjeg preuzimanja djeteta stvarali vrlo neugodne i neprimjerene situacije, tjerajući ga iz dvorišta tvrdeći da je to privatni posjed, te pozivajući policiju. Stoga bi se predloženim načinom preuzimanja djeteta izbjegle takve neželjene situacije koje producira tužiteljica. Primjereni iznos naknade za uzdržavanje djeteta, a što je i u skladu s pozitivnim propisima bio bi 1.000,00 kuna mjesečno, što je i spreman plaćati, ali na način da se odredi da to plaća na tekući račun tužiteljice, a ne na ruke.

3. Na prijedlog suda, Centar G. P., je mldb. D. H.3 imenovao posebnog skrbnika u osobi A. H. iz centra, koja se očitovala na tužbu u kojem je navela da je u najboljem interesu djeteta da roditelju postignu sporazum o roditeljskoj skrbi, te da isti bude vođen interesom djeteta.

4. Kako se tuženik u odgovoru na tužbu suglasio s navodima iz tužbe, odnosno nije osporio opravdanost tužbenog zahtjeva o razvodu braka, to je onda sud zaključio da su stranke podnijele sporazumni zahtjev za razvod braka u smislu članak 369. st. 3. Obiteljskog zakona.

5. Tužiteljica je na ročištu održanom dana 1. ožujka 2021. godine u odnosu na zahtjev za doprinos za uzdržavanje mldb. djeteta postavila zahtjev da tuženik kao otac doprinosi 1.500,00 kuna umjesto ranije postavljenog iznosa od 2.000,00 kuna.

6. Radi razjašnjenje spornih činjenica sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovog suda pod poslovnim brojem P Ob-251/2020, tj. u vjenčani list (list 5), u rodni list (list 6), u izvješće o obveznom savjetovanju (list 7), u mišljenje i prijedlog Centra za socijalnu skrb (list 28-29), u socijalnu anamnezu (list 30-33).

Izveo dokaz saslušanjem stranaka (list 34-37).

Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka 8. ZPP-a.

7. Tužiteljica se obratila Centru G. P. radi provođenja postupka obveznog savjetovanja, koji postupak je proveden u okviru tri susreta i kojem postupku su se odazvale stranke. Tijekom postupka obveznog savjetovanja stranke nisu postigle dogovor vezano uz sadržaj roditeljske skrbi obuhvaćene planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su stranke upoznate sa radnjama koje je potrebno poduzeti za daljnji nastavak postupka razvoda braka i uređivanja sadržaja roditeljske skrbi, te o sudskom postupku uređenja roditeljske skrbi. Upoznati su i sa dužnošću vođenja računa o dobrobiti mldb. djeteta prilikom uređenja spornih pitanja te prednostima sporazumnog uređenja obiteljskih odnosa.

8. Člankom 50. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne Novine" 103/2015) propisano je da će sud razvesti brak ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod braka.

Stoga, kako za donošenje odluke o razvodu braka po sporazumnom zahtjevu za razvod braka nije bitno da li su ispunjeni uvjeti iz članka 51. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona tj. da li su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni ili da li je od prestanka bračne zajednice proteklo godinu dana, već je bitno da li su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka, a kako je u postupku utvrđeno da stranke sporazumno zahtijevaju razvod braka, budući da se tuženik u odgovoru na tužbu suglasio s razvodom braka, to je onda sud sukladno čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona, a temeljem odredbe čl. 51. st. 1. toč. 1. Obiteljskog zakona brak stranaka razveo i odlučio kao u izreci pod točkom I.

9. Budući da stranke imaju zajedničko maloljetno dijete to je onda sud svojom odlukom trebao odlučiti i o ostalim sadržajima roditeljske skrbi u smislu čl. 92. Obiteljskog zakona.

Tužiteljica predlaže da mldb. dijete živi s njom, a s kojim prijedlogom se suglasio i tuženik u odgovoru na tužbu.

