Poslovni broj: 11 P-1223/19

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinsku sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja R. M., OIB: …, M., kojeg zastupa punomoćnik A. N.,

odvjetnik iz M., protiv tuženice K. K., OIB: … N.,

F., H. str. …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz V.,

radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženice, 13. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

¨Utvrđuje se da je tužitelj R. M., OIB: …, vlasnik 1/2

suvlasničkog dijela nekretnine koja nosi oznaku k.č. br. (č. zgr.) … upisane kao kuća bez evidentirane površine u zk. ul. … (z.k. tijelo II) k.o. S., slijedom čega je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu navedene 1/2 prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog suvlasničkog prava od 1/2 s imena B. L. rođ. K., odnosno tuženice kao njene pravne sljednice. ¨

II. Odbija se tužbeni zahtjev:

¨Utvrđuje se da je tužitelj R. M., OIB: … vlasnik 1/6

suvlasničkog dijela nekretnine koja nosi oznaku k.č. br. (č. zem.) … upisane kao dvorište bez evidentirane površine u zk. ul. …(z.k. tijelo I) k.o. S., slijedom čega je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu navedene 1/6 prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog suvlasničkog prava od 1/6 s imena B. L. rođ. K., odnosno tuženice kao njene pravne sljednice.¨

III. Odbija se tužbeni zahtjev:

¨Utvrđuje se da je tužitelj R. M., OIB: …, vlasnik 1/6

suvlasničkog dijela nekretnine koja nosi oznaku k.č. br. (č. zem.) … upisane kao šuma površine 3.242 m2 u zk. ul. … k.o. S., slijedom čega je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu navedene 240/4963 prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog suvlasničkog prava od 240/4963 s imena tuženice uknjižene kao K. K., N., F., …,

H. str. …

IV. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kuna.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 11. srpnja 2019. tvrdi da je pok. L. B. rođ. K. uknjižena kao vlasnica cjeline nekretnine označene kao čest. zgr. … k.o. S. te kao vlasnica 1/3 nekretnine označene kao čest. zem. … k.o. S., dok je tuženica osobno uknjižena kao vlasnica 480/9726 dijela nekretnine označene kao čest. zem. … k.o. S., a da je on vlasnik 1/2 dijela navedenih suvlasničkih udjela predmetnih nekretnina. Pojašnjava da je pok. L. B. bila u braku s E. B., a koji nisu imali vlastite ni zajedničke djece, da je L. B. umrla …., a njen suprug E. 7…., te da je iza njih vođen

jedinstveni ostavinski postupak pred sudom u pod poslovnim

brojem O-… Tvrdi da je pok. E. B. u ostavinskom postupku iza supruge izjavio da priznaje oporuku kojom je ista svoju imovinu ostavila tuženici, svojoj nećakinji, uz zahtjev da mu se u tom postupku prizna 1/2 vlasništva sveukupne imovine koja se vodi na ime njegove supruge, na ime bračne stečevine, a da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju, koji je sklopio s njim (tužiteljem) 8. travnja 2002., ovu imovinu prenio njemu (tužitelju). Tvrdi da su tuženice, te L. N., D. B. i S. L., kao

osobe pozvane na nasljedstvo iza pok. L. B., u ostavinskom postupku osporile predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, no da su u parnici koju su pokrenule po uputi ostavinskom suda, pravomoćno izgubile spor, čime je ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju ostao na snazi, a on, nakon smrti primatelja uzdržavanja, postao vlasnikom imovine naveden u ugovoru u uzdržavanju. Ukazuje da on osobno nije sudjelovao u spomenutom ostavinskom postupku niti je pozvan da sudjeluje, pa da nije upoznat s ishodom istog. Usprkos navedenom, ističe da je pok. E. B. izjavu o bračnoj stečevini dao za života, te da je tuženica, koja je u tom postupku dala izjavu da se prihvaća sveukupne imovine po vlastoručnoj oporuci pok. L. B., znala za izjavu pok. E. B., no da isti zahtjev nije ni na koji način osporila. Slijedom navedenog, tvrdi da ima interes da se utvrdi njegovo pravo vlasništva, pa predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi njegovo pravo vlasništva i to 1/2 dijela čest. zgr. …, 1/6 dijela čest.zem. … i … dijela čest. zem. …, sve k.o. S., u utvrđenje da je temeljem takve presude ovlašten uknjižiti svoje pravo vlasništva uz brisanje prava pok. L. B. i tuženice.

