REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 579/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. S. (OIB: ...) iz R., i 2. S. K. (OIB: ...) iz R., koje zastupa punomoćnik D. M. odvjetnik u R., protiv tuženika H. B. (OIB: ...) iz R., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i V. Š. odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz R., radi utvrđenja ništetnosti i isplate,odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-352/18-2 od 5. travnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovigno broj P-1509/17-67 od 21. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja pravne nevaljanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 27. siječnja 2006. između prednice tužitelja R. S. kao primateljice uzdržavanja i tuženika H. B. kao davatelja uzdržavanja a slijedom toga i zahtjev da tuženik tužiteljima isplati novčani iznos od 120.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je utvrđeno da je navedeni ugovor o uzdržavanju po svom pravnom karakteru ugovor o darovanju kojim je povrijeđen nužni dio tužitelja svakog u jednoj četvrtini dijela i slijedom toga je tuženiku kao obdareniku naloženo vratiti tužiteljima svakomu novčani iznos od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14. lipnja 2013. do isplate. O troškovima postupka odlučeno je tako da je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 5.880,00 kuna a u preostalom je dijelu – u iznosu od 144.151,25 kuna – odbijen zahtjev tužitelja i tuženikov u cijelosti.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Prihvaća se tuženikova žalba pa se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno poslovni broj: P-1509/2017-67 od 21. prosinca 2017. u pobijanom dijelu (točkama II. i III. izreke) preinačuje i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. S. i S. K. koji glasi:

"Utvrđuje se da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 27. siječnja 2006. između R. S. i H. B., temeljem kojeg je tuženik stekao novčani iznos od 120.000,00 eura (stodvadesettisućaeura) u protuvrijednosti kuna, po svom pravnom karakteru ugovor o darovanju kojim je povrijeđen nužni dio tužitelja i to svakog u 1/4 dijela, kao zakonskih nasljednika iza pok. R. S. iz R.

Nalaže se tuženiku kao daroprimcu da vrati tužitelju I. S. novčani iznos 30.000,00 eura (tridesettisućaeura) te tužiteljici S. K. novčani iznos 30.000,00 eura (tridesettisućaeura), sve u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, a sve s osnova povrede njihova nužnog nasljednog dijela, sa zakonskim zateznim kamatama od 14. lipnja 2013. do isplate i u roku od 15 dana."

II. Preinačuje se i odluka o parničnim troškovima sadržana u točkama III. i IV. izreke prvostupanjske presude tako da se tužiteljima nalaže nadoknaditi tuženiku troškove prvostupanjskoga postupka u iznosu od 98.100,00 (devedeset- osamtisućasto) kuna u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku troškove žalbe u iznosu od 7.500,00 (sedamtisućapetsto) kuna u roku od 15 (petnaest) dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji, navodeći da istu podnose radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, dalje: ZPP). Predlažu da revizijski sud pobijanu odluku preinači.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Iako tužitelji kao revizijski razlog navode bitnu povredu odredaba parničnog postupka, istu ne obrazlažu, pa stoga revizijski sud sukladno navedenoj odredbi čl. 392. st.1. ZPP nije ispitivao je li u pobijanoj odluci počinjena navedena povreda.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja kao zakonskih nasljednika primateljice uzdržavanja R. S. radi utvrđenja da je ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je 27. siječnja 2006. sklopila s tuženikom kao davateljem uzdržavanja a na temelju kojega je tuženik stekao novčani iznos od 120.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po svom pravnom karakteru ugovor o darovanju kojim je povrijeđen nužni dio tužitelja svakoga u jednoj četvrtini dijela pa da je slijedom toga tuženik kao obdarenik dužan vratiti svakom tužitelju novčani iznos od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate sa zateznim kamatama od 14. lipnja 2013. do isplate.

9. Iz postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi:

- da su prednica tužitelja R. S. (rođena 31. ožujka 1928.) kao primateljica uzdržavanja i tuženik H. B. kao davatelj uzdržavanja 27. siječnja 2006. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju (dalje u tekstu: Ugovor) koji je ovjeren kod suda 6. ožujka 2006.