Isto tako, sud je pribavio prijedlog i mišljenje Centra G. P. od 26. veljače 2021. godine iz kojeg mišljenja proizlazi da je u najboljem interesu mldb. djeteta da dijete stanuje na adresi majke a kako su se stranke sporazumjele o tom vidu roditeljske skrbi a koji sporazum je u interesu mldb. djeteta, to je onda sud i prihvatio da će mldb. D.3 stanovati s majkom i da će oba roditelja obavljati zajedničku roditeljsku skrb i odlučio kao u izreci pod točkom II.

10. Kako je sud odlučio da će mjesto stanovanja mldb. djeteta biti prebivalište majke, to je onda bilo nužno odrediti sukladno čl. 95. Obiteljskog zakona ostvarivanje osobnih odnosa mldb. djeteta sa roditeljem s kojim ne stanuje. Radi donošenja te odluke tj. radi odlučivanja o ostvarivanju osobnih odnosa mldb. djeteta sa ocem kao roditeljem s kojim ne živi, sud je zatražio od Centra G. P. prijedlog i mišljenje.

11. Iz prijedloga i mišljenja Centra G. P. proizlazi da predlažu da se kontakti mldb. D.3 s ocem održavaju vikendima od petka 17,00 sati do nedjelje 17,00 sati, s tim da prvi vikend u mjesecu dijete provodi u cijelosti s majkom, otac će sa sinom ostvarivati i osobne odnose jednom tjedno u vremenu od 16,30 sati do 19,00 sati, u tjednu kada za vikend ide kod oca i dva dana u tjednu u istom vremenu kada vikend provodi s majkom, zatim svaki drugi blagdan i državni praznik od 09,00 sati do 19,00 sati, polovicu ljetnih i zimskih školskih praznika (dijete ove godine postaje školski obveznik), uz prethodni dogovor roditelja o danima. Predlažu da otac dolazi po dijete u dane kada ostvaruje osobne odnose, a majka ga vraća na adresu zajedničkog stanovanja.

Također, proizlazi da je procjena Centra da su roditelji kompetentni i sposobni za izvršavanje roditeljske skrbi, da imaju dostatna znanja o razumijevanju i zadovoljavanju potreba djeteta, te da na primjeran način skrbe o odgojnim, obrazovnim i zdravstvenim potrebama. Usprkos teškoćama u komunikaciji vezanih uz bivši partnerski odnos, u vidu roditeljstva su spremni surađivati i komunicirati oko potreba mldb. djeteta koji iskazuje emocionalnu bliskost s oba roditelja. Od početka postupka obveznog savjetovanja oba roditelja su bila suglasna oko određenih odrednica plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u donosu na mldb. D.3 , da živi s majkom a ocem ostvaruje redovite osobne odnose, no razilazili su se u odnosu na odvoženje i vraćanje djeteta prilikom održavanja osobnih odnosa s kojim roditeljem ne živi te iznosa mjesečnog uzdržavanja za dijete.

Proveden je postupak obveznog savjetovanja, no isto nije rezultiralo posizanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te se trenutno oko ostvarivanja osobnih odnosa dogovaraju uz pomoć socijalne radnice. U odnosu na roditeljsku ulogu, D.2 smatra da je D.1 dobra majka, međutim, previše se ponaša zaštitnički, a D. je upoznat sa zdravstvenim stanjem djeteta, te je u skladu s mogućnostima vodio brigu o djetetu. Oba roditelja imaju potrebne stambene uvjete za boravak mldb. D.3 , kao roditelji se uvažavaju, no međusobna komunikacija je opterećena neuspjelim partnerskim odnosom. Uzimajući u obzir dosadašnji rad sa obitelji, mišljenja su da je u interesu djeteta da oba roditelja ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, da mldb. D.3 nastavi živjeti s majkom a da s ocem ostvaruje osobne odnose minimalno tri vikenda u mjesecu, s obzirom da roditelji žive u istom mjestu i u interesu je djeteta da oca viđa i preko tjedna.