U odgovoru na tužbu tuženica osporava tvrdnju tužitelja o vlasništvu predmetnih nekretnina tvrdeći da je upravo ona vlasnica istih temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, kao oporučna nasljednica pok. L. B.. Tvrdi da je predmetno zemljište i kuća financirano isključivo novcem njenih sada pokojnih roditelja K. K. (brat L. K.) i U. K., koji su L. B. dali svoj novac, kako za

kupnju zemljišta po ugovoru od 7. kolovoza 1967., tako i za gradnju kuće, dapače da je navedeno razlog zašto su roditelji tuženice s pok. L. B. i E. B. 1969. godine sklopili ugovor o darovanju kojim se 1/2cijele imovine u S. daruje roditeljima tuženice, a istim se štite prava njenih roditelja na budućoj kući i pokućstvu. Ukazuje da pok. E. B. ni na koji način nije sudjelovao u kupnji i gradnji, a da je to tako proizlazi iz činjenice da je pok. L. B., u vezu s dobrim i čvrstim obiteljskim vezama, oporukom svu imovinu u S. ostavila njoj kao kćeri svoga brata. U odnosu na presudu suda, ukazuje da su parnicu izgubili jer je utvrđeno

da nisu legitimirane postaviti takvu vrstu zahtjeva prema ovdje tužitelju, iako je u tom istom postupku utvrđeno da pok. E. B. nije bio zdravstveno sposoban na zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tvrdi da tužitelj i dalje posjeduje imovinu u Makarskoj, a da se radi navedenog vode brojni sudski postupci.

Tijekom postupka pojašnjava da su prilikom kupnje predmetnih nekretnina stranke skrivale pravog kupca iz političkih razloga, a što ukazuje i činjenica da se E. B. ne pojavljuje kao kupac, dapače njegova supruga se u pojedinim poslovima samo navodi kao svjedok kupnje, a što potvrđuje da nema govora o bračnoj stečevini na koju bi tužitelj polagao prava. Tvrdi da je predmetnih ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan, a da tužitelj svakako nije temeljem istog stekao pravo vlasništva, ovo stoga što se vlasništvo temeljem pravnog posla stječe uknjižbom, a tužitelj nije uknjižio svoje pravo vlasništva.

Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je iz nasljedničkih izjava tuženice i E. B., te činjenica vremena kupnje i gradnje, kao vremena kada su E. i L. bili u braku, jasno da se radi o bračnoj stečevini, time suvlasništvu od 1/2 svakog od supružnika.

Tijekom glavne rasprave pročitani su izvadci iz zemljišnih knjiga, rješenje o nasljeđivanju koje je 2. lipnja 2009. pod posl.br. O-… donio i sud,

ugovor o doživotnom uzdržavanju od 8. travnja 2002. solemniziran kod suda pod borjem R1-…, rješenje koje je 27. studenog 2002. pod posl.br. O-

… donio sud, presudu suda u posl. br. P-

… od 3. listopada 2007., presudu suda u posl. br. Gž-… od

16. listopada 2008., dopise tužitelja sudu u predmetu O….,

vlastoručnu oporuku L. B. od 2. studenog 2000., nasljedničku izjavu E.

B., nasljedničku izjavu K. K., kupoprodajni ugovor od 7. kolovoza 1967.,

dopunu ugovora od 7. kolovoza 1967., rješenje o odobrenju za gradnju, ugovor o poklonu od 10. kolovoza 1969., darovnica od 4. srpnja 1989., priznanica od 8. listopada 1988., te vjenčani list.

Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno temeljem provedenih dokaza, pa da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani.

Predmet spora je pravo vlasništva 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 197, 1/6 dijela nekretnina označene kao čest.zem. … i … dijela nekretnine označene kao čest. zem. … sve k.o. S.,

Između stranaka nije sporno

- da je pok. L. B. uknjižena kao vlasnica nekretnina upisanih kao čest. zgr. … k.o. S. te čest. zem… k.o. S., dok je tuženica osobno uknjižena kao vlasnica 480/9726 dijela nekretnine označene kao čest. zem. … k.o. S.,

- da je tuženica oporučna nasljednica pok. L. B.,

- da je pok. L. B. od 1949. godine do svoje smrti bila u braku s pok. E. B.,

- da su E. B. i tužitelj 8. travnja 2002. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, neposredno nakon smrti L. B..

Između stranaka je sporno:

- je li tužitelj temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekao pravo vlasništva prethodno navedenih nekretnina,

- jesu li predmetne nekretnine predstavljale bračnu stečevinu pok. L. i E. B.,

- je li ugovor o doživotnom uzdržavanju valjan.

Čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (¨Narodne novine¨ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. istog članka propisano da, na temelju stavka 1. ovoga članka, pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

Tužitelj tvrdi, a isto proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. travnja 2002., solemniziranog kod suda pod borjem R1-…, da je

temeljem tog pravnog posla stekao vlasništvo predmetnih nekretnina.

Čl. 119. ZV-a je određeno da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

Čitanjem predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju (list 10 spisa), a koji je tužitelj sklopio 8. travnja 2002., utvrđeno je da u ugovoru uopće nisu navedene ovdje predmetne nekretnine, dapače ugovorom su navedene nekretnine u M., na jasan i potpun način, dok je u čl. 1. ugovora, koji kao takav navodi imovinu koja je predmet ugovora o uzdržavanju, osim nekretnina u M., samo opisno i neodređeno navedeno ¨sveukupni nasljedni dio kojeg je naslijedio temeljem bračne tečevine iza smrti supruge L. B. u postupku pred sudom pod brojem

O…. ¨.

Iz navedenog jasno proizlazi da ovaj ugovor kao takav nije pravna osnova temeljem koje bi stjecatelj mogao uknjižiti pravo vlasništva, usprkos izjavi u čl. 4. ugovora o dopuštenju uknjižbe prava vlasništva, a to stoga što ugovor ne sadrži katastarsku oznake nekretnine, uz činjenicu da valjanu tabularnu izjavu može dati samo nositelj zemljišnoknjižnog prava ili njegov sljednik.

Temeljem ovog ugovora, tužitelj nije stekao vlasništvo jer se vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe tek uknjižbom, a tužitelj se nikada nije uknjižio kao vlasnik nekretnine temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Ugovor o uzdržavanju, kako isti glasi, nije valjana osnova za stjecanje (su)vlasništva predmetnih nekretnina, dapače za učinke prijenosa prava po istom, nužno je postojanje odluke o vlasništvu primatelja uzdržavanja u ostavinskom postupku suda posl. br. O-…, ili pak odluke suda, kao merituma ili prethodnog pitanja, kojom bi se utvrdilo da je primatelj uzdržavanja temeljem zakona (bračne stečevine) vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnina. U vezi prethodno navedenim, tužitelj bi morao dokazati da su upravo navedene nekretnine bračna stečevina pok. E. B., te potom tvrditi da je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva, a koju uknjižbu bi tuženica morala trpjeti kao uknjižena vlasnica, odnosno pravna sljednica uknjižene vlasnice. Tužitelj ne ističe takav zahtjev, dapače isti smatra da iz nasljedničke izjave u navedenom ostavinskom postupku, u vezi sa sadržajem ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je isti već sada suvlasnik nekretnina.

Čitanjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju koje je 2. lipnja 2009. pod posl.br. O-… donio i sud, utvrđeno je da je istim odlučeno o ostavini iza

pok. L. B. i pok. E. B., no ovim rješenjem uopće nisu raspoređene

nekretnine koje su predmet ovog spora, izuzev čest. zem. … k.o. S., u smislu ostavine pok. L. B., dok je u odnosu na ostavinu pok. E. B. odlučeno

da se neće provoditi ostavinska rasprava jer je isti za života raspolagao svojom imovinom.

Iz navedenog proizlazi da pok. E. B. u ostavinskom postupku nije naslijedilo imovinu L. B., te da o zahtjevu pok. E. B. danog u nasljedničkoj izjavi u ostavinskom postupku (list 24), a kojom je isti tražio da mu se prizna kao bračna stečevina polovica vlasništva sveukupne imovine njegove pokojne supruge, što sadržajno predstavlja osporavanje sastava ostavine, očito nije niti odlučeno. Dapače, kada se ova izjava dovede u vezu s nasljedničkom izjavom tuženice od 15. svibnja 2002. (list 25 spisa), a koja je i po izjavi samog tužitelja dana nakon izjave pok. E. B., proizlazi da je tuženica točno određene nekretnine, po osnovi bračne stečevine ustupila pok. E. B. i to nekretnine koje su navedene u oporuci ostaviteljice od 7. listopada 1998. na strani 2 pod točkom A.

Sam tužitelj tvrdi, a tuženica ne osporava, da je ostaviteljica sastavila dvije oporuke, te je čitanjem vlastoručne oporuke od 2. studenog 2000. utvrđeno da je ostaviteljica ovom oporukom izričito raspolagala nekretninama u mjestu S., tada upisanih u z.ul. … k.o. S., a koje se sastoje od zemljišta i obiteljske stambene kuće sa dvije garaže na tom zemljištu, uz navođenje i broja građevinske dozvole po kojoj je kuća izgrađena,.