- da se navedenim Ugovorom tuženik obvezao stalno brinuti se i paziti na primateljicu uzdržavanja i osigurati joj stambeni prostor u svojoj kući u R., te odjeću, obuću, hranu i podmirenje svih ostalih životnih potreba primjerenih životnoj dobi i zdravstvenom stanju, svu podvorbu i njegu tijekom života a po smrti osigurati i primjereni pokop, dok je kao naknadu (protuvrijednost uzdržavanja, skrbi i troškova) primateljica uzdržavanja dala svu svoju tadašnju i buduću imovinu stjecanje vlasništva koje je odgođeno do trenutka njezine smrti,

-da je prije sklapanja Ugovora (u prosincu 2005.) primateljica uzdržavanja dala tuženiku iznos od 40.000,00 eura koji je on utrošio za uređenje stana u svojoj kući za primateljicu uzdržavanja, a i za uređenje ostalog dijela kuće,

- da je u vrijeme sklapanja Ugovora R. S. imala još 80.000,00 eura koji novac je predala tuženiku u listopadu 2007.

- da je u vrijeme sklapanja Ugovora prednica tužitelja bila sposobna za rasuđivanje, dok je u vrijeme predaje drugog iznosa (listopad 2007.) tužiteljica bila nesposobna za rasuđivanje,

- da je cijelo vrijeme (od najkasnije 6. ožujka 2006. do smrti 3. kolovoza 2008.) tužiteljica živjela u tuženikovoj kući, a tuženik je izvršavao obveze iz Ugovora.

10. Prvostupanjski sud je odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim i pravno nevaljanim ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 27. siječnja 2006. između prednice stranaka R. S. kao primateljice uzdržavanja i tuženika H. B. kao davatelja uzdržavanja i radi isplate po toj osnovi tužiteljima novčanog iznosa od 120.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, te taj dio tužbenog zahtjeva nije bio predmetom žalbenog postupka, i nije predmetom niti revizijskog postupka.

10.1.Supsidijarni tužbeni zahtjev prvostupanjski je sud prihvatio uz obrazloženje kako je ukupni iznos od 120.000,00 eura tuženik primio od prednice tužitelja, dakle za njezina života pa se ugovor o doživotnom uzdržavanju smatra ugovorom o darovanju, od čega je iznos od 40.000,00 eura primio krajem 2005. godine a iznos od 80.000,00 eura 12. listopada 2007. i da je tim raspolaganjima povrijeđen nužni dio tužitelja kao zakonskih nasljednika koji iznosi po jednu četvrtinu dijela, s obzirom na okolnost nepostojanja druge imovine bilo kakve relevantne vrijednosti, pa da je slijedom toga radi nadopune nužnog dijela tuženik dužan isplatiti svakom tužitelju iznos od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti i zajedno sa zateznim kamatama od 14. lipnja 2013. do isplate.

11. Drugostupanjski sud preinačio je odluku prvostupanjskog suda te je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan sa obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te da iz provedenog postupka ne proizlazi da je sporni Ugovor prividan pravni posao koji prikriva ugovor o darovanju ili da je došlo do novacije Ugovora, već da se sporni pravni odnos može razmatrati samo kao ugovor o doživotnom uzdržavanju.

12. Sa navedenim pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda slaže se i revizijski sud.

13. Odredba čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

13.1. U smislu čl. 286. st. 1. ZOO prividan ugovor je kad stranke zaključe određeni ugovor, a uistinu ne žele zaključiti niti taj ugovor niti bilo koji drugi ugovor. Sukladno odredbi čl. 286. st. 2. ZOO ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor onda taj drugi ugovor važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost. U konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke niti za simulirani ugovor a niti za disimulirani ugovor, obzirom da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da su pokojna primateljica uzdržavanja i tuženik u stvari htjeli zaključiti neki drugi ugovor, a također ne proizlazi da sada pokojna primateljica uzdržavanja ne bi željela zaključiti upravo takav ugovor kakav je i zaključila sa tuženikom.

13.2. Ovdje također treba uzeti u obzir i činjenicu da je sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod Općinskog suda u Rovinju u izvanparničnom predmetu broj R1-24/06 gdje je sudac pročitao ugovor i upozorio stranke na pravne posljedice ugovora na temelju propisa iz čl. 580. st. 1. i 2. ZOO te utvrdio pravu volju stranaka. Iz provedenog postupka proizlazi da je primateljica uzdržavanja u trenutku sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju bila u cijelosti svjesna i takvog zdravlja da je mogla izraziti svoju volju, te se nikako ne može zaključiti da je sklapanjem predmetnog Ugovora zapravo htjela sa tuženikom sklopiti ugovor o darovanju, jer bi onda to i učinila.

14. Obzirom na navedeno na temelju članka 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo je odbiti i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 13. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.