12. Punomoćnik tužiteljice je na ročištu održanom dana 01. ožujka 2021. godine, a radi dogovora roditelja, predložio da otac viđa dijete tijekom ljeta 15 dana u komadu, a tijekom zimskih praznika 7 dana, te svaki drugi vjerski i državni blagdan naizmjenično, tri vikenda u mjesecu od petka popodne do nedjelje navečer, svaki utorak popodne od 16,30 do 19,30 sati, s tim da to ne bude četvrtak nego neki drugi dan prema dogovoru i to petak popodne od 16,00 do 19,30 sati. Prijedlog je da otac preuzme dijete ispred kuće majke i da ga vrati nakon provedenog vremena s njim. Na istom ročištu punomoćnik tuženika je iskazao da ostaje kod prijedloga tako da dijete provodi s ocem tijekom ljetnih praznika 30 dana, a tijekom zimskih blagdana 10 dana jer to tako proizlazi iz mišljenja Centra, a u pogledu preuzimanja djeteta predložio je da majka dijete doveze k ocu, a da ga on vraća.

13. Isto tako, na istom ročištu saslušane su stranke, te je tužiteljica iskazala da u pogledu kontakata otac je održavao kontakte sa mldb. djetetom na način da je dolazio po dijete na njezinu adresu stanovanja i vraćao na adresu. Predlaže da se kontakti odrede sukladno prijedlogu kako je to danas iznio njezin punomoćnik i predlaže da otac i dalje dolazi po dijete i vraća ili da bude to neutralan teren na način da ona doveze dijete a on preuzme, isto tako i kod vraćanja djeteta.

Iz iskaza tuženika u pogledu načina održavanja kontakata s djetetom proizlazi da on predlaže da s djetetom kontaktira polovicu ljetnih praznika, s tim da to bude 30 dana ukupno, polovicu zimskih praznika s tim da to bude 10 dana, te tri vikenda od petka popodne do nedjelje navečer, te svaki utorak popodne i jednom mjesečno u četvrtak, a kako je to navedeno u odgovoru na tužbu, s tim da se dogovaraju u pogledu kontakata imajući u vidu specifičnosti obavljanja njegovog posla jer ima klizno radno vrijeme i treba dogovarati. Predlaže da tužiteljica doveze dijete njemu a on će dijete vratiti na adresu tužiteljice upravo zbog stresnih situacija i s njegove strane i s djetetove strane.

14. Odlučujući o zahtjevu tj. o načinu ostvarivanja osobnih odnosa mldb. djeteta s roditeljem s kojim ne živi, sud je odlučio da će otac ostvarivati osobne odnose sa mldb. djetetom sukladno prijedlogu Centra G. P. i dogovoru stranaka na način da otac održava kontakte s mldb. D. H.3 , tri vikenda od petka 17,00 sati do nedjelje 17,00 sati, s tim da prvi vikend u mjesecu dijete provodi u cijelosti s majkom, jednom tjedno, u utorak, u vremenu od 16,30 sati do 19,00 sati u tjednu kada za vikend dijete ide kod oca i dva dana u tjednu, u utorak i petak, u istom vremenu, kada dijete vikend provodi s majkom, zatim svaki drugi blagdan i državni praznik od 09,00 sati do 19,00 sati, polovicu ljetnih i zimskih školskih praznika s tim da za vrijeme ljetnih praznika kontakti se odvijaju 15 dana u kontinuitetu a tijekom zimskih praznika 7 dana u kontinuitetu, s tim da otac dolazi po dijete na adresu stanovanja djeteta u dane kada ostvaruje osobne kontakte, a majka ga vraća.

Naime, sud smatra da je ostvarivanje osobnih odnosa tuženika sa mldb. djetetom, na navedeni način u interesu mldb. djeteta upravo da roditelj, a ovdje tuženik, koji ne živi s djetetom da boravi što duže vrijeme sa djetetom, a sve kako bi se i dalje održali odnosi djeteta s ocem s roditeljem s kojim ne živi, jer je u interesu djeteta da dijete boravi sa oba roditelja.

Sud je prihvatio prijedlog i mišljenje Centra o načinu održavanja kontakata mldb djeteta s roditeljem s kojim ne živi, na način da otac dolazi po dijete na adresu gdje dijete stanuje s majkom a da ga majka vraća na zajedničku adresu stanovanja, s obzirom da na takav način oba roditelja podjednako snose troškove prijevoza, međutim, stranke se mogu dogovoriti i drugačije a sve u interesu mldb. djeteta jer je u interesu djeteta da stranke kao roditelji o svim pitanjima roditeljske skrbi komuniciraju i da istu izvršavaju u interesu mldb. djeteta.

Sud je prihvatio sporazum stranaka o danima održavanja kontakata djeteta s ocem tako što je prihvatio da će otac viđati dijete jednom tjedno u utorak od 16,30 do 19,00 sati, u tjednu kada dijete vikendom ide kod oca, te u tjednu kada je dijete za vikend kod majke, dva dana u tjednu i to utorak i petak u istom vremenu, a iz prijedloga i mišljenja Centra G. P. upravo je i predloženo da se o danima održavanja kontakata djeteta se roditeljem s kojim ne živi, tj. s ocem, roditelji suglase.

15. Sukladno članku 417. st. 3. Obiteljskog zakona, stranke se upozoravaju o pravnim posljedicama nepoštivanja obveze ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, te tako u slučaju nepoštivanja navedene obveze, sud je u mogućnosti izreći novčanu kaznu u iznosu do 30.000,00 kuna, izreći zatvorsku kaznu od 1 dana do 6 mjeseci, te je u mogućnosti promijeniti odluku s kojim će roditeljem dijete stanovati.

16. Budući da je sud odlučio da će mldb. dijete stranaka živjeti sa majkom to je onda bilo nužno donijeti odluku o uzdržavanju u smislu čl. 281. Obiteljskog zakona.

Naime, čl. 281. Obiteljskog zakona je propisano da je uzdržavanje i pravo roditelja i djece.

Isto tako čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona je propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mldb. dijete i da radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mldb. djeteta.

17. Tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom potraživala je na ime uzdržavanja iznos od 2.000,00 kuna mjesečno, s tim da je na ročištu održanom dana 01. ožujka 2021. godine umjesto 2.000,00 kuna potraživala iznos od 1.500,00 kuna, dok je tuženik pristao da za uzdržavanje plaća 1.000,00 kuna mjesečno.

U smislu čl. 311. Obiteljskog zakona, a radi donošenja odluke o doprinosu za uzdržavanje roditelja koji ne živi s djetetom, sud je u postupku bio dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

Člankom 312. Obiteljskog zakona propisano je da dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku.

Isto tako u smislu čl. 313. Obiteljskog zakona sud utvrđuje ukupne mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja, a što se odnosi na ukupne prihode i imovinsko stanje roditelja u vrijeme kada se uzdržavanje određuje.

18. Radi donošenja odluke o visini obveze uzdržavanja roditelja koji ne živi sa mldb. djetetom, tj. tuženika sud je zatražio od Centra G. P. da dostave socijalnu anamnezu za roditelje, kao i proveo dokaz saslušanjem stranaka na okolnosti imovinskih prilika roditelja.

Iz socijalne anamneze Centra G. P. od 24. veljače 2021. godine, proizlazi da je ista dana na temelju razgovora sa strankama te uvida u postojeću dokumentaciju te proizlazi da je tuženik rođen …. u P. od roditelja M. H.1 i M. H. , te je osim njega rođen u braku i mlađi brat A.. Otac tuženika je sada u mirovini, a majka je po zanimanju domaćica. Završio je osnovnu školu u K. te srednju školu po zanimanju automehaničar, te četvrti stupanj za vozača. Ukupno ima 15 godina radnog staža a trenutno radi 5 godina u S.-C. u G. P. na poslovima vozača. Kuća u kojoj živi je suvlasništvo njega i supruge D.1 a koja kuća je osposobljena za stanovanje, te je namještena svim potrebnim namještajem, kućanskim aparatima te je uvedena struja i tekuća voda. Nije vlasnik drugih nekretnina a ima u vlasništvu automobil Golf i ostvaruje plaću od 6.000,00-7.000,00 kuna mjesečno i nema drugih prihoda a ima kredit u iznosu od 250,00 kuna mjesečno.

Tužiteljica je rođena … u V. od oca J. i majke B. kao mlađe dijete. Otac je po zanimanju kontrolor tehničke ispravnosti vozila, u mirovini, a majka medicinska sestra i odgajateljica, sada u mirovini. Žive u G. P.. Osim D.1 , u braku je rođena još jedna kćer koja živi sama u svom kućanstvu. Tužiteljica je završila osnovnu školu u G. P., te Opću gimnaziju u G. P., te fakultet u P. i ukupno ima 13 godina radnog staža. Radila je kao apsolvent na mjestu učiteljice u K., nema položeni stručni ispit i nakon toga nije radila u struci. Zaposlena je u osiguranju A. a od prosinca 2014. godine na dopustu je za njegu djeteta sa težim smetnjama u razvoju i prima naknadu u iznosu od 2.300,00 kuna mjesečno. Živi u kući s mldb. djetetom koja je suvlasništvo njezinih roditelja u G. P., koja kuća je opremljena odgovarajućim namještajem, uvedena je struja, voda, centralno grijanje. Uzdržava se od naknade, uvećanog doplatka za djecu i osobne invalidnine, te ukupno ima primanja oko 4.000,00 kuna, a osim toga, tuženik nakon napuštanja bračne zajednice doprinosi za uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 1.000,00 kuna i dodatno kupuje potrepštine za dijete. Ima automobil marke Škoda Octavia. U njihovoj bračnoj zajednici rođeno je jedno dijete mldb. D.3 , rođen …, te je u tijeku trudnoće utvrđena dijagnoza djeteta aneurizma s malformacijom vene galeni te postoji rizik od zatajenja srca, te je rođen carskim rezom, a prva dva mjeseca oboje su bili u Z., te su se iduća dva mjeseca izmjenjivali, a kasnije je D.1 više bila uključena u rehabilitaciju djeteta, a otac zbog posla nije bio u mogućnosti sudjelovati u stalnim pregledima, te ona preuzima veći dio brige oko zdravstvene skrbi djeteta. Partnerski odnos je u početku dobro funkcionirao a nakon rođenja djeteta počinju poteškoće u braku, a naročito nakon što je dijete došlo kući, te su tada nastale nesuglasice jer je tuženik u većoj mjeri prihvatio zdravstveno stanje djeteta dok je tužiteljica sve ostalo zapostavila i bila u potpunosti posvećena rehabilitaciji djeteta. Zbog nastale situacije, tuženik je jedno vrijeme bio sklon konzumaciji alkohola, ali u posljednje vrijeme pije samo prigodno.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da potražuje za uzdržavanje mldb. djeteta da doprinosi tuženik kao otac 1.500,00 kuna. Dijete je sada staro 7 godina i pohađa malu školu u G. P. i za to ne plaća ništa. Ukupne potrebe djeteta cijeni oko 3.500,00 kuna što uključuje hranu, odjeću obuću, terapije privatno povremeno ide, a isto tako ide na terapije koje pokriva zdravstveno osiguranje u toplice, i privatno se plaća 200,00 kuna sat, isto tako ide dijete i na terapije u ustanovu D.. R. S. u D., za te terapije su troškovi puta jer se dijete mota voziti, ide i dva puta godišnje u specijalnu bolnicu G. to ima pokriveno preko zavoda, te ide ambulantno u G., međutim ti troškovi su isto pokriveni preko zavoda, kao i u K. toplice 21 dan i to je pokriveno i dok ona boravi sa djetetom isto je njezin trošak pokriven od zavoda kao i putni troškovi. Sve to sama snosi otkada je napustila bračnu zajednicu, te povremeno 2-3 puta mjesečno će ići privatno na terapije a sve ovisi koliko će imati vremena s obzirom na druge terapije. Ima troškove posebne ortopedske cipelice a trenutno ih pokriva zavod: Isto tako i noćnu ortozu koju također pokriva zavod. Plaća lijekove 130,00 kuna mjesečno i to ne pokriva zavod. Nema specijalnu hranu. Ne ostvaruje plaću već dobiva za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju i to može ostvarivati do lipnja 2022. godine 2.232,00 kune ostvaruje. Dijete dobiva uvećani dječji doplatak i invalidninu 1.500,00 kuna invalidnine i 830,00 kuna dječji doplatak. Živi s djetetom kod svojih roditelja, ima osiguran smještaj s tim da mora snositi dio režija i kućanskih potrepština za hranu i slično. Roditelji su u mirovini. Nema drugih prihoda osim te naknade.

Tuženik je zaposlen i ne može se točno očitovati o visini plaće tuženika. Tuženik nema drugih osoba koje bi bio dužan uzdržavati. Zdrav je i sposoban raditi. Smatra da može doprinositi iznos koji potražuje. Za dijete nije doprinosio za uzdržavanje osim što je uplaćivao za dio kredita jer imaju zajedničku kuću a kredit glasi na nju, a u toj kući živi tuženik. Nema saznanja da li tuženik ima kakve imovine osim kuće koja je suvlasništvo.

Iz iskaza tuženika proizlazi da je suglasan da doprinosi za dijete 1.000,00 kuna. Prema njegovim procjenama 2.000,00 kuna bi mogle biti ukupne potrebe djeteta, tako da smatra da je 1.000,00 kuna dovoljno. Isto tako navodi da tužiteljica kao majka ima primanja a i dijete ima invalidninu kao i povećani dječji doplatak koji se koristi za uzdržavanje djeteta. Isto tako dijete koristi i povlaštenu cijenu struje na ime djeteta, tako da to se koristi kod tužiteljica a on predlaže da se koristi i kod njega, a to je 200,00 kuna mjesečno. Ostvaruje plaću oko 6.000,00 kuna, osim plaće nema prihoda. Osim mldb. sina nema drugih osoba za uzdržavanje. Zdrav je i sposoban raditi i radi na neodređeno vrijeme kao vozač. Od imovine ima zajedničku kuću sa tužiteljicom koja kuća je kupljena na kredit, s tim da se kredit ukupno 1.000,00 kuna s tim da tužiteljica otplaćuje 2/3 a on 1/3 kredita i imaju dva automobila, s tim da je kod njega automobil star 30 godina, a kod tužiteljice je automobil 2009.. Druge imovine nema. Za uzdržavanje djeteta od rujna prošle godine prosječno 1.000,00 kuna na račun tužiteljice i to je upravo bilo za uzdržavanje djeteta a ne za druge svrhe kako to kaže tužiteljica. Kada je dijete kod njega, morao je kupiti svu odjeću i sve što je bilo potrebno za dijete jer je tužiteljica odnijela sve što je dijete imalo. Osobno je sudjelovao u kupovini lijekova za dijete, te otplaćuje svoj dio kredita i uplaćivao je 1.000,00 kuna pored kredita za uzdržavanje djeteta.

19. Cijeneći izvedene dokaze kao i ukupnu mogućnost roditelja tj. tuženika kao obveznika uzdržavanja kao i ukupne materijalne potrebe djeteta, sud je odlučio da je tuženik dužan doprinositi mjesečno iznos od 1.500,00 kuna.

Pri donošenju te odluke sud je imao u vidu visinu prihoda koju tuženik ostvaruje, tj. plaću koju ostvaruje od 6.000,00 – 7.000,00 kuna.

Isto tako sud je pri donošenju odluke utvrdio i ukupne materijalne potrebe djeteta, tako što je utvrdio da je ukupne potreba djeteta 2.000,00 kuna, u koje potrebe se uračunava trošak hrane, odjeće, obuće, higijene, te ostale potrebe imajući u vidu da je D. H.3 dijete sa posebnim potrebama, a što uključuje razne terapije a čije troškove ne pokriva zavod, tako da sud smatra da će se od iznosa koji je dužan plaćati otac u iznosu od 1.500,00 kuna podmiriti većim dijelom ukupne potrebe mldb. djeteta, s tim da će do ukupnih potreba doprinositi majka, a za potrebe djeteta koristit će se i sredstava koje dijete ostvaruje iz uvećanog dječjeg doplatka i osobne invalidnine koju dijete prima.