Temeljem navedenog, a u vezi s činjenicom da su u ugovoru o doživotnom uzdržavanju jasno opisane nekretnine u M., te da je izjava tuženica dana u ostavinskom postupku, nakon i u vezi nasljedničke izjave pok. E. B. u ostavinskom postupku, zaključuje se da nekretnine koje su predmet vlastoručne oporuke pok. L. B. od 2. studenog 2000., ujedno predmet ovog spora, nisu utvrđene kao imovina pok. E. B., dapače rješenjem o nasljeđivanju je nekretnina označena kao čest. zem. … z.ul. … k.o. S. je raspoređena tuženici, dok ostale nekretnine koje su predmet ovog spora, nisu niti raspoređene u ostavinskom postupku.

Ocjena je ovog suda da je, u situaciji kada ne postoji odluka o navodnim pravima pok. E. B. na predmetnim nekretninama, na tužitelju teret dokaza da iste predstavljaju bračnu stečevinu istog, odnosno da je temeljem zakona isti bio vlasnik predmetnih nekretnina pa da bi svoja prava ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenio tužitelju i istog ovlastio na uknjižbu istih prava.

Kao što je prethodno ukazano, pok. E. B. nije u ostavinskom postupku neosporeno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, dapače iz nasljedničke izjave tuženice, u vezi s činjenicom postojanja dvije oporuke ostaviteljice, razvidno je da je tuženica priznala pok. E. B. prava na nekretninama koje su predmet oporuke od 7. listopada 1998., no ne i kasnije oporuke od 2. studenog 2000., a koja oporuke se očito, obzirom na postojanje vlasništva više nekretnina u M., odnosi isključivo na dio ostavine i to nekretnine koje su predmet ovog postupka jer je, a kako proizlazi iz rješenje o nasljeđivanju, izvadaka iz zemljišnih knjiga te tvrdnji stranaka, tužiteljica u trenutku smrti u katastarskoj općini S. imala uknjižena prava vlasništva upravo kuće i zemljišta, koje se opisno određuju u oporuci, uz činjenicu nepotpune zemljišnoknjižne oznake nekretnina, što je razumljivo jer se radi o vlastoručnoj oporuci ostaviteljice kojoj, vrlo vjerojatno, kao i većini laika, nije poznato da je zemljišnoknjižni uložak u kojem je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama jedina oznaka nekretnina koja se može mijenjati odlukom zemljišnoknjižnog suda na način da sastav tog uloška bude promijenjen otpisom pojedenih katastarskih čestica iz jednog uloška u drugi, a da se ne mijenja katastarska oznaka nekretnine niti uknjižena prava na istoj, čime sastav uloška ne mora biti istovjetan sastavu u kojem se isti nalazi u trenutku kada se nekretnina identificira prema stanju zemljišne knjige, u odnosu na kasnije razdoblje. Dapače, uobičajena je praksa proteklih godina se u istom zemljišnoknjižnom ulošku nalazi više nekretnina ukoliko su vlasnici isti, a ukoliko je vlasništvo različito u odnosu na pojedine nekretnine, iste se radi preglednosti i potpunosti izdvajaju u zaseban zemljišnoknjižni uložak.

Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije samim sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju i smrću primatelja uzdržavanja stekao vlasništvo nekretnine, isti neosnovano zahtjeva utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina. Pri tome se, radi razjašnjenja ukupnih odnosa stranaka, ukazuje da tužitelj eventualno ima pravo zahtijevati uknjižbu prava vlasništva, no ne temeljem presude, kako to zahtijeva u ovom postupku, već temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju i dokaza vlasništva svog prednika pok. E. B., i to vlasništva koje, obzirom na neodređenost ugovora o doživotnom uzdržavanju u pogledu opisa nekretnina i suvlasničkog udjela, mora dokazati upravo u odnosu na predmetne nekretnine.

Tuženica je u cijelosti uspjela u postupku te temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a ima pravo na nadoknadu troška postupka, i to troška po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku - sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 142/12, dalje: OT, u vezi tbr. 42. OT-a), podneska od 13. ožujka 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr. 8. toč. 1. OT-a u vezi tbr. 42. OT-a) i zastupanja na ročištu na kojem se 18. ožujka 2021. raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr. 9. toč. 1. OT-a u vezi tbr. 42. OT-a), time ukupnog troška zastupanja u iznosu od 3.750,00 kuna.

Dubrovnik, 13. travnja 2021.

Sutkinja

Marija Bušković, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja, uz pristojbu za tužbu i presudu

2. Pun. tuženice