REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3670/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. A. iz S., S. S. (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica R. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. i Š. d.o.o. iz V., protiv tuženice S. K. iz Z., (OIB: …), koju zastupaju punomoćnici I. J., S. B. J. i D. F., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & P. j.t.d. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-914/2017-2 od 29. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-6479/2015-20 od 29. ožujka 2017., u sjednici održanoj 13. travnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom:
- pod točkom I. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženice isplatiti mu 30.946,78 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na cjelokupni iznos od 14. listopada 2010. do isplate kao i naknaditi mu trošak postupka,
- pod točkom II. izreke, tužitelju je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak od 2.500,00 kn,
- pod točkom III. izreke, odbijen je zahtjev tuženice za „naknadom parničnog troška u iznosu od 1.250,00 kn, kao neosnovan.''
2. Drugostupanjskom presudom:
- u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke,
- u stavku II. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog sastavom žalbe od 3.089,37 kn.
3. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja.
5. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.
6. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 29. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
7. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
8. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga:
„A) Da li u slučaju kada stranka koja pristupi ročištu bez punomoćnika i ima status neuke stranke te obrazlaže okolnosti na koje predlaže provesti pojedini dokaz, Sud ima dužnost stranku upozoriti na sporne činjenice koje je potrebno dokazati pojedinim dokaznim prijedlogom?
B) Da li u slučaju kada stranka obrazlaže okolnosti na koje predlaže izvesti dokaz te koristi svoj izričaj kao neuka stranka, Sud treba svrsishodno, sukladno sadržaju obrazloženja neuke stranke, protumačiti što stranka želi dokazati tim dokaznim prijedlogom?
C) Da li kod odbijanja preinake tužbe sud mora dati valjane razloge zbog čega smatra da preinaka tužbe nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, ako se preinaka odnosi na istovrsnost zahtjeva u sporu temeljem iste zakonske osnove?“,
kada:
8.1. - ta pitanja, tako gledano, nisu niti dovoljno određena, toliko da bi se na njih mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti, onih - odgovor na koja ne bi uvijek ovisio od činjeničnih okolnosti svakog pojedinog slučaja,
8.2. - odgovor na prvo pitanje, ako ga se shvati kao pitanje o granicama ovlasti suda u pomoći neukoj stranki - i ako bi se i uzelo da je tužitelj takva (neuka) stranka, daje već i sama odredba čl. 11. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „Stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom zakonu sud će upozoriti koje parnične radnje može poduzeti.“: ona u cilju ostvarenja načela jednakosti sviju pred zakonom ne dopušta, pa svakako niti ne obvezuje sud stranku podučavati o biti spora, o osnovi u predmetu postavljenog tužbenog zahtjeva, o dokazima koje bi trebala predložiti kako bi uspjela u sporu, sugerirati joj te dokaze - jer bi sud time zašao i u ono za što nema ovlasti, u davanju poduke stranki o meritumu spora, o pravu koje ne proizlazi iz zahtjeva stavljenog u postupku,
8.3. - odluka o prijedlogu za preinaku tužbe nije odluka sa značajem one kojom se završava postupak, pa protiv takve nije dopuštena nikakva revizija, pa time niti izvanredna (prema smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a),
8.4. - su ta pitanja u suštini usmjerena samo na okolnosti ovoga konkretnog slučaja, i to kako ih sam predlagatelj (a ne i sud) vidi (ili preocijenjuje) - i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, učinjena postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a,
8.5. - prijedlog u svezi postavljenih pitanja, tako shvaćenih, ne sadrži (budući da je osporena presuda temeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja) navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),
8.6. - prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagatelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,
8.7. - sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (kada) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza predlagatelj nije zadovoljan i smatra da je trebalo istinitim prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog, drugostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu,
8.8. - se odluke na koje se predlagatelj poziva - nalazeći da su donesene za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem ili pristupom, sa osporenom presudom ne mogu uspoređivati: one su temeljene na ipak bitno drugačijem utvrđenju i procesnom pristupu, moguće onom kojeg predlagatelj sugerira ovdje prihvatiti i želi - ali koje ovdje nije utvrđeno niti aktualno,
8.9. - podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),
8.10. - revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).
9. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:
- da pitanja iz prijedloga tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
Zagreb, 13. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