Naime u smislu čl. 310. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a koji ne stanuje sa djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Iznimno ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena sa djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu sa obiteljskim okolnostima.

Pri određivanju iznosa koji je dužan davati tuženik za uzdržavanje svog mldb. djeteta sud je imao i u vidu odredbe čl. 314. Obiteljskog zakona. Naime, čl. 314. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona propisano je da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 01. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mldb. djeteta u Republici Hrvatskoj koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu i to za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće, a što iznosi 1.291,00 kunu.

U postupku je utvrđeno da tuženik nema drugih osoba koje bi bio dužan uzdržavati, da je mlad, zdrav i sposoban raditi.

Uvidom u Odluku od 05. ožujka 2020. godine o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta donesenu od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, utvrđeno je da roditelj koji ne stanuje sa djetetom je dužan platiti za uzdržavanje mldb. djeteta i to za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće tj. 1.291,00 kunu.

Primjenom citiranih odredbi Obiteljskog zakona se može zaključiti da bi tuženik bio dužan minimalni novčani iznos za uzdržavanje djeteta plaćati 1.291,00 kunu. Isto tako, uvidom u Odluku o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koju je donijelo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a koja Odluka je objavljena u Narodnim Novinama (NN 39/20), proizlazi da je platni razred prihoda tuženika kao obveznika uzdržavanja 6.501,00-7.500,00 kuna, s obzirom da je u postupku utvrđeno da tuženik prima plaću od 6.000,00-7.000,00 kuna i da bi mjesečni iznos uzdržavanja prema dobi djeteta bio 1.524,00 kune s obzirom da je dijete rođeno 21. siječnja 2014. godine i ima sedam godina i nešto više od dva mjeseca, pa onda sud utvrđuje da je iznos koji bi trebao doprinositi tuženik kao obveznik uzdržavanja, a koji potražuje tužiteljica, sukladan Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, odnosno čak i nešto u nižem iznosu.

Međutim, kako iz izvedenih dokaza se utvrđuje, a posebno iz iskaza tuženika o visini plaće koju ostvaruje, da tuženik može doprinositi i veći iznos od minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan davati roditelj koji ne živi s djetetom, a koji je propisan odlukom Ministarstva, s obzirom da djeca prate imovinske prilike svojih roditelja, to je onda sud odlučio da je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje mldb. sina nešto veći iznos od minimalnog novčanog iznosa i to iznos od 1.500,00 kuna, s tim da će do ukupnih potreba mldb. djeteta doprinositi majka, s tim da se majci kod koje dijete živi njezina svakodnevna skrb o mldb. djeci izjednačava sa novčanim uzdržavanjem.

Stoga je sud cijeneći sve navedeno odlučio da je tuženik kao otac dužan doprinositi za uzdržavanje svog mldb. djeteta 1.500,00 kn mjesečno računajući od dana podnošenja tužbe, tj. od 04. prosinca 2020. godine, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, pa odlučio kao u izreci pod točkom IV.

Naime, tuženik je u svom iskazu naveo da doprinosi za uzdržavanje mldb. djeteta 1.000,00 kuna mjesečno od rujna prošle godine na način da uplaćuje na račun tužiteljice, međutim, tužiteljica je u svom iskazu osporila da tuženik doprinosi za uzdržavanje djeteta ističući da je otplaćivao dio kredita koji imaju za zajedničku kuću, a kako tuženik nije dostavio sudu dokaz da je vršio uplatu navedenog iznosa na ime uzdržavanja djeteta za navedeni period, to je onda sud prihvatio zahtjev tužiteljice da za uzdržavanje mldb. sina D.3 tuženik je dužan plaćati od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

20. O troškovima postupka sud je odlučio sukladno sporazumu stranaka, na način da je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Grubišnom Polju, 13. travnja 2021. godine

S u t k i n j a

Milka Katić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku do 15 dana računajući od dana ročišta za objavu presude tj. od 13. travnja 2021. godine. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležan sud drugog stupnja.