REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 335/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. iz M. L., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici B. K. i M. M., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. K. i M. M. iz M. L., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-439/17-3 od 14. studenoga 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-579/15-11 od 7. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 277.589,97 kuna sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci radi isplate plaće (stavak I. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka (stavak II. izreke). Naloženo je tužiteljici da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna (stavak III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje revidentica.

8. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P- 3275/10 a na kojoj odluci tužiteljica temelji i ovaj postupak utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor.

8.1. Premda tužiteljica revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na činjenicu povlačenja tužbe u odnosu na tuženu u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P- 3275/10.

8.2. Iz tih navoda slijedi da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci, poslovni broj P-4433/03 vođen postupak u pravnoj stvari tužiteljice protiv I. Primorsko-goranske županije, Rijeka, II. Republike Hrvatske, III. tuženika Grada M. L. i IV. tuženika Grada C., radi poništenja odluke i vraćanja na rad, a u kojem postupku je 23. prosinca 2005. donesena presuda poslovni broj P-4433/03-88 kojom je poništena odluka pravnog prednika III. i IV. tuženika bivše Općine C. – L. od 11. studenog 1992. te je II. tuženici Republici Hrvatskoj naloženo da vrati tužiteljicu na radno mjesto referenta za prostorno uređenje, odnosno druge odgovarajuće poslove, dok je rješenjem istog poslovnog broja odbačena tužba u odnosu na I. tuženika Primorsko-goransku županiju;

- da je u navedenom predmetu odlučujući po žalbama II. tužene Republike Hrvatske i III. tuženika Grada M. L., Županijski sud u Rijeci , presudom poslovni broj Gž-1184/06 od 9. rujna 2009. potvrdio navedenu presudu u dijelu koji se odnosi na poništavanje odluke i vraćanje na rad u odnosu na II. tuženu Republiku Hrvatsku, dok je navedenu odluku preinačio u dijelu na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev protiv III. tuženika Grada M. L. te da je između ostalog revizija II. tužene Republike Hrvatske protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci u dijelu u kojem se odnosi na poništenje odluke i vraćanje na rad u odnosu na tu tuženicu, Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Revr-1601/10-2 od 28. veljače 2012. odbio kao neosnovanu;

- da je u predmetu poslovni broj P-3275/10 donesena presuda 27. ožujka 2012. u pravnoj stvari tužiteljice D. J. protiv I. tuženika Primorsko-goranske županije, Rijeka, II. tuženika Grada M. L. i III. tuženika Grada C., radi isplate naknade plaće umjesto plaće i da je naloženo I. tuženiku da tužiteljici isplati naknadu umjesto plaće za razdoblje od 1. siječnja 1994. do 8. srpnja 2001., te u razdoblju od 30. rujna 2007. do 31. srpnja 2011. u ukupnom iznosu od 556.888,97 kuna sa zateznim kamatama, dok je II. tuženiku i III. tuženiku naloženo da tužiteljici solidarno isplate naknadu plaće u razdoblju od 14. listopada 1992. do 31. prosinca 1993. u ukupnom iznosu od 6.970,78 kuna, uvećano za zatezne kamate,

- da je u navedenom predmetu povodom žalbe I. tuženika Primorsko-goranske županije, Rijeka i II. tuženika Grada M. L. Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-2712/13 od 20. studenoga 2013. potvrdio presudu za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2011. za iznos od 279.299,00 kuna, uvećano za zatezne kamate, dok se u preostalom dijelu zahtjeva do iznosa od 556.888, 97 kuna (za iznos od 277.589,97 kuna) preinačuje na način da je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika Primorsko-goranske županije, Rijeka, kao neosnovan;

- da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3275/10 od 27. ožujka 2012.;

- da je u predmetu poslovni broj P-3275/10 tužiteljica povukla tužbu u odnosu na ovdje tuženu a u kojem postupku je tužiteljica i odbijena sa zahtjevom za isplatom naknade plaće za razdoblje od 1. siječnja 1994. do 8. srpnja 2001., dakle radi se o istom utuženom razdoblju kao u ovoj pravnoj stvari;

- da je presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-4433/03 od 23. prosinca 2005. (postupak radi poništenja Odluke i vraćanje tužiteljice na rad) u odnosu na tuženu postala pravomoćna 9. rujna 2009.

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da je u predmetu poslovni broj P-4433/03 od 23. prosinca 2005. utvrđeno da je tužiteljici radni odnos nezakonito prestao time da je od pravomoćnosti te presude odnosno od 9. rujna 2009. počeo teći zastarni rok od 3 godine iz čl. 135. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13

- dalje: ZR) i da su potraživanja tužiteljice odnosno isplata naknade plaće u zastari obzirom da je tužiteljica tužbu podnijela 26. veljače 2015., dakle nakon isteka roka iz čl. 135. ZR-a.

12. Odredba čl. 135. ZR-a glasi:

„Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine.“

12.1. Iako tužiteljica u reviziji ističe da je u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci koji se vodio pod poslovnim brojem P-3275/10 povukla tužbu u odnosu na tuženu samo za razdoblje od 2001.- 2007., to ne proizlazi iz podneska tužiteljice koji je tužiteljica predala 19. svibnja 2011. u predmetu P-3275/10 u kojem navodi da tužiteljica povlači tužbu u odnosu na Republiku Hrvatsku, te budući da se Republika Hrvatska nije upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, tužiteljica sukladno čl. 193. st.1. ZPP- a može povući tužbu bez pristanka tuženika pa predlaže da sud bez odgode donese rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na Republiku Hrvatsku, a kako to utvrđuju nižestupanjski sudovi.

12.2. Obzirom da je dakle tužiteljica u predmetu pred Općinskim sudom u Rijeci koji se vodio pod poslovnim brojem P-3275/10 povukla tužbu u odnosu na tuženu, to tim postupkom nije došlo do prekida zastare u odnosu na tuženu, tužiteljica je mogla ponovno pokrenuti postupak protiv tužene, međutim sukladno čl. 135. ZR-a unutar roka od 3 godine od dana pravomoćnosti odluke kojom je njen otkaz utvrđen nezakonitim.

12.3. Presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-4433/03 od 23. prosinca 2005. (postupak radi poništenja Odluke i vraćanje tužiteljice na rad) u odnosu na tuženu postala je pravomoćna 9. rujna 2009., a tužiteljica je u ovom postupku tužbu podnijela 25. veljače 2015., pa su pravilno nižestupanjski sudovi prihvatili prigovor zastare istaknut od tužene i odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tužiteljice odbiti i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 13. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.