REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2166/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. Lj., OIB:..., iz M., koju zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u R., protiv tuženika A. o. d.d., OIB:..., Z., kojeg zastupa punomoćnica N. M. S., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1262/2015-2 od 3. travnja 2017., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Pn-285/2015-7 od 10. srpnja 2015., u sjednici održanoj 13. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1262/2015-2 od 3. travnja 2017. ukida u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 87.414,20 kn za razdoblje od 24. lipnja 2013. do 10. srpnja 2015. i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 110.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2013. do isplate. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 17.187,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je djelomično žalba tužiteljice te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 87.414,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2015. do isplate te zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 17.952,86 kn s pripadajućim zateznim kamatama, na način da je zahtjev u tom dijelu prihvaćen (toč. 1. izreke). U preostalom odbijajućem dijelu odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. 2. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u toč. 1. izreke tuženik podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica je pozivom na istu odredbu podnijela reviziju protiv dijela presude u toč. 2. izreke kojim je odbijen njen zahtjev isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 87.414,20 kn za razdoblje od 24. lipnja 2013. do 10. srpnja 2015. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava dopuštenost i osnovanost revizije te predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

6. Revizija tuženika nije osnovana, dok je revizija tužiteljice osnovana.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

8.U odnosu na reviziju tuženika:

9. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje dva pitanja od kojih za pitanje

„Da li se ponašanje vozača koje je suprotno odredbi čl. 88. Zakona o sigurnosti prometa na cestama može podvesti pod ugovornu odredbu sadržanu u čl. 20. st. 1. toč. 9. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila?“

daje i dostatne razloge.

10. Tako obrazlažući važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, upućujući na presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-153/16 od 13. travnja 2016., ističe tvrdnju o različitoj praksi drugostupanjskih sudova o tom pitanju.

11. Po ocjeni ovog suda pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

12. U revizijskom stadiju postupka sporno je jesu li u konkretnoj situaciji nastupile okolnosti koje u smislu odredbe čl. 20. st. 1. toč. 9. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (dalje: Uvjeti) isključuju obvezu osiguratelja.

13. Navedena odredba glasi:

Tuženik kao osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu i troškove koji su prouzročeni neosiguranim rizicima, te ako je šteta nastala kao isključiva posljedica nepridržavanja ili povrede odredaba o zaštitnim mjerama.

14. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je do oštećenja vozila tužiteljice došlo na način da je suprug tužiteljice koji je upravljao vozilom u vrijeme nezgode propustio prije izlaska iz vozila vozilo zakočiti ručnom kočnicom zbog čega se vozilo samo pokrenulo i završilo u provaliji dubine oko četiri metra.

15. Prvostupanjski sud prihvatio je tvrdnje tuženika te zaključio da opisano postupanje supruga tužiteljice predstavlja nepridržavanje, odnosno povredu odredaba o zaštitnim mjerama, koje postupanje isključuje odgovornost osiguratelja u smislu čl. 20. st. 1. toč. 9. Uvjeta.

16. Drugostupanjski sud, preinačio je prvostupanjsku presudu zaključivši u osnovnom da opisano postupanje ne predstavlja povredu odredaba o zaštitnim mjerama te da nisu ostvarene pretpostavke za isključenje odgovornosti tuženika.

17. U reviziji tuženik, pozivajući se na odredbu čl. 88. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ dalje: ZSPC), prema kojoj .... je vozač koji ostavlja vozilo na cesti dužan poduzeti sve mjere kojima se sprječava da vozilo samo krene ..., ustraje u tvrdnji da su ispunjene pretpostavke za isključenje njegove odgovornosti, jer je suprug tužiteljice propustio poduzeti mjere.

18. Suprotno tvrdnji revidenta pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da nepoduzimanje mjera iz čl. 88. ZSPC, kao radnji koje je vozač dužan poduzimati u prometu, ne predstavlja nepridržavanje, odnosno povredu odredaba o zaštitnim mjerama, kao sankcija propisanih odredbama kaznenih, odnosno prekršajnih zakona (konkretno u prometu: zabranu upravljanja vozilom i sl.).

19. Budući da je slijedom iznesenog drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da suprug tužiteljice u vrijeme štetnog događaja nije postupao protivno odredbama o zaštitnim mjerama kao sankciji, koji pojam ima upravo u vidu odredba čl. 20. st. 1. toč. 9. Uvjeta, valjalo je reviziju tuženika na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

20. U odnosu na reviziju tužiteljice:

21. Preinačujući djelomično prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud, bez posebnog obrazloženja, kamate na dosuđeni iznos naknade štete dosudio je od dana donošenja prvostupanjske presude, a u preostalom dijelu, dakle, i za isplatu kamate za razdoblje od dana podnošenja zahtjeva do presuđenja, je potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu.

22. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica naznačuje pitanja:

„Kada dospijeva obveza osiguratelja isplatiti osigurninu kada se radi o kasko šteti, odnosno obvezi koja proizlazi iz ugovora o auto-kasko osiguranju?

Od kada teče zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos štete ako obveza naknade štete proizlazi iz ugovora o auto-kasko osiguranju?“

23. Ukazujući na nepodudarnost shvaćanja u pobijanoj presudi o početku tijeka kamata s danom donošenja presude sa shvaćanjem ovog suda izraženog u većem broju odluka tužiteljica dala je i dostatne razloge važnosti.

24. Osnovana je tvrdnja tužiteljice da dospjelost obveze osiguratelja na isplatu osigurnine po ugovoru o automobilskom kasku, te početak tijeka zakonske zatezne kamate kao posljedice zakašnjenja dužnika u ispunjenju obveze valja raspraviti u smislu odredbe čl. 943. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

25. Navedena odredba glasi:

(1) Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. (2) Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan.

(3) Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma.

(4) Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

26. Budući da drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa, odbivši zahtjev za isplatu kamate na dosuđeni iznos do dana donošenja prvostupanjske presude, nije raspravio činjenice odlučne za primjenu odredbi čl. 943. ZOO, nema mjesta preinaci presude u tom dijelu, zbog čega je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu kamate i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

27. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st.4. ZOO).

Zagreb, 13. travnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